Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-849/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod d.o.o., OIB: 89406825003, Zadar, Špire Brusine 17, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv 1. tuženika VM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Marasović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6324/2018-32 od 9. srpnja 2024., 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Vodovod d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6324/2018-32 od 9. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv -611/2018 od 13. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 404,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev (st. I. izreke). Također, naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.236,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2024. do isplate (st. II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 - dalje: ZPP), nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 404,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime utroška vode prema utuženim računima dospjelim u razdoblju od kolovoza 2017. do veljače 2018. u [adresa].

5. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka iste jasna, neproturječna i razumljiva te su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj s 2. tuženicom sklopio Ugovor broj 4875/1/2014 od 29. kolovoza 2016. (dalje: Ugovor) radi isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe od strane davatelja usluge (tužitelja) korisnicima usluge (tuženicima) za nekretninu oznake katastarske čestice [katastarska čestica] E3, k.o.o. [adresa] na adresi [adresa] te da predmetna nekretnina ima sekundarni vodomjer koji je spojen na glavni vodomjer MM [broj vodomjera]. Sud prvog stupnja je, nadalje, utvrdio da je Ugovorom određeno da su korisnici obvezni snositi razliku u potrošnji između glavnog vodomjera i zbroja sekundarnih vodomjera proporcionalno potrošnji na sekundarnom vodomjeru zbog neosjetljivosti i kvara na kućnim uređajima i instalacijama, kao i zbog činjenice da vodoopskrbni sustav od glavnog vodomjera do sekundarnih vodomjera potrošača nije vodoopskrbni sustav tužitelja. Sud je, nadalje, utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do kvara na dijelu instalacija koji predstavlja internu mrežu vlasnika nekretnine, koji kvar je prouzrokovao curenje vode, a da se razlika koja predstavlja potrošnju korisnika i gubitke (curenje vode) dijelila na sve vlasnike nekretnina na tom području, na jednake dijelove. Sud je, također, utvrdio da obračun tužitelja koji je prikazan na računu broj 51343000-2017067 od 31. srpnja 2017. nije u skladu s Ugovorom jer navedeni obračun nije posljedica nemogućnosti očitavanja vodomjera (čl. 3. Ugovora), već kvara na internoj mreži pri čemu sud navodi kako čak i da je tužitelj imao osnove za paušalno obračunavanje iz računa ne proizlazi na koji način je izvršen obračun jer tužitelj nije dokazao količinu isporučene vode na glavnom vodomjeru, niti količinu izmjerene vode na vodomjeru tuženika, kao ni zbroj količine izmjerene vode na svim vodomjerima u naselju, niti prosječnu potrošnju tuženika u prethodna tri obračunska razdoblja, a niti primjenom kojeg kriterija iz Općih uvjeta je izvršio obračun predmetne naknade (čl. 3. Ugovora). Nadalje, u odnosu na preostale račune, odnosno račune broj 51343000-2017075 od 21. kolovoza 2017., broj 51343000-2017083 od 31. kolovoza 2017., broj 51343000- 2017091 od 30. rujna 2017., broj 51343000-2017105 od 31. listopada 2017., broj 51343000-2017113 od 30. studenog 2017. i broj 51343000-2018012 od 31. siječnja 2018. sud prvog stupnja utvrđuje da je, s obzirom na to da tuženici osporavaju visinu tužbenog zahtjeva, teret dokazivanja da su isti pravilno sastavljeni na tužitelju sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. To znači da je s obzirom na to da tuženici imaju ugrađen sekundarni vodomjer sukladno čl. 28. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja te odredbama predmetnog Ugovora tužitelj morao dokazati koje je bilo ukupno izmjereno stanje na glavnom vodomjeru, zatim koji je zbroj potrošnje na svim sekundarnim vodomjerima te koji je razmjer potrošnje tuženika prema potrošnji ostalih korisnika na predmetnom području tijekom utuženog razdoblja. Iz tih računa, iako je na nekima prikazana razlika po glavnom vodomjeru i očitanje po sekundarnim vodomjerima, ne proizlazi na koji je način tužitelj došao do utroška u odnosu na koji je obračunao konačne iznose. Pritom sud prvog stupnja u odnosu na naknade obračunate na predmetnim računima koje naknade se obračunavaju sukladno potrošnji vode (stavke „naknada za korištenje voda“, „naknada za zaštitu voda“, „naknada za razvoj – vodoopskrba“, „odvodnja“, „naknada za razvoj – odvodnja“, „pročišćivanje otpadnih voda“) utvrđuje kako, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao potrošnju vode za predmetno razdoblje, to posljedično tome nije dokazao niti da je naknada ispravno obračunata. Što se tiče naknada koje se obračunavaju u fiksnom iznosu („voda – fiksni dio cijene“ i „odvodnja – fiksni dio cijene“) tužitelj nije dokazao visinu istih, budući da nije dostavio dokumentaciju iz koje bi sud mogao utvrditi jediničnu cijena navedenih stavki. Sud, također, navodi kako tužitelj na tim preostalim računima traži zateznu kamatu pri čemu ne dokazuje na koje razdoblje se odnosi, na koje iznose niti kako je obračunata.

8.1. Stoga, na temelju takvih utvrđenja iz kojih proizlazi da tužitelj nije dokazao ukupnu izmjerenu potrošenu količinu vode na glavnom vodomjeru, zbroj potrošene količine vode izmjerene na sekundarnom vodomjeru tuženika i razmjer potrošnje prema potrošnji ostalih korisnika, odnosno kada nije moguće provjeriti na koji način je izrađen obračun prikazan na utuženim računima niti je tužitelj dokazao da je naknada pravilno obračunata, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, zaključio je da tuženici nisu u obvezi platiti iznos prikazan na istim računima te ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

9. Na žalbene navode tužitelja valja reći kako okolnost što tuženici u postupku ne osporavaju korištenje usluge tužitelja u utuženom razdoblju ne znači da su isti u obvezi podmiriti uslugu tužitelja po utuženim računima u situaciji kada tužitelj u postupku nije dokazao ukupnu izmjerenu količinu vode na glavnom vodomjeru te zbroj količine vode na svim sekundarnim vodomjerima i razmjer potrošnje tuženika prema potrošnji ostalih korisnika, kako je to gore i obrazloženo.

10. U odnosu na žalbene navode da tuženici nisu uložili prigovor na utuženi račun iz čega proizlazi da su znali da moraju podmiriti iznose navedene u istima, valja reći da je 2. tuženica izjavila prigovor protiv računa broj 51343000-2017067 od 31. srpnja 2017. (listovi 27-28 spisa) kako je to i navedeno u obrazloženju predmetne presude pa takvi navodi nisu osnovani.

11. Preostali žalbeni navodi tužitelja kojima isti ukazuje da je on u utuženom razdoblju svaki mjesec vršio očitanje vodomjera tuženika te da je u odnosu na utvrđeno stanje brojila tuženika utvrđena i razlika nastala između glavnog vodomjera i zbroja svih sekundarnih vodomjera, valja reći da takvi navodi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg razloga sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a nije dopušteno osporavati presudu donesenu u sporovima male vrijednosti.

12. Tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge kojima osporava odluku o trošku parničnog postupka, pa je odluka u tom dijelu ispitana sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. U pogledu troškova postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 7. travnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak