REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-1019/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Perišić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐO, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-809/2024, nakon javne rasprave održane i zaključene 24. ožujka 2025. u nazočnosti okrivljenika ĐO, zamjenika branitelja okrivljenika, Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu i Animire Šimundić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu, 27. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ĆO i CO rođene Đ, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, automehaničar, nezaposlenog, bez primanja, neoženjen, bez djece, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je 29. i 30 kolovoza 2024. u [adresa], u obiteljskom stanu protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine” broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), u nakani da kod oca ĆO izazove osjećaj straha i povrijedi njegovo dostojanstvo, palicom udarao po stanu, otrgnuo je sa zida unutarnju jedinicu klima uređaja i bacio je prema ocu, te je u nakani da oca ustraši više puta kazao da će ga odrobijati, a kada je vidio da otac kleči pred križem udario ga je šakom u lijevu stranu slabina, zaključao ga je u stanu te mu govorio da je smrad, da neće izići, što je sve kod njegovog oca ĆO izazvalo osjećaj poniženosti i straha,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, djelo opisano i kažnjivo po članku. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11).

II. Na temelju članka 179.a KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11 okrivljenom ĐO se za kazneno djelo opisano pod I. izreke

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (osam) MJESECI

III. Utvrđuje se da je okrivljenik ĐO pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1150/2019 od 12. siječnja 2021. koja je postala pravomoćna 7. travnja 2022. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano u članku 190. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te mu je prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo, pa se na temelju članka 58. stavka 4. točke 2. KZ/11 ta kazna uzima kao utvrđena.

IV. Na temelju članka 58. stavka 4. točke 2. KZ/11 i članka 51. KZ/11 se okrivljeni ĐO

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE I 6 (šest) MJESECI

V. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku ĐO se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da će se od ukupne kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i šest (mjeseci) na koju je okrivljenik osuđen, izvršiti kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće biti izvršen ukoliko okrivljeni u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku ĐO se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme u kojemu je u vezi s kaznenim djelom bio lišen slobode, po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024. do 14. studenog 2024.

VII. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku ĐO se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora, a za vrijeme izvršavanja uvjetovanog dijela kazne zatvora u zdravstvenoj ustanovi ili kod pravne ili fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom te koja sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora, ali ne dulje od dvije godine.

VIII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljenik bez opravdanog razloga krši obveze određene mu sigurnosnom mjerom.

IX. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11 se od okrivljenika ĐO trajno oduzima :

- 1 (jedna) aluminijska palica sive boje s crnom drškom ukupne duljine 60 cm

- 1 (jedan) čekić s drvenom drškom duljine cca 30 cm

koji predmeti su privremeno oduzeto od okrivljenika po potvrdi PU Splitsko- dalmatinske, I. Policijske postaje Split, serijskog broja [serijski broj] 455014 od 30. kolovoza 2024. koji predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

X. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08), okrivljeni ĐO se djelomično oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to troškova psihijatrijskog vještačenja u u ukupnom iznosu od 761,25 EUR, dok mu se na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR (stopedeset eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 17. rujna 2024. podiglo kod Općinskog suda u Splitu optužnicu pod brojem KO-DO-809/2024 protiv okrivljenog ĐO, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji, opisanog i kažnjivog po čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, kažnjivog po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

2. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-632/2024 od 8. listopada 2024. potvrdilo optužnicu kao osnovanu.

3. Okrivljeni ĐO, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se smatra djelomično krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, tako da je kriv za ono što mu se stavlja na teret da je udarao drvenom palicom, a nije kriv za kazneno djelo prijetnje, slijedom čega je sukladno odredbi 471.a st. 5. ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.

4. Okrivljeni ĐO u obrani navodi da je 30. kolovoza 2024. bio u stanu u svojoj sobi, a otac je počeo provokacijama prema njemu u smislu di mu je mater, je li otišla, nije ništa očistila. Dalje navodi da su majka i otac rastavljeni, majka ne živi u njihovom stanu, ali dolazi, pa je tako bila nedugo prije tog događaja. Takvih provokacija da je bilo. Navodi da ga ništa nije opsovao, niti mu verbalno prijetio, ali kako je pretjerao, prišao mu je i udario ga rukom u predjelu bubrega s lijeve strane dok je otac sjedio i nije pao. Otac da je nakon toga otišao i onda je tražio nešto po alatu, ostavio čekić u hodniku, izašao iz stana te se vratio s policijom. Dalje navodi, a da bi sud shvatio njihovo stanje i odnose, da se radi o čovjeku koji je napadao i prijetio njegovoj majci, skalpelom joj izrezao vrat, a da je tukao i njih, bio u zatvoru osam mjeseci zbog napada na majku te su oni bili u zaštićenoj obitelji.

4.1. Na upit suda vezano za klimu, okrivljeni navodi da se radi o unutarnjoj jedinici i da je otac prigovarao zašto ne radi klima, iako već od prije nije radila, okrivljeni da je prišao klimi i rekao mu u smislu "oćeš je ti popraviti", međutim, čim ju je dotakao, da je ona pala dolje. Obzirom na period od osam godina, koji mu se stavlja na teret u optužnici, da bi bilo nesuglasica, nije bilo niti psovanja, da je majka odselila iz stana, misli 2018., da bi prije čak i nešto normalno komunicirali, a sve da se događa u zadnje vrijeme. Navodi da je otac bolesna osoba.

4.2. Na pitanje svog branitelja, obzirom da mu se stavljaju na teret dva kaznena djela, priznaje li neko od njih, okrivljenik odgovara da priznaje počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji. Na daljnje pitanje, kada je otac postao nasilan prema njemu, okrivljenik odgovara od osnovne škole, da primjerice on i brat ne bi mogli ići u školu, ako ne bi izmolili krunicu. Navodi da su zbog očevog nasilja bili i u sigurnoj kući da bi ih se sklonilo od oca i bili su pod zaštitom, a u stan da su se vratili, misli, 2008. Zbog opisanog da je bio na psihijatrijskim tretmanima kod dr. Ć te u [adresa] u dječjoj psihijatrijskoj ustanovi i za to sve da postoji dokumentacija. Pio je više vrsta tableta za depresiju, a sada to ništa ne koristi. Iskazuje žaljenje zbog toga što se dogodilo. Navodi da su mu daljnji planovi živjeti sa svojom curom na adresi [adresa], da ima gdje otići i ne mora biti u stanu s ocem.

4.3. Na pitanje zastupnice optužbe, oko palice, okrivljeni navodi da se radi o jednoj aluminijskoj palici, da je prije kraćeg vremena udario s njom u klimu, a u utuženom razdoblju da nikada nije s njom prijetio ocu, niti ga napao s palicom. Znao je mahati kada Hajduk izgubi. Na daljnji upit okrivljeniku što točno priznaje, odgovara da priznaje da je oca udario jednom, ali ne priznaje da bi mu kroz čitav period verbalno prijetio ili ga vrijeđao. Navodi da bi se ispričao ocu da je trenutno u sudnici te da nema namjere sukobljavati se s njim, da neće ni biti u tom stanu, da se takvo nešto neće sigurno ponoviti i da ima namjeru urediti svoj život i odnose s ocem da barem mogu komunicirati.

5. U dokazne svrhe je sud ispitao u svojstvu svjedoka ĐOR i ĆO, pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, I Policijske postaje Split serijskog broja [serijski broj] od 30. kolovoza 2024. (list 16 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, I Policijske postaje Split broja 511-12-23-03- K-913/24 od 30. kolovoza 2024. (list 17-18), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske uprave splitsko dalmatinske, I Policijske postaje Split broja 511-12-23-03- K-913/24 od 30. kolovoza 2024. za ĐO (list 24), pregledao DVD sa fotografijama oštećenja u obiteljskom stanu ĆO (list 82 spisa), izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 3. rujna 2024. za ĐO (list 80), potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 31. kolovoza 2024. za ĐO (list 30 spisa).

5.1. Suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ĐO u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I Policijskoj postaji Split s audio-video snimkom od 31 kolovoza 2024. (listovi 20-22, 27), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ĐO s audio-video snimkom od 31. kolovoza 2024. (list 47-51), zapisnik o ispitivanju oštećenog-žrtve ĆO od 10. rujna 2024. (list 69-70), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐOR od 10. rujna 2024. (list 71-72 spisa), raspravni zapisnik od 13. studenog 2024. (list 138-143), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Sanje Batine od 5. veljače 2025. uz račun (list 164-172)

6. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak.

7. Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 179).

8. Svjedok ĐOR, brat okrivljenika, sin oštećenika, na raspravi iskazuje da ostaje kod iskaza kojeg je iznio pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu od 10. rujna 2024., slijedom čega je pročitan zapisnik Županijskog suda u Splitu o ispitivanju istog kao svjedoka od 10. rujna 2024. i iskaz svjedoka u kojem navodi da od studenog prošle godine živi u stanu na adresi [adresa] s ocem AO i bratom ĐO. Na upit je li mu što poznato o mogućim problemima između ĐO i njihovog oca, da ništa ne zna, nije vidio, niti čuo da bi ĐO bilo što loše činio njihovom ocu. Njihov otac da je korektan prema njima kao svojim sinovima. Dalje navodi da ima zdravstvenih problema, epileptičar je te mu u bolesti i općenito pomaže brat ĐO. Dalje navodi da ja majka to ljeto bila u stanu otprilike mjesec dana i otišla u Njemačku nešto prije kraja kolovoza, a za to vrijeme nije bilo svađa u stanu, ali je bilo napetosti koje je potencirao otac vezano za prodaju stana. Ništa mu nije poznato u vezi mogućih oštećenja klima uređaja u stanu.

9. Svjedok ĐOR na raspravi, na upit suda navodi da su ĐO i otac ĆO u napetim odnosima već dugi period. Svi žive u istom stanu. Brat i on da su u dobrim odnosima, a u takvim odnosima nije baš s ocem. Njihove nesuglasice da traju duže vrijeme. Na upit zbog čega bi dolazilo do nesuglasica okrivljenika i oca, odgovara da bi to bilo kako dođe, da ne bi to bilo oko imovine ili nekog posebnog razloga. Nikada nije vidio da bi ĐO fizički napadao oca ili ga udarao, niti da bi mu prijetio s nekakvim predmetom. Kada bi dolazilo do nečega između njih, da bi bila žustrija rasprava, ali ne bi bilo prijetnji tipa "ubit ću te, zaklat" i sl. On osobno da se ne boji ni brata ni oca.

9.1. Na pitanje branitelja okrivljenika, je li bio u stanu na dane 29. -30. kolovoza 2024., svjedok odgovara da je bio u stanu i nije primijetio da bi bilo svađe između njih, nije vidio niti da je brat nosio klimu ili da ju je pomicao. Na daljnji upit, zbog čega bi njihov otac govorio protiv okrivljenika, svjedok odgovara da i on sa ocem ostvaruje jako teško komunikaciju, da se radi o kompleksnoj osobi, a sa bratom da ima normalnu komunikaciju. Obzirom na sve da i nema volje za nekakav ozbiljan razgovor s ocem.

9.2. Na pitanje zastupnice optužbe svjedoku, postoje li kakva oštećenja u njihovom stanu gdje stanuju, posebno na vratima, svjedok navodi da ne zna. Na daljnji upit koliko klima uređaja imaju u stanu, svjedok odgovara dva, u kuhinji i bratovoj sobi i ta u kuhinji da nije u funkciji.

10. Oštećenik – žrtva ĆO, otac okrivljenika, na raspravi u svojstvu svjedoka upozoren u smislu čl. 285. st. 2. ZKP/08 na to da je kao otac okrivljenika oslobođen dužnosti svjedočenja, navodi da je shvatio upozorenja i da ne želi svjedočiti.

11. Primjenom čl. 431. st. 1. t. 4. ZKP/08, jer se radi o oštećeniku – žrtvi kao svjedoku koji je iskazivao na dokaznom ročištu prilikom čega je bio upoznat sa svojim pravima i upozoren da nije dužan svjedočiti te se odrekao tog prava i iskazivao na dokaznom ročištu, a na raspravi uskratio iskaz, pročitan je zapisnik Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedoka – žrtve, ĆO ŠO, oca okrivljenika, od 21. svibnja 2021. pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu. prethodno upozoren da nije dužan svjedočiti sukladno čl. 285. st. 1. t. 1. do 3. ZKP/08, odrekao tog prava i iskazivao na dokaznom ročištu.

12. Čitanjem zapisnika Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedoka – žrtve ĆO od 10. rujna 2024. proizlazi iskaz istoga u kojemu navodi da su on i supruga, od koje se razveo prije osam godina vlasnici stana u [adresa] na adresi [adresa], ona da je ostala živjeti u [adresa], on se vratio u Split i sedam godina živio u stanu sa sinom ĐO, a prije godinu dana je kod njih u stan došao živjeti i njegov mlađi sin, a Domagojev brat EO. ĐO da kroz cijelo vrijeme u stan dovodi društva te se konzumira alkohol i droga, a u tim uvjetima da ne može normalno živjeti, pa je često opominjao ĐO da on i njegovo društvo budu mirniji. ĐO kada je bio sam s njim i kroz vrijeme otkada je s njima EO da se često ponašao loše prema njemu, vrijeđao bi ga i prije, govoreći mu da je debil, loš, puši kurac, da ga treba prebiti, psovao mu mater i još mnogo drugo sličnih izraza. Navodi da bi mu prijetio da će ga udariti šakom u glavu i laktom u glavu, a da se često tako ponašao kroz osam godina. To da bi činio u krizama kada nema droge ili bio pod utjecajem droge. ĐO da bi udarao drvenom palicom rukama i nogama po namještaju tako da je cijeli stan oštećen. Izdvaja slučaj prije otprilike dvije godine kada mu cijeli dan nije dao izići iz stana, dva sata mahao čekićem oko njegove glave prijeteći da će ga udariti čekićem i govoreći da će ga odrobijati. To da je govorio jer je svjedok odbijao ići na jednu svadbu zbog osobnih razloga. To posebno maltretiranje da je trajalo dva dana, prvi dan mu je zaključao vrata i nije mogao izići iz stana, a drugi dan izišao jer su vrata bila otključana. Taj slučaj da nije prijavio policiji. Pri tim Domagojevim maltretiranjima da se osjećao jadno i poniženo. ĐO da je krenuo sa maltretiranjem 29. kolovoza 2024, to se nastavilo 30. kolovoza 2024, taj dan bio bijesan, palicom sve porazbijao po stanu, otrgnuo unutarnji dio klima uređaja i bacio ga prema svjedoku. Okrivljenik da je zaključao vrata stana i govorio mu da je smrad i da neće izići, više puta ponavljao da će ga odrobijati. U petak, svjedok da je klečao pred križem i molio za sve ukućane, posebno ĐO, međutim isti ga udario i u toj situaciji šakom s lijeve strane slabina, on imao veliku modricu. Dalje, što se tiče prethodnih maltretiranja navodi da je EO malo puta bio prisutan, ne zna je li ikada bio prisutan. Međutim na dane 29. i 30. kolovoza 2024. je bio u stanu. Navodi da je ĐO prijavio na policiji, želi da ĐO odgovora za to što mu je činio, a da okrivljeniku treba stacionarno liječiti, da je njega na neki način strah ĐO.

12.1. Na upite branitelja svjedok navodi da se nije javljao liječniku u vezi problema s ĐO, niti u vezi ozljede na boku iznad lijevog kuka. Zaključuje da je ĐO sa društvom u svojoj sobi konzumirao alkohol i droge, ali da to nije vidio.

13. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja Dr. Sanje Batina, stalnog sudskog vještaka za psihijatriju od 5. veljače 2025. po izvršenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika kao ispitanika, proizlazi zaključak vještaka da se aktualnom dijagnostičkom obradom kod ispitanika ĐO ne nalazi elemenata za dijagnosticiranje težeg duševnog poremećaja, kao ni zaostalom duševnom razvoju, da je prosječnih intelektualnih kapaciteta. Ispitanik da je osoba s prisutnim elementima i značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnih značajki te značajkama nestabilnosti, nezrelosti, impulzivnosti, kod kojeg je dijagnosticirana ovisnost (psihička) o kanabinoidima. Djelo da nije počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o kanabinodidima, da nije ovisnik o lijekovima ni o alkoholu. Vještak, u skladu s navedenim i mišljenju zaključuje, da su ispitanikove sposobnosti upravljanja vlastitim postupcima i vladanja svojom voljom u vrijeme izvršenja inkriminiranih kaznenih djela bile smanjene, ali ne bitno. Zbog opasnosti da će ispitanik počiniti isto ili slična djela, preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje navedenih djela.

14. Okrivljeniku je optužnicom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji počinjenog prema ocu ĆO te mu se na teret stavlja i počinjenje kaznenog djela prijetnje ocu kao bliskoj osobi.

15. Odredbom čl. 179.a KZ/11 je propisano da će se, tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kazniti kaznom zatvora od jedne do tri godine

16. Izmijenjenom odredbom čl. 179.a KZ/11 („Narodne novine” broj 36/24), na snazi od 3. travnja 2024. je propisano da će se, tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kazniti kaznom zatvora od jedne do tri godine.

17. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) je propisano da je nasilje u obitelji; primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (točka 1.), psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost (točka 3.).

18. Odredbom čl. 139. st. 2. KZ/11 je propisano da će se onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kazniti kaznom zatvora do tri godine.

19. Odredbom čl. 139. st. 3. KZ/11 je između ostaloga propisano da će se, ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. toga članka počinjeno prema prema bliskoj osobi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina

20. Sukladno odredbi čl. 87. st. 9 KZ/11, okrivljeni ĐO, kao otac i TO kao njegov sin, dakle, kao članovi obitelji i bliske osobe podliježu primjeni odredaba čl. 179.a i čl. 139. st. 3. KZ/11.

21. Sud raspolaže iskazom okrivljenika koji poriče počinjenje kaznenog djela prijetnje, a priznaje počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji, kako to proizlazi na način da bi oca ĆO udario nogom.

22. Sud dalje raspolaže iskazom oštećenika – žrtve ĆO pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu, u kojemu je opisivao radnje okrivljenika te raspolaže iskazoma svjedoka ĐOR, brata okrivljenika i sina oštećenika koji upućuje na, kako navodi „napete odnose” i nesuglasice između brata TO i oca AO već dulje vrijeme.

23. Na temelju izvedenih dokaza te ocjenom iskaza okrivljenika i svjedoka, zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud smatra utvrđenim da je okrivljeni ĐO počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

24. Okrivljeni priznaje počinjenje djela nasilja u obitelji, a da bi oca udario rukom u predjelu bubrega s lijeve strane, kako navodi, dok je otac sjedio i da nije pao, čime je u bitnom potvrdio u tome dijelu iskaz oštećenika – žrtve ĆO da ga je okrivljeni udario šakom s lijeve strane slabina.

25. Razlozi na koje se okrivljenik poziva, a da bi to bilo zbog očevih provokacija, po stajalištu suda ne mogu opravdati, opisanu i utvrđenu radnju tjelesnog napada okrivljenika, kao reakciju na kakvu verbalnu provokaciju, jer bilo čime što bi oštećenik izgovorio, a ne proizlazi, pa niti po okrivljeniku, da bi mu oštećenik tada prijetio kakvim napadom na način da bi poduzimao kakvu radnju koje bi prethodila tjelesnom napadu na okrivljenika, pa niti verbalno prijetio napadom, uzimajući u obzir i da sam okrivljenik navodi da je otac sjedio, samo upućuju da bi okrivljeni poduzeo takvu radnju napada na oca baš u izravnoj namjeri da mu zada udarac rukom, pa dalje.

26. Dalje, sud smatra utvrđenim i okrivljenikovu radnju oštećivanja klima uređaja na način da bi istu bacio sa zida, što se potvrđuje pregledom fotografija oštećenja i utvrđenjem da do uočenih oštećenja može doći samo na način kako se to okrivljeniku i stavlja na teret da bi uređaj bio otrgnut i bačen. Sud je i u ovom slučaju stajališta da kakav verbalni upit oštećenika okrivljeniku u smislu zašto klima ne radi, ne opravdava reakciju okrivljenika kao odgovora na upit na način da se uređaj skine sa zida i baca uslijed čega nastaju oštećenja na uređaju, a koja radnja i načinom na koji ostvaruje radnju jasno upućuje da je usmjerena s namjerom da kod oca izazove strah.

27. Oslanjajući se na iskaz oštećenika-žrtve AO pred sucem istrage u dijelu koji se odnosi na dane 29. i 30. kolovoza 2024. koji iskaz u tom dijelu sud smatra uvjerljivim i prihvaća ga kao takav, sud utvrđuje da je okrivljenik predmetne prilike ocu govorio i da je smrad, dakle, istoga uvedljivo nazivao, potom i zaključao u stanu, govoreći mu da neće izići koje radnje su usmjerene i imaju posljedicu ponižavanja osobe prema kojoj su poduzete. Dalje, sud smatra utvrđenim i da je okrivljenik otrgnuo sa zida klima uređaj i bacio prema ocu, na koju radnju upućuju oštećenja na uređaju vidljiva na fotografijama oštećenja u obiteljskom stanu sačinjena po Službi za očevide koja oštećenja mogu nastati samo na način kako se okrivljeniku stavlja na teret, dakle, uporabom sile, pa dalje na temelju istog smatra utvrđenim i da bi okrivljenik udarao palicom po stanu, čime i nastala optećenja.

28. U pogledu iskaza svjedoka ĐOR, brata okrivljenika i sina oštećenika, proizlazi da svjedok ne bi neposredno vidio radnje okrivljenika, ali i da sud smatra da je u stvarnosti iskazan na način da ne tereti niti brata, niti oca, iako se iz istoga može zaključiti da su odnosi okrivljenika i oca poremećeni, kako svjedok navodi „napete odnose” i nesuglasice između brata ĐO i oca AO „već dulje vrijeme”, pa dalje i da on ostvaruje jako teško komunikaciju, da se radi o kompleksnoj osobi, a sa bratom da ima normalnu komunikaciju, što je uzeto u obzir prilikom utvrđivanja odlučnog činjeničnog stanja.

29. Opisanim i utvrđenim radnjama, poduzetim prema ocu ĆO na dane 29. i 30. kolovoza 2024. okrivljeni ĐO i to fizičkim nasiljem u vidu fizičkog napada na oca, dalje i ostalim opisanim radnjama kao oblika psihičkog nasilja, teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji čime kod oca izaziva osjećaj poniženosti i povrede dostojanstva, dalje i straha za njegovu sigurnost i time ostvaruje sva objektivna obilježja kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 179.a KZ/11.

30. U pogledu subjektivnog odnosa okrivljenika prema utvrđenom kaznenom djelu, a kako je isti i priznao počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji u jednom dijelu, uzimajući u obzir zaključak sudskog vještaka psihijatrijske struke, koji nije doveden u dvojbu, sud utvrđuje da je okrivljeni u vrijeme počinjenja naprijed opisanih i utvrđenih radnji, ista poduzeo u svim svojim radnjama u namjeri, iako u stanju smanjene ubrojivosti

kao osobe s prisutnim elementima i značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnih značajki i značajkama nestabilnosti, nezrelosti, impulzivnosti, sa dijagnosticiranom ovisnosti (psihičke) o kanabinoidima, koje stanje, po stajalištu suda u konkretnom slučaju ne isključuje odgovornost za počinjenje kaznenog djela, niti postojanje namjere za počinjenjem tog djela. Sud stoga smatra da je kazneno djelo počinjeno u izravnoj namjeri, da je okrivljeni bio svjestan protupravnosti djela, ne nalazeći ispričavajućih razloga, a obzirom na poduzete radnje i vrstu radnji, takav razlog ne može biti ništa izgovoreno po ocu, što bi okrivljenik mogao protumačiti kao verbalnu provokaciju oca, pa da bi opravdavao okrivljenikove radnje, jer odgovor okrivljenika na način na koji ostvaruje obilježja djela nikako ne predstavlja samo uzvrat na takvu provokaciju, slijedom čega konačno i jasno proizlaze sva obilježja krivnje okrivljenika za počinjeno kazneno djelo, opisana u čl. 23. KZ/11.

31. Zaključno, naprijed opisanim i utvrđenim radnjama kao cjelini poduzetim prema ocu, uz postojanje krivnje, okrivljeni ĐO teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod oca ĆO izaziva strah za njegovu sigurnost i dovodi ga u ponižavajući položaj, čime ostvaruje sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji – opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11 i to sve na način kako je to opisano i precizirano u izreci presude pod I.

32. Sud je iz činjeničnog opisa utvrđenog kaznenog djela nasilja u obitelji, opisanog pod I. izreke izostavio radnje okrivljenika u razdoblju od 2016. do 29 kolovoza 2024. koje mu se optužnicom stavljaju na teret u vidu učestalog vrijeđanja i omalovažavanja oca pogrdnim riječima da je debil, da je loš, da puši kurac, da ga treba prebiti, psujući mu majku, govora da će ga udariti šakom u glavu, laktom u glavu, odrobijati i drugih radnji, jer iste nisu u postupku nedvojbeno utvrđene.

33. U pogledu počinjenja kaznenog djela prijetnje bliskoj osobi iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, što bi po utvrđenom predstavljalo verbalnu prijetnju okrivljenika prema ocu riječima da će ga „odrobijati,” „da neće izići,” s tim da se obilježja djela ozbiljne prijetnje ostvaruju i radnjama udaranjem palicom po stanu, pa i trganjem i bacanjem klima uređaja, sud je stajališta da se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 javljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, kao sporednog djela koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11.

34. U skladu s naprijed utvrđenim i opisanim radnjama okrivljenika, dakle i verbalnim prijetnjama i radnjama koje imaju obilježja ozbiljne prijetnje žrtvi i usmjerene su prema žrtvi u cilju da kod iste izazove strah za njenu sigurnost i kojima se u konkretnom slučaju ostvaruje obilježje kaznenog djela iz čl 179.a KZ/11 to se takve prijetnje ne mogu posebno izdvajati i cijeniti kao zasebno kazneno djelo, već se radi o prijetećim radnjama u ukupnosti radnji okrivljenika prema žrtvi koje se podvode pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

35. Dakle, sud smatra da su izrečene prijetnje okrivljenika u funkciji izazivanja straha kod oca kao oštećenika - žrtve, sve kao dijo jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 kao sporedno kazneno djelo. Prema tome, kazneno djelo prijetnje ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

36. Prilikom odlučivanja o kazni okrivljeniku za počinjena kaznena djela, sud je uzeo u obzir težinu i način počinjenja kaznenog djela, vrstu povrjeđivanja zaštićenog dobra, način počinjenja djela u izravnoj namjeri.

37. Olakotne okolnosti sud nalazi u smanjenoj ubrojivosti okrivljenika pri počinjenju predmetnog kaznenog djela, kako je to naprijed utvrđeno, djelomičnom priznanju počinjenja kaznenog djela te po stajalištu suda svijesti o težini djela i neprihvatljivosti radnji kojima je ostvario obilježje djela te općenito neprihvatljivosti protupravnog ponašanja i spremnosti da uredi svoj daljnji život. Uzeti u obzir je i neuređene odnose između okrivljenika i žrtve koje su očigledno utjecale na okrivljenika, a da bi počinio kazneno djelo. Dalje je kao olakotnu okolnost uzeti u obzir i okrivljenikovu nezaposlenost i da ne ostvaruje redovite prihode, Okolnost da je okrivljeni otac maloljetnog djeteta koje je u obvezi uzdržavati.

38. Otegotnu okolnost sud nalazi u okrivljenikovoj višekratnoj pravomoćnoj kaznenoj osuđivanosti i to zbog počinjenja kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 i to po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1150/2019 od 12. siječnja 2021. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine. dalje, po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1406/2020 od 8. studenog 2023 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, potom, po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1057/2020 na djelomičnu uvjetnu osudu i te bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje od u trajanju od pet godina te sporednu novčanu kaznu. Premda se osuđivanost okrivljenika odnosi na povredu drugog zaštitnog dobra i drugu vrstu kaznenog djela od onog zbog kojeg se vodi predmetni postupak, opisana višekratna osuđivanost jasno upućuje na upornost i sklonost okrivljenika u protupravnom ponašanju unatoč izrečenim mu uvjetnim osudama.

39. Sud je cijeneći sve opisane i utvrđene okolnosti, posebno osobne i olakotne naravi, odlučujući o primjerenoj vrsti i visini kaznene sankcije konkretnim okolnostima počinjenog djela i osobnosti okrivljenika te stupnju ugroze zaštićenog dobra, potom i da okrivljenik nije prethodno osuđivan za počinjenje istovrsnog kaznenog djela, niti kakvog drugog djela vezanog sa nasilničkim ponašanjem, okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 primjenom čl. 48. st. 2. KZ/11 utvrdio blažu kaznu od propisane, jer za ublažavanje postoje propisani uvjeti i to kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci koju smatra primjerenom i naprijed opisanim i utvrđenim okolnostima, kako je to u izreci pod II.

40. Sud, zbog svih okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela nije opozvao raniju uvjetnu osudu, odnosno uvjetnu kaznu u trajanju od jedne godine uz rok provjere od četiri godine po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1150/2019 od 12. siječnja 2021. koja je postala pravomoćna 7. travnja 2022. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano u članku 190. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, smatrajući da za opoziv ne postoji potreba, pa i zbog okolnosti da je osuda zbog počinjenja kaznenog djela druge vrste, slijedom čega je na temelju članka 58. stavka 4. točke 2. KZ/11 ta kazna uzeta kao utvrđena i odlučeno kao u izreci pod III.

41. Sud je dalje, na temelju čl. 58. st. 4. t. 2. i čl. 51. KZ/11 okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koju kaznu u tolikom trajanju smatra primjerenom i dostatnom svrsi kažnjavanja u konkretnom slučaju u smislu ostvarivanja generalne i specijalne prevencije, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod IV.

42. Daljnjom primjenom čl 57. st. 1. KZ/11, uzimajući u obzir sve okolnosti, djelomično priznanje počinjenja djela, potrebu provođenja psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja uvjeta za moguće počinjenje novih kaznenih djela, što je primarno, sud smatra da će se u konkretnom slučaju i bez izvršenja cjelokupne izrečene jedinstvene kazne zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na istoga da ubuduće ne čini kaznena djela, ukazujući mu na taj način povjerenje, slijedom čega je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu i odredio da će se dio jedinstvene kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je okrivljenik osuđen, izvršiti kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće biti izvršen ukoliko okrivljeni u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, s tim da dulji rok provjeravanja od četiri godine smatra primjerenim baš u tolikom trajanju zbog izrečene jedinstvene kazne za dva utvrđena kaznena djela, zbog čega je odlučeno kao pod V izreke.

43. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se, u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme u kojemu je bio lišen slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024. do 14. studenog 2024. kako je to u izreci pod VI.

44. Kako je okrivljeni počinio utvrđeno kazneno djelo s obilježjem nasilja, prihvaćajući naprijed citirani nalaz i zaključak sudskog vještaka psihijatra koji nije doveden u dvojbu, slijedom čega postoji opasnost da bi zbog utvrđenih okolnosti kod okrivljenika koje opisuje vještak u zaključku, sve opisano pod točkom 13. obrazloženja, isti mogao počiniti isto ili slično djelo, sud je smatrajući potrebnim radi otklanjanja takve opasnosti primjenom čl. 70. KZ/11, uzimajući u obzir vrstu i težinu utvrđenog kaznenog djela, okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora, ali ne dulje od dvije godine. Dalje je određeno da će se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana okrivljeniku, za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora, a za vrijeme izvršavanja uvjetovanog dijela kazne zatvora u zdravstvenoj ustanovi ili kod pravne ili fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Slijedom opisanog, odlučeno je kao u izreci pod VII.

45. Točkom pod VIII. izreke se okrivljenik upozorava da se na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati ako bez opravdanog razloga krši obveze određene mu sigurnosnom mjerom.

46. Sud je od okrivljenika na temelju čl. 79. stavka 2. KZ/11 trajno oduzeo jednu aluminijsku palicu sive boje s crnom drškom ukupne duljine 60 cm i jedan čekić s drvenom drškom duljine cca 30 cm kao predmeta koji su uporabljeni pri počinjenju utvrđenog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, koji predmeti sukladno čl. 79. st. 4. KZ/11 postaju vlasništvo Republike Hrvatske, kako je to pod IX. Izreke.

47. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbama čl. 148. st. 1. i 6. u vezi sa čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 te se okrivljeni obzirom na svoje imovno stanje i okolnost da ne ostvaruje redovite prihode, pa i da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu, zbog čega nije u mogućnosti stjecati prihode, djelomično oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to naknade troškova psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 761,25 EUR, jer bi plaćanjem cjelovitih troškova postupka mogla biti ugrožena materijalna egzistencija okrivljenika, dok mu se na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR, koji iznos je određen obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod X.

U Splitu, 24. ožujka 2025.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-okrivljenik ĐO (putem Uprave Zatvora u Splitu)

-branitelj okr., Marijo Vuković, odvj.

-ODO Split

-oštećenik RO

-u spis