REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Povrv-58/2023-10

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika TIM 90 D.D. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 63062784520, zastupanog po stečajnom upravitelju Tihomiru Zecu, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv-586/2023, UPP/OS-Ovrv-53/2023, od 7. ožujka 2023. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 10. veljače 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, radi naplate glavnice u iznosu od 899,47 kn (sada 119,38 eur[1] ) sa zateznim kamatama koje teku na posebno specificirane iznose od dospijeća do isplate.

2. Prijedlogu je udovoljeno Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv-586/2023, UPP/OS-Ovrv- 53/2023, od 7. ožujka 2023.

3. Tuženik je protiv Rješenja o ovrsi podnio pravodoban prigovor kojim isto osporava u cijelosti odnosno osporava osnovu i visinu smatrajući tužiteljevo potraživanje neosnovanim. Tuženik navodi da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju te uopće nije upoznat sa čime ga ovrhovoditelj tereti. Iz rješenja o ovrsi ovršeniku nije

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

jasno po kojim računima ovrhovoditelj od njega potražuje navedene iznose, odnosno koja je osnova za izdavanje takvih računa. Naime, uz rješenje o ovrsi ovršeniku nisu dostavljeni računi na koje se ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu poziva, a ti računi nisu dostavljeni ovršeniku niti prije pokretanja ovršnog postupka pred nadležnim javnim bilježnikom. Ovršenik opreza radi ističe i prigovor zastare ovrhovoditeljevog potraživanja.

4. Po prigovoru tuženika, ovaj je sud Rješenjem od 8. rujna 2023., poslovni broj Povrv-58/2023-4, stavio izvan snage pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/2020 i 114/2022, dalje: OZ).

5. Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika na način da je naveo da se utužena tražbina odnosi na isporučenu i potrošenu električnu energiju za označeno mjerno mjesto, ugovorni konto broj: 2203306323. Tužitelj nadalje ističe kako su navodi tuženika glede nerazumljive i nejasne tražbine i osnove potraživanja u cijelosti neosnovani, budući da su u izvatku iz poslovnih knjiga precizno navedena potraživanja ovrhovoditelja, odnosno visina svake pojedine tražbine, datum njihova dospijeća, a samim time i kamate koje teku za pojedinu tražbinu. Tužitelj ističe kako redovno, svaki mjesec tuženiku dostavlja račune koje isti nije podmirio dobrovoljno po dospijeću. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti neosnovano i neutemeljeno ističe kako nije zaprimio račune tužitelja iz kojih proizlazi njegova obveza te takvim postupanjem samo pokušava izbjeći ispunjenje dospjelih, a nepodmirenih obveza. Nadalje, tužitelj ističe da uz prijedlog za ovrhu nije dužan prilagati račune. Naime, sukladno čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona vjerodostojna isprava je između ostaloga i izvadak iz poslovnih knjiga koji je podoban za ovrhu ako sadrži naznaku vjerovnika, dužnika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja tražbine. S obzirom da su u konkretnom predmetu zadovoljene sve zakonom propisane pretpostavke, izvadak iz poslovnih knjiga HEP Elektre d.o.o. kao vjerodostojna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika, udovoljava svim zakonski određenim uvjetima. Također, Ovršni zakon jasno određuje vjerodostojne isprave na temelju kojih javni bilježnik određuje ovrhu. Takva je vjerodostojna isprava i izvadak iz poslovnih knjiga pri čemu nije potrebno prilaganje računa ovršenika niti druge dokumentacije javnom bilježniku, a niti njihovo slanje ovršeniku uz rješenje o ovrsi. Tužitelj osporava i da je nastupila zastara utužene tražbine. Sukladno čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, tražbine naknade za isporučenu električnu energiju, ukoliko je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu. Iz izvatka iz poslovnih knjiga vidljivo je da niti jedna tražbina nije zastarjela. Također iz navedenog prijedloga za ovrhu i izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da je za prvu tražbinu, dospjelu 21.06.2022. godine, zastara trebala nastupiti 21.06.2023. godine, no prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku pravodobno, prije isteka zastarnog roka, odnosno 10. veljače 2023. godine čime je došlo do prekida zastare. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da obveže tuženika na naknadu postupovnog troška tužitelja.

5.1. Na navode tužitelja tuženik se očitovao podneskom od 13. studenog 2023., osporivši iste u cijelosti. Tuženik spori da bi glede utuženog mjernog mjesta bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, ističući kako je bivša stečajna upraviteljica još 2017. od društva HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., dakle pravnog prednika društva tužitelja, dopisom od 12. prosinca 2017. tražila obustavu isporuke električne energije na adresi [adresa] u [adresa], budući da nije u posjedu nekretnine. Također, tuženik ističe kako je tužitelj na gore navedni dopis tuženika odgovorio tek 25. srpnja 2018. te je naveo da se isporuka električne energije na adresi [adresa] i [adresa] u [adresa] ne može obustaviti iz razloga što tuženik TIM 90 nije u posjedu navedenih nekretnina i da uslugu korištenja električne energije koriste treće osobe. Dakle, tužitelj sam potvrđuje da tuženik ne koristi uslugu korištenja električne energije na navedenim adresama, a za koje je tuženiku ispostavio račune. Nadalje, tuženik je više puta obavještavao tužitelja da nije u posjedu nekretnina za koje tužitelj ispostavlja račune za plaćanje električne energije te da je u posjedu nekretnina trgovačko drušvo TIM 2000 d.o.o., a koje protupravno koristi navedene nekretnine kao i da tuženik nikada nije ni potpisao ugovore o isporuci električne energije. Na koncu, tuženik navodi da u identičnoj pravnoj stvari između parničnih stranaka (samo za drugo vremensko razdoblje) već postoji pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Pazinu od 24. listopada 2022., poslovni broj 6 Povrv-187/2021- 33, koju tuženik dostavlja u spis. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik nije potražio troškove postupka.

6. U tijeku postupka, radi utvrđenja okolnosti bitnih za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pročitana je odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (str. 1. do 7. spisa), izvršen je uvid u Izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 12. siječnja 2023. (str. 8. spisa), Izvadak iz Sudskog registra za tuženika (str. 9. do 13. spisa), Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv-586/2023, UPP/OS-Ovrv-53/2023, od 7. ožujka 2023. (str. 16. spisa), prigovor tuženika na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 20. do 21. spisa), podnesak tužitelja od 17. travnja 2023. (str. 26. do 29. spisa), račune tužitelja (str. 30. do 35. i str. 39. do 40. spisa), Izvod iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa – utuženje) tužitelja od 12. siječnja 2023. (str. 36. spisa), dopis tužitelja od 13. rujna 2022. (str. 37. spisa), Rješenje ovoga suda poslovni broj Povrv- 58/2023-4 od 8. rujna 2023. (str. 41. do 44. spisa), podnesak tuženika od 13. studenog 2023. (str. 50. do 51. spisa), dopis tužitelja - Odgovor na Zahtjev, od 25. srpnja 2018. (str. 52. spisa), Presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 24. listopada 2022., poslovni broj 6 Povrv-187/2021-33 (str. 53. do 64. spisa), dopis tuženika - zahtjev za obustavom isporuke električne energije, od 12. prosinca 2017. (str. 65. spisa), podnesak tužitelja (str. 66. do 67. spisa), podnesak tužitelja od 15. studenog 2023. (str. 90. do 93. spisa), račune tužitelja (str. 94. do 99. i 102. do 103. spisa), Izvod iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa – utuženje) tužitelja od 12. siječnja 2023. (str. 100. spisa), dopis tužitelja od 13. rujna 2022. (str. 101. spisa).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Predmet spora, u ovom postupku male vrijednosti (sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a), je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 899,47 kn (sada 119,38 eur) od strane tuženika, temeljem računa tužitelja ispostavljenih tuženiku na ime pruženih usluga isporuke električne energije za obračunsko mjesto [adresa] u [adresa], ugovorni konto broj: 2203306323, za obračunsko razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. rujna 2022. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 7. istog članka propisano da da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sukladno odredbi stavka 9. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije moguće (stavak 11.).

9. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

10. Sukladno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

10.1. S obzirom da su stranke u ovoj pravnoj stvari vezane rokovima propisanima odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP, te kako su isti istekli, to su iste prekludirane u pravu na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza. U tom smislu, a s obzirom na navode i dokaze u spisu predmeta, stav je ovog suda da su činjenice u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljene za donošenje odluke o glavnoj stvari.

11. Između stranaka je sporna osnovanost osnove i visine utužene tražbine te je sporna pasivna legitimacija tuženika odnosno da li se stranke nalaze u ugovornom odnosu za pružanje usluga isporuke električne energije za obračunsko mjesto [adresa] u [adresa].

12. Nije sporno da je društvo HEP Elektra d.o.o. osnovano odvajanjem dijela imovine društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Uvidom u sudski registar za društvo HEP Elektra d.o.o. utvrđeno je da je upis odvajanja s osnivanjem u sudski registar proveden 2. studenog 2016.

13. Člankom 3. stavak 2. točka 20. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18., 52/19.; dalje u tekstu: ZTEE/13) propisano je da krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. Kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti (točka 22.). Opskrba električnom energijom je kupnja električne energije i prodaja električne energije, uključujući preprodaju električne energije krajnjim kupcima (točka 41.).

14. Člankom 61. stavak 2. ZTEE/13 propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

15. Člankom 62. stavak 1. ZTEE/13 propisano je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

16. Tuženik, naime spori da bi glede utuženog mjernog mjesta bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, ističući kako je još 2017. od društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., dakle pravnog prednika društva tužitelja, dopisom od 12. prosinca 2017. tražio obustavu isporuke električne energije na adresi [adresa] u [adresa]. Također, tuženik ističe kako je tužitelj na gore navedeni dopis tuženika odgovorio tek 25. srpnja 2018. te je naveo da se isporuka električne energije na adresi [adresa] i [adresa] u [adresa] ne može obustaviti iz razloga što tuženik TIM 90 nije u posjedu navedenih nekretnina i da uslugu korištenja električne energije koriste treće osobe. Dakle, tužitelj sam potvrđuje da tuženik ne koristi uslugu korištenja električne energije na navedenim adresama, a za koje je tuženiku ispostavio račune.

17. Uvidom u pravomoćnu Presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 24. listopada 2022., poslovni broj 6 Povrv-187/2021-33 (str. 53. do 64. spisa ovog predmeta), utvrđeno je da točka 19. obrazloženja iste sadrži činjenično utvrđenje da se tuženik dopisom od 12. prosinca 2017. obratio pravnom predniku tužitelja, društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., tražeći obustavu isporuke električne energije za mjerna mjesta na adresi [adresa] u [adresa]. Nadalje je utvrđeno da tuženik u navedenom dopisu navodi kako se vodi kao korisnik odnosno obveznik plaćanja 12 obračunskih mjesta u zgradama u [adresa] na adresi [adresa] i to prema specifikacijama koje dobiva u računima za plaćanje električne energije te da napominje da nije u posjedu navedenih nekretnina, već je u posjedu društvo TIM 2000 d.o.o., kao i da tuženik nije korisnik električne energije, pa stoga traži obustavu za sva mjerna mjesta na navedenoj adresi, a koja se vode na ime tuženika, dakle za svih 12 mjernih mjesta. Naposljetku, utvrđeno je da je Zahtjev za obustavu zaprimljen te da je dopisom od 25. srpnja 2018. od strane HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. odgovoreno da obustavu nije moguće izvršiti budući da je utvrđeno da društvo Tim 90 d.d. u stečaju nije u posjedu navedenih nekretnina već su to treće osobe, te da bi u tom slučaju iskapčanje predstavljalo smetanje posjeda. Sva navedena činjenična utvrđenja i ovaj sud nalazi dokazanima uvidom u citiranu pravomoćnu Presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 24. listopada 2022., poslovni broj 6 Povrv- 187/2021-33, a sukladno dokaznom prijedlogu tuženika iz podneska od 5. srpnja 2023., naime da sud izvrši uvid u citiranu presudu.

18. Iz sadržaja dopisa HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 25. srpnja 2018. (str. 52. spisa) koji je upućen ranijom stečajnoj upraviteljici Vlasti Majstorović, slijedi da nisu u mogućnosti pristupiti izvršenju temeljem zahtjeva za obustavom isporuke električne energije od 12. prosinca 2017. za 12 mjernih mjesta u zgradama u [adresa] na adresama [adresa]. Na osnovi očitovanja i dostavljene dokumentacije od strane tuženika slijedi da isti nije u posjedu nekretnina za koje se traži iskapčanje, već da iste koriste treće osobe, protiv kojih je i pokrenut postupak za predaju u posjed radi isteka ili raskida ugovora o zakupu. Obzirom na navedeno, kao i sudsku praksu u sličnim situacijama, nesporno je da bi čin iskapčanja predstavljalo smetanje posjeda sve do trenutka okončanja navedenih postupaka.

19. Člankom 368. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

20. Slijedom navedenog, tuženik nije dužan plaćati (utuženu) naknadu za električnu energiju ili bilo koju drugu naknadu za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], koje obveze se odnose na razdoblje nakon raskida ugovora o opskrbi električnom energijom.

21. Naime, nije sporno da je tuženik dopisom od 12. prosinca 2017. (str. 65. spisa) upravo za navedeno obračunsko mjesto tražio obustavu isporuke električne energije, što se ima cijeniti kao izjava o raskidu ugovora. Taj dopis je pravni prednik tužitelja zaprimio potvrđujući kako mu je poznato da posjed predmetne nekretnine ne drži tuženik, već treća osoba.

22. Obzirom da tuženik u navedenom dopisu zahtjeva obustavu isporuke električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto, ovaj sud zaključuje da je tuženik navedenim dopisom u smislu članka 12. stavak 4. i 5. Općih uvjeta za mreže i opskrbu električnom energiju („Narodne novine“ broj: 85/15., 49/20., 104/20.) izjavio raskid ugovora.

23. Člankom 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

24. Člankom 221.a ZPP propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

26. Prema tome, a po ocjeni ovog suda tuženik je najkasnije dopisom od 12. prosinca 2017. raskinuo ugovor o opskrbi električnom energijom, a s obzirom da je tužitelj propustio dostaviti dokaze iz kojih bi proizlazilo da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu u vrijeme za koje su izdani predmetni računi, sud je o potonjoj spornoj činjenici (osnove tužiteljeva potraživanja u vidu ugovora stranaka) odlučio primjerom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP.

27. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik nije obvezi podmiriti utuženu tražbinu u visini od 899,47 kn (sada 119,38 eur), valjalo je temeljem članka 451. stavka 3. ZPP u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, poslovni broj Ovrv- 586/2023, UPP/OS-Ovrv-53/2023, od 7. ožujka 2023. te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

28. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 7. travnja 2025.

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čanak 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po stečajnom upravitelju Tihomiru Zecu, na adresu [adresa].