Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-20/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, Ante Starčevića 3/2, protiv ovršenika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenika HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenika ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 20, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr- 313/2023-8 od 3. listopada 2024., dana 7. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika KO, ovršenika HO, ovršenice MO, ovršenika ĐO i ovršenice PO kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-313/2023-8 od 3. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-331/2015 od 5. listopada 2016., određena je ovrha tako da sudski ovršitelj preda u suposjed ovrhovoditelju nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to 1/12 idealnog dijela od 96/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], 1/12 idealnog dijela od 160/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], 1/12 idealnog dijela od 202/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], dok je radi naplate troškova ovršnog postupka određena ovrha na računima ovršenika (toč. I. izreke). U toč. II. izreke ovrhovoditelju su određeni troškovi postupka u iznosu od 250,00 eura.
2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici iz svih žalbenih razloga, u bitnom navodeći da se ovrha na način kako je određena ne može izvršiti, kao i da nikada nisu ovrhovoditelju osporavali njegovo pravo na suposjed, zbog čega nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja. Ističu da se u ranijem parničnom postupku nisu imali razloga pozivati na svoje pravo na dom, budući da se radilo o postupku utvrđenja prava vlasništva. Predlažu ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
5. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a, i to presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-331/2015 od 5. listopada 2016., kojom je naloženo ovdje ovršenicima predati ovdje ovrhovoditelju u suposjed nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to 1/12 idealnog dijela od 96/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], 1/12 idealnog dijela od 160/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška], 1/12 idealnog dijela od 202/458 dijela nekretnine upisane u [broj poduloška].
5.1. Dakle, žalitelji neosnovano navode da je predaja u suposjed nemoguća s obzirom na to da je tako naloženo ovršnom ispravom, a osnovanost iste se ne može ispitivati u ovršnom postupku. Po čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (”Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, dakle i suposjedovati predmet suposjeda (čl. 42. st. 1. ZV-a). Stoga, ovršenici su dužni sukladno ovršnoj ispravi dopustiti ovrhovoditelju izvršavanje njegovih vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, što uključuje i zatraženu predaju u suposjed sukladno njegovom suvlasničkom dijelu.
6. Nadalje, u odnosu na sustav ovrših radnji i način provedbe ovrhe radi predaje nekretnine u suposjed, treba istaknuti da OZ ne poznaje posebne odredbe o ovrsi radi predaje nekretnine u suposjed te se stoga na takvu ovrhu primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed iz čl. 255. do 259. OZ-a. Dakle, u rješenju o ovrsi se naznačuje da se predaja nekretnine u suposjed provodi uz pomoć sudskog ovršitelja, s time da se navedene odredbe primjenjuju u skladu s prirodom predaje u suposjed, odnosno ne određuje se udaljenje osoba i uklanjanje stvari s nekretnine budući da i ovršenici imaju pravo na suposjed.
6.1. Prema tome, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je pobijanim rješenjem sukladno čl. 255. do 259. OZ-a u odnosu na ovršenike odredio ovrhu predajom nekretnine u suposjed ovrhovoditelju uz pomoć sudskog ovršitelja.
7. Slijedom navedenog, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da se ovrha onako kako je određena pobijanim rješenjem ne može provesti.
8. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da nije bilo osnova za donošenje pobijanog rješenja i pokretanje ovršnog postupka, ukazuje se da ovrhovoditelj svoje pravo crpi iz pravomoćne i ovršne presude kojom je naloženo ovršenicima predati uvodno navedenu nekretninu u suposjed ovrhovoditelju, dok ovršenici navode kojima zapravo ističu da bi postupili sukladno ovršnoj ispravi ničim ne dokazuju.
9. Nadalje, iako se ovršenici u svojoj žalbi izričito ne pozivaju na pravo na dom, već samo osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja o potrebi isticanja takvog prigovora u okviru parničnog postupka iz kojeg je proizašla ovršna isprava, napominje se da predmetnim rješenjem o ovrsi nije naložena predaja predmetne nekretnine u isključivi posjed ovrhovoditelju, već samo predaja u suposjed. Dakle, ovršenici zadržavaju suposjed nekretnine te mogu u istoj i dalje nesmetano stanovati, radi čega nisu osnovani njihovi prigovori o povredi prava na dom.
10. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja, kako je i odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Velikoj Gorici 7. travnja 2025.
Sutkinja
Branka Križanić Perharić
