Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o. iz Osijeka, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Marinić, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene MUK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Povrv-173/2023-6 od 27. prosinca 2024., 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene uvažava se kao djelomično osnovana te se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Povrv-173/2023-6 od 27. prosinca 2024. preinačuje u odluci o trošku postupka (točka II.) i rješava:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 62,19 EUR-a uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja prvostupanjskog suda 27. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 19,53, EUR-a, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom troška žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos glavnice od 166,32 EUR-a i zatezne kamate.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 124,43 EUR-a uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 27. prosinca 2024. do isplate u roku od 8 dana.

2. Tužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv dijela navedenog rješenja kojim je odlučeno o parničnom trošku (točka II. izreke) zbog, kako iz žalbe proizlazi svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP).

U žalbi u bitnom navodi da je neosnovano prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak parničnog postupka jer da mu taj trošak ne pripada s obzirom da je tužena utuženi iznos platila prije podnošenja prijedloga za ovrhu, pa da je tužitelj mogao utvrditi da je dug u cijelosti plaćen. Traži trošak žalbe.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ili pobijano rješenje preinačiti na način da sud odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a stranka ima pravo samo na troškove postupka koji su bili nužni za vođenje postupka.

7. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se, a i iz predmetnog spisa razvidno je:

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku 26. svibnja 2023. te da je tužena istoga dana platila glavni dug tužitelju,

- da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi 31. srpnja 2023. na koje rješenje je tužena izjavila prigovor 11. kolovoza 2023.,

- da je prvostupanjski sud temeljem prigovora ovršenika 16. listopada 2023. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- 26. listopada 2023. tužitelj je dostavio sudu podnesak kojim djelomično povlači tužbeni zahtjev za iznos glavnice i zateznih kamata, ali potražuje nastali ovršni trošak u iznosu od 87,19 EUR-a i parnični trošak u iznosu od 124,43 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a, a sve s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud priznao je tužitelju kao osnovan trošak parničnog postupka za iznos od 124,43 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR-a i trošak sudske pristojbe na presudu za iznos od 13,27 eura sud odbio kao neosnovan.

9. Pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju zaključuje da je tužitelj od 26. svibnja 2023. kada je tužena platila glavnicu do izdavanja rješenja o ovrsi 31. srpnja 2023. imao dovoljno vremena povući prijedlog za ovrhu.

Međutim, upravo iz tog razloga nije bilo osnovano priznati tužitelju naknadu za trošak parničnog postupka, jer da je tužitelj na vrijeme, nakon što je tužena platila dugovani iznos povukao prijedlog za ovrhu parnični postupak ne bi niti bio pokrenut, pa pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška valjalo je odbiti kao neosnovan.

10. Zahtjev tužitelja za naknadom troška osnovan je samo za sastav prijedloga za ovrhu, s obzirom da je tužena platila dugovani iznos istog dana kad je prijedlog za ovrhu dostavljen javnom bilježniku, pa tužitelj u vrijeme dostave prijedloga za ovrhu nije imao saznanja da je dug plaćen.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - nastavno Tarifa) tužitelju kao ovrhovoditelju kao osnovan valjalo priznati zatraženi trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 62,19 EUR-a, u koji iznos je uključen i PDV, dok je preostali dio zahtjeva za naknadom ovršnog i parničnog troška tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

12. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

13. Ovaj sud ocjenjuje da je tužena sa žalbom uspjela u omjeru od 50% pa joj se primjenom članka 154. stavak 2, te Tbr. 10.4. Tarife priznaje trošak žalbe u iznosu od 19,53 EUR-a (u ovaj iznos uključen je i PDV), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom troška žalbe odbija kao neosnovan.

Vukovar, 7. travnja 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak