REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-713/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji, Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pažaninu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 25. svibnja 2023., poslovni broj: 124 P-2582/21-18, 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika [obrt], [adresa], odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 25. svibnja 2023., poslovni broj: 124 P-2582/21-18.

II Odbija se tužiteljica za zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku [obrt] isplatiti tužiteljici ŠP iznos od 384,90 EUR / 2.900,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2021. pa do isplate, i to za razdoblje od 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 373,28 EUR/ 2.812,48 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 345. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke propustio uzeti u obzir i analizirati sve bitne okolnosti te da je donio pogrešne zaključke iz provedenih dokaza i da je pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo, a da je ujedno počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su razlozi nejasni i proturječni, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zatim da je prvostupanjski sud bezrazložno, formalistički pojednostavio pogled na složenu situaciju u kojoj se našao jedan sindikat radnika i ignorirao veliki broj isprava i navoda tuženika te da je primijenio norme bez uvažavanja imperativa razumnosti, morala i pravičnosti, da je tuženik već u odgovoru na tužbu ukazao da tužiteljica nije dostavila adekvatne dokaze za svoje tvrdnje, na što se prvostupanjski sud nije očitovao, iako za sve stranke u postupku trebaju vrijediti ista pravila, da je opće poznato koji su valjani dokazi tvrdnje o postojanju duga u knjigovodstvenom smislu i da osnovanost zahtjeva tužiteljice ne proizlazi iz tužbe, a niti iz dokaza prezentiranih tijekom postupka.

2.2. Osim toga, tuženik navodi da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na odredbe Pravilnika KUP-a i da nije adekvatno obrazložio ovaj dio presude jer je tužiteljica morala dokazati da je Pravilnik donijelo ovlašteno tijelo u statutarnoj proceduri i sastavu tim više što je osoba koja je Pravilnik potpisala bila smijenjena sa svih funkcija što je utvrđeno u postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu u predmetu poslovni broj: P-170/2018 pa da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja utemeljio na ispravama koje same po sebi nisu podobne biti dokaz, zatim da poslodavac nije u spis dostavio sve knjigovodstvene isprave sukladno članku 9. i 10. Zakona o računovodstvu, na temelju kojih su vršene obustave i saldiranje zbog čega je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer tužiteljica svoje navode nije dokazala knjigovodstvenim ispravama niti valjanim dokazom (npr. financijskim vještačenjem) i da prvostupanjski sud nije pribavio dokumentaciju da je poslodavac tužitelja doista uplatio na račun tuženika iznose koji se navode na dostavljenim ispravama i to izvod iz transakcijskog računa poslodavca s podatkom o transferu na račun tuženika, kao i mjesečne specifikacije obustava pa da je sud mogao jedino izvesti zaključak da transakcije navedene na isplatnim listama nikada nisu izvršene na račun tuženika.

2.3. Zaključno navodi da prvostupanjski sud neosnovano smatrao nepotrebnim dokazne prijedloge tuženika za pribavljanje podataka sa servera i od navedenih osoba i da je ovaj postupak specifičan jer je tuženiku otuđena knjigovodstvena dokumentacija, a nadležna državna tijela nisu poduzela ništa da saniraju takvo postupanje i da je prvostupanjski sud neosnovano odbivši provođenje dokaza koje je predložio tuženik počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

2.4. Tuženik se žali i na odluku o trošku smatrajući da je prvostupanjski sud morao odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a samim time odbiti i zahtjev za naknadu troška.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbaciti žalbu kao nedopuštenu jer se cjelokupni sadržaj žalbe odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iako se radi o sporu male vrijednosti u kojem žalba iz tog razloga, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, nije dozvoljena ili podredno odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je prvostupanjski sud za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj. Tužiteljica je pokrenula postupak protiv tuženika radi naplate tražbine u iznosu od 384,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2021. do isplate pa se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

- da je tužiteljica bila član [obrt], što se žalbom i ne osporava,

- da iz obračuna plaće tužiteljice koju prima od poslodavca HP – Hrvatske pošte d.d. Zagreb proizlazi da je tužiteljica imala obustavu na plaći za Podružnicu tuženika u Rijeci za Kasu uzajamne pomoći (dalje KUP) u mjesečnom iznosu od 50,00 kn i da saldo po ovom osnovu iznosi 2.900,00 kn, odnosno 384,90 eura,

- da je iz rekapitulacije obustave po bankama za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. travnja 2020. poslodavca tužiteljice, razvidno razdoblje u kojem su se vršile mjesečne obustave u iznosu od 50,00 kn na plaći tužiteljice, da je saldo uplata 2.900,00 kn i da su se uplate vršile na račun tuženika Podružnica Rijeka, s naznakom za KUP, članarina te da su uplate vršene na žiro račun: HR 7941240031124001260, koji broj račun nije tijekom postupka i žalbom osporavan,

- da je obračun plaće ovršna isprava i kao takva i javna isprava kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili utvrđuje,

- da se potraživanje tužiteljice temelji na odredbama Pravilnika kase uzajamne pomoći za članove Sindikata tuženika od 25. studenog 2017. (dalje Pravilnik), čije odredbe tuženik ne može s uspjehom osporavati samo zato što je Pravilnik donesen u mandatu ranijeg vodstva tuženika i da je činjenica da je tužiteljica navedene iznose uplatila u KUP, slijedom čega joj pripada pravo na isplatu istih na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).

7. Utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilna pa ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

8. Pravni okvir spora prvostupanjski sud pravilno je postavio na temelju Pravilnika kase uzajamne pomoći, koji je donio Središnji odbor RSRH, na sjednici održanoj 25. studenog 2017. i to na temelju:

- odredbe članka 3. Pravilnika, prema kojoj sredstva KUP-a čine članski ulozi i uložena sredstva RSRH-a, a članski ulozi pohranjuju se na žiro-račun KUP-a, i za članske uloge članova KUP-a jamči [obrt] (tuženik),

- odredbe članka 10. Pravilnika kojom je propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, koji zahtjev se podnosi u pisanom obliku te se ulog isplaćuje odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu,

- odredbe članka 11. Pravilnika kojom je propisano da se po prestanku članstva u KUP-u članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno članku 10. Pravilnika,

9. Budući je u postupku utvrđeno da je tužiteljica kao član sindikata mjesečno uplaćivala 50,00 kn putem poslodavca direktno iz plaće za KUP i da ukupna visina uloga u KUP iznosila upravo utuženi iznos od 2.900,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

10. Prema odredbi članka 10. Pravilnika članski ulog služi kao jamstvo za pokriće prema Sindikatu i svaki član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz kase uzajamne pomoći, a člankom 11. Pravilnika propisano je da se po prestanku članstva u kasi uzajamne pomoći, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl.10. Pravilnika.

11. Tuženik neosnovano prigovara da Pravilnik nije stupio na snagu budući da je donesen od strane nenadležnog tijela, međutim, činjenica je da je temeljem toga Pravilnika redovno uplaćivan određeni novčani iznos u korist KUP-a, pa je očito taj Pravilnik, bio u primjeni, a ukoliko bi bio ništetan, i u tom slučaju tuženik bi bio dužan vratiti tužitelju uplaćeni iznos, samo po drugoj osnovi.

12. Tuženik u svojoj žalbi ukazuje i na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se razloga žalba u sporovima male vrijednosti, ne može izjaviti, zbog čega ovaj sud takve navode nije niti razmatrao.

13. Također, pravilna je i odluka o parničnom trošku koji je odmjeren sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, i 107/15, 37/2022 i 126/2022), obračun kojeg tuženik niti ne osporava u svojoj žalbi.

14. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer po ocijeni drugostupanjskog suda navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku o žalbi.

15. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović