REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-376/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zakonskoj zastupnici majci CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po odvjetniku Miji Kladarić iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. ožujka 2025., u nazočnosti prvotužiteljice i zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Bogdan, odvjetnika iz Slav. Broda i zamjenika punomoćnika tuženika Hane Porobija, odvjetnice iz Zagreba, 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208103494, br. kreditne partije 7103448090, od 19.12.2006. solemniziranom po Javnom bilježniku Miroslavu Bračun iz Slavonskog Broda, OU-1682/2006 sklopljenog između RĐ, čiji su nasljednici temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nade Kemec od 7.3.2024. broj O-1131/22-16, tužitelji CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zakonskoj zastupnici majci CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 kao kreditora, a koja u članku 1. glasi “…u kunskoj protuvrijednosti od 15.920,60 CHF (slovima: petnaesttisućadevetstodvadeset švicarskih franaka i šezdeset rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita." "...uz valutnu klauzulu"; odredba dijela članka 2. koja glasi: "... 15.920,60 CHF (slovima: petnaesttisućadevetstodvadeset švicarskih franaka i šezdeset rapena)...promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,"; odredba dijela članka 6. stavka 1. koja glasi: “... u kunskoj protuvrijednosti 225,03 CHF (slovima: dvjestodvadesetpet švicarskih franaka i tri rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja...."; odredba dijela članka 6. stavka 2. koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."; odredba dijela članka 18. točka J "Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu, te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora."; odredba dijela čl. 23. točka P: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.".

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljima isplati iznos od 2.667,11 eura i to tužiteljici CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 2/3 dijela, a mlt. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zakonskoj zastupnici majci CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 1/3 djela, na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 5,00% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje bake, a koja teče na sljedeće iznose:

za iznos od 6,29 eur počevši od 10.11.2007. godine

za iznos od 6,25 eur počevši od 5.12.2007. godine

za iznos od 6,34 eur počevši od 22.1.2008. godine

za iznos od 6,29 eur počevši od 14.2.2008. godine

za iznos od 10,76 eur počevši od 13.3.2008. godine

za iznos od 9,28 eur počevši od 9.4.2008. godine

za iznos od 9,04 eur počevši od 13.5.2008. godine

za iznos od 8,95 eur počevši od 14.6.2008. godine

za iznos od 8,86 eur počevši od 18.7.2008. godine

za iznos od 8,65 eur počevši od 19.8.2008. godine

za iznos od 8,65 eur počevši od 18.9.2008. godine

za iznos od 8,80 eur počevši od 8.10.2008. godine

za iznos od 15,55 eur počevši od 14.11.2008. godine

za iznos od 9,32 eur počevši od 12.12.2008. godine

za iznos od 17,66 eur počevši od 14.1.2009. godine

za iznos od 19,77 eur počevši od 6.2.2009. godine

za iznos od 23,13 eur počevši od 12.3.2009. godine

za iznos od 17,05 eur počevši od 16.4.2009. godine

za iznos od 17,24 eur počevši od 15.5.2009. godine

za iznos od 15,76 eur počevši od 6.6.2009. godine

za iznos od 15,46 eur počevši od 10.7.2009. godine

za iznos od 20,08 eur počevši od 8.8.2009. godine

za iznos od 20,84 eur počevši od 17.9.2009. godine

za iznos od 19,13 eur počevši od 16.10.2009. godine

za iznos od 20,95 eur počevši od 27.11.2009. godine

za iznos od 19,68 eur počevši od 17.12.2009. godine

za iznos od 22,68 eur počevši od 8.1.2010. godine

za iznos od 25,20 eur počevši od 16.2.2010. godine

za iznos od 27,66 eur počevši od 30.3.2010. godine

za iznos od 27,33 eur počevši od 9.4.2010. godine

za iznos od 29,01 eur počevši od 29.5.2010. godine

za iznos od 29,96 eur počevši od 17.6.2010. godine

za iznos od 33,69 eur počevši od 22.7.2010. godine

za iznos od 32,29 eur počevši od 7.8.2010. godine

za iznos od 44,34 eur počevši od 11.9.2010. godine

za iznos od 38,66 eur počevši od 7.10.2010. godine

za iznos od 33,78 eur počevši od 6.11.2010. godine

za iznos od 43,99 eur počevši od 11.12.2010. godine

za iznos od 51,68 eur počevši od 13.1.2011. godine

za iznos od 44,56 eur počevši od 10.2.2011. godine

za iznos od 47,62 eur počevši od 4.3.2011. godine

za iznos od 44,52 eur počevši od 16.4.2011. godine

za iznos od 47,61 eur počevši od 10.5.2011. godine

za iznos od 56,02 eur počevši od 17.6.2011. godine

za iznos od 58,02 eur počevši od 15.7.2011. godine

za iznos od 85,74 eur počevši od 11.8.2011. godine

za iznos od 57,75 eur počevši od 13.9.2011. godine

za iznos od 53,33 eur počevši od 18.10.2011. godine

za iznos od 53,46 eur počevši od 23.11.2011. godine

za iznos od 55,56 eur počevši od 20.12.2011. godine

za iznos od 58,03 eur počevši od 14.1.2012. godine

za iznos od 59,37 eur počevši od 21.2.2012. godine

za iznos od 58,76 eur počevši od 9.3.2012. godine

za iznos od 56,73 eur počevši od 12.4.2012. godine

za iznos od 57,39 eur počevši od 17.5.2012. godine

za iznos od 58,38 eur počevši od 7.6.2012. godine

za iznos od 56,29 eur počevši od 7.7.2012. godine

za iznos od 56,43 eur počevši od 4.8.2012. godine

za iznos od 55,31 eur počevši od 5.9.2012. godine

za iznos od 52,33 eur počevši od 4.10.2012. godine

za iznos od 55,28 eur počevši od 14.11.2012. godine

za iznos od 54,21 eur počevši od 15.12.2012. godine

za iznos od 54,85 eur počevši od 10.1.2013. godine

za iznos od 50,99 eur počevši od 6.2.2013. godine

za iznos od 51,76 eur počevši od 7.03.2013. godine

za iznos od 52,98 eur počevši od 11.4.2013. godine

za iznos od 49,87 eur počevši od 9.5.2013. godine

za iznos od 46,89 eur počevši od 19.6.2013. godine

za iznos od 47,12 eur počevši od 17.7.2013. godine

za iznos od 47,01 eur počevši od 9.8.2013. godine

za iznos od 47,77 eur počevši od 12.9.2013. godine

za iznos od 48,77 eur počevši od 29.10.2013. godine

za iznos od 48,15 eur počevši od 6.11.2013. godine

za iznos od 48,20 eur počevši od 4.1.2014. godine

pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljima CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zakonskoj zastupnici majci CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.347,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužitelj sa dijelom troškova postupka u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovorom o kreditu za kupnju motornog vozila broj 7103448090 od 19.12.2006. temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 15.920,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, te ugovoreni rok otplate od 7 godina. Kunska protuvrijednost odobrenog iznosa kredita iznosila je 74.092,02 kn.

1.1. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 5.7.2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6332/17 od 14.6.2018. navodeći da je navedenim presudama utvrđeno da su poslovne banke, među kojima je bila i Zagrebačka banka, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu u cijelosti informirali potrošače o svim parametrima potrebni za donošenje valjane odluke.

1.2. U tužbi navodi da tuženik nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljem niti o stopi ugovorene kamate što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Smatra da je tuženik povrijedio jedno od osnovnih načela obveznog prava – načelo savjesnosti i poštenja dovodeći tužitelja u neravnopravan položaj. Svoje pravo potraživanja na ime stečenog bez osnove temeljem promjenjive kamatne stope, temelji na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014.

1.3. Tužitelj je postavio ukupni tužbeni zahtjev na iznos od 19.848,75 kn skupa sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini anuitet od dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, izračun, te činjenice i razloge kojima tužitelj obrazlaže tužbu, ističe prigovor zastare, osporava svojstvo potrošačkog ugovora predmetnom ugovoru i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

2.1. Navodi da je tužitelj upoznat s valutnim rizikom u članku 1. ugovora, iz kojega je vidljivo da je ugovor sklopljen u CHF, te u članku 18 P ugovora, gdje se navodi da tužitelj pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa. Ističe da je valutna klauzula zakonom dopuštena, a nakon što je valjano ugovorena da ista ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. S tim u svezi smatra da se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Ukazuje na činjenicu da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, a nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, da je tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema kuni, je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan, te da Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF, te da je osim toga projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane vice– guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR- a, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije nakon uvođenja CHF kredita u ponudu banke.

2.2. Tuženik navodi da su prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružene sve potrebne informacije, da HNB štiti tečaj kune prema EUR i da se radi o javno dostupnoj informaciji, te da je isto tako bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR-a, a da standard dužne pažnje i informiranosti prosječnog potrošača zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji, na koju ukazuje vice- guverner HNB-a i to u trenutku kad donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svom života-uzimanje kredita. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja i bio je posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u CHF te da navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Naprotiv, destimulirao je korisnike da uzimaju kredite u CHF, time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju.

2.3. Iz navedenoga proizlazi da na strani tuženika nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaju, dapače, tuženik je imao razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te da je tužitelja u samom ugovoru upozorio na valutni rizik, da se od banke ne može očekivati da klijente informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja, prema tome slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, time je jasno kako banka nije propustila tužiteljici pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.

2.4. Vezano uz ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi navodi kako se ista počev od 1.siječnja 2013. sastoji od fiksnog i objektivnog parametra i da se mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, sve sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 127/12) u kojem je dodana odredba članka 11.a kojom je navedeno propisano i uređeno.

2.5. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U nastavku postupka, parnične strane su ostale u bitnome kod prvotnih navoda.

4. Tužitelj je tužbom postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa i s njima u svezi odredbi ugovora kojima tužitelj potvrđuje primjenu internih odluka banke na ugovor i prihvaćanje svih rizika koji mogu proizaći iz promjene tečaja za vrijeme postojanja ugovornog odnosa, kao i zahtjev za isplatu na ime stečenog bez osnove zbog ništetnih odredbi u iznosu od 19.848,75 kn / 2.634,38 eura.

5. U nastavku postupka zbog smrti tužitelja RĐ, koji je preminuo **.**.2022. sud je rješenjem poslovni broj P-961/2019-13 od 19. siječnja 2024. prekinuo postupak i nakon zaprimanja pravomoćnog rješenja iz ostavinskog postupka vođenom iza tužitelja pod poslovnim brojem O-1131/22, rješenjem poslovni broj P- 961/2019-16 od 29. svibnja 2024. postupak nastavio u odnosu na njegove nasljednike.

6. U nastavku postupka na mjesto tužitelja su stupili njegovi nasljednici supruga CĐ u 2/3 dijela prava na isplatu potraživanja iz predmetnog postupka i sin mlt. LĐ u 1/3 dijela istoga prava.

7. Podneskom od 19. kolovoza 2024. tuženik se očitovao na naknadne promjene na strani tužitelja i istakao da je potraživanje iz tužbenog zahtjeva strogo osobne naravi, odnosno da prava na isplatu pripadaju samo potrošaču i da se ne mogu prenositi na treće osobe.

8. U smislu odredaba čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 33/15, 14/19) ostaviteljevom smrću na nasljednika prelaze sva prava koja je imao ostavitelj – osim strogo osobnih prava koja se ne mogu nasljeđivati zbog svoje pravne naravi. Potraživanje na temelju stečenog bez osnove nema pravnu narav strogo osobnog potraživanja, već je imovinskopravne naravi. Prema tome, u slučaju da je u vrijeme smrti ostavitelja postojalo potraživanje ostavitelja na temelju stečenog bez osnove, ono prelazi na nasljednike.

9. Slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja je odbijen kao neosnovan.

10. Nesporno je u postupku utvrđeno da je prednik tužitelja, kao korisnik kredita, 19. prosinca 2006. s bankom, navedenim tuženikom, sklopio Ugovor o kreditu broj 3208103494 na iznos od 15.920,60 CHF u protuvrijednosti od kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom od 5,00 % godišnje i rokom otplate od 84 mjeseca. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen.

11. Sporno je da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.06.2018. i presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13.06.2014., da li su odredbe Ugovora o kreditu broj 3208103494 sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te ugovorna odredba o potpunoj obaviještenosti prednika tužitelja o rizicima kredita, ništetne. Sporno je da li je prednik tužitelja imao status potrošača. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208103494 od 19. prosinca 2006. (list 9-11spisa), u promet po kreditu (list 16-21 spisa), u dokument Efektivna kamatna stopa / Realna godišnja kamatna stopa (list 13-15 spisa), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 12 spisa), u Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11.12.2012. (list 78-83 spisa), u obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8.1.2013. (list 84 spisa), u rješenje poslovni broj O-1131/22-16 od 7. ožujka 2024. (str. 159-160 spisa), u nalaz financijskog vještaka Filipa Tolić od 9. studenog 2024. (str. 199-220 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] čiji je nalaz pročitan te je supruga pok. tužitelja, ovdje sada prvotužiteljica saslušana kao stranka.

13. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužitelj je u skladu s nalazom postavio konačni tužbeni zahtjev.

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

15. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208103494 od 19. prosinca 2006. (list 9-11spisa) utvrđeno je da je prednik tužitelja kao korisnik kredita s tuženikom sklopio ugovor o kreditu u svrhu kupovine vozila marke RENAULT MEGANE (čl.5.) u iznosu od 15.920,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (čl. 1.) s redovnim ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi 5,00% godišnje (čl.2.) i rokom otplate od 84 mjeseca (čl.3). Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl.6).

16. Saslušana pred sudom prvotužiteljica CĐ je iskazala da se sjeća kako je skupa s pokojnim suprugom išla u auto salon Auto dom Vidaković u [adresa] kako bi kupili novo vozilo, da su skupa izabrali vozilo, odlučili staro vozilo dati pod račun, a preostali iznos kupoprodajne cijene realizirati putem kredita. Koliko joj je poznato i koliko se sjeća da se cijeli prodajni razgovor vezan uz kredit odvijao u auto kući gdje su suprugu i njoj preporučili kredit vezan uz CHF kao tada najpovoljniji s najnižom kamatnom stopom. Nije se mogla sjetiti da bi suprug uopće išao bili što vezano uz kredit u banku. Vezano uz način otplate kredita iskazala je da misli da je išao kao obustava iz plaće supruga, a jednako tako misli da nitko od njih tada nije niti bio klijent ZABE. Rata je u početku bila oko 900,00 kn, a naknadno je otišla na 1.500,00 kn, kredit je u cijelosti isplaćen. U prodajnom razgovoru nitko ih tada nije upozorio na bilo kakvi rizik sklapanja ovakvog ugovora, nije im pojašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa i na koji način i pod kojim uvjetima će se ista mijenjati, niti im je netko pojašnjavao što znači ugovaranje valutne klauzule. Pretpostavlja da je suprug pročitao ugovor i u tom trenutku zna da im je odgovarala i kamata i iznos rate vezano uz ugovoreni period otplate. Vozilo koje su kupili služilo im je za osobne potrebe jer su uvijek imali dva vozila, jedno kojim su se koristili za obiteljske potreba, i drugo s kojim bi suprug išao na farmu. Pored ovog vozila imali su i starije polovno vozilo koje je suprug koristio za odlaske na farmu. U to vrijeme on je bio vlasnik obrta, a ona je bila zaposlena u školi. Napominje da ovdje II tužitelj mlt.LĐ u vrijeme sklapanja kredita nije niti bio rođen. Nje se mogla sjetiti i ne zna da li je suprug nakon što je rata kredita porasla išao u auto kuću ili banku prigovoriti porastu rate kredita. Koliko se može sjetiti suprug nije tražio izmjenu bilo koje odredbe ugovora a koliko se sjeća da ih je ugovor čekao unaprijed pripremljen.

17. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza prvotužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti poklanja vjeru, utvrđeno je da je ona bila prisutna, skupa s pokojnim suprugom prilikom dogovaranja predmetnog kredita koji je očito u cijelosti bio dogovaran u auto kući. Navedeno proizlazi i iz samog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je tuženik zastupan po AĐ iz Autodom- Vidaković d.o.o. a ne po bilo kojoj osobi zaposlenikom banke, tuženika.

18. Utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz pvotužiteljice istinitim u dijelu u kojem je iskazala da im je kredit vezan uz valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Iskazom prvotužiteljice kojem tuženik nije prigovarao niti ga osporavao, utvrđeno je da u prodajnom razgovoru u auto kući nije bilo nikakvog razgovora o svim rizicima realizacije kredita vezanog uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

19. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza pvotužiteljice, utvrđeno je da je kredit realiziran radi kupovine vozila marke Renault Megane, za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je prednik tužitelja bio u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

20. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno prednika tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Naprotiv, izostao je razgovor o svim bitnim informacijama koje bi bile od utjecaja za donošenje odluke o realizaciji upravo ovakvog kredita kakav je prednik tužitelj realizirao. Za istaći je ovdje i činjenica da je prodajni razgovor obavio zaposlenik auto kuće koji zasigurno nije niti bio kvalificirana osoba za pojasniti sve rizike ugovaranja ovakvog kredita kao i sve parametre koji bi mogli utjecati na ugovorenu promjenu kamatne stope u vrijeme otplate kredita. Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11.12.2012. (list 78-83 spisa) i obaviješću o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8.1.2013. (list 84 spisa), koji datiraju nakon dana sklapanja ugovora o kreditu s prednikom tužitelja, tuženik dokazuje naknadno definiranje parametara i uvjeta za realizaciju kredita u skladu s naknadno donesenim zakonskim propisima, a ne dokazuje što je predniku tužitelja zaposlenik auto kuće predočio u predugovornoj i ugovornoj fazi sklapanja ugovora u 2006. godini.

21. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 6. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s prednikom tužitelja, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. O tim odredbama prednik tužitelja nije dobio mogućnost pregovaranja. Navedeni mu je kredit, kao i njegovoj supruzi, prezentiran kao najpovoljniji s najnižom kamatnom stopom, koji može realizirati, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

22. Stoga je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza prednika tužitelja je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice s pregledom uplata. U postupku je iskazom prvotužiteljice utvrđeno da im je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen kao najpovoljniji za njih (zbog najniže kamatne stope), a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora prednik tužitelja doveden je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

23. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je prednik tužitelja kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Prednik tužitelja nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogao sa njime ravnopravno razgovarati, odnosno sa zaposlenikom auto kuće čija su financijska znanja i mogućnost tumačenja ugovornih odredbi, zasigurno veća ili bi trebala biti obzirom na njihovu ulogu zastupnika kreditora.

24. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

25. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 6. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da predniku tužitelja nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav mu je kredit ponuđen i predočen kao najpovoljniji, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

26. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužitelji se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjive kamatne stope, osnovano pozivaju na presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13. i Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljima, kao potrošačima, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

27. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,00% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužitelja da predniku tužitelja isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva.

28. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se tužitelji osnovano pozivaju. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

30. Odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno prednik tužitelja kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa (list 12 spisa) utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,00% porasla do 7,35%. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od prednika tužitelja, kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te prednik tužitelja nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

31. Odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika.“

32. Tuženik nije dokazao da je u predugovornoj fazi oglašavanja, prvi kontakti i pružanje informacija putem zastupnika bankara (ovdje zaposlenika auto kuće), te u samim ugovorima, ugovaranjem valutne klauzule vezanu uz CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, upozorio prednika tužitelja da se u stvarnosti radilo o klauzulama koje su izrazito nepovoljne te je to i takvo upozorenje trebalo naći mjesta u ugovoru.

33. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je ništena i ugovorna odredba sadržana u članku 1. u kojem je kredit sklopljen uz valutnu klauzulu ništetna jer je u ovom postupu dokazano da prednik tužitelja nije bio upozoren o svim ekonomskim posljedicama odredbe o valutnoj klauzuli i njezinim rizičnostima.

34. Nadalje, nastavno na gore navedeno ništetna je i ugovorna odredba kojim je prednik tužitelja u članku 23. točka P izjavio da je upoznat sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule jer je dokazano u postupku da o valutnoj klauzuli nije bilo nikakvog govora i odredba članka 6. Ugovora o kreditu je utvrđena ništetnom a radi se o odredbi koju je tuženik unio u ugovor kao tipskom obrascu.

35. Jednako tako i odredba članka 18.točka J u kojem prednik tužitelja izjavljuje da je suglasan s primjenom Općih uvjeta tuženika kako se oni budu u budućnosti mijenjali. Nesporno je da predniku tužitelja nisu isti niti uručeni od strane zaposlenika auto kuće niti je bilo govora o istima. I ova odredba je unesena na tipskom unaprijed sastavljenom obrascu ugovora o kojem se nije pregovaralo u postupku sklapanja ugovora o kreditu.

36. Radi navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

37. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, prednik tužitelja više platio iznos od 2.026,48 eura a uslijed promjene kamatne stope iznos od 640,62 eura, ili ukupno 2.667,11 eura. Istovremeno, prednik tužitelja je u istom periodu manje platio iznos od 60,46 eura u periodu ada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj realizacije ugovora.

38. Tužitelji na nalaz i mišljenje vještaka nisu imali nikakvih primjedbi i u skladu sa istim, postavili su konačni tužbeni zahtjev podneskom od 22. studenog 2024., kojim potražuje glavno dugovanje u iznosu od 2.667,11 eura skupa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

39. Tuženik također nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, no ostao je i dalje kod svih istaknutih prigovorio u postupku te dodatno istakao prigovor prijeboja, odnosno ističući da je potrebno uzeti u obzir uplate tužitelja u periodu otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni tečaj, te podneskom od 4.ožujka 2025. po prvi puta specificirao svoje potraživanje.

40. Nadalje, istakao je da se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva.

41. Sud je naveden prigovor (prijeboja) tuženika odbio kao neosnovan iz razloga što tuženik sve do 4. ožujka 2025. nije istakao prigovor prijeboja koji bi bio jasno određen, niti podnio protutužbu. Ističe se da sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. Nadaje, potrebno je istaknuti i činjenicu da tuženik tek nakon provedenog financijskog vještačenja postavlja svoje traženje iako mu je potraživanje bilo poznato (ili mu nije moglo ostati nepoznato) odmah, danom otplate kredita, a svakako danom podnošenja tužbe jer se ne može smatrati osobom koja nije imala dokumentaciju potrebnu za izračun visine potraživanja, niti osobom koja je takvih financijskih znanja od koje se ne očekuje da joj visine tzv. "negativnih tečajnih razlika" budu poznate.

42. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu. Potrebno je istaći i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o preinaci za iznos od 32,73 eura koji je zasigurno posljedica konverzije kuna u euro provedene sa četiri decimalna broja, u traženju svedeno na dva decimalna broja.

43. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

44. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

45. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

46. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti, pozivom na članak 328. ZOO-a.

47. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. godine donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

48. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

49. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

50. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a koji se za promjenjivu kamatnu stopu računa počev od 13. lipnja 2014. a za valutnu klauzulu počev od 14. lipnja 2018.

51. Tužiteljima su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO-a, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

52. Slijedom navedenog, tužiteljima je priznato pravo na isplatu stečenog bez osnove kako je to zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom skupa sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude pod točkom II .izreke presude, svakom u dijelu kako je to navedeno u Rješenju poslovni broj O-1131/22-16 od 7. ožujka 2024. (str. 159-160 spisa).

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i sud je tužiteljima dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

54. Tužitelji su zatražili naknadu troška u iznosu od 2.597,73 eura. Priznat im je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.667,11 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 3.9.2024. i 11.3,2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 20.9.2019., 22.8.2024., 22.11.2024. i 28.2.2025. za svako 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.500,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura.

54.1. Tužiteljima je priznat i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura i pristojbe na tužbu u iznosu od 72,73 eura.

54.2. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.347,73 eura.

55. Na priznati trošak tužiteljima su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

56. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

57. Tužiteljima nije priznat traženi trošak sastava podneska od 31.7.2021. u iznosu od 250,00 eura za koji ovaj sud smatra da nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari zbog čega je odlučeno kao pod IV. izreke presude.

Slavonski Brod, 7. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Mijo Kladarić, Slavonski Brod,

2. OD Porobija i Porobija, Zagreb.