REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-3656/2018-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davorinu Bukovcu, odvjetniku iz Zagreba, Sv. Duh 9, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ive Mesić, odvjetnice te punomoćnice tuženika SZ, više savjetnice u OGDO Zagreb, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 7. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Zagreb, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, Oružane snage RH isplatiti tužitelju OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od sveukupni iznos od 7.994,12 eura sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015., a od od 01.08.2015. do 01.01.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. pa nadalje po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim

- na iznos od 6,16 EUR od 16.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 60,60 EUR od 16.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,31 EUR od 16.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 948,37 EUR od 16.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 21,33 EUR od 16.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 461,34 EUR od 16.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 146,77 EUR od 16.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 21,53 EUR od 16.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 792,04 EUR od 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 15,15 EUR od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 756,39 EUR od 16.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 21,53 EUR od 16.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 546,01 EUR od 16.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 941,67 EUR od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 328,25 EUR od 16.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 359,09 EUR od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 278,11 EUR od 16.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 843,89 EUR od 16.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 638,01 EUR od 16.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 94,84 EUR od 16.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 33,05 EUR od 16.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 138,50 EUR od 16.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 31,61 EUR od 16.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 72,72 EUR od 16.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 100,76 EUR od 16.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 64,12 EUR od 16.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 30,66 EUR od 16.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 96,63 EUR od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 67,48 EUR od 16.12.2013. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 7.994,12 eura pa do zatraženog iznosa od 11.126,75 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

III/ Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, Oružane snage RH naknaditi tužitelju OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu od 1.928,17 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od 7. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od 7. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj OZ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 12. lipnja 2017. navodi da je zaposlen kod tuženika Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tuženik), kao djelatna vojna osoba te obavlja vojničku službu u 91. zrakoplovnoj bazi, Zapovjedna satnija, Vod za osiguranje Pleso, Desetina za osiguranje, Pleso. Tuženik već duži niz godina neosnovano isplaćuje tužitelju puno manju plaću od one koja mu pripada te mu neosnovano usteže iznose koji mu pripadaju po osnovi prekovremenog, noćnog i drugog rada za kojeg tužitelju pripada pravo na povećanu plaću. Tužitelj potražuje od tuženika neisplaćene iznose na temelju prekovremenog, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom unazad pet godina. Tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, kojeg je tuženik odbio na način da ga je osporio u cijelosti. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. listopada 2024. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 11.126,75 eura, odnosno podredno isplatu iznosa od 7.994,12 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, za utuženi period koji se odnosi na razdoblje od 16. travnja 2011. pa do 16. prosinca 2013.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik ističe da je tužitelju isplaćivana sva plaća i svi dodatci na plaću prema podzakonskim aktima koji su doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama RH. Tuženik ističe da se u periodu od 1. listopada 2009. pa do 1. lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Navedeni akti stupili su na snagu 1. listopada 2009. Prema odredbama tih akata proizlazi da se eventualno prekovremeni sati koji su nastali prvenstveno rješavaju preraspodjelom radnog vremena, a novčana naknada je moguća samo na temelju izvješća zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine, s jasno navedenim razlozima zbog kojih preraspodjela radnog vremena nije bila moguća. Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH gdje je u odredbi čl. 155 propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću koji su propisani Pravilnikom o dodatcima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Navedeni akt stupio je na snagu 1. lipnja 2014., te stoga tužitelju ne pripada pravo na uvećanje plaće s naslova prekovremenog rada za period nakon 1. lipnja 2014. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U postupku su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6-10 spisa), u rješenje o rasporedu (str. 11 spisa), u isplatne liste (str. 12- 29 spisa), u evidencije rada (str. 30-37 spisa), u kartice djelatnika i zapovjedi (str. 95- 576, 605-626, 633-634 spisa), saslušani su svjedoci VZ (str. 577-578 spisa), ZZ (str. 578-579 spisa), MZ (str. 580-581 spisa), tužitelj OZ kao parnična stranka (str. 579 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 587-596 spisa) te dopunski nalaz i mišljenje (str. 637-643 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužitelj prethodno podnošenju tužbe podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora dana 31. ožujka 2014., čime je utvrđeno da je tužba dopuštena u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a.

6. Tužitelj tužbom potražuje više vrsta dodatka na plaću koji se odnose na dodatak za prekovremeni rad, za rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09; dalje u tekstu: ZSOS), koji propisuje da se rad dulji od punog radnog vremena smatra prekovremenim radom, da ga je djelatna vojna osoba dužna obavljati u slučajevima koji su tamo naznačeni, a ujedno je propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. Sukladno odredbi čl. 14. ZSOS-a na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima koji su doneseni na temelju istog, primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

7. Sukladno odredbi čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 76/07), izmijenjena je odredba čl. 97. ZSOS-a na način da je dodan st. 7. koji propisuje da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uređuje rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Takav poseban propis donesen je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj: 118/09), odnosno Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj: 118/09), koji propisi su stupili na snagu 1. listopada 2009.

8. Sukladno odredbi čl. 17.a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na dežurstvu unutarnje službe pripada dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe. Dodatak za aktivno dežurstvo i dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe međusobno se isključuju. Prema odredbi čl. 17.b Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, propisana je visina dodataka za aktivno dežurstvo, a odredbom čl. 17.c istog Pravilnika propisana je visina dodatka za dežurstvo unutarnje službe. Također je odredbom čl. 17.d Pravilnika propisan dodatak za obavljanje stražarske službe i njegova visina. Nadalje, sukladno odredbi čl. V Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (dalje u tekstu: Odluka), dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Sukladno odredbi čl. VI Odluke pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII Odluke (istom točkom predviđena su uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu i dvokratni rad). Također sukladno odredbi čl. VIII Odluke stražarska služba je poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom, u kojem djelatna vojna osoba provodi u službi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati. Djelatne vojne osobe u stražarskoj službi ostvaruju pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Također je sukladno odredbi čl. VIII st. 5. Odluke propisano da za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII Odluke.

9. U slučaju kada je tjedno radno vrijeme djelatne vojne osobe organizirano na način da se raspoređuje po 8 sati na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka, primjenjuje se odredba čl. XII Odluke prema kojoj se prekovremeni rad pripadnika oružanih snaga RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. Nadalje, prema odredbi čl. XII st. 2 Odluke prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Također, prema odredbi čl. XII st. 3 Odluke prekovremenim radom, kada je rad pripadnik OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10. Na okolnost rada tužitelja u utuženom razdoblju izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

11. Svjedok VZ u svom iskazu navodi da je bio tužiteljev zapovjednik do umirovljenja. Bio je tužitelju prvi nadređeni. Navodi da je u utuženom razdoblju bilo prekovremenom rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom od strane tužitelja. Zapovjednici desetina vodili su evidenciju prisutnosti na radu koju je ovjeravao zapovjednik satnije i ta evidencija vođena je na mjesečnoj bazi. U jednom razdoblju u toj evidenciji bio je evidentiran prekovremeni rad, a unazad dvije do tri godine evidentiraju se samo stvarni sati koje je osoba provela na straži. Ne može sa sigurnošću reći na koji se način vodila evidencija u utuženom razdoblju. Subote i nedjelje ne ulaze u plaćene dane, ranije su se dobivali slobodni dani, ali se nije o tome vodila evidencija. U početku ti sati nisu bili plaćeni.

12. Svjedok ZZ u svom iskazu navodi da je radio s tužiteljem od 2008. Potvrđuje da je tužitelj radio prekovremeno, u noćnom radu, subotom, nedjeljom i blagdanom. Takav rad evidentirao se u postrojbi po dnevnoj zapovjedi, a vodili su i dnevnik straže. Svi su radili na identičan način, dodatni rad nije plaćen. Nisu dobivali slobodne dane jer je bilo premalo djelatnika. Putem dnevnih zapovjedi dobivali su naloge kada je bilo potrebno odrađivati prekovremeni rad, noćni rad, subote, nedjelje i blagdane. Fond sati uvijek je bio isti, bez obzira koliko sati su faktično odradili. U nekim razdobljima faktično su odradili i duplo, ali to sve nije bilo plaćeno. Tako je bilo i u odnosu na tužitelja jer su radili na istom radnom mjestu. U jednom razdoblju isplaćivao se iznos od 700,00 kn na ime straže, koji je bio neadekvatan jer je trebao pokriti dupli fond straže. Kada su faktično odrađivali 24 sata, pisalo se 8 sati.

13. Svjedok MZ u svom iskazu navodi da je radio zajedno s tužiteljem od 2005. pa do 2015. Radili su u istoj dinamici rada sa istim radnim obvezama. Radili su prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima. Taj rad evidentirao se u mjesečnoj šihterici, evidentirano je bilo sve što su radili, ali ne prema broju sati. Evidencija se vodila na bazi 168 ili 170 sati mjesečno. Ima saznanja da je nadređeni djelatnik VZ htio evidentirati prekovremeni rad, ali to nadređene osobe nisu htjele potpisati. Povremeno su dobivali slobodne dane, po dva-tri dana, što je trebalo pisati u šihterici. Zapovjednik satnije donosio je odluku o rasporedu i bio je upoznat s rasporedom. Nitko ih nije obavijestio kako će biti plaćen prekovremeni rad. Nisu dobivali dodatak na ime straže. Mjesečno su dobivali otprilike pet do šest slobodnih dana.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je umirovljen počevši od 30. lipnja 2015., bio je djelatna vojna osoba i posao je obavljao na lokaciji Pleso. Navodi da je radio prekovremeno, u noćnom radu, subotom, nedjeljom i blagdanom. Sve je odrađivao na temelju dnevne zapovjedi koje je izdavao VZ kao prvi nadređeni. O tome se vodila evidencija. U jednom razdoblju su primali 70,00 kn po danu na ime plaćene straže i to je bilo u listopadu 2013. Prema evidencijama se vodilo da su odrađivali 168 sati, a faktično su imali u jednom mjesecu i 400 sati. Na ime slobodnih dana dobivali su subotu ili nedjelju, vrlo rijetko dobivali su slobodan ponedjeljak, nitko nije vodio evidenciju o korištenju slobodnih dana, nekada je u mjesecu znao biti samo jedan slobodni dan, a nekada niti jedan jer je bio problem u nedostatku ljudi.

15. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i tužitelja istinitim, budući da su iskazivali jasno i uvjerljivo te u međusobnom suglasju. Drugim dokazima koji prileže spisu iskazi svjedoka i tužitelja nisu dovedeni u pitanje. Iz iskaza svjedoka i tužitelja suglasno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju faktički radio prekovremeno, u noćnom radu, subotom, nedjeljom i blagdanom, da je radio na temelju dnevnih zapovjedi koje su tužitelju izdane od strane nadređenog djelatnika, da sav faktični rad nije evidentiran u evidenciji o radnom vremenu, međutim da isti proizlazi iz dnevnih zapovjedi, te da sav rad tužitelju nije plaćen, odnosno nije namiren slobodnim danima, a sve s obzirom da nije bilo dovoljno djelatnika. Svjedoci i tužitelj potvrđuju da je u jednom periodu isplaćivan dodatak za stražu.

16. Na okolnost visine potraživanja tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. Prvim nalazom i mišljenjem obuhvaćeno je razdoblje od 1. ožujka 2011. do 30. studenoga 2013., s obzirom da za to razdoblje postoji dokumentacija u spisu. Prema podatcima iz evidencija rada tužitelja tužitelj je u razdoblju od ožujka 2011. do rujna 2012. radio u rasporedu od 8- 16 sati te na straži. Na straži je bio više dana po 24 sata. Sudski vještak je prema zadatku suda za jedan dan straže evidentirao maksimalno 16 sati rada (s obzirom da se prema stavu sudske prakse 8 sati u danu uzima kao odmor, budući da nije životno i logično da bi tužitelj neprekidno radio u višednevnom dežurstvu po 24 sata bez dnevnog odmora od 8 sati). Ujedno je sudski vještak za period kada je tužitelj bio na straži uzeo da je tužitelj 1/3 sati odradio noću, budući da je noćni rad moguć jedino u razdoblju od 22:00 sati do 06:00 sati, odnosno u 1/3 dana. Sudski vještak evidentirao je i to da je tužitelju obračunavan dodatak za stražarsku službu. Nadalje, sudski vještak utvrđuje da je tužitelj od listopada 2012. do studenoga 2013. radio u turnusima po 12 sati, za koje razdoblje su tužitelju plaćeni svi dodatci na plaću, osim plaće za prekovremeni rad kojeg vještak utvrđuje kao razliku između svih odrađenih sati u mjesecu i redovnog mjesečnog fonda sati (sukladno odredbi čl. XII st. 3 Odluke). Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dalje proizlazi da je tužitelj u pojedinim mjesecima radio manje od redovnog mjesečnog fonda sati, s obzirom da je koristio slobodne dane. Slobodnim danima tužitelju je podmiren dio sati prekovremenog rada u omjeru da se 1 sat prekovremenog rada izjednačuje sa 1,5 slobodnih sati. Navedeno je u skladu sa odredbom čl. XII Odluke. S obzirom da je u tim mjesecima tužitelju podmiren puni fond sati, sudski vještak je uzeo to da je slobodnim danima djelomično podmiren prekovremeni rad i to redom kako je nastajao (od najstarijeg pa nadalje). Na navedeni način sudski vještak je utvrdio da je tužitelju podmiren sav prekovremeni rad u ožujku, travnju i svibnju 2011. te za dio lipnja 2011. Nepodmireni prekovremeni rad u lipnju 2011. iznosi 79 sati. S obzirom na navedena utvrđenja sudski vještak sačinio je izračun potraživanja tužitelja s naslova razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 30. studenoga 2013. i to prema dvije inačice. Prema prvoj inačici potraživanje je utvrdio bez uračunavanja ostvarenog dodatka za stražarsku službu, a prema drugoj inačici u izračun je uračunao ostvareni dodatak za stražarsku službu. Prema prvoj inačici potraživanje tužitelja iznosi 84.287,77 kn bruto (11.186,91 eura), odnosno prema drugoj inačici potraživanje tužitelja iznosi 60.684,94 kn bruto (8.054,28 eura). Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka također proizlazi da isti nije bio u mogućnosti sačiniti izračun potraživanja tužitelja za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 28. veljače 2014., jer u spisu ne postoje podatci i dokumentacija za to razdoblje.

17. S obzirom na navode sudskog vještaka o nepostojanju cjelokupne dokumentacije, tuženik je 17. rujna 2020. dostavio u spis kartice djelatnika koje se odnose na razdoblje sve do 28. veljače 2014., nakon čega je sudski vještak sačinio dopunski nalaz i mišljenje. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 28. veljače 2014. nema potraživanja na ime rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Međutim s obzirom da je tužitelj u tom razdoblju radio manje od redovnog fonda sati, odnosno koristio je slobodne dane, a u veljači 2014. je radio i prekovremeno, mijenja se izračun sudskog vještaka u odnosu na prvi nalaz i mišljenje na način da se isti korigira za slobodne sate iz prosinca 2013. Iz dopunskog mišljenja sudskog vještaka proizlazi da razlika plaće prema prvoj inačici za razdoblje od 1. ožujka 2011. pa do 28. veljače 2014. iznosi ukupno 83.834,53 kn bruto (11.126,75 eura), odnosno prema drugoj inačici potraživanje iznosi 60.231,70 kn bruto (7.994,12 eura).

18. Stranke nisu prigovorile matematičkoj ispravnosti izračuna sudskog vještaka, a tužitelj je u svom podnesku od 23. veljače 2021. tužbeni zahtjev postavio na način da potražuje razliku plaće prema prvoj inačici, odnosno podredno prema drugoj inačici. Tužbeni zahtjev tužitelj je konvertirao u eure u podnesku od 8. listopada 2024.

19. S obzirom da je prema odredbi čl. VIII Odluke propisano da je stražarska služba poseban oblik rada koji se ne smatra prekovremenim radom, u kojem djelatna vojna osoba provodi u službi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati. Prema odredbi čl. VIII st. 2 Odluke djelatne vojne osobe u stražarskoj službi ostvaruju pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe, koji se prema odredbi čl. VIII st. 3 Odluke međusobno isključuje sa dodatkom za aktivno dežurstvo. Nadalje, prema odredbi čl. VIII st. 5 Odluke za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz čl. XIII Odluke (u kojoj odredbi je predviđeno uvećanje plaće s naslova prekovremenog rada).

20. Slijedom navedenog, budući da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu između ostalog bio na straži, te da mu je obračunavan dodatak za stražarsku službu, sud je utvrdio da za taj period i taj rad tužitelj nema pravo na uvećanje plaće s naslova koji su predviđeni odredbom čl. XIII Odluke, s obzirom na odredbu čl. VIII st. 5 Odluke. Stoga je sud prihvatio izračun sudskog vještaka prema drugoj inačici koji uzima u obzir isplaćene dodatke za stražarsku službu, te je visinu potraživanja tužitelja utvrdio na temelju te inačice izračuna sudskog vještaka u iznosu od 7.994,12 eura. Naime, budući da za vrijeme stražarske službe tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka za obavljanje stražarske službe, koji je tužitelju isplaćivan, te s obzirom da u tom periodu tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu uvećanja plaće s naslova dodataka iz čl. XIII. Odluke, sud nije utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja prema prvoj inačici koja ne uzima u obzir iznos isplaćenih dodataka za stražarsku službu.

21. Stoga je sud prihvatio eventualno kumulirani zahtjev tužitelja u iznosu od 7.994,12 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve kako je to navedeno u izrijeci pod točkom I/ i II/ presude.

22. U odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva, odluka o isplati zatezne kamate utemeljena je na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu tužitelja u sporu. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji je u cijelosti prihvaćen tužitelj je uspio u omjeru od 72% u pogledu visine te 100% u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. S druge strane, uspjeh tuženika iznosi 28% u pogledu visine i 0% u pogledu osnove. Primjenjujući metodologiju iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a konačni uspjeh tužitelja iznosi 72% te se u tom omjeru tužitelju odmjerava trošak parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

24. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska od 7. veljače 2020. i 24. veljače 2021. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 18. srpnja 2018. i 8. listopada 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na pet ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.700,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 425,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, što sveukupno iznosi 2.523,17 eura. Prema omjeru uspjeha tužitelja u sporu tužitelju pripada pravo na trošak u ukupnom iznosu od 1.928,17 eura, pri čemu je trošak za izvedeno financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%.

25. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 18. srpnja 2018. i 8. listopada 2024. u iznosu preko 50,00 eura uvećano za PDV, budući da nije riječ o obrazloženim podnescima, te stoga tužitelju pripada pravo na nagradu za te podneske prema Tbr. 8/4 Tarife. Ujedno nije priznat trošak u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 9. listopada 2024., budući da je tužitelj dva puta naveo trošak za istu radnju. Ukupno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.220,00 eura.

26. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu, 7. travnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženik po OGDO