Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-49/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ĆB zbog kaznenog djela iz članka 205. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-202/2021-20 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru oglasio je krivim optuženika ĆB da je počinio kazneno djelo protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano u članku 205. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 205. stavak 1. KZ/11 optuženi ĆB osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi ĆB u roku provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu:

ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) optuženi je dužan platiti paušalni iznos od 800,00 kuna/106,17 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ĆB putem Željka Stankovića odvjetnika iz Siska zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud kao drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi okrivljenika od kaznene odgovornosti, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog ĆB nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te navodi kako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je optuženi ĆB pucao u psa a ne u zrak, a nejasno je na temelju čega sud dolazi do takvog zaključka jer za to nema dokaza i postoji velika dvojba oko navedene činjenice. Naime, svjedoci očevici MB i VB u svojim iskazima jasno i nedvojbeno navode kako je optuženi ĆB pucao u zrak tri puta da bi zastrašio psa, što ne poriče niti sam okrivljenik. Pri tome valja napomenuti da oštećeni - svjedok UB, te svjedok LB nisu bili očevici.

5.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik kritične zgode počinio kazneno djelo za koje je optužen, a za koje djelo je kazneno odgovoran. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, razlozima žalbe nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja s obzirom da optuženik samo polemizira s razlozima presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate izvedenih dokaza, sugerirajući zaključak da nije počinitelj predmetnog kaznenog djela. Međutim, razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude glede ocjene vjerodostojnosti i istinitosti posebno iskaza svjedoka UB i LB, u svemu su pravilno ocjenjeni, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

5.2. Suprotno naprijed ukratko iznijetom žalbenom stavu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvoga stupnja pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaze UB i LB te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog ĆB, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni ĆB počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 205. stavak 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

5.3. Suprotno navedenim tvrdnjama pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi koji su navedeni su potpuno jasni i neproturječni. Utvrđenje o kaznenoj odgovornosti prvostupanjski sud temelji na iskazu svjedoka LB koji navodi da je čuo tri pucnja i cvilež psa nakon čega je otišao do šume gdje su mu lovci dali broj optuženika kojeg je nazvao te mu rekao je netko od lovaca ubio psa, a ĆB je tada priznao da je on to učinio te da nije znao da je to njegov pas da bi optuženi ĆB nakon toga došao do njegove kuće i ispričao mu se. Iskaz tog svjedoka potvrđuje i iskaz svjedoka UB koji navodi da je također nakon pucnja čuo cvilež psa nakon čega je počeo dozivati pse no nakon nekoliko minuta vratio se samo njemački ovčar Ć, a nije se vratio mješanac M. Njegov otac LB mu je po povratku iz šume ispričao da mu je lovac PB priznao da je upucao njegovog psa, te se ispričavao da nije znao da je to njegov pas. PB je oko 13 sati došao do njihove kuće te se ponovno ispričavao i molio ih da ne zovu policiju te je obećao da će tijelo psa zakopati u šumu. Pas nakon ovog događa nije nikad pronađen.

5.4. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio obranu okrivljenika niti je cijenio kao istinite iskaze svjedoka VB i MB već je povjerovao iskazima svjedoka UB i LB te na temelju njihovih svjedočenja utvrdio da postoji zatvoreni krug indicija koje su takvog značaja da isključuju svaku drugu mogućnost osim one da je okrivljeni ĆB počinitelj ovoga kaznenog djela. Za svoje ovakvo utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao iscrpne i jasne razloge koje valjanim u cijelosti ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud smatra neosnovanim sve žalbene navode okrivljenika po branitelju kojima okrivljenik osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda. Mišljenje ovoga drugostupanjskog suda je da okrivljenik svojom obranom na raspravi pa potom žalbenim navodima po branitelju, pokušava izbjeći kaznenu odgovornost. Po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda doista postoji zatvoreni krug indicija na koji se u obrazloženju pobijane presude poziva prvostupanjski sud koji isključuje mogućnost da okrivljeni ĆB nije pucao u psa mješanca M s namjerom da ga ubije. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve to bez ikakve razumne sumnje potvrđuje da je okrivljeni ĆB počinitelj ovoga kaznenog djela. Do zaključka o smrti psa prvostupanjski sud je došao na temelju ranije citiranih iskaza svjedoka UB i LB kao i na temelju činjenice da se pas mješanac nakon pucnjave u šumi nije vrati do kuće V koja se nalazi u neposrednoj blizini šume za razliku od njemačkog ovčara V.

5.5. Pri tom je drugostupanjski sud uzeo u obzir i činjenicu da okrivljeni ĆB nije u ikakvom sukobu s oštećenim UB niti s njegovim ocem LB te isti nemaju nikakav razlog lažno teretiti optuženika za usmrćenje psa. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući iskaze optuženika ĆB i svjedoka VB i MB njihove iskaze ne prihvaća jer su svaki iz svog razloga (optuženik da ne bude osuđen, a VB i MB zbog prijateljskih i obiteljskih veza) zainteresirani da pomognu optuženiku da izbjegne kaznenu odgovornost, a i suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka UB i LB čije je iskaze prihvatio kao vjerodostojne.

6. Okrivljenik se žali zbog povrede kaznenog zakona ali ne obrazlaže svoje žalbene navode koji se odnose na taj žalbeni razlog te je stoga ovaj sud u povodu moguće povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika prvostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem je to dužan uraditi po službenoj dužnosti i pri tom nije našao da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov. No, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 478. ZKP/08, između ostalog, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu, u odnosu na odluku o kazni.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjera kazne za optuženog ĆB. Pravilno je pri tome kao olakotno vrednovao činjenicu da je optuženik neosuđivan. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrđujući sve navedene okolnosti, težinu djela, društvenu opasnost i svrhu kažnjavanja, pravilno temeljem članka 205. stavak 1. KZ/11 osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja kazna je po svom trajanju primjerena svim utvrđenim okolnostima, te pravilno shodno čl. 56. i 62. KZ/11 optuženiku uvjetovao navedenu kaznu zatvora rokom provjeravanja od dvije godine. Pravilno je utvrđeno da će se i sa uvjetnom osudom u navedenom trajanju ispuniti svrha kažnjavanja u odnosu na konkretnog optuženika i kazneno djelo za koje je pravilno proglašen krivim, te istome izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecajem na optuženika i na sve druge kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

8. Slijedom navedenog, žalba optuženika ĆB nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 7. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić