Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-614/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića br. 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1322/2021-14 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1322/2021-14 od 17. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom sudio:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 12.071,05 eur1/ 90.949,36 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 8.522,70 eur / 64.214,29 kn teče od 23.06.2020. do isplate, a na iznos od 3.548,35 eur / 26.735,07 kn od dana podnošenja tužbe do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 995,00 eur / 7.496,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. studenog 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žali se tužitelj i pobija ju u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima, a podredno predlaže ukinuti ju i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 12.071,05 Eur, s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete. Tužitelj temelji zahtjev na odredbama čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. dalje: ZOMO) zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. siječnja 2021.
6. Iz stanja spisa proizlazi kako među strankama nije sporno:
- da je osiguranik tuženika HĐ stradao u prometnoj nesreći 11. prosinca 2008. kao vozač bicikla sudarom s vozilom koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika,
- da je osiguraniku tužitelja HĐ pravomoćnim rješenjem tužitelja Klasa 141-02/11-01 OB:03454231560 od 28. srpnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 22. srpnja 2011.
7. Tijekom postupka nije sporan štetni događaj, niti činjenica tjelesnih ozljeda osiguranika tužitelja, kao ni pasivna legitimacija tuženika, te gubitak radne sposobnosti osiguranika zbog čega je istom nastao gubitak radne sposobnosti i priznanje invalidske mirovine.
8. Tuženik smatra da pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) pa je zapravo sporan odgovor na materijalnopravno pitanje koje se svodi na pravnu dvojbu: na temelju kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nesreći krivnjom osiguranika tuženika.
9. Tužitelj u žalbi osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP-a .
10. Tužiteljev žalbeni prigovor o pogrešnom pravnom pristupu prvostupanjskog suda nije osnovan.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.
12. U utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO koji odredbom čl. 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.
13. Pitanje sporne naknade štete regulirano je u istom razdoblju i ZOOP-om, na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku.
14. Tako je odredbom članka 27. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod poslovnim brojem Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a istovjetno pravno shvaćanje reafirmirano je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-374/2022 od 26. listopada 2022.).
16. Sukladno citiranoj sudskoj praksi koju prihvaća i ovaj sud, te jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika) kojom se prema stavku 2. smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.
17. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju, riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.
18. Kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, tuženik se ne nalazi u istom pravom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona i njime preuzetih ugovornih odredbi, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari, motornog vozila, imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, štetnika, (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.
19. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja".
20. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a kojim je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
21. Slijedom navedenog, kako je to valjano zaključio prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
22. Nadalje, hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (čl. 7. st.1. i čl.219. st. 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojim se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora dakle navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.
23. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 7. st. 2. ZPP-a).
24. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
25. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
26. Potvrđena je i odluka o troškovima, koju tužitelj ne pobija određenim žalbenim razlozima (čl. 166. st. 1. i čl. 365. st. 2. ZPP-a)
Split, 3. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dragica Samardžić
