REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-6/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Bažantu, odvjetniku u Bjelovaru protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Jurčić Vujičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić, Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 28. studenog 2024., poslovni broj: Pr-2876/2019-47, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja NP iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 28. studenog 2024., poslovni broj: Pr-2876/2019-47.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NP koji glasi: "I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu broj: 176/2016 sklopljen između parničnih stranaka u [adresa] dana 1. listopada 2016. godine na neodređeno vrijeme, što ga je tuženik dao tužitelju odlukom o otkazu ugovora o radu ur. broj: 238/32-136-1-3955 od 12. rujna 2019. godine, te da prema tome radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad i to na poslove referenta za osiguranja i održavanja građevinske mehanizacije i motornih vozila u Sektoru općih kadrovskih i pravnih poslova, odnosno na druge poslove koji odgovaraju stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, u roku od osam dana.

III. Obvezuje se tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom po propisanoj stopi od dana presuđenja do isplate, u roku od 8 dana. "

II Nalaže se tužitelju NP naknaditi tuženiku ... trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR (slovima: tisuću sto dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja NP za naknadu troška postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP). Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tužitelju, kao i troškova ovog žalbenog postupka ili podredno ukinuti presudu i vrati spis na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio više relativno i apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točka 6. i 11. ZPP-a, da je uslijed toga pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a da je i iz pravilnih utvrđenja izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama te da zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije valjano ocijenio sve provedene dokaze niti je izveo sve predložene dokaze i da je tako pogrešno primijenio materijalno pravo, zatim da izreka presude proturječi razlozima koji su i sami međusobno proturječni te da nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa da se prvostupanjska odluka ne može valjano ispitati. Ističe da izreka presude proturječi razlozima, što izravno proizlazi u dijelu kada prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, ali ne navodi o kojem bi to razlogu ili razlozima bilo riječ i da je potpuno pogrešan pravni pristup te neutemeljen i proizvoljan zaključak prvostupanjskog suda glede spornih odlučnih činjenica zatražene predmetne zaštite, budući da prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo reproducira sadržaj pojedinih isprava te izjava stranaka i svjedoka, ali da ih pri tome ne analizira kritički dovodeći u vezu pojedine dokaze niti iznosi svoje stajalište glede provedenih dokaza, a da sadržaj pojedinih dijelova iskaza stranaka i svjedoka, kao i isprava ocjenjuje fragmentarno i nekritički i da ta proturječnost nije otklonjena njihovim suočenjem s jedne strane, dok s druge strane, smatra da prvostupanjski sud sasvim proizvoljno interpretira te iskaze, u pravcu odbijajuće odluke, što smatra nedopustivim.

2.2. Dalje u žalbi navodi da je tužiteljev iskaz istinit i da prvostupanjski sud nije odgovorio zašto nije njegov iskaz prihvatio i da iskaz tužitelja nije kontradiktoran kada navodi da nije znao sastaviti spornu policu osiguranja jer to uopće nije bio njegov posao, s obzirom da su police sastavljali referenti osiguranja i dostavljali mu u njegovom djelokrugu, koji se odnosio isključivo na osiguranja i održavanja građevinske mehanizacije i motornih vozila kod tuženika, a da su preostale police dostavljane izravno upravi tuženika, zatim da je za spornu diplomu tužitelj saznao tek nakon podnošenja kaznene prijave, dakle kad je ispitan u istrazi te da je tuženikov motiv za otkaz tužitelju, ranije izgubljeni radni sporovi s tužiteljem i da je neosnovanim odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga, kao i neodlučivanjem o određenim istaknutim dokaznim prijedlozima, prvostupanjski sud zapravo onemogućio tužitelja u raspravljanju i počinio povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud odbio pribaviti spis K-735/2021 (ranije K-360/18), čiji je sadržaj od značaja za ishod ove parnice i u kojem slučaju bi bilo utvrđeno da je kaznena presuda ukinuta upravo zbog razloga navedenih u ovoj žalbi.

2.3. U odnosu na štetni događaj, koji nije bio pokriven policom osiguranja, navodi da je isključivo odgovoran izvođač radova ... [adresa] jer nije završio posao na temelju pravila i struke, odnosno nije zatrpao kanal, niti je označio da je ostalo otvoreno mjesto rada, a da je pri tome tuženikov strojar sve to olako predvidio pa se od tih osoba trebala i mogla naplatiti šteta i da iz Ugovora o radu tužitelja broj 176/2016 i Sistematizacije ne proizlazi tužiteljeva obveza osiguranja imovine radnika i odgovornosti prema trećima iz djelatnosti poslodavca, već da to naprotiv proizlazi iz opisa poslova referenta nabave, osiguranja i skladištara sistematiziranog pod c) OJ Održavanje nerazvrstanih cesta i zimska služba u Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika od 15. ožujka 2016., zatim da je tužitelj brigu o plaćanju premija osiguranja za svoj opis poslova uredno ispunio do odlaska na bolovanje 15. prosinca 2018. i na godišnji odmor, da za sva ta druga osiguranja nitko ga do sada nije pitao, a da su direktor i financijski direktor tuženika primali izravno police osiguranja, potpisivali i davali naloge za plaćanje premija, a što proizlazi iz iskaza svjedoka GP pa da su odgovorne osobe tuženika svoje propuste jednostavno prebacile na tužitelja, koji je do sada već dva puta odlukama suda vraćen na rad zbog prethodnih nezakonitih otkaza te da je ovaj treći otkaz svojevrsna odmazda i osveta za prethodno dobivene otkaze.

2.4. U odnosu na navodno krivotvorenje diplome navodi da je i nadalje je u tijeku kazneni postupak pa se tužitelj poziva na ustavnu i zakonsku presumpciju nedužnosti jer samo vođenje kaznenog postupka ne znači da je optužena osoba i počinitelj kaznenog djela, da je prvostupanjska odluka ukinuta jer je ostalo nejasno i proturječno kako je poslodavac u prijavi na [obrt] mogao navesti da radnik ima VSS i druge netočne podatke, a spornu je diplomu tužitelj navodno dostavio 13. prosinca 2016., dakle dva mjeseca kasnije i da je odluka ukinuta jer su tamo saslušani svjedoci i zakonski zastupnik neistinito i proturječno iskazivali, a da na ta pitanja i dvojbe nije odgovorio niti parnični sud, a da s druge strane tužitelj nikada ni od koga nije pribavio spornu diplomu niti bilo kome diplomu predao i da za njegovo radno mjesto uopće nije bila potrebna visoka stručna sprema. Osim toga navodi da se u sadržaju dopisa poslodavca upućenog Radničkom vijeću uopće kao razlog otkaza ne navodi sporna diploma.

2.5. U žalbi osporava i valjanost provedenog postupka savjetovanja s Radničkim vijećem navodeći da tuženik nije dostavio sve potrebne podatke Radničkom vijeću i da to proizlazi iz samog dopisa Radničkog vijeća i iz iskaza saslušanih članova Radničkog vijeća i sindikalnog povjerenika, kao niti obranu radnika, da Radničkom vijeću nije predočena nikakva dokumentacija koja bi se odnosila na spornu policu osiguranja, da se diploma niti ne spominje u dopisu Radničkom vijeću, da se na sastanku vodio zapisnik, ali nikad nije dostavljen tužitelju, zatim da je tuženik propustio prije iznošenja obrane tužitelju predočiti sve relevantne činjenice i dokaze na kojima temelji odluku o otkazu, već je dokumentaciju dostavio tek uz odgovor na tužbu, a da osim toga nije tužitelja valjano upozorio na obveze iz radnog odnosa jer je upozorenje od 9. veljače 2017. tužitelja pravodobno osporio zahtjevom za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao tako da se na tom upozorenju ne može temeljiti pravila i zakoniti daljnji postupak otkazivanja ugovora o radu jer nedostaje pretpostavka valjanog upozorenja te da je osim toga upozorenje trebalo biti brisano iz kadrovske evidencije.

2.6. Tužitelj, osim navedenog ističe kao znakovito da je prijava podnesena tek 30. kolovoza 2019., a da je otkaz dobio zbog navodnih događaja iz proljeća 2018. i zime 2016., što prema mišljenju tužitelja nije slučajno niti zbog dugotrajnog bolovanja i godišnjeg odmora jer to nije sprječavalo vođenje postupka otkazivanja ugovora o radu, već da je to bio jedan vid kažnjavanja i konstantnog pritiska na tužitelja ne bi li on jednostrano otkazao ugovor o radu ili otišao u privremenu mirovinu, uz uvredljivo etiketiranje da je kriminalac i pripremanje terena za montirani otkaz pa da je prema tužitelju ponovno postupljeno krajnje šikanozno i diskriminirajuće, što prvostupanjski sud uopće ne razmatra, već zaključno sve svodi na gubitak povjerenja poslodavca prema tužitelju za koji zapravo nema stvarnog razloga i da je prvostupanjska presuda, osim što je nepravilna i nezakonita, nepravična je i nepravedna u službi moralnog zla tuženika.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj, kao niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, s obzirom da pravo na raspravljanje obuhvaća obaviještenost stranke o zahtjevima i dokazima protivne stranke te mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza pa odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja, kao i neodlučivanjem o određenim dokaznim prijedlozima nije počinjena navedena procesna povreda, a osim toga, prvostupanjski sud samostalno odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je na temelju članka 8. ZPP-a ovlašten samostalno dokaze ocjenjivati. Stoga sud nije dužan izvoditi sve dokaze koje su stranke predložile, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice. U ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je izvodio dokaze u okviru činjeničnih navoda stranaka, postavljenog tužbenog zahtjeva i kroz norme materijalnog prava koje treba primijeniti na konkretni tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim redovitog otkaza ugovora o zbog povreda radnih obveza i vraćanje tužitelja na rad.

7. Na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čanka 135. stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Nadalje, u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa, i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Osim toga obveza je poslodavca propisana odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a, prije odluke važne za položaj radnika, savjetovati se s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te dostaviti radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a odluka poslodavca donesena protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (članak 150. stavak 12.).

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su parnične stranke 1. listopada 2016. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 176/2016, za radno mjesto referenta za osiguranja i održavanja građevinske mehanizacije i motornih vozila u Sektoru općih kadrovskih i pravnih poslova, da je tuženik 12. rujna 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog kršenja obveza i radnog odnosa, bez prava na otpremninu i uz otkazni rok od dva mjeseca, da je tužitelj u zakonskom roku protiv predmetne odluke podnio zahtjev za zaštitu prava i u zakonskom roku pokrenuo radni spor. Sporne su povrede radne obveze koje su stavljene na teret tužitelju, zatim je li proveden zakoniti postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, kao i je li poslodavac prije redovitog otkazivanja ugovora o radu postupio po odredbama ZR-a te radnika pravilno upozorio na obveze iz radnog odnosa i omogućio mu iznošenje obrane te je li prema tužitelju poslodavac postupao šikanozno i diskriminirajuće što je u konačnici rezultiralo otkazom ugovora o radu.

9. U odnosu na sporne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz predmetnog otkaza proizlazi da je tužitelj propustio obnoviti policu osiguranja broj; OV 0682038297 kod [obrt], za što je 19. travnja 2018. dobio nalog putem e-maila, zbog čega je tuženik bio u obvezi sam podmiriti štetu u iznosu od 1.797,73 eura, nakon što je utvrđena odgovornost tuženika za oštećenje cijevi iz sustava grijanja [obrt], da je tužitelj već ranije upozoren na obveze iz radnog odnosa i da je tužitelj 13. prosinca 2016. dostavio tuženiku diplomu [obrt] te potvrdu HZMO da mu je priznato zvanje diplomirani inženjer strojarstva, za koju diplomu se u postupku provjere ispostavilo da je nepostojeća zbog čega je tuženik protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, što je dovelo do nepovratnog gubitka povjerenja u tužitelja, zatim da je tužitelj 30.kolovoza 2019. pozvan na iznošenje obrane i da je dostavio pisanu obranu e-milom 4. rujna 2019. i da je 6. rujna 2019. od Radničkog vijeća zatražena suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu i da se Radničko vijeće 11. rujna 2019. suglasilo s otkazom,

- da iz Opisa poslova i radnih zadataka, kao sastavnog dijela Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova od 15. ožujka 2016. proizlazi da u opis posla i radne zadatke referenta za osiguranja i održavanja građevinske mehanizacije i motornih vozila pripada i vođenje brige o plaćanju premije osiguranja,

- da iz ispisa e-mailova proizlazi da je zaposlenik, tada ..., GP **.**.2018. obavijestio tužitelja o potrebi obnavljanja sporne police osiguranja, da je tužitelj 19. travnja 2018. postavio upit o potrebi obnavljanja sporne police osiguranja direktoru tuženika, koji je na e-mail odgovorio istoga dana s uputom tužitelju da predmetnu policu obnovi,

- da tužitelj nije postupio po uputi nadređene osobe i nije obnovio policu osiguranja te da tuženik štetu nastalu 12. ožujka 2019., nije mogao naplatiti iz police osiguranja,

- da iz potvrde ... od 9, prosinca 2016. proizlazi da tužitelj ima kvalifikaciju diplomiranog inženjera strojarstva stečenu na [obrt], dok iz dopisa navedenog fakulteta proizlazi da tužitelj nije diplomirao niti mu je fakultet izdao diplomu,

- da su svjedoci HP, IP i ZP potvrdili da su Radničko vijeće i sindikalni povjerenik dali jednoglasnu suglasnost na otkaz tužitelju,

- da je svjedok GP, zaposlenik ..., potvrdio da je kod tuženika u svezi osiguranja komunicirao isključivo s tužiteljem, na način da mu je predavao police osiguranja koje su se obnavljale, da je brigu o policama vodio tužitelj i da je zaposlenica ... VP, putem e-maila, obavještavala tužitelja o isteku polica i da je nakon zahtjeva tuženika zbog nastanka štetnog događaja u [obrt], uvidom u digitalnu arhivu utvrđeno da polica koja bi pokrila taj rizik nije bila obnovljena,

- da je svjedok ČP iskazao da je nakon prestanka rada tužitelja, uz obavljanje poslova skladištara, preuzeo i obavljanje poslova tužitelja, dakle vođenje brige o obnovi polica osiguranja,

- da je tužitelj iskazao da nije bio zadužen za obnovu police za koju se tereti odlukom o otkazu ugovora o radu, da je za obnovu iste police bio zadužen zastupnik tuženika, da je on radio samo na osiguranju polica za strojeve i automobile, da nije bio upoznat s opisom radnih zadataka svoga radnog mjesta prema Sistematizaciji, da nije znao obnoviti predmetnu policu osiguranja i o tome je obavijestio zastupnika, da nije napisao e-mail od 19. travnja 2018., da nije upoznat s krivotvorenom diplomom i nije predmetnu diplomu nikad vidio, da ne zna kako je u prijavu ... bilo uneseno da ima visoku stručnu spremu i da mu poslodavac nije omogućio iznošenje obrane,

- da je zastupnik CP iskazao da je tužitelj po povratku na radno mjesto rekao da je plaća referenta ispod časti za diplomiranog inženjera strojarstva, da će donijeti diplomu što je i učinio za mjesec ili dva, da je diplomu dao zastupniku tuženika, da je diploma urudžbirana i poslana na provjeru [obrt], koji je osporio vjerodostojnost diplome, nakon čega je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja, da su imali problema s izvršavanjem radnih obveza od strane tužitelja zbog čega je tužitelju uručeno nekoliko opomena, da posao tužitelja nije bio da sastavlja police osiguranja, već popisati imovinu i dostaviti osiguravajućem društvu, čiji su djelatnici sastavljali police osiguranja, da su saznali da tužitelj nije obnovio spornu policu tek nakon štetnog događaja, da je tužitelj bio nezainteresiran za svoj posao, da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane i da je radničko vijeće dalo suglasnost na namjeravani otkaz,

- da materijalna dokumentacija u sudskom spisu potvrđuje navode svjedoka i zakonskog zastupnika.

10. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer je tuženik dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a pri tome prihvaća iskaze saslušanih svjedoka i zastupnika tuženika, kao i dostavljenu dokumentaciju u sudski spis, dok iskaz tužitelja ocjenjuje neistinitim s obzirom da je protivan drugim provedenim neposrednim dokazima te nije logičan i uvjerljiv. Osim toga prvostupanjski sud utvrđuje da je poslodavac proveo zakonitu proceduru prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu i da povrede koje je počinio tužitelj predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

11. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj počinio povrede radne obveze i da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju te žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda za koje su navedeni jasni i iscrpni razlozi, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Osim navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka kao i materijalnu dokumentaciju u sudskom spisu.

13. Pri ocijeni skrivljenog ponašanja radnika kao razloga za redoviti otkaz ugovora o radu treba prvenstveno ispitati njegovo ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz opisa radnih zadataka koje radnik mora obaviti, a pri tome je također bitan element i odnos radnika prema radu, suradnicima i nadređenim osobama. Naime, prema Ugovoru o radu od 1. listopada 2016., tužitelj je obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta referent za osiguranja i održavanje građevinske mehanizacije i motornih vozila u Sektoru općih, kadrovskih i pravnih poslova, prema opisu poslova kako je navedeno u Sistematizaciji i opisu poslova koji su sastavni dio Pravilnika o radu. Iz Opisa poslova i radnih zadataka proizlazi da radni zadaci tužitelja između ostalog obuhvaćaju: predlaganje nadležnim tijelima Društva ugovaranje pojedinih vrsta osiguranja ovisno o veličini rizika, visini premije osiguranja, obimu i učestalosti šteta, praćenje međusobnog plaćanja premija osiguranja i isplata šteta sukladno dogovoru s osigurateljem, vođenje brige o plaćanju premija osiguranja… Stoga je tužiteljeva radna obveza bila obnoviti spornu policu osiguranja, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, slijedom čega je tužitelj i poslao upit zastupniku tuženika o potrebi obnavljanja predmetne police, koji je odmah odgovorio da je policu potrebno obnoviti, što je tužitelj propustio učiniti, odnosno obaviti radni zadatak koji je bio dužan izvršiti u skladu s potpisanim ugovorom o radu. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je obnavljanje predmetne police osiguranja bio posao zastupnika tuženika, s obzirom da je takav navod suprotan Pravilniku o radu, potpisanom ugovoru o radu i Sistematizaciji radnih mjesta i opisu poslova, a isto tako je suprotan iskazu zastupnika tuženika kao i referenta ... GP, koji je u svezi polica osiguranja pa tako i obnavljanja istih komunicirao isključivo s tužiteljem u spornom razdoblju. Pri tome tužitelj nije imao obvezu sastavljanja polica osiguranja, već su police osiguranja sastavljali referenti tadašnjeg ... i dostavljali tužitelju pa nema niti govora o istinitosti iskaza tužitelja, a posebno u dijelu u kojem navodi da predmetnu policu nije znao sastaviti s obzirom da sastavljanje polica nije niti radio, a isto tako da tužitelj nije sastavio e-mail od 19. travnja 2018. i poslao direktoru s upitom u svezi sporne police jer je isti e-mail poslan s njegove elektroničke adrese, a tužitelj nije tvrdio niti dokazao da 19. travnja 2018. nije radio, kao niti da je još nekome u tvrtki dostupno njegovo računalo i ulazak u računalo.

13.1. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio niti preostali dio iskaza tužitelja jer je tužitelj potpuno neuvjerljivo i neobjektivno te proturječno svim provedenim dokazima, kako neposrednim tako i materijalnim, iskazivao da mu poslodavac nije omogućio iznošenje obrane, iako je za ovaj dio postupka prije otkazivanja ugovora o radu angažirao odvjetnika koji je dostavio pisanu obranu poslodavcu, zatim da nema nikakvih saznanja na koji način je tuženiku dostavljena lažna diploma i da diplomu nikada nije vidio niti je tim upoznat, iako sasvim drugačije činjenično stanje proizlazi iz kaznenog postupka te je u svezi bitnih činjenica na postavljena pitanja odgovarao s "ne znam". Suprotno iskazu tužitelja, iskaz zastupnika tuženika je jasan i objektivan, utemeljen na dokazima iz sudskog spisa te slijedom toga i pravilno prihvaćen od strane prvostupanjskog suda.

13.2. Propuštanjem obnavljanja police osiguranja, zbog čega poslodavac nije policom mogao pokriti štetni događaj, tužitelj je počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa iz članka 77. stavka 2. alineja 1. Pravilnika o radu tuženika: neizvršavanje poslova, odnosno radnih zadataka u skladu s utvrđenom organizacijom i rasporedom rada te programima rada. S obzirom na daljnje žalbene navode kojima se ukazuje da je za štetni događaj, koji nije bio pokriven premijom osiguranja, isključivo odgovoran ... [adresa] jer nije završio posao na temelju pravila i struke te tuženikov strojar koji je sve olako predvidio i da se od tih osoba trebala naplatiti šteta, valja reći da je za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne.

13.3. Nadalje, za postojanje opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika nije nužno da poslodavac dokaže sve povrede koje se tužitelju stavljaju na teret. Naime, za postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu radniku zbog njegovog skrivljenog ponašanja dovoljno je da sud utvrdi valjanost otkaza u odnosu na jedan otkazni razlog pri čemu ne bi bilo potrebe utvrđivati druge otkazne razloge (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr- 68/10), međutim ovaj drugostupanjski sud utvrđuje osnovanim zaključak prvostupanjskog suda i da je tužitelj počinio povredu radne obveze dostavom diplome dipl. inženjera strojarstva, koju [obrt] nije potvrdio kao valjanu i postojeću. Pri tome je potpuno irelevantan ishod kaznenog postupka protiv tužitelja kao okrivljenika, niti ishod kaznenog postupka utječe na dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu jer je poslodavac zbog neistinito prikazanih podataka o statusu tužitelja, izgubio povjerenje u tužitelja, što opravdava odluku o otkazu ugovora o radu. Ujedno valja reći da prvostupanjska presuda u kaznenom postupku nije ukinuta zbog razloga navedenih u ovoj žalbi tužitelja, već zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer prvostupanjski kazneni sud nije točno pobrojao dokaze koje je pročitao, kao i po službenoj dužnosti zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja s obzirom da službenica ..., ništa nije ovjerila ni osnažila službenim pečatom, već je samo u sustav unijela neistinite podatke na temelju lažne diplome koju je dostavio okrivljenik, što jasno proizlazi iz presude Županijskog suda u Splitu [broj] od 12. siječnja 2021., koju je tužitelj dostavio u prvostupanjski spis.

14. Osim toga, postupak koji je prethodio otkazu ugovora o radu pravilno je proveden, kako to opravdano utvrđuje prvostupanjski sud.

14.1. Tužitelj je 9. veljače 2017. pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza i to da je dužan uredno izvršavati svoje obveze i dužnosti te poštivati uspostavljenu radnu i tehnološku disciplinu, a prvenstveno ne nabavljati robu niti usluge bez naloga i odobrenja nadređenih osoba. Iz navedenog upozorenja proizlazi da je tužitelj i ranije 30. prosinca 2016. usmeno opomenut na obveze iz radnog odnosa, što ukazuje na činjenicu da je tužitelj kontinuirano kršio radne obveze. U odnosu na žalbene navode da je upozorenje nije valjano s obzirom da je tužitelj upozorenje osporio zahtjevom za zaštitu prava, prvenstveno je za navesti da iz predmetnog zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da je tužitelj potvrdio da je pogrebno vozilo Citroen Jumper odvezao na servis bez naloga i odobrenja nadređenih osoba pa su stoga navodi predmetnog upozorenja istiniti. Bitno je za dodati da skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).

14.2. Nadalje, tuženik je 30. kolovoza 2019. sačinio zapisnik, koji je potpisao tužitelj i iz kojeg je utvrđeno da je direktor tuženika pozvao tužitelja te mu predočio prijavu iz koje proizlaze povrede radne obveze zbog kojih je tužitelju u konačnici otkazan ugovor o radu te da je tužitelj tražio rok do 4. rujna 2019. za pisano očitovanje, a očitovanje na prijavu dostavili su tuženiku punomoćnici tužitelja. U obrani tužitelj nije naveo da mu nije predočena relevantna dokumentacija u svezi prijave te se na sve povrede za koje ga tereti poslodavac očitovao.

15. S obzirom na sve izloženo, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj počinio navedene propuste koji mu se stavljaju na teret, a koji nesumnjivo imaju značenje skrivljenog ponašanja radnika i predstavljaju stoga, valjanu osnovu za donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točka 3. ZR-a.

16. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava valjanost provedenog postupka savjetovanja s Radničkim vijećem treba reći da odredba članka 150. stavka 1. ZR-a ne propisuje proceduru, kao niti koju dokumentaciju poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću pa u ovim okolnostima, kada je tuženik radničkom vijeću uputio pisani dopis u kojem je priopćio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i razloge takve odluke, u konkretnom slučaju propust obnavljanja police osiguranja te kada je prije odluke radničkog vijeća i usmeno priopćio radničkom vijeću razloge otkazivanja, a između ostaloga i nevaljanost diplome tužitelja koju je dostavio poslodavcu te kada je poslodavac omogućio radničkom vijeću uvid u cjelokupnu dokumentaciju pa tako i u spornu diplomu, što proizlazi iz iskaza predsjednika radničkog vijeća i člana vijeća, nisu prihvatljivi žalbeni navodi da se tuženik na zakonom propisani način nije savjetovao s radničkim vijećem. Osim toga radničko vijeće se dodatno savjetovalo sa sindikalnim povjerenikom te su Radničko vijeće i sindikalni povjerenik 11. rujna 2019., dali jednoglasnu suglasnost na otkaz tužitelju. Ujedno je za ukazati na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Revr-454/2018 od 14. svibnja 2019., koji glasi: „Činjenica da je savjetovanje provedeno usmeno ne čini to savjetovanje nevaljanim kraj utvrđene činjenice da je sindikalni povjerenik bio obaviješten o namjeri i razlozima otkazivanja, kao i da je savjetovanje provedeno prije otkazivanja tužiteljici.“ S obzirom da je poslodavac pisanim putem obavijestio Radničko vijeće o propustu tužitelja u odnosu na policu osiguranja i zatražio očitovanje Radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazivanju ugovora o radu, obavio i usmeni razgovor s Radničkim vijećem te ukazao i na nevaljanost diplome tužitelja te omogućio Radničkom vijeću uvid u cjelokupnu dokumentaciju, suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je savjetovanje s Radničkim vijećem zakonito i valjano.

17. Dakle, redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika donesen je u skladu s odredbama ZR-a i temelji se na opravdanim razlozima za otkaz pa nema niti govora da je tužitelj šikaniran i diskriminiran te da je otkaz montirani proces kao odmazda za izgubljene radne sporove, slijedom čega je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te je pravilno odlučio i o parničnom trošku pa je žalba tužitelja kao neosnovana odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za žalbeni postupak.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić