Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-96/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja E.ON Energija d.o.o. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4 protiv tuženika ORICA d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62, OIB: 94621389939, radi isplate 21.195,80 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-623/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-24/2024 od 27. veljače 2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.976,11 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 957,23 EUR od 16. veljače 2022. pa sve do isplate,

- 1.343,25 EUR od 18. lipnja 2022. pa sve do isplate,

- 1.046,70 EUR od 24. travnja 2021. pa sve do isplate,

- 1.101,27 EUR od 20. ožujka 2021. pa sve do isplate,

- 1.224,05 EUR od 20. veljače 2021. pa sve do isplate,

- 963,52 EUR od 22. lipnja 2021. pa sve do isplate,

- 1.230,79 EUR od 20. srpnja 2021. pa sve do isplate,

- 1.309,14 EUR od 23. srpnja 2022. pa sve do isplate,

- 1.324,47 EUR od 24. kolovoza 2021. pa sve do isplate,

- 1.124,68 EUR od 20. listopada 2021. pa sve do isplate,

- 1.055,07 EUR od 20. studenog 2021. pa sve do isplate,

- 874,99 EUR od 21. prosinca 2021 pa sve do isplate,

- 975,77 EUR od 25. siječnja 2022. pa sve do isplate,

- 860,05 EUR od 25. ožujka 2022. pa sve do isplate,

- 1.179,88 EUR od 19. travnja 2022. pa sve do isplate,

- 1.125,88 EUR od 21. svibnja 2022. pa sve do isplate,

- 1.258,11 EUR od 16. rujna 2021. pa sve do isplate,

- 1.021,26 EUR od 25. svibnja 2021. pa sve do isplate po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 832,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos glavnice od 1.219,69 EUR pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet Ovrv-623/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-24/2024 od 27. veljače 2024. koje je donio javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić sa sjedištem u [adresa].

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.140,04 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. travnja 2025. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 24. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Anđelki Smojver-Bašić sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 21.195,80 EUR s kamatom. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet poslovni broj sudski predmet Ovrv-623/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-24/2024 od 27. veljače 2024., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističući prigovor zastare navodeći da je riječ o računima za električnu energiju koji zastarijevaju u roku od godine dana nakon što prođe rok dospijeća u kojem je račun trebao biti plaćen.

2. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-414/2024-4 od 18. listopada 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 20. studenog 2024.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-96/2024-2 od 21. studenog 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet Ovrv-623/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-24/2024 od 27. veljače 2024., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.).

4. Tužitelj je tijekom postupka istaknuo da osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je među strankama zasnovan sklapanjem Zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 4. ožujka 2020., a na temelju kojeg tužitelj potražuje naknadu za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju koju je za utuženo obračunsko razdoblje isporučio tuženiku sukladno postojećem poslovnom odnosu. Visinu svoje novčane tražbine tužitelj dokazuje, osim vjerodostojnom ispravom u vidu izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 23. siječnja 2024. na ukupan iznos od 21.195,80 EUR, još i pojedinačnim utuženim računima na kojima se temelji utuženo dugovanje (uz napomenu da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu po računu br. 20-3610-090886 od 30. studenog 2020. za naplatu preostao dio glavnice od 152,18 EUR), kao i konto karticom kupca (tuženika) od 28. listopada 2024. Ističe da tuženik samo paušalno osporava osnovu i visinu utužene tražbine pozivajući se na zastaru.

4.1. Tužitelj ističe da je tuženikov prigovor zastare osnovan samo za jedan manji dio utuženog dugovanja i to za iznos od 1.067,51 EUR po računu br. 20-3610- 095827 s datumom dospijeća 21. siječnja 2021., kao i za iznos od 152,18 EUR po računu br. 20-3610-090886 s datumom dospijeća 21. prosinca 2020., dok je za preostalo dugovanje glavnice u iznosu od 19.976,11 EUR prigovor zastare u cijelosti neosnovan zbog činjenice da je tražbina tužitelja po svim ostalim utuženim računima dospjela 19. veljače 2021. ili kasnije, dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 24. siječnja 2024. Tužitelj nadalje ističe da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da tuženiku električna energija nije bila isporučena za potrebe kućanstva, već se jedino može primjenjivati trogodišnji zastarni rok propisan čl. 228. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tuženiku kao pravnoj osobi i trgovcu, kao i s obzirom na činjenicu da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo te je u tom kontekstu prijedlog za ovrhu podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka za sve tražbine po utuženim računima, osim za tražbine po računu br. 20-3610-095827 s datumom dospijeća 21. siječnja 2021., i br. 20-3610-090886 s datumom dospijeća 21. prosinca 2020. Stoga je tužitelj djelomično povukao tužbu i to za dio glavnice u iznosu od 1.219,69 EUR (točnije za iznos od 1.067,51 EUR po računu br. 20-3610-095827 s datumom dospijeća 21. siječnja 2021., kao i za iznos od 152,18 EUR po računu br. 20-3610-090886 s datumom dospijeća 21. prosinca 2020.), dok tužitelj u cijelosti potražuje od tuženika preostali dio glavnice dugovanja u iznosu od 19.976,11 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i cjelokupne nastale troškove ovršnog postupka i troškove ovog parničnog postupka

5. Tuženik se nije očitovao na navode iz navedenog tužiteljevog podneska, kojeg je uredno zaprimio, niti je osporio navode iz tog podneska.

6. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

7. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

8. Tužitelj je prvotno u tužbenom zahtjevu tražio isplatu iznosa od ukupno 21.195,80 EUR s kamatom. Nadalje, tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 2. prosinca 2024. povukao tužbu za iznos glavnice od 1.219,69 EUR (za iznos od 1.067,51 EUR po računu br. 20-3610-095827 s datumom dospijeća 21. siječnja 2021., kao i za iznos od 152,18 EUR po računu br. 20-3610-090886 s datumom dospijeća 21. prosinca 2020.) jer u tom dijelu tužitelj prigovor zastare smatra osnovanim. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos glavnice od 1.219,69 EUR te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu (t. I. izreke rješenja).

9. Sniženi tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu za isporučenu električnu energiju u iznosu od ukupno 19.976,11 EUR prema računima broj 22022-1-1001 od 31. ožujka 2021. u iznosu od 7.886,39 kuna s dospijećem 23. travnja 2021. , broj 4590-1-1001 od 31. siječnja 2021. u iznosu od 9.222,58 kuna s dospijećem 19. veljače 2021., broj 13300-1-1001 od 28. veljače 2021. u iznosu od 8.297,55 kuna s dospijećem 19. ožujka 2021., broj 29905-1-1001 od 30. travnja 2021. u iznosu od 7.694,66 kuna s dospijećem 24. svibnja 2021., broj 34851-1-1001 od 31. svibnja 2021. u iznosu od 7.259,65 kuna s dospijećem 21. lipnja 2021., broj 45706-1-1001 od 30. lipnja 2021. u iznosu od 9.273,41 kuna s dospijećem 19. srpnja 2021., broj 54484-1-1001 od 31. srpnja 2021. u iznosu od 9.979,25 kuna s dospijećem 23. kolovoza 2021., broj 61325-1-1001 od 31. kolovoza 2021. u iznosu od 9.479,21 kuna s dospijećem 15. rujna 2021., broj 70099-1-1001 od 30. rujna 2021. u iznosu od 8.473,90 kuna s dospijećem 19. listopada 2021., broj 77366-1-1001 od 31. listopada 2021. u iznosu od 7.949,41 kuna s dospijećem 19. studenog 2021., broj 84943-1- 1001 od 30. studenog 2021. u iznosu od 6.592,59 kuna s dospijećem 20. prosinca 2021., broj 92909-1-1001 od 31. prosinca 2021. u iznosu od 7.351,94 kuna s dospijećem 24. siječnja 2022., broj 3244-1-1001 od 31. siječnja 2022. u iznosu od 7.212,26 kuna s dospijećem 15. veljače 2022., broj 11759-1-1001 od 28. veljače 2022. u iznosu od 6.480,01 kuna s dospijećem 24. ožujka 2022., broj 18987-1-1001 od 31. ožujka 2022. u iznosu od 8.889,78 kuna s dospijećem 18. travnja 2022. , broj 26232-1-1001 od 30. travnja 2022. u iznosu od 8.482,95 kuna s dospijećem 20. svibnja 2022., broj 32611-1-1001 od 31. svibnja 2022. u iznosu od 10.120,69 kuna s dospijećem 17. lipnja 2022. i računa broj 40348-1-1001 od 30. lipnja 2022. u iznosu od 9.863,75 kuna s dospijećem 22. srpnja 2022. (računi na stranici 57-144 spisa).

Sniženi tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Tuženik je istaknuo prigovor zastare navodeći da se u konkretnom slučaju primjenjuje rok zastare od godinu dana s obzirom da je riječ o računima za isporučenu električnu energiju. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tom tuženikovom prigovoru.

10.1. Tuženikov prigovor zastare sud je utvrdio neosnovanim. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine sukladno odredbi čl. 228. st. 1. ZOO- a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana se odredba odnosi na ugovore između trgovca i obrtnika kad u tom svojstvu sudjeluje u prometu robe i usluga, kao što je to ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine slijede njezinu sudbinu. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju ne primjenjuje se jednogodišnji rok zastare iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, na koji se poziva tuženik, s obzirom da tuženiku električna energija nije bila isporučena za potrebe kućanstva, već se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan čl. 228. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tuženiku kao pravnoj osobi i trgovcu, kao i s obzirom na činjenicu da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo.

10.2. Iz izvoda otvorenih stavki (stranica 17 spisa) vidljivo je da je najstariji račun temeljem kojeg tužitelj traži plaćanje preciziranim tužbenim zahtjevom od 2. prosinca 2024. dospio na naplatu 19. veljače 2021. Tužitelj je povukao tužbu za račune koji su podneseni izvan trogodišnjeg roka zastare. Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 24. siječnja 2024., (precizirana) tužba je podnijeta unutar trogodišnjeg roka zastare.

11. Tuženik je naveo da osporava osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje ugovornog odnosa između stranaka. Uvidom u Zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 4. ožujka 2020. sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu te da se potpisom Zahtjeva tužitelj kao opskrbljivač obvezao isporučivati električnu energiju tuženiku kao krajnjem kupcu, a tuženik se obvezao opskrbljivaču- tužitelju plaćati ugovorenu cijenu sukladno čl. 1. Ugovora (Zahtjev na stranici 65-69 spisa). Stoga je sud utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Zahtjeva od 4. ožujka 2020. te da se tuženik obvezao tužitelju platiti isporučenu električnu energiju.

12. Tuženik je samo paušalno osporio i visinu tužbenog zahtjeva pa je sporno je li tuženik dužan platiti utužene račune.

13. Tužitelj je kao pružatelj javne usluge opskrbe električnom energijom u postupku ovlašten potraživati utuženu cijenu za potrošenu električnu energiju od tuženika kao kupca. Stoga se u ovom postupku primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

14. Sud je uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 14. siječnja 2025. utvrdio da je tuženik utuženi račun broj 54484-1-1001 od 31. srpnja 2021. u iznosu od 9.979,25 kuna i račun broj 32611-1-1001 od 31. svibnja 2022. u iznosu od 10.120,69 kuna knjižio u svoju poreznu evidenciju i iskoristio pravo na odbitak pretporeza po tim računima (stranica 195 spisa). Odredba čl. 221b. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema tome, s obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu utužio na temelju vjerodostojne isprave-računa te da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik po dva navedena računa koristio pravo na odbitak pretporeza, na tuženiku je teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio.

15. Nadalje, sud je rješenjem od 16. siječnja 2025. naložio tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa tog rješenja dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po preostalim utuženim računima sukladno odredbi čl. 221.b st. 4. ZPP-a jer će se u protivnom smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po tim računima. Tuženik je citirano rješenje zaprimio 1. veljače 2025. i po njemu nije postupio. Stoga se smatra da je koristio pravo na odbitak pretporeza po tim računima pa je na tuženiku teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio, što tuženik ničim nije dokazao. Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Teret dokaza da je podmirio utuženo dugovanje je na tuženiku kao dužniku, a tuženik te navode nije dokazao. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Stoga sud utvrđuje da tuženik ničim nije dokazao da je platio utuženi iznos (tako i sudska praksa, VTS PŽ-5406/2020 od 24.2.21.).

16. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik kao kupac dužan platiti cijenu za isporučenu električnu energiju u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a pa je sud tužitelju dosudio utuženi iznos od 19.976,11 EUR (izreka presude). Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje iznosa od 19.976,11 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Budući da se radi o ugovornom odnosu između trgovaca, to se za utuženo razdoblje primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za te odnose odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog ovršnog troška tužitelju u iznosu od 832,45 EUR (čl. 154. st. 5. ZPP-a) sa zakonskom zateznom kamatom, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.). Na tako dosuđeni ovršni trošak, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a. Sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove budući da tužitelj nije uspio samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (od 5% za iznos za koji je povukao tužbu zbog djelomično osnovanog prigovora zastare), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 21.195,80 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.140,04 EUR (t. II. izreke rješenja). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 129,20 EUR i na rješenje o određivanju prethodne mjere u iznosu od 129,20 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženih podnesaka od 2. prosinca 2024., kojim precizira tužbeni zahtjev te kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora i od 16. siječnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na pripremnom ročištu od 13. ožujka 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 375,00 EUR sukladno Tbr. 42, sve uvećano za materijalne troškove od 6,64 EUR.

18.1. Napominje se da je o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška sastava prijedloga za prethodnu mjeru u iznosu od ukupno 625,00 EUR (500,00 EUR uvećano za PDV) već odlučeno rješenjem o određivanju prethodne mjere od 17. veljače 2025., koje je postalo pravomoćno 21. ožujka 2025.

19. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

Rijeka, 7. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).