REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1717/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za ugostiteljstvo [obrt], zastupanog po opunomoćeniku Mateju Miletiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/365, URBROJ: 513-04-24-5 od 20. kolovoza 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/87, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 25. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/87, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 25. kolovoza 2022., tužitelju je utvrđen manje obračunatog porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. i od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2020., u iznosima kako je to opisano u točkama I.1. i I.2. izreke prvostupanjskog rješenja, te je naloženo tužitelju da na za to propisan način uplati navedene obveze, kao da obračuna i uplati daljnje kamate do dana isplate, te je naloženo da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice i određen je rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove izvršnosti, uz napomenu da će se naplata izvršiti ovrhom ukoliko tužitelj dobrovoljno ne podmiri dug.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/22-01/365, URBROJ: 513-04-24- 5 od 20. kolovoza 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da pobijano drugostupanjsko rješenje, nije utemeljeno na zakonu i isto da je rezultat proizvoljnog i nepropisnog postupanja prvostupanjskog upravnog tijela – Porezne uprave i drugostupanjskog upravnog tijela – Ministarstva financija. Također, prije upuštanja u meritum ovog upravnog spora, tužitelj ističe kako je od dana provođenja poreznog nadzora i donošenja prvostupanjskog rješenja došlo do donošenja čak dvije nove Odluke o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma u ugostiteljstvu NN 69/2023 i NN 80/2024 kojima je višestruko povećana dopuštena visina gubitaka (kalo), a koje odluke drugostupanjsko upravno tijelo da uopće nije uzelo u obzir. Tužitelj ističe da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili da vrijednosti neto normativa artikla – lignja na žaru i pržene lignje koje je tužitelj iskazao u materijalnom knjigovodstvu ne odgovaraju stvarno izmjerenim vrijednostima normativa, pa tako da je tužitelj materijalnom knjigovodstvu iskazao sljedeće normative za „lignje“: lignja žar - 0,45 kg, pržena lignja – 0,441 kg. Prvostupanjsko da je tijelo naložilo i provelo mjerenje normativa ranije navedenih artikala te da su utvrdili sljedeće: porcija pržene lignje prije termičke obrade 0,25 kg – nakon termičke obrade 0,195 kg neto, porcija lignje na žaru prije termičke obrade 0,30 kg – nakon termičke obrade 0,22 kg neto. Međutim, prvostupanjsko tijelo da je, iz nepoznatih razloga, propustilo izvršiti mjerenje normativa navedenih artikala u zamrznutom stanju prilikom kojeg mjerenja bi zasigurno utvrdilo normative iskazane u materijalnom knjigovodstvu. Dakle, u upravnom postupku da su izvršena mjerenja normativa nakon odmrzavanja i nakon termičke obrade, a propustili su uopće utvrditi masu artikla u smrznutom stanju, koje stanje u cijelosti odgovara ranije navedenim normativima u materijalnom knjigovodstvu, budući da tužitelj (porezni obveznik) vrši nabavu predmetnih namirnica u zamrznutom stanju, te da je stoga izveden potpuno pogrešan zaključak. Tijela upravnog postupka, kako prvostupanjsko, tako i drugostupanjsko da su mogli i morali primjeniti „Odluku o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka u ugostiteljstvu“ neovisno o činjenici je li tužitelj kao porezni obveznik vodio uredno poslovne knjige ili ne, te da je sama svrha izvršenog poreznog nadzora utvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja, što dovodi do utvrđenja stvarne porezne osnovice. Ovakvim postupanjem upravnih tijela, ista de facto da penaliziraju poreznog obveznika zbog eventualnog i navodnog netočnog i neurednog vođenja poslovnih knjiga. Je li porezni obveznik netočno i neuredno vodio poslovne knjige da je predmet prekršajnog postupka, u kojem postupku da se izdaju prekršajno pravne sankcije u slučaju utvrđenja krivnje poreznog obveznika za eventualno počinjeni prekršaj. Prilikom procjene porezne osnovice, upravna tijela da su bila obvezna uzeti u obzir i ranije navedene parametre iz Odluke o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka u ugostiteljstvu, a ne procjenjivati poreznu osnovicu prema normativu koji je izražen u brutto količinama. Sama logika da nalaže da od brutto količine namirnice koje tužitelj kao porezni obveznik nabavi, do odmrzavanja i termičke obrade iste postoji umanjenje mase iste. Zbog toga da i postoji Odluka o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka u ugostiteljstvu kako bi se temeljem iste mogla izvršiti matematička računica gubitaka na proizvodima, a koji gubici nastaju kao posljedica prirodnih utjecaja ili kao posljedica radnji koje se neophodno poduzimaju pri skladištenju, te rukovanju proizvodima prilikom njihove obrade kao i prilikom usluživanja tj. posluživanja u ugostiteljstvu. Stoga da je jasno kako su nadležna tijela upravnog postupka morala uzeti u obzir vrijednosti iz ranije navedenih odluka kako bi utvrdili točnu procjenu porezne osnovice. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su promašili u potpunosti svrhu samog poreznog nadzora i utvrđenja stvarne porezne osnovice, budući da su kao masu artikla – namirnice prilikom posluživanja uzeli brutto masu namirnice prilikom skladištenja u smrznutom stanju. U nijednom dijelu obrazloženja da nisu ni pokušali pojasniti iz kojeg razloga nisu izračunali dopuštenu visinu gubitaka prilikom odmrzavanja i termičke obrade (tzv. kalo) te uzeli takve vrijednosti prilikom procjene porezne osnovice. Odluke o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka u ugostiteljstvu iz 1999. i 2004. (NN 72/99 i 101/04), da su zastarjele i propisivale su izrazito konzervativne postotke gubitaka (kalo) za termičku obradu i proces odmrzavanja koje nisu odgovarale realnosti. Prvostupanjsko tijelo da nije uzelo ni parametre za dopuštene gubitke ni iz predmetnih odluka iz 1999. i 2004. Štoviše, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su suprotno logici i materijalnim propisima, u cijelosti ignorirali činjenicu da prilikom odmrzavanja i termičke obrade namirnice (u konkretnom slučaju liganja) dolazi do gubitaka na masi istih (kalo). Tužitelj ističe notornu činjenicu kako su namirnice (lignje) iste i 2004. i 2024. godine, samo da su u HGK utvrdili kako je svrha uređenje manjkova na temelju iskustava ugostiteljske struke, a budući da ranija odluka nije bila adekvatna za primjenu. Stoga da je jasno da se predmetna Odluka iz 2024. može primijeniti na predmetni slučaj budući da ranija (iz 1999. i 2004.) nije bila adekvatna. Dakle, da su tijela upravnog postupka uračunale ranije navedene gubitke (kalo) došli bi do značajno manjih vrijednosti koje bi u cijelosti odgovarale vrijednostima (masi) utvrđenim mjerenjem (vaganjem) normativa artikla te bi ukupna količina prodanih porcija i mase u cijelosti odgovarala materijalnoj dokumentaciji poreznog obveznika sukladno kojoj je obračunat i plaćen porez. Nastavno na ranija pogrešna i nezakonita utvrđenja prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo da su se upustili u utvrđivanje operativnih marži te da su ponovno pogrešno utvrdili, tj. procijenili uvećanje operativne marže na sljedeće artikle: jela lignje patagonica, škampi, riba I. kategorije, - vino bijelo rinfuzo, pivo točeno. Međutim i na tako pogrešno utvrđenu operativnu maržu za „lignja patagonica“ tijela upravnog postupka da su primijenila predmetnu operativnu maržu na pogrešno, nerazumno i pašualno utvrđene količine iz ranijih točaka, a što da je tužitelj detaljno pojasnio u prethodnim točkama ove upravne tužbe. Nadalje, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su potpuno pogrešno utvrdili nabavnu cijenu ribe I. kategorije, što da je isticano i u prigovoru na zapisnik i žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Pa tako tužitelj ponovno ističe da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u izračun prosječne prodajne cijene ribe I. kategorije uzeli u obzir samo i isključivo jedan artikl i to artikl s najvećom cijenom (riba I. kategorije – žar), dok nisu uzeli u obzir ostale artikle na cjeniku koji sadrže ribu I. kategorije i to steak kvalitetne ribe, menu 180, menu 200, menu 220 i riba I. kat. Prosječna prodajna cijena navedenih artikala da je znatno manja od utvrđene cijene: za 2019. da je pogrešno utvrđena prodajna cijena od 312,00 kn umjesto 216,00 kn što jasno i nedvojbeno proizlazi iz cjenika, za 2020. da je pogrešno utvrđena prodajna cijena od 362,83 kn umjesto 263,33 kn što jasno i nedvojbeno proizlazi iz cjenika. Štoviše, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su u izračun vrijednosti nabavne cijene uzeli iznose od 80,00 kn, 88,00 kn, 78,00 kn i 90,50 kn, a što predstavlja ribu II. kategorije. Dakle, ovakvim nezakonitim i pogrešnim postupanjem tijela upravnog postupka da je pogrešno utvrđena operativna marža na štetu tužitelja. Nadalje, na isti pogrešan i nezakonit način da su prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo utvrdili operativnu maržu za artikl škampi. Iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja i drugostupanjskog rješenja da zapravo proizlazi da ni sama upravna tijela ne znaju na temelju čega su utvrđivali prodajnu cijenu navedenog artikla, niti su precizno i adekvatno utvrdili činjenice. Pa tako tužitelj ističe da se namirnica škamp i svježa riba brzo kvarljive namirnice. U slučaju da se namirnica ne proda na isti dan, da se ista na sve načine pokušava idući dan iskoristiti. Primjerice, artikl škamp koji se tada nabavljao po cijeni od 200 kn na više, ako se ne proda istog dana, isti se koristi kao prilov, odnosno kao plodovi mora, koristi se u paštama, rižotima, juhama i sl. Navedeno da vrijedi i za ribu, tj. ako se ista ne proda isti dan, filetira se pa se koristi u druge svrhe, ili za juhu ili u paštama, gregadama i sl., te da se radi o namirnicama izuzetno visoke nabavne vrijednosti i poduzimaju se sve radnje da ne propadnu, a da se iste ne podvrgavaju procesu smrzavanja, što tužitelj ne prakticira s navedenim namirnicama. Slijedom svega prethodno navedenog, predlaže se naslovnom sudu da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. U ovom sporu provedena je rasprava 31. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva kod prijedloga za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i saslušanje stranke i svjedoka, te da ostaje kod navoda iz podneska od 30. ožujka 2025. uz koji je priložio dokumentaciju koju je priložio i u upravnom postupku. Napominje kako je provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja ključno radi dokazivanja činjenice je li došlo do manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost. To iz razloga što da je u upravnom postupku došlo do pogrešno obračunatog prosjeka nabavnih cijena i prodajnih cijena zbog čega da su pogrešno izračunate marže. Također da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir nikakvu odluku o dopuštenoj visini kala, rastepa i loma u ugostiteljstvu čak niti one koja je bila na snazi u vrijeme provođenja poreznog nadzora. Sud da ne može samostalno utvrditi osnovicu niti visinu poreza na dodanu vrijednost i da je stoga vještačenje nužno sukladno Zakonu o upravnim sporovima.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o kojem je sastavljen zapisnik 25. srpnja 2022., na koji zapisnik je tužitelj podnio prigovor koji nije usvojen, nakon čega je doneseno ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje.

10. Odredbom članka 9. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), propisano je da su sudionici porezno- pravnog odnosa dužni postupati u dobroj vjeri (stavak 1.). Postupanje u dobroj vjeri znači savjesno i pošteno postupanje u skladu sa zakonom (stavak 2.).

11. Prema odredbi članka 11. OPZ-a porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti.

12. Odredbom članka 62. stavak 1. OPZ-a, propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

13. Odredbom članka 66. OPZ-a, propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

14. Odredbom članka 92. stavak 1. OPZ-a, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti, dok prema stavku 2. toga članka porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka i 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. toga zakona.

15. Stavkom 3 istog članka OPZ-a, propisano je da će pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom porezno tijelo polaziti od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom. Prema stavku 5. toga članka porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. toga članka koristiti za procjenu porezne osnovice.

16. Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, dalje: ZPDV), propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

17. Odredbom članka 78. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za: 1. isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, 2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, 3. isporuke dobara izvršene u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona, 4. svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara iz točaka 1. i 2. ovoga stavka i 5. svaki predujam primljen od drugoga poreznog obveznika ili pravne osobe koja nije porezni obveznik prije završetka obavljanja usluga.

18. Odredbom članka 38. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da se PDV obračunava i plaća po stopi od 25%. Ova stopa je ista i za 2019. i 2020. Stavkom 3. istog članka je propisano da se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% za pripremanje i usluživanje jela i slastica u i izvan ugostiteljskog objekta prema posebnom propisu.

19. Provedenim nadzorom izvršeno je mjerenje normativa artikala (lignje pržene porcija i lignje na žaru porcija, neto), kojom prilikom je utvrđeno da isti ne odgovaraju iskazanim vrijednostima u materijalnom knjigovodstvu, što znači da je tužitelj mogao prodati više porcija nego li je to iskazano. S obzirom na navedeno, porezno tijelo je izvršilo procjenu porezne osnovice na osnovu dostupne dokumentacije za promatrano razdoblje.

20. Odredbom članka 1. Odluke o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma u ugostiteljstvu ("Narodne novine" broj: 101/04, dalje: Odluka, koja je bila na snazi za predmetno razdoblje), propisano je da se istom utvrđuje na temelju iskustava struke dopuštena visina kala, rastepa, kvara i loma do koje fizičke i pravne osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost na temelju Zakona o obrtu (»Narodne novine br. 49/03 - pročišćeni tekst) i posebnih propisa koji uređuju ugostiteljsku djelatnost mogu navedene rashode knjižiti kao troškove poslovanja.

21. Odredbom članka 2. Odluke, propisano je da se rashodi utvrđeni u visini i na način uređen ovom Odlukom knjiže na temelju knjigovodstvene isprave kao troškovi poslovanja u skladu s odredbama propisa koji uređuju računovodstvo obrtnika. Na utvrđene vrijednosti iz stavka 1. ovog članka ne obračunava se porez na osnovi Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

22. Odredbom članka 6. Odluke, propisano je da dopuštena visina gubitaka pri obradi (otpaci), može iznositi do 27% kod proizvoda lignja, dok je člankom 7. Odluke propisano da dopuštena visina gubitaka (prirodni kalo) pri procesu odmrzavanja može iznositi 9% za isti proizvod.

23. Odredbom članka 10. Odluke, propisano je da se manjak u skladu s ovom Odlukom utvrđuje zapisnikom. Zapisnik sastavlja fizička odnosno pravna osoba - ugostitelj kod koje je nastao kalo, rastep, kvar i lom.

24. Tijekom cijelog poreznog nadzora i kod samog mjerenje – vaganja normativa u njegovu ugostiteljsku objektu, tužitelj nije spomenuo niti predočio zapisnike o utvrđenim manjkovima kako je to propisanom Odlukom Hrvatske obrtničke komore. Kao što je to i samo porezno tijelo navelo tužitelj bi trebao nakon zaprimanja namirnice u zamrznutom stanju i nakon što izvrši odleđivanje i čišćenje ostataka, odnosno neposredno nakon nastajanja istog, taj manjak namirnice u dopuštenim količinama HOK-a skinuti sa zaliha na osnovu zapisnika o utvrđenim manjkovima kao rashod — trošak poslovanja neoporeziv PDV-om. Dopuštene manjkove na osnovu kala, rastepa, kvara i loma porezni obveznik može utvrđivati i redovitim i izvanrednim popisom.

25. Što se tiče prosječne prodajne cijene ribe I. kategorije i škampa, porezno tijelo je u obračun uzelo prodajnu cijenu iskazanu u cjeniku, umanjenu za iznos PDV- a i to nasumičnim odabirom navedenog proizvoda, u svakom mjesecu (sve opisano na str. 7. poreznog rješenja). Tužitelj također prigovara izračunu operativne marže, koju je porezno tijelo pravilno izračunalo kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Sud također vjeruje sadržaju zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu i s obzirom na to da tužitelj nije dokazao drugačije.

26. Odredbom članka 5. OPZ-a, propisano je da s u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

27. Što se tiče prigovora tužitelja da nije uzeta u obzir nova Odluka o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma u ugostiteljstvu ("Narodne novine" broj: 69/23 i 80/24), ovaj Sud ističe da se sukladno naprijed navedenoj odredbi OPZ-a, primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojim se temelji oporezivanje. Kako se porezni nadzor odnosi na razdoblje u 2019. i 2020., to je u primjeni bila Odluka o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma u ugostiteljstvu ("Narodne novine" broj: 101/04), koju je primijenilo i porezno tijelo.

28. Sud ocjenjuje da je porezno tijelo zakonito postupilo, kada je procijenilo poreznu osnovicu te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, utvrdilo manje obračunati PDV u utvrđenim iznosima sa zateznim kamatama. Također se ocjenjuje i da osporena rješenja sadrže utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza i svih zajedno te da su porezna tijela iznijela sve razloge rješavanja upravne stvari koji imaju svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu pa i one vezano za ocjenu žalbenih navoda. Naglašava se da je porezno tijelo ovlašteno, po slobodnoj ocjeni, odlučiti koje će mjerilo ili više njih koristiti za procjenu porezne osnovice te da je ono zakonito uzelo u obzir i raspoloživu dokumentaciju poreznog obveznika.

29. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke poreznih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Pritom valja istaknuti da su prigovori koje je tužitelj isticao u ovom sporu istovjetni prigovorima koje je isticao i u tijeku upravnog postupka i na koje (prigovore) su se prvostupanjsko tijelo i tuženik očitovali u obrazloženjima svojih odluka, davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih su iste ocijenili neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

30. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

31, Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 147. stavak 1. ZUS- a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.

U Rijeci 7. travnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mateju Miletiću, odvjetniku u [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5