Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-694/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-482/2021-24 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažavanjem žalbi stranaka ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-482/2021-24 od 10. lipnja 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 33.400,59 kn, sa zateznim kamatama na iznose od:
- 3,18 kn počev od 1.3.2008. do isplate,
- 38,61 kn počev od 1.4.2008. do isplate,
- 13,86 kn počev od 1.5.2008. do isplate,
- 125,67 kn počev od 1.11.2008. do isplate,
- 32,02 kn počev od 1.12.2008. do isplate,
- 138,39 kn počev od 1.1.2009. do isplate,
- 152,74 kn počev od 1.2.2009. do isplate,
- 162,83 kn počev od 1.3.2009. do isplate,
- 142,80 kn počev od 1.4.2009. do isplate,
- 140,30 kn počev od 1.5.2009. do isplate,
- 115,68 kn počev od 1.6.2009. do isplate,
- 91,50 kn počev od 1.7.2009. do isplate,
- 99,94 kn počev od 1.8.2009. do isplate,
- 117,89 kn počev od 1.9.2009. do isplate,
- 107,65 kn počev od 1.10.2009. do isplate,
- 97,68 kn počev od 1.11.2009. do isplate,
- 120,58 kn počev od 1.12.2009. do isplate,
- 142,26 kn počev od 1.1.2010. do isplate,
- 162,21 kn počev od 1.2.2010. do isplate,
- 159,08 kn počev od 1.3.2010. do isplate,
- 187,85 kn počev od 1.4.2010. do isplate,
- 227,27 kn počev od 1.5.2010. do isplate,
- 246,65 kn počev od 1.6.2010. do isplate,
- 296,57 kn počev od 1.7.2010. do isplate,
- 364,23 kn počev od 1.8.2010. do isplate,
- 381,43 kn počev od 1.9.2010. do isplate,
- 313,92 kn počev od 1.10.2010. do isplate,
- 345,17 kn počev od 1.11.2010. do isplate,
- 481,30 kn počev od 1.12.2010. do isplate,
- 396,58 kn počev od 1.1.2011. do isplate,
- 407,55 kn počev od 1.2.2011. do isplate,
- 434,80 kn počev od 1.3.2011. do isplate,
- 408,97 kn počev od 1.4.2011. do isplate,
- 452,90 kn počev od 1.5.2011. do isplate,
- 559,23 kn počev od 1.6.2011. do isplate,
- 649,72 kn počev od 1.7.2011. do isplate,
- 712,02 kn počev od 1.8.2011. do isplate,
- 582,03 kn počev od 1.9.2011. do isplate,
- 522,61 kn počev od 1.10.2011. do isplate,
- 521,71 kn počev od 1.11.2011. do isplate,
- 600,05 kn počev od 1.6.2012. do isplate,
- 585,50 kn počev od 1.7.2012. do isplate,
- 577,79 kn počev od 1.8.2012. do isplate,
- 533,94 kn počev od 1.9.2012. do isplate,
- 573,89 kn počev od 1.10.2012. do isplate,
- 590,10 kn počev od 1.11.2012. do isplate,
- 580,14 kn počev od 1.12.2012. do isplate,
- 544,05 kn počev od 1.1.2013. do isplate,
- 562,19 kn počev od 1.2.2013. do isplate,
- 559,35 kn počev od 1.3.2013. do isplate,
- 591,82 kn počev od 1.4.2013. do isplate,
- 563,35 kn počev od 1.5.2013. do isplate,
- 527,40 kn počev od 1.6.2013. do isplate,
- 511,93 kn počev od 1.7.2013. do isplate,
- 541,10 kn počev od 1.8.2013. do isplate,
- 544,57 kn počev od 1.9.2013. do isplate,
- 578,97 kn počev od 1.10.2013. do isplate,
- 567,51 kn počev od 1.11.2013. do isplate,
- 585,32 kn počev od 1.12.2013. do isplate,
- 567,18 kn počev od 1.1.2014. do isplate,
- 578,51 kn počev od 1.2.2014. do isplate,
- 590,61 kn počev od 1.3.2014. do isplate,
- 587,12 kn počev od 1.4.2014. do isplate,
- 567,48 kn počev od 1.5.2014. do isplate,
- 572,57 kn počev od 1.6.2014. do isplate,
- 586,47 kn počev od 1.7.2014. do isplate,
- 592,04 kn počev od 1.8.2014. do isplate,
- 597,05 kn počev od 1.9.2014. do isplate,
- 602,88 kn počev od 1.10.2014. do isplate,
- 621,68 kn počev od 1.11.2014. do isplate,
- 625,14 kn počev od 1.12.2014. do isplate,
- 627,56 kn počev od 1.1.2015. do isplate,
- 626,43 kn počev od 1.2.2015. do isplate,
- 626,43 kn počev od 1.3.2015. do isplate,
- 626,43 kn počev od 1.4.2015. do isplate,
- 626,44 kn počev od 1.5.2015. do isplate,
- 626,43 kn počev od 1.6.2015. do isplate,
- 626,43 kn počev od 1.7.2015. do isplate,
- 625,44 kn počev od 1.8.2015. do isplate,
sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 10.500,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11.6.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
""O d b a c u j e s e tužba u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2008 sklopljenog dana 21. siječnja 2008. godine između tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i Slavonske banke d.d., kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.""
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Prvostupanjsko rješenje žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, a podredno da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika, dok je tuženik na žalbu tužiteljice odgovorio.
5. Žalbe stranaka su osnovane.
U odnosu na žalbu tužiteljice:
6. Polazeći od toga da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF već utvrđena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pa da tužiteljica nema pravni interes za ponovnim utvrđenjem ništetnosti te odredbe, prvostupanjski je sud odbacio njezinu tužbu u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je odredba ugovora o namjenskom kreditu, koji je s prednikom tuženika sklopila 21. siječnja 2008. i kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule, ništetna.
7. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica, kao potrošač, ne bi imala pravni interes u individualnoj parnici za naknadu štete ili isplatu, kada tuženik osporava postojanje pravnog odnosa o kojem ovisi sudbina njezinog kondemnatornog zahtjeva, postaviti i zahtjev da sud utvrdi da je odredba konkretnog ugovora o kreditu ništetna.
8. Kada tužiteljica ostvaruje prava za koja smatra da joj pripadaju temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu, ona ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti takve odredbe, posebno onda kada se ima u vidu da joj tuženik u postupku osporava vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu, uz tvrdnju da je sporni ugovor o kreditu kao trgovac sklopio njegov prednik (Slavonska banka d.d.) koji nije bio obuhvaćen kao tuženik u kolektivnom sporu "Potrošač".
9. Iako je u konkretnom slučaju riječ o parnici koju je tužiteljica pokrenula u smislu odredbe članka 502.c ZPP, pozivajući se na učinak kolektivnog spora iz tzv. predmeta Potrošač, tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedine odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju (restitucija iznosa plaćenih po osnovi ništetne ugovorne odredbe).
10. Zbog navedenoga, kako je prvostupanjski sud odlučujući o deklaratornom zahtjevu tužbe pogrešno primijenio odredbu članka 187. ZPP, takva (nepravilna) primjena citirane odredbe utjecala je na donošenje zakonite odluke o tom zahtjevu, pa osnovano tužiteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 187. ZPP.
10.1. Budući da je u slučaju pogrešnog odbačaja tužbe od strane prvostupanjskog suda takvu odluku potrebno ukinuti (shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2007., broj Su-IV-46/07), na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, žalbu tužiteljice valjalo je uvažiti, prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U odnosu na žalbu tuženika:
11. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi u tom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik.
11.1. Bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP postoji onda kada sud, nezakonitim postupanjem, stranci ne da mogućnost raspravljanja pred sudom. Onda kada sud, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 220. stavak 2. ZPP, odluči da neki dokaz neće izvesti i u obrazloženju svoje odluke da razloge odbijanja dokaznog prijedloga, tada on ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.
1.2. Kako pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, onda neosnovano tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
12. Predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o kreditu od 21. siječnja 2008. kojom je valuta obveze vezana uz švicarski franak, je i zahtjev za isplatu iznosa koje je ona tuženiku preplatila po osnovi te odredbe.
12.1. Restitucijski zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je sporna ugovorna odredba nepoštena, pa posljedično tome i ništetna, jer je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora kojim je valuta obveze vezana uz valutu CHF nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13. Iako je tuženik tijekom postupka problematizirao svoju vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer je sporni ugovor kao trgovac sklopila Slavonska banka d.d., koja nije bila obuhvaćena kao tuženik u naprijed navedenog kolektivnom sporu, ocjena je i ovog suda da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo-Alpe-Adria-Bank odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d.
13.1. Naime, prema podacima iz sudskog registra, Slavonska banka d.d. je, na temelju ugovora od 18. lipnja 2008., pripojena tuženiku (tada naziva Hypo Alpe- Adria-Bank), pa se s obzirom na učinke pripajanja iz članka 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 118/03. – dalje: ZTD), presude donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d., dakle, i na konkretni ugovor o kreditu od 21. siječnja 2008.
14. Pozivajući se tako, u smislu odredbe članka 502.c ZPP, na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i svoju vezanost za utvrđenja suda u tom postupku – da je ugovorna odredba kojima je valuta obveze vezana uz glavnicu švicarski franak nepoštena, jer banke nisu informirale potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti – prvostupanjski je sud ocijenio da ugovor o kreditu od 21. siječnja 2008. u navedenom dijelu (kojim je valuta obveze vezana uz švicarski franak) nema pravni učinak te da stoga nije potrebno u ovom postupku ponovno provoditi dokaze u pravcu utvrđenja da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.
15. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud, odbijanjem njegovog dokaznog prijedloga da se na okolnost pojedinačnog pregovaranja kao svjedoci saslušaju javni bilježnik koji je sporni ugovor o kreditu solemnizirao te djelatnica tuženika koja je u njegovo ime s tužiteljicom neposredno pregovarala prilikom sklapanja ugovora, povrijedio njegovo pravo na procesnu ravnopravnsot te da takvo postupanje suda nije u skladu s odredbom članka 502.c ZPP i članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine": broj 96/03. i 46/07. – dalje: ZZP).
16. Imajući na umu da su u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani potrošači, ali su na okolnost obavijesti koje su u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora davali potrošačima odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka, nema dvojbe da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu. Navedeno upućuje na zaključak da je načelo procesne ravnopravnosti, koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju strana da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da se niti jednu stranku ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u konkretnom slučaju povrijeđeno, jer je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.
17. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.)
18. Kada je tuženik tijekom postupka predložio saslušanje svoje zaposlenice CJ, radi utvrđenja da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo te da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, onda tuženik u svojoj žalbi osnovano ističe žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i isti osnovano prigovara da je ovakvim postupanjem suda doveden u poziciju grubog kršenja temeljnog prava na pravično suđenje.
18.1. U povezanosti s tim upitna je i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije posebno niti pojedinačno pregovaralo, pa da tužiteljica nije bila informirana o valutnom riziku zaduživanja, odnosno da je ta odredba tužiteljici bila nerazumljiva.
19. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 370. ZPP, uvažiti žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno je održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom i saslušati svjedokinju koja je s tužiteljicom neposredno pregovarala u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu.
19.1. U odnosu na dokazni prijedlog da se kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, tuženiku valja ukazati da se njegovim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu, jer solemnizacija ne može ugovornu odredbu koja je potrošaču bila nerazumljiva učiniti razumljivom.
20. Kako je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, s time da je i odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavljena za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Sisku 7. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
