Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2751/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tu- ženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku VŽ, iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja isplate, odlučujući o žalbi tuženi- ka protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-290/2022-7 od 22. ve- ljače 2024., 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-290/2022-7 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pro- čišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Tuženik potražuje i trošak sastavljanja žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je neosnovana.

4. Člankom 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka propisano da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljeno i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa te stavkom 5. da isprave o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

5. Iz stanja spisa proizlazi da su odredbom članka 16. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3209305218, broj kreditne partije: 7103671078, 23. svibnja 2007. stranke (ovdje tužitelj i tuženik) ugovorile za slučaj spora nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke odnosno prema mjestu sjedišta podružnice ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

6. Međutim, i prema stavu ovog žalbenog suda, navedena ugovorna klauzula, kojom su stranke prilikom zasnivanja ugovornog odnosa odredile za slučaj sporova proizašlih iz ugovora mjesnu nadležnost suda navedenog u prethodnoj točki ovog obrazloženja, jest nepoštena odredba ugovora zbog sljedećih razloga.

7. Naime, Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22 i 59/23) - u daljnjem tekstu: ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu te je posebno stipulirano člankom 2. da taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to baš Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu: Direktiva).

8. Upravo ova Direktiva implementirana je u hrvatski pravni sustav i dijelom ZZP-om. Tako je člankom 53. stavkom 1. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je sukladno članku 59. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Vezano za praksu suda Europske unije valja upozoriti na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

10. Ovom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke odnosno u mjestu sjedišta podružnice treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, jer bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi obzirom na to da živi u [adresa] uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući na umu cijenu putovanja tuženika iz mjesta stanovanja u [adresa] i natrag, kao i obzirom na za to potrebno vrijeme.

12. Odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila je unaprijed formulirana od strane tužitelja, slijedom čega tuženik, na kojeg se kao potrošača primjenjuje ZZP-a, nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Budući da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koju omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, a kako iz svega izloženog proizlazi da su ispunjene pretpostavke propisane citiranim odredbama ZZP-a, to ovaj žalbeni sud takvu odredbu ugovora smatra nepoštenom pa u kontekstu svega navedenog treba zaključiti kako se na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može zasnivati nadležnost suda u Zagrebu, u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

14. Zbog iznesenih razloga, valjalo je na temelju članka 380. točka 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

15. S obzirom na to da žalitelj nije uspio sa žalbom, to mu ne pripada ni trošak za sastavljanje iste.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 7. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić