REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Poslovni broj: Gž-218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i Kanalizacija, društvo s ograničenom odgovornošću za vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 [adresa], protiv tuženika 1.Latimeria d.o.o. za turizam i trgovinu, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split, 2. TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split, 3. VE, [adresa], 21000 Split i pod 4. NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivi Grgi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Duplančić i Grga j.t.d. radi isplate, odlučujući o žalbi 1.tuženika i dr. protiv presude Općinskog suda u Splitu od 29. siječnja 2025. poslovni broj P-3393/2021, dana 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 29. siječnja 2025 ,poslovni broj P-3393/2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženicima LATIMERIA d.o.o., pod 2. ME, 3. VE i pod 4. NE da u roku od 15 dana svaki od njih isplati tužitelju iznos od po 137,42 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. rujna 2021 do 31. prosinca 2023. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na broj IBAN računa [broj bankovnog računa] koji se vodi kod OTP BANKA d.d. Split, pozivom na broj 0192279-4861-21.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)

2.1. Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP , da nije pravilno primijenio odredbu čl. 8 ZPP te ističe prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženike. Navode da je tuženik ad 3) dao u zakup stan br. 5 tvrtki „Caulpera d.o.o. „ i koji uredno podmiruju svoj udjel u potrošnji vode u zgradi a sukladno mjesečnom obračunu,jer peti tuženik Oratorij SV. Filipa-Nerija u odnosu na kojeg je u predmetu donesena djelomična presuda zbog ogluhe dao u zakup svoj poslovni prostor u prizemlju zgrade tvrtki Treći posao d.o.o. Split koji prema ranije dogovorenom obračunu svih vlasnika ne plaćaju redovito svoj udjel u potrošnji vode.

2.2 Netočnim smatra navode u iz točke 7 obrazloženja da nije postojao pisani sporazum o obračunu cijene usluga opskrbe vodom budući je ta okolnost utvrđena u više navrata pravomoćnim presudama istog suda što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i koji stav je u suprotnosti sa iskazom svjedokinje CE .

Tvrdnji je da su tuženici odavno postigli sporazum oko načina plaćanja usluge koji se provodi od 2007. godine o čemu je tužitelj upoznat izravno od predstavnika stanara te posebno ističe da zakupoprimac poslovnog prostora u prizemlju „Treći posao“ d.o.o. ima restoran i ima znatno veći udjel u potrošnji vode pa bi drugačije tumačenje postojećeg dogovora bilo nelogično i nerazmjerno potrošnji posebnih dijelova zgrada i u suprotnosti čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) i čl. 11. Odluke o vodoopskrbi grada Splita.

2.3 Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika na ime duga za potrošnju vode isplatu iznosa od 686,30 eura po računima dospjelim na naplatu od. 9. lipnja 2020. - 8. veljače 2021.

6. Prvostupanjski sud je utvrđenja :

- da na adresu zgrade dolazi jedinstveni račun o naplati vode, a dogovor je stanara da se taj iznos podijeli sa brojem članova domaćinstva i koji broj varira ovisno o periodu godine

- da svaki suvlasnik osobno podmiruje račun isporučitelju usluge prema dugovanom iznosu a da je problem taj što tužitelj ne može evidentirati koji je od suvlasnika podmirio račun pa se ne može utvrditi tko ne plaća usluge već jedino uplatnicom za svakog pojedinog stanara

- da ne postoji pismeni dogovor o načinu obračuna vode već jedino usmeni

- da nikada nije postojao pisani sporazum o obračunu cijene usluge opskrbe vodom već da stanari prema obračunu sami uplaćuju iznos koji se odnosi na njihovu potrošnju

- da se radi o neurednom načinu obračuna i plaćanja potrošnje vode

- da iz potvrde trgovačkog društva Caulerpa d.o.o. koji nije stranka u postupku nije jasno za kojeg je korisnika izvršena uplata , a ni za koje razdoblje

- da nije postojao pisani sporazum niti je bilo kakav dokument u tom pravcu dostavljen tužitelju a da se tuženici nisu pridržavali ni eventualnog usmenog dogovora jer uplate s osnova dugovanja u 2020. g. podmiruju se tek u 2022.

7. Prvostupanjski sud je stoga stajališta da kako među stanarima nije postojao sporazum koji se navodi u čl. 11. Odluke o vodoopskrbi grada Splita koja bi nadomjestila takav sporazum , da je ukupnu količinu potrošene vode s brojila tužitelja valjalo obračunati prema broju domaćinstava bez obzira na broj članova ili površini svake stambene jedinice koji su spojeni na to brojilo to je prihvatio tužbeni zahtjev obvezujući svakog od tuženika sa iznosom od 137,42 eura budući je preostali dug iznosio 549,68 eura.

8. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe čl. 9, čl. 65, čl. 41. st. 2. ZOO kao i odredbu čl.11 Odluke o vodoopskrbi Grada Splita kojom je propisano da ukoliko se plaćanje usluge opskrbom vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika , cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu, razmjerno količini pružene usluge, da st. 3. istog članka navodi da u slučaju da među korisnicima ne dođe do sporazuma , cijena za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba-članova u svakom domaćinstvu koji koriste uslugu opskrbe pitkom vodom, a što suvlasnici/korisnici utvrđuju odlukom, da st. 8 normira da u slučaju da ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade ne dostavi podatke Javnom isporučitelju vodnih usluga iz stavka 1., odnosno ne dostavi ni broj članova svakog pojedinog domaćinstva u stambenoj zgradi, bez obzira na broj članova svakog domaćinstva ili površinu svake stambene jedinice također postupa u sladu sa st. 2. navedenog članka.

9. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju se u žalbi pozivaju tuženici ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, sadrži valjanje razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

10.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. od onih na koje se u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

11. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je činjenično stanje utvrdio analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom rezultata cjelokupnog postupka.

12. Predmetni postupak je sukladno odredbi čl. 467 ZPP spor male vrijednosti budući vrijednost predmeta spora ne prelazi 1320,00 eura.

12.1. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. zakona.

12.2. Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZP, pa je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja nedopušten.

13. Odredbom čl. 41. st. 1. ZOO-a, propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Prema st. 2. istoga članka, kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

14. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi, ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge, s time da prema stavku 2. istog članka ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu st. 1. ovog članka cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

15. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, tuženici kao suvlasnici zgrade u obvezi su plaćanja isporučene vodne usluge na jednake dijelove s obzirom da je riječ o djeljivoj obvezi, s time da sukladno čl. 11. st. 1. Odluke o vodoopskrbi imaju mogućnost međusobno sporazumno raspodijeliti trošak te usluge, odnosno istu obračunati u jednakom iznosu prema broju korisnika usluge.

16. Budući da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da su suvlasnici zgrade sukladno čl. 11. st.1. Odluke o vodoopskrbi sporazumno raspodijelili trošak isporučene vodne usluge niti da su taj trošak obračunali prema broju korisnika usluge, na koje okolnosti je sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženicima bio teret dokaza, pozivom na čl. 84. ZV-a i čl. 41. st. 2. ZOO-a tuženici su u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos na jednake dijelove, sa zatraženim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti kao osnovan u cijelosti.

17. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

18. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP

U Slavonskom Brodu 7. travnja 2025.

Sudac

Mr.sc. Zlatko Pirc