REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-924/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u parničnom predmetu tužiteljice GUĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 11. ožujka 2025. u prisutnosti z. punomoćnice tužiteljice – GU, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Davida Turkalj iz Zagreba i z. punomoćnice tuženika – Ane Bago Martić, odvjetnice u OD Metelko, Kneževi i Partneri iz Zagreba, 7. travnja 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209220987 te brojem kreditne partije 7103661040, a koji je solemniziran 23. svibnja 2007. kod javne bilježnice Željke Maroslavac u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 12, pod brojem OV-23525/07, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi: «Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje u kunskoj protuvrijednosti od 23.339,47 CHF (slovima: dvadesetšesttisućatristotridesetdevet švicarskih franaka i četrdesetsedam rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.», zatim dio odredbe čl. 2. koja glasi «Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 26.339,47 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promijenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvijeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,20% godišnje (slovima: petcijelihdvadeset posto) sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospjeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja» zatim dio odredbe čl.6. koja glasi: « Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 374,77 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja..»

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužiteljici GUĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.833,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku:

-na iznos od 2,09 EUR počev od 2. 9. 2007. do isplate;

-na iznos od 1,71 EUR počev od 2. 11. 2007. do isplate;

-na iznos od 0,98 EUR počev od 2. 12. 2007. do isplate;

-na iznos od 2,26 EUR počev od 2. 1. 2008. do isplate;

-na iznos od 6,42 EUR počev od 2. 2. 2008. do isplate;

-na iznos od 7,34 EUR počev od 2. 3. 2008. do isplate;

-na iznos od 0,72 EUR počev od 2. 4. 2008. do isplate;

-na iznos od 2,69 EUR počev od 2. 5. 2008. do isplate;

-na iznos od 3,66 EUR počev od 2. 6. 2008. do isplate;

-na iznos od 1,55 EUR počev od 2. 7. 2008. do isplate;

-na iznos od 0,48 EUR počev od 2. 8. 2008. do isplate;

-na iznos od 2,49 EUR počev od 2. 9. 2008. do isplate;

-na iznos od 9,62 EUR počev od 2. 10. 2008. do isplate;

-na iznos od 17,25 EUR počev od 2. 11. 2008. do isplate;

-na iznos od 7,35 EUR počev od 2. 12. 2008. do isplate;

-na iznos od 27,96 EUR počev od 2. 1. 2009. do isplate;

-na iznos od 28,06 EUR počev od 2. 2. 2009. do isplate;

-na iznos od 21,25 EUR počev od 2. 3. 2009. do isplate;

-na iznos od 22,84 EUR počev od 2. 4. 2009. do isplate;

-na iznos od 24,84 EUR počev od 2. 5. 2009. do isplate;

-na iznos od 17,72 EUR počev od 2. 6. 2009. do isplate;

-na iznos od 17,64 EUR počev od 2. 7. 2009. do isplate;

-na iznos od 22,04 EUR počev od 2. 8. 2009. do isplate;

-na iznos od 22,04 EUR počev od 2. 9. 2009. do isplate;

-na iznos od 18,39 EUR počev od 2. 10. 2009. do isplate;

-na iznos od 20,57 EUR počev od 2. 11. 2009. do isplate;

-na iznos od 26,22 EUR počev od 2. 12. 2009. do isplate;

-na iznos od 26,22 EUR počev od 2. 1. 2010. do isplate;

-na iznos od 28,87 EUR počev od 2. 2. 2010. do isplate;

-na iznos od 28,45 EUR počev od 2. 3. 2010. do isplate;

-na iznos od 33,94 EUR počev od 2. 4. 2010. do isplate;

-na iznos od 33,94 EUR počev od 2. 5. 2010. do isplate;

-na iznos od 41,02 EUR počev od 2. 6. 2010. do isplate;

-na iznos od 47,38 EUR počev od 2. 7. 2010. do isplate;

-na iznos od 65,04 EUR počev od 2. 8. 2010. do isplate;

-na iznos od 54,03 EUR počev od 2. 9. 2010. do isplate;

-na iznos od 57,71 EUR počev od 2. 10. 2010. do isplate;

-na iznos od 57,71 EUR počev od 2. 11. 2010. do isplate;

-na iznos od 71,72 EUR počev od 2. 12. 2010. do isplate;

-na iznos od 75,24 EUR počev od 2. 1. 2011. do isplate;

-na iznos od 67,54 EUR počev od 2. 2. 2011. do isplate;

-na iznos od 67,54 EUR počev od 2. 3. 2011. do isplate;

-na iznos od 67,66 EUR počev od 2. 4. 2011. do isplate;

-na iznos od 76,71 EUR počev od 2. 5. 2011. do isplate;

-na iznos od 91,53 EUR počev od 2. 6. 2011. do isplate;

-na iznos od 138,81 EUR počev od 2. 7. 2011. do isplate;

-na iznos od 95,06 EUR počev od 2. 8. 2011. do isplate;

-na iznos od 95,06 EUR počev od 2. 9. 2011. do isplate;

-na iznos od 85,34 EUR počev od 2. 10. 2011. do isplate;

-na iznos od 86,10 EUR počev od 2. 11. 2011. do isplate;

-na iznos od 95,09 EUR počev od 2. 12. 2011. do isplate;

-na iznos od 95,09 EUR počev od 2. 1. 2012. do isplate;

-na iznos od 98,14 EUR počev od 2. 2. 2012. do isplate;

-na iznos od 97,06 EUR počev od 2. 3. 2012. do isplate;

-na iznos od 94,63 EUR počev od 2. 4. 2012. do isplate;

-na iznos od 96,23 EUR počev od 2. 5. 2012. do isplate;

-na iznos od 95,96 EUR počev od 2. 6. 2012. do isplate;

-na iznos od 95,86 EUR počev od 2. 7. 2012. do isplate;

-na iznos od 91,49 EUR počev od 2. 8. 2012. do isplate;

-na iznos od 91,49 EUR počev od 2. 9. 2012. do isplate;

-na iznos od 91,76 EUR počev od 2. 10. 2012. do isplate;

-na iznos od 96,91 EUR počev od 2. 11. 2012. do isplate;

-na iznos od 95,73 EUR počev od 2. 12. 2012. do isplate;

-na iznos od 95,25 EUR počev od 2. 1. 2013. do isplate;

-na iznos od 89,96 EUR počev od 2. 2. 2013. do isplate;

-na iznos od 91,57 EUR počev od 2. 3. 2013. do isplate;

-na iznos od 96,80 EUR počev od 2. 4. 2013. do isplate;

-na iznos od 88,28 EUR počev od 2. 5. 2013. do isplate;

-na iznos od 88,33 EUR počev od 2. 6. 2013. do isplate;

-na iznos od 88,06 EUR počev od 2. 7. 2013. do isplate;

-na iznos od 88,06 EUR počev od 2. 8. 2013. do isplate;

-na iznos od 90,34 EUR počev od 2. 9. 2013. do isplate;

-na iznos od 92,63 EUR počev od 2. 10. 2013. do isplate;

-na iznos od 93,00 EUR počev od 2. 11. 2013. do isplate;

-na iznos od 96,48 EUR počev od 2. 12. 2013. do isplate;

-na iznos od 92,14 EUR počev od 2. 1. 2014. do isplate;

-na iznos od 96,37 EUR počev od 2. 2. 2014. do isplate;

-na iznos od 98,99 EUR počev od 2. 3. 2014. do isplate;

-na iznos od 97,12 EUR počev od 2. 4. 2014. do isplate;

-na iznos od 95,18 EUR počev od 2. 5. 2014. do isplate;

-na iznos od 95,07 EUR počev od 2. 6. 2014. do isplate;

-na iznos od 95,64 EUR počev od 2. 7. 2014. do isplate; do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III O d b i j a s e kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 2,15 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-0,31 EUR od 2.8.2007 pa do isplate,

-1,84 EUR od 2.10.2007 pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužiteljici GUĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.812,94 €, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom 17. svibnja 2007. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu, koji se vodi pod brojem 3209220987 te brojem kreditne partije 7103661040, a koji je solemniziran 23. svibnja 2007. kod javne bilježnice Željke Maroslavac u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 12, pod brojem ovjere OV- 23525/07. Predmetnim ugovorom tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 26.339,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom o kreditu. Odobreni iznos kredita tužiteljica je 7. srpnja 2014. u cijelosti isplatila i predmetni kredit nikada nije konvertiran.

1.1. Odredbom članka 1. Ugovora ugovoreno je da banka, ovdje tuženik, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 26.339,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Istim člankom određeno je da se tužiteljica obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu. Odredbom članka 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kamata obračunava u CHF. Odredbom članka 6. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita odnosno tužiteljica otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 374,77 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u konkretnom slučaju znači da je vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tužiteljica u vrijeme kada je ugovarala kredit nije bila upoznata o valutnom riziku koji za nju predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ono o čemu je tuženik morao informirati tužiteljicu jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužiteljice. Tužiteljica nije bila upozorena niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Iz navedenog proizlazi da: -Tužiteljica nije bila upozorena od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR-ima, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EUR. Naime, Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj eura, ali ne štiti tečaj kune u odnosu niti na jednu drugu valutu, pa tako niti u odnosu na CHF. Zbog toga se može reći da je tečaj CHF-a u odnosu na kunu potpuno slobodan te može rasti i padati neovisno o utjecaju HNB-a, dok s EUROM nije tako, nego dapače HNB reagira i kupovinom odnosno prodajom EURA regulira tečaj eura u odnosu na kunu i time kunu drži stabilnom; -CHF je valuta u koju „bježi“ kapital u vrijeme gospodarske krize. To znači da za vrijeme recesija CHF naglo jača, jer bogati pojedinci tada kupuju znatne količine CHF-a ne bi li tako zaštitili vrijednost svoje imovine pa zbog toga vrijednost CHF-a u odnosu na ostale valute može naglo narasti. Nadalje, CHF nije valuta koja bi bila dobra za dužnike kod ugovaranja kredita odnosno radi se o vrlo rizičnoj valuti ako se radi o dužnicima koji nemaju primanja u toj valuti;

-MMF je sve EU banke višekratno upozoravao na mogućnost rasta tečaja CHF-a u odnosu na EUR a ciljem da banke upozori na rizičnost plasiranja takvih kredita svojim potrošačima. O tome se detaljno govori i u pravomoćnoj presudi suca Dobronića P- 1401/12. MMF je upozoravao banke na trostruki rizik, rizik pada rejtinga, rizik države koja ne čini ništa da spriječi ugovaranje takvih kredita te konačno na rizik za potrošače koji bi mogli ući u pretjerani trošak zbog rasta njihovih anuiteta i -CHF je valuta koja se u hrvatskome monetarnom sustavu nalazi samo u tragovima. Pravi temelj za potrošačke kredite su depoziti hrvatskih građana u eurima i kunama.

1.2. Na dan solemnizacije predmetnog ugovora 23. svibnja 2007. srednji tečaj CHF- a prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke iznosio je 4,42 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

1.3. S obzirom na to da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se utvrde ništetnim dijelovi ugovornih odredbi čl. 1., 2. i 6. predmetnog ugovora o kreditu kao i da se, a prema uređenom tužbenom zahtjevu od 24. veljače 2025. (list 524-527 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja naloži tuženiku isplata iznosa od 4.833,51 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta, zajedno s troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu (list 364-375 spisa), kao i u podnescima tijekom postupka (list 461-463, 477-480 i 522-523 spisa), tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, odnosno tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, osporava status tužiteljice kao potrošača, ističe prigovor zastare, te je istaknuo prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 2,15 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 13-19 spisa), početni otplatni plan (list 336-337), specifikacija otplate, prijepis knjigovodstvene kartice (list 338-348), pregled promjena kamatnih stopa i obavijesti o promjeni kamatne stope (list 349-353), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz DARFIN d.o.o. (list 509-516), te je u svrhu dokazivanja saslušana tužiteljica GUĐ osobno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno, a što proizlazi iz dokumentacije u koju je izvršen uvid i koja je pročitana da su sklopile i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora 3209220987, kreditna partija 7103661040, 17. svibnja 2007., na iznos od 26.339,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a namjena kredita je kupnja vozila marke RENAULT, s rokom otplate 84 mjeseci.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jesu li odredbe predmetnog ugovora koje se tiču ugovaranja valutne klauzule u CHF ništetne, odnosno je li u tom slučaju tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je stekao temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sporno je je li u konkretnom slučaju nastupila zastara i tužiteljičin status potrošača.

7. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

8. Ovaj sud je u konkretnom postupku vezan pravnim stavom izraženim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojim je taj sud odbio žalbe tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i u bitnome utvrdio da su tužene banke (uključujući i ovdje tuženika) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

8.1. Prema tome, Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno je utvrdio da su sve tužene banke (i ovdje tuženik) koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8.2. Protiv ove odluke, banke su podnijele revizije o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., među ostalim, točkom II., odbio kao neosnovane revizije "prvo-sedmo tuženih protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč.1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak…".

8.3. U obrazloženju navedene odluke navodi se da je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju ovog suda, a polazeći od činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude te sadržajno postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP- a, njihovom procjenom utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice glede postupanja tuženih banaka vezano za pregovaranje, odnosno sklapanje s klijentima ugovore o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak… i to baš:

-da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnika kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima…,

-da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

9. Ovakva odluka donijeta u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošaka (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013) odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika odnosno radi isplate.

9.1. Konačno, i čl. 502.c ZPP-a, određuje da se fizički pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a, st. 1. ovoga zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenje iz gore navedene parnice, nije bilo potrebno izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnih ugovornih odredaba u valutnoj klauzuli u CHF.

11. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima, banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donijetih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

12. U tom smislu saslušana je tužiteljica iz čijeg iskaza proizlazi da je 2007. radi kupovine osobnog automobila, uzela kredit u CHF koji je tada bio na tržištu prezentiran kao najpovoljniji. Nije bilo mogućnosti nikakvih promjena ugovora, kakav je banka ponudila i uvjete koje je nudila, mogli su prihvatiti ili ne. Kredit je redovno otplaćen u roku. Početna rata kredita bila je nekih 1.700,00 kn, a u vrlo kratkom roku "skočila je" na nekih 2.800,00 kn. Automobil je korišten za obiteljske svrhe. Nije bilo nikakvih upozorenja da HNB ne štiti tečaj CHF kao što štiti tečaj eura.

13. U odnosu na osporeno svojstvo potrošača tužiteljice, za ovaj sud nema dvojbe o tome da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača, koji pojam definira odredba čl. 3., u vrijeme sklapanja ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, 46/2007 i 79/2007), a nesporno je da je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom sklopila predmetni ugovor radi kupnje vozila, što je i bila ugovorena namjena kredita. Pri tome, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe za koji je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu, dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, a tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, a uostalom kredit se koristio isplatom na račun prodavatelja – autokuće. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnosti da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječni potrošač, što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Zaključno, tuženik nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u pitanje svojstvo tužiteljice kao potrošača, a niti je dokazao da bi u spornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovarao. Ugovor je sastavljen prema standardnom, tipskom obrascu tuženika. Tvrdnje tuženika da je tužiteljicu informirao na valjan način i objasnio joj posljedice i doseg ugovornih odredbi o promjeni valutne klauzule u CHF, nisu ničim dokazane, a upravo suprotno, utvrđeno je presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.

15. Valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima.

16. Slijedom navedenog, u predmetnom individualnom sporu ima se primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora u valutnoj klauzuli vezane uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 17. svibnja 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF, sve temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošaka (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013) odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. l. EZ 193 L 95/29) u vezi s čl. 3. i 4., čl. 269., čl. 272. i čl. 323. ZOO-a te čl. 502.a. i c ZPP-a.

17. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, sud takav prigovor nije našao osnovanim. Tuženik je ugovoreni iznos kredita isplatio tužiteljici odnosno na račun autokuće i ona je bila u obvezi vratiti isti plaćanjem ugovorenih mjesečnih anuiteta, a dogovoreni modalitet plaćanja istih između tužiteljice i eventualno treće osobe, ne oduzima tužiteljici svojstvo dužnika. Ujedno se ukazuje tuženiku, da u obveznopravnom odnosu na temelju predmetnog ugovora o kreditu nisu tuženik i eventualno treća osoba.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a kojemu stranke nisu prigovarale, odnosno tuženik nije prigovorio samo matematičkom izračunu vještaka, no i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice.

18.1. Iz nalaza i mišljenja u bitnome proizlazi da ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 36.418,09 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 4.833,51 €; i ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -16,24 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -2,15 €.

19. U odnosu na isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezanu uz valutnu klauzulu, kolektivni je spor pravomoćno završio 14. lipnja 2018., te od tog dana nije protekao zastarni rok za podnošenje tužbe po toj osnovi. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od početka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to do tada nije istekao zastarni rok od 5 godina po čl. 225. ZOO-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.), to je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

20. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, odnosno bez osnove sa zakonskom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kad su učinjene uplate, od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa kako je to navedeno u točki I izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kako je naprijed obrazloženo i tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a, te odredbe čl. 328. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom II izreke.

21. Osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a je postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema. Naime, plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečajne razlike CHF, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužiteljici nepodmireno potraživanje. Osim toga, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a prema pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., radi čega je valjalo tuženika odbiti kao pod III presude.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. i 155. ZPP- a, budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, koji je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

22.1. Trošak tužiteljice sastoji se od troška za sastav tužbe, sastav podneska od 22.8.2024. i 24.2.2025., te zastupanja na ročištu 27.8.2024., 13.11.2024. i 11.3.2025. za svaku radnju po 100 bodova, odnosno po 200,00 €, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 300,00 € kao i troškova plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,49 € i financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 €, odnosno sveukupno 1.812,94 €.

22.2. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom je sukladno odredbi čl. 11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.

23. Budući tuženik nije uspio u sporu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

U Krapini 7. travnja 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1.Odvjetnik David Turkalj

2.OD G, Knežević & Partneri