REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-14167/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UL, zastupanog po braniteljici Vlatki Vedriš, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 43. stavak 2. i 3. i u vezi članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PU zagrebačke, I postaje prometne policije, oznake KLASA: 211-07/24-4/56319, URBROJ: 511-19-44-24-1 od 3. srpnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka javno je objavio 7. travnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I okrivljenik: UL, sin U i Š rođene K, rođen **.**.1957. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, umirovljeni liječnik, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, dobrog imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

k r i v  j e

1) što je 16. travnja 2024. u 15,10 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom registracijske oznake [registarska oznaka] uključujući se u promet vožnjom unazad s obilježenog parkirnog mjesta nasuprot kućnog broja 34 Ulice Lavoslava Ružičke u smjeru jugozapada i dolaskom do kolnika Ulice Lavoslava Ružičke nastavio se kretati ravno u smjeru jugozapada na navedeni kolnik a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila, kojom prilikom je stražnjim dijelom vozila naletio na desni bočni dio osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala ŠL kolnikom Ulice Lavoslava Ružičke u smjeru sjeverozapada, a u trenutku nesreće bila je zaustavljena zbog kolone vozila ispred sebe, u kojoj prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta,

dakle, postupio suprotno odredbi članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.),

čime je počinio prekršaj iz članka 43. stavak 3. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.)

pa mu se na osnovi citiranog propisa

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 260,00 (dvije stotine i šezdeset) eura.

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po primitku ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

II Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka za prometno vještačenje u iznosu od 160,00 (jedna stotina i šezdeset) eura, troškove izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u iznosu 27,00 (dvadeset i sedam) eura i troškove suda u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po primitku presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

III Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

okrivljenik: UL, sin U i Š rođene K, rođen **.**.1957. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, umirovljeni liječnik, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, dobrog imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

2) da bi 16. travnja 2024. u 15,10 sati u Zagrebu nakon prometne nesreće osobnim automobilom registracijske oznake [registarska oznaka] napustio mjesto prometne nesreće a da s drugim sudionikom nije popunio i potpisao Europsko izvješće niti je na drugi način ostavio osobne podatke i podatke o vozilu kojim je sudjelovao u nesreći,

čime bi počinio djelo prekršaja iz članka 176. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), kažnjivo po članku 176. stavak 5. istog Zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU zagrebačka, I postaja prometne policije, pod oznakom KLASA: 211- 07/24-4/56319, URBROJ: 511-19-44-24-1, izdala je 3. srpnja 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik pravodobno uložio prigovor te je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da je 16. travnja 2024. oko 15,10 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom registracijske oznake [registarska oznaka] i uključivao se u promet vožnjom unazad s obilježenog parkirnog mjesta u Zagrebu, u Ulici Lavoslava Ružičke kod broja 34, u smjeru jugozapada. Naveo je da se kada je došao na kolnik Ulice Lavoslava Ružičke nastavio kretati ravno u smjeru jugozapada, ali da je potpuno netočan navod da je tom prilikom došao u kontakt s vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala ŠL, kolnikom iste ulice u smjeru sjeverozapada. Ponovio je da je točan navod da se kretao vožnjom unatrag i da je ta gospođa tamo bila zaustavljena, ali da je prilikom svog kretanja čuo zvučni signal i zaustavio se te je izričito tvrdio da kontakta između vozila nije bilo niti je na njegovom vozilu bilo kakva materijalna šteta počinjena. Također je napomenuo da je dugogodišnji dijabetičar i da je ta gospođa vozačica drugog vozila bila izuzetno neugodna i, kako se njemu poremetila vrijednost šećera, da je bio prinuđen otići do obližnjeg ugostiteljskog objekta, tako da nije bilo niti njegove namjere napuštanja mjesta događaja. Napomenuo je da ga je ta druga sudionica tražila da joj da osobne podatke i podatke o vozilu, na što joj je rekao da nema potrebe da joj daje bilo kakve podatke kada do kontakta vozila nije došlo niti je došlo do nastanka materijalne štete. Također je naveo da nije vidio da bi ta druga sudionica imala neko oštećenje na vozilu, a da ga je policija kontaktirala nešto kasnije istoga dana, kada se javio u I postaju prometne policije. Stoga je u cijelosti osporio bilo kakvu odgovornost te je izričito tvrdio da nije došlo ni do kakve nesreće. Također je naglasio da mu se obratio jedan prolaznik rekavši da će posvjedočiti što se dogodilo pa je predložio da se isti po imenu KL ispita u svojstvu svjedoka. Dodao je i to da je on svoje vozilo vratio natrag na parkirno mjesto, dok je druga sudionica rekla da će zvati policiju, a da je on otišao do obližnjeg kafića. Završno je naveo da se nakon toga ista udaljila pa je on zapravo stekao dojam da je ona odustala od daljnjeg postupka.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ŠL, ULA i ĐL.

3.1. Svjedokinja ŠL je iskazala da je 16. travnja 2024. u 15,10 sati bila vozač osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka] kojim se kretala kolnikom Ulice Lavoslava Ružičke u Zagrebu u smjeru zapada, odnosno iz smjera Filozofskog fakulteta prema zapadu i da je dolaskom do mjesta gdje se dogodila nesreća, a to je kućni broj 34, bila kolona vozila u kojoj je i ona stajala. Navela je da se sjeća da je padala kiša i da je sve bilo prilično zagušeno, dok je okrivljenik svojim vozilom bio parkiran na obilježenom parkirnom mjestu u istoj ulici, i to sa suvozačke strane njezinog vozila. Nadalje je navela da je ona bila zaustavljena u toj koloni kada je isti krenuo vožnjom unatrag, na što mu je trubila jer je vidjela da ide ravno na nju. Napomenula je da je isti zapravo kretao unatrag u nekoliko navrata, zastajkujući, i da je unatoč njezinim zvučnim signalima nastavio vožnju i stražnjim dijelom vozila udario u desni bočni dio njezinog automobila u vrata suvozača, na kojima su nastala vidljiva oštećenja. Nadalje je navela da kada je došlo do tog kontakta, da je izišla iz vozila i došla do vozila okrivljenika, kada je i on izišao van i da mu je rekla što se dogodilo, odnosno da ju je udario, time da je u prvi mah pomislila da možda s čovjekom nešto nije u redu u smislu da mu je pozlilo ili slično. Dodala je da je isti odmah negirao da bi udario njezino vozilo i bio u tome ustrajan, a da joj je djelovao i pomalo čudno, kao da je pod utjecajem nečeg. Pokazivala mu je oštećenja, na što joj je on govorio da se makne, a s obzirom na činjenicu da je tada vozila službeni automobil, morala je pozvati policiju da se konstatiraju oštećenja, što je i učinila. Također je navela da je pored okrivljenikovog vozila bilo parkirano vozilo dubrovačkih registracijskih oznaka u kojem je bila jedna djevojka koja joj je odmah rekla da je vidjela što se dogodilo i da će posvjedočiti te joj je ustupila svoje osobne podatke. Navela je i to da je fotografirala vozilo okrivljenika i policiji rekla registracijsku oznaku, a kako je bilo kišno vrijeme, policajci su joj rekli da imaju veći broj intervencija i da će morati pričekati njihov dolazak. Napomenula je da se kroz to vrijeme dok je ona kontaktirala policiju okrivljenik pješice udaljio od svog vozila preko ceste u caffe bar. Nakon toga oslobodilo se jedno parkirno mjesto i ona je svoje vozilo parkirala tamo po naputku policije, da se maknu s ceste, i tada se okrivljenik vratio i sjeo u svoje vozilo te se udaljio. Djevojka koja se ponudila da će posvjedočiti ju je pitala treba li čekati policiju i ona joj rekla da može otići i njima je ustupila njezine podatke. Napomenula je i to da je u komunikaciji s okrivljenikom istom govorila da joj da svoje osobne podatke, što je isti izričito odbijao te da mu je rekla da će pozvati policiju, što je i učinila. Također je napomenula da je istom u više navrata davala zvučni signal i da misli da mu je i ta djevojka trubila, što je svakako morao čuti i da je unatoč tome vozilom krenuo unatrag i udario je. Na njezinom vozilu na prednjim desnim vratima nastala su oštećenja u vidu udubljenja. Kada je došla policija obavila je očevid i ona je alkotestirana, pri čemu nije utvrđena prisutnost alkohola kod nje, a policajcima je ustupila podatke o okrivljenikovom vozilu i podatke djevojke koja je bila očevidac događaja. Na poseban upit braniteljice okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je ona svoje vozilo parkirala na oslobođeno parkirno mjesto koje je dva ili tri mjesta dalje od mjesta događaja i da je sjedila u vozilu, tako da nije mogla sa sigurnošću reći je li ju okrivljenik po povratku iz caffe bara tamo mogao vidjeti, time da ga ona nije zvala i nije mu mahala. Na poseban upit okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je na mjestu same nesreće, prije nego što je premjestila vozilo, bila neko vrijeme, za koje se nije mogla točno očitovati o trajanju, ali najduže pola sata. Na to se okrivljenik očitovao da je moglo proći svega pet do šest minuta jer je on zbog pada šećera otišao u taj caffe bar kako bi popio kavu i brzo se vratio. Na poseban upit sutkinje okrivljenik je odgovorio da ga je svjedokinja, kada je izišla iz vozila, tražila osobne podatke i Europsko izvješće, što joj on nije dao jer do kontakta nije došlo. Svjedokinja je navela da je osoba koja je bila očevidac događaja ĐL i završno je istaknula da se na okrivljeniku doista vidjelo da mu u tom trenutku nije bilo dobro.

3.2. Svjedok ULA je iskazao da se 16. travnja 2024. u 15,10 sati zatekao u Zagrebu u Ulici Lavoslava Ružičke kod broja 34 gdje je vršio dostavu i da je bio vozilom parkiran šest do sedam parkirnih mjesta udaljen od navodnog mjesta prometne nesreće, što zapravo predstavlja neku udaljenost od petnaestak metara. Kada je stajao kraj vozila uočio je da je okrivljenik svojim vozilom bio na parkirnom mjestu, a da je druga sudionica ženska osoba bila na kolniku i da je vozilo okrivljenika bilo zaustavljeno stražnjim dijelom u blizini desnog bočnog dijela vozila te žene, ali da između vozila nije bilo kontakta i da on nije čuo nikakav zvuk koji bi upućivao na kontakt. Napomenuo je da se nije približavao tim vozilima i da nema nikakvih saznanja je li na njima bilo oštećenja, već da se uputio u restoran radi narudžbe. Dok je stajao kraj vozila čuo je da je ta žena okrivljeniku govorila nešto da ju je udario i da je bila vrlo glasna. Kada je otišao u restoran radi narudžbe vidio je da je okrivljenik ušao u caffe bar pored restorana i tada je izišao i ušao u taj kafić te se istom ponudio da će posvjedočiti da nije udario vozilo te žene. Ponovio je da on nije prilazio vozilima, ali kako je često sudionik u prometu, da voli pomoći ljudima i da je stekao dojam da se ta žena prema okrivljeniku odnosila verbalno agresivno pa je imao potrebu obratiti mu se. Jedino što je mogao reći jest da nije čuo nikakav zvuk koji bi upućivao na udar i da se udaljio kada je obavio razgovor s okrivljenikom. Naveo je da je okrivljenik ostao u tom caffe baru, a kada je došao na ulicu da ta ženska osoba više nije bila na kolniku, a da on nije vidio je li bila negdje na parkiralištu. Zaključno je naveo da je od trenutka kada je vidio vozila okrivljenika i te žene pa do trenutka kada je obavio razgovor s okrivljenikom, po njegovoj procjeni, proteklo pet do deset minuta.

3.3. Svjedokinja ĐL je iskazala da se 16. travnja 2024. oko 15,10 sati nalazila u Zagrebu na parkirališnom prostoru u Ulici Lavoslava Ružičke kod broja 34, gdje je svoje vozilo parkirala na način da joj je prednji dio bio okrenut prema cesti i da je u vozilu razgovarala na telefon. Navela je da je okrivljenikovo vozilo bilo parkirano neposredno pored nje na način da mu je stražnji dio bio okrenut prema ulici i da je vidjela da je isti ušao u automobil i krenuo istim izlaziti s parkinga. Napomenula je da se parkiralište nalazi neposredno uz ulicu, na kojoj se zbog crvenog svjetla stvorila kolona i da je vidjela odnosno čula da je gospođa koja je svojim vozilom bila na ulici neposredno pored njih dala zvučni signal kako bi upozorila okrivljenika, na koji on očigledno nije reagirao jer je vidjela da je isti nastavio vožnju i stražnjim dijelom svog automobila udario u vozilo te ženske osobe koja je tamo bila zaustavljena u koloni. Navela je da je vozilo te ženske osobe prema njima bilo okrenuto suvozačkom stranom i da je okrivljenik u isto udario s te bočne strane, no nije znala više točno je li u prednja ili u stražnja vrata. Nadalje je navela da je ta vozačica izišla iz vozila i govorila okrivljeniku da bi joj trebao dati podatke, odnosno da bi trebali razmijeniti podatke, što je isti odbijao i tvrdio da se ništa nije dogodilo i da nema nikakve štete. Po njezinom mišljenju i nije bilo nikakve velike štete, ali je osobno vidjela da je do kontakta došlo, što je svakako izazvalo štetu. Također je navela da je, s obzirom na to da joj se žurilo na fakultet, rekla da će otići, tako da na mjestu događaja nije dočekala policiju, ali da je toj ženi dala svoje podatke i kad je otišla, da su ta gospođa i okrivljenik ostali u razgovoru. Navela je da, nakon što je došlo do kontakta okrivljenikovog vozila s vozilom te žene, da je on svoje vozilo pomaknuo naprijed i da je vidjela da se na tom vozilu nalazi oštećenje u vidu udubljenja. Istaknula je da se sjeća da je, prije nego što je otišla, okrivljenik čak njoj govorio da se makne kako bi on tuda mogao izići s parkirališta, što je odbila jer joj se doista žurilo na fakultet. Napomenula je da je za sve vrijeme do svog odlaska bila u vozilu i komunicirala kroz prozor te je ponovila da joj je prednji dio vozila bio okrenut prema cesti, tako da je dobro vidjela cijeli tijek događaja i da je čula da je ta ženska osoba davala zvučni signal okrivljeniku kada je krenuo s parkirališta. Na poseban upit sutkinje je odgovorila da je čula trenutak kontakta okrivljenikovog vozila kada je udario u vozilo te žene koje je bilo na ulici. Na poseban upit braniteljice okrivljenika, je li moguće da je udubljenje na vozilu oštećenice od nekog ranijeg datuma, odgovorila je da ona to ne zna. Na daljnji upit je odgovorila da nije čula zvuk kočnica, već samo udarac. Na njen iskaz okrivljenik je stavio primjedbu da je neistinit u dijelu da ista navodi da je bila parkirana na način da joj je prednji dio vozila gledao prema cesti jer je bila parkirana neposredno pored njega s njegove desne strane, vozilom okrenutim u istom smjeru kao i njegovo, pri čemu je stražnji dio vozila bio okrenut prema cesti. Nakon primjedbe okrivljenika izjavila je da je ona bila parkirana onako kako je to rekla u svom iskazu, a prije dolaska policijskih djelatnika udaljila se zajedno s vozilom. Na poseban upit braniteljice okrivljenika nadalje je odgovorila da je u trenutku njezinog odlaska s mjesta događaja okrivljenikovo vozilo bilo parkirano na mjestu gdje je bilo i u trenutku kontakta, dok se oštećenica malo pomaknula kako bi ona mogla izići sa svog parkirnog mjesta. Na daljnji upit je odgovorila da je njezino vozilo marke Honda, registracijske oznake [registarska oznaka]. Na poseban upit okrivljenika je odgovorila da se oštećenica njoj pomakla vozilom da može izići i da nema saznanja o tome je li ista naknadno otišla s mjesta događaja. Na poseban upit sutkinje je odgovorila da se oštećenica pomaknula vozilom kako bi ona izišla i u tom trenutku je stajala zaustavljena vozilom, nakon čega se ona udaljila i da nema saznanja o daljnjem tijeku događaja. Braniteljica okrivljenika je prigovorila istinitosti navoda svjedokinje u dijelu u kojem je ista iskazivala o položaju u kojem je njezino vozilo bilo parkirano tom zgodom.

4. Nadalje, u postupku je prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić, nakon što je proučio predmet, dao nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je prilikom štetnog događaja došlo do bočnog sudara između dva osobna vozila, 16. travnja 2024. oko 15,10 sati na sjevernoj prometnoj traci kolnika Ulice Lavoslava Ružičke kod kućnog broja 34 u Zagrebu. Vrijeme je bilo kišno, dnevni uvjeti u prometu, podloga je bila od asfalta, mokra, a stanje prometa gusto. Važilo je ograničenje brzine od 50 km/h temeljem zakonskih odredbi za ceste u naselju. Uz sjevernu stranu kolnika na mjestu nezgode su izvedena parkirna mjesta položena okomito na kolnik. Zapadno od mjesta nezgode se nalazi semaforizirano raskrižje s Ulicom Fausta Vrančića. Prema dokumentaciji iz spisa okrivljenik je neposredno prije nezgode bio parkiran vozilom van sjevernog ruba kolnika na obilježenom parkirnom mjestu stražnjim dijelom vozila okrenut prema kolniku. Oštećena se nalazila s vozilom na svojoj desnoj prometnoj traci okrenuta od istoka prema zapadu i zaustavljena u nizu vozila zbog crvenog svjetla na semaforu. Prema iskazu oštećene ŠL i svjedokinje ĐL okrivljenik se u trenutku sudara kretao svojim vozilom unazad s namjerom uključenja u promet kad je stražnjim dijelom udario u suvozačeva vrata vozila Dacia Sandero kojim je upravljala oštećena. Okrivljenik tvrdi da do kontakta između vozila nije došlo. Na kolniku nisu nađeni nikakvi tragovi. Na suvozačevim vratima vozila Dacia su nađena oštećenja karakteristična za udar u vozilo koje miruje, s centrom djelovanja sile na oko 50 do 60 cm od podloge. Sudarnu brzinu vozila okrivljenika prema nađenim oštećenjima procijenio je na oko 5 km/h. Na stražnjem braniku vozila okrivljenika su od strane prometne policije evidentirana oštećenja. Ista se vrlo slabo razaznaju jer je vozilo fotografirano u noćnim uvjetima. S obzirom na to da je okrivljenik stražnjim branikom, koji je vrlo čvrst, udario u mekani lim vrata, tehnički je moguće i očekivano da kod ovakvog kontakta na vozilu okrivljenika uopće ne nastanu ikakva uočljiva oštećenja odnosno oštećenja koja je pri konkretnom pregledu u noćnim uvjetima vrlo teško uočiti. Na fotografijama prometne policije je vidljivo više manjih oštećenja na stražnjem braniku vozila okrivljenika, od kojih se jedna ogrebotina s desne strane na visini od oko 60 cm od podloge može povezati s ovopredmetnim štetnim događajem. Prema nađenim oštećenjima zaključio je da su iskazi oštećene ŠL i svjedokinje ĐL u potpunosti tehnički održivi. Mišljenja je da okrivljenik nije nužno morao percipirati da je došlo do kontakta između vozila, pogotovo ako je upravo u trenutku kontakta zakočio vozilo, pri čemu dolazi do oštrijeg ljuljanja, zbog čega nije morao osjetiti sami kontakt i sraz. Na poseban upit braniteljice okrivljenika je odgovorio da oštećenja na vozilu oštećenice utvrđena po policiji po svojoj visini odgovaraju oštećenju na vozilu okrivljenika. Nadalje je odgovorio da bi na vozilu oštećenice, da je bilo u pokretu, nastalo drugačije oštećenje, više u vidu okrznuća i uzdužnih ogrebotina te bi se protezalo i na stražnja vrata. Na daljnji upit je odgovorio da je uvijek moguće i da postoji jedan posto šanse da je oštećenje moglo nastati utjecajem nekog trećeg uzročnika. Nadalje se očitovao da je oštećenica svakako takav kontakt morala osjetiti jer joj se vozilo zaljuljalo te da ta situacija ne sadržava u sebi specifične elemente da bi od strane oštećenice došlo do voljnog namještanja nesreće. Na poseban upit braniteljice okrivljenika je odgovorio da je vozilo oštećenice fotografirano jedan sat i dvadeset minuta nakon štetnog događaja, a vozilo okrivljenika nekoliko sati nakon štetnog događaja.

4.1. Nakon što je vještak dao svoj nalaz i mišljenje braniteljica okrivljenika je izjavila da obrana smatra da u konkretnom slučaju nema prekršajne odgovornosti okrivljenika imajući u vidu da je svjedok očevidac potvrdio navode okrivljenika da do kontakta vozila nije došlo, a iz samog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je moguće da okrivljenik nije osjetio kontakt. Također je napomenula da se okrivljenik svjesno i voljno nije udaljio s mjesta događaja.

5. Sud je u postupku izvršio uvid u zapisnik o očevidu s priloženim izvješćem o počinjenom prekršaju, ispisom fotografija i skicom mjesta događaja u svezi prometne nesreće koja se dogodila 16. travnja u 15,10 sati u Zagrebu, u Ulici Lavoslava Ružičke kod kućnog broja 34, iz kojeg je vidljivo da su u istoj nesreći sudjelovali okrivljenik kao vozač osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka] i osobno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ŠL. Također je vidljivo da je u navedenoj prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, pri čemu je na vozilu okrivljenika oštećen stražnji branik, dok je na vozilu oštećenice došlo do oštećenja prednjih desnih vrata. Navedeno je i to da se okrivljenik udaljio s mjesta događaja a da s drugom sudionicom nije popunio i potpisao Europsko izvješće niti razmijenio osobne podatke i podatke o vozilu. Dinamika prometne nesreće opisana je u skici mjesta događaja, dok su oštećenja na vozilima vidljiva iz priloženih fotografija.

5.1. Na izvedene dokaze braniteljica okrivljenika je stavila primjedbu da nije točno da je policija kontaktirala okrivljenika sljedeći dan, već da se to dogodilo isti dan, kako je isti i rekao te je također prigovorila utvrđenim oštećenjima, budući da policajci nisu stručne osobe da bi to utvrđivali. Vezano za priložene fotografije braniteljica okrivljenika je izjavila kako obrana ostaje kod toga da do kontakta nije došlo i da je na vozilu oštećenice vjerojatno riječ o ranijim oštećenjima koja se sada žele pripisati okrivljeniku.

5.2. U tijeku postupka izvršen je uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 13. studenog 2024. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik prekršajno kažnjavan u pogledu djela prekršaja iz članka 53. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to odlukom II postaje prometne policije Zagreb, oznake 211-07/24-4/58002 od 6. srpnja 2024,. koja je postala pravomoćna 8. kolovoza 2024,. a kojom mu je izrečena novčana kazna.

6. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti te izvršenim uvidom u obavezni prekršajni nalog, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke ove presude.

6.1. Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u potpunosti vjeru nalazu i mišljenju prometnog vještaka koji je dan objektivno i po pravilima struke, a prema istom je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik kritičnom zgodom prilikom izlaska s parkirališta vožnjom unatrag stražnjim dijelom vozila udario u suvozačka vrata vozila kojim je upravljala oštećenica. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su na suvozačevim vratima vozila Dacia nađena oštećenja karakteristična za udar u vozilo koje miruje, s centrom djelovanja sile na oko 50 do 60 cm od podloge. Na stražnjem braniku vozila okrivljenika su od strane prometne policije evidentirana oštećenja koja se vrlo slabo razaznaju jer je vozilo fotografirano u noćnim uvjetima. S obzirom na to da je okrivljenik stražnjim branikom, koji je vrlo čvrst, udario u mekani lim vrata, tehnički je moguće i očekivano da kod takvog kontakta na vozilu okrivljenika uopće ne nastanu ikakva uočljiva oštećenja, odnosno oštećenja koja je pri konkretnom pregledu u noćnim uvjetima vrlo teško uočiti. Nadalje je vještak utvrdio da oštećenja na vozilu oštećenice utvrđena po policiji po svojoj visini odgovaraju oštećenju na vozilu okrivljenika. Na fotografijama prometne policije je vidljivo više manjih oštećenja na stražnjem braniku vozila okrivljenika, od kojih se jedna ogrebotina s desne strane na visini od oko 60 cm od podloge može povezati s ovopredmetnim štetnim događajem. Zaključno, vještak je naveo da prema nađenim oštećenjima zaključuje da su iskazi oštećene ŠL i svjedokinje ĐL u potpunosti tehnički održivi.

6.2. Prema iskazu ĐL, koja je bila neposredni očevidac događaja i koja je po ocjeni ovog suda iskazivala vrlo detaljno i uvjerljivo, proizlazi da je ona bila parkirana uz okrivljenikovo vozilo, prednjim dijelom okrenuta prema cesti i da je vidjela da se okrivljenik kreće vožnjom unazad u namjeri izlaska s parkinga, na što mu je oštećenica dala zvučni signal, na koji nije reagirao. Navela je da je isti nastavio vožnju i stražnjim dijelom svog vozila udario u bočnu stranu vozila oštećenice, koja je bila zaustavljena u koloni. Navela je da je čula zvuk udarca i vidjela da na vozilu oštećenice postoji udubljenje, a da se nakon tog udaljila jer joj se žurilo.

6.3. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećenica ŠL je izjavila da je tom zgodom stajala u koloni vozila kada je okrivljenik izlazio s parkirališta vožnjom unatrag i da mu je potrubila jer je vidjela da ide ravno na nju. Isti je unatoč tome nastavio vožnju i stražnjim dijelom vozila udario u desni bočni dio njezinog vozila u vrata suvozača, pri čemu je došlo do nastanka štete. Navela je i to da je okrivljenik odmah tvrdio da do kontakta nije došlo.

7. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika koja je kontradiktorna u odnosu na provedene dokaze cijeneći je neuvjerljivom, već je poklonio vjeru nalazu i mišljenju prometnog vještaka, kao i iskazima svjedokinja ĐL i oštećenice ŠL, čiji su iskaz u bitnome u skladu s nalazom prometnog vještaka. Sud također nije prihvatio iskaz svjedoka ULA ocijenivši ga irelevantnim u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, budući da je isti izjavio da je stajao na udaljenosti od 15-tak metara od mjesta nesreće, šest do sedam parkirnih mjesta dalje, i da nije čuo nikakav zvuk koji bi upućivao na kontakt, time da se nije približavao vozilima, tako da nema nikakvih saznanja o tome je li na vozilima bilo oštećenja. S obzirom na udaljenost na kojoj se nalazio, kao i dnevnu buku gradskog prometa, sud je mišljenja da je moguće da isti nije čuo zvuk kontakta.

7.1. Slijedom navedenog, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik kritičnom zgodom radnju uključivanja u promet s parkirališta vožnjom unatrag poduzeo da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti na siguran način bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila, kojom prilikom je stražnjim dijelom vozila naletio na desni bočni dio osobnog automobila oštećenice prouzročivši materijalnu štetu, čime je ostvario bitna obilježja djela prekršaja pod točkom I izreke ove presude.

8. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona). Kao olakotno okrivljeniku je cijenjena činjenica da istim prometnom nesrećom nije prouzročena značajnija materijala šteta, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.

8.1. Cijeneći naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u označenom iznosu, smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika te okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, kao i osobnim prilikama okrivljenika, a u uvjerenju da će se upravo na taj način u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

8.2. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

9. Temeljem u izreci citiranih propisa, budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka za prometno vještačenje, troškove izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće sukladno zahtjevu ovlaštenog tužitelja te trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

10. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom predviđenu člankom 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), budući da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom nije obvezna, a sud nije utvrdio da bi postojao uvjet za izricanje navedene zaštitne mjere, smatrajući da će u konkretnom slučaju i bez izricanja predmetne zaštitne mjere biti postignuta svrha prekršajnog postupka, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja prekršaja.

11. U pogledu djela prekršaja pod točkom 2) izreke ove presude okrivljenik je oslobođen optužbe, budući da sud smatra da na temelju rezultata provedenog postupka nije dokazano da bi isti počinio navedeni prekršaj.

11.1. Naime, okrivljenik je u cijelosti osporio svoju odgovornost u pogledu navedenog prekršaja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka kojem je sud u potpunosti poklonio vjeru proizlazi da okrivljenik nije nužno morao percipirati da je došlo do kontakta između vozila, pogotovo ako je upravo u trenutku kontakta zakočio, pri čemu dolazi do oštrijeg ljuljanja, zbog čega nije morao osjetiti sami kontakt i sraz.

11.2. Slijedom navedenog, sud smatra da na temelju rezultata provedenog postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 176. stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa je u pogledu istog, a temeljem citirane zakonske odredbe, okrivljenika oslobodio od optužbe.

12. Ova presuda je pravomoćna.

13. Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Kraljić

Katarina Jurišić

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: UL, [adresa]

2. braniteljica okrivljenika: odvjetnica Vlatka Vedriš, Ozaljska 136, [adresa] Zagreb

3. tužitelj: PU zagrebačka, I postaja prometne policije

4. spis