Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MU, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 21. siječnja 2022., broj: Pp-10892/2021, na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika MU, a po službenoj dužnosti, ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi navedena u izreci pobijane presude.

p r e s u d i o j e :

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MU, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a neukinutom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Uz kaznu određeno je oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem u iznosu od 1.000,00 kn.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je istina da je u navedenom vremenu zatečen manji broj ljudi u navedenom prostoru, za koji se navodi da nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela, ali taj dio ne smatra se prostorom za konzumiranje ugostiteljskih usluga. Naime, isti se koristi ponekad kao priručno skladište, te je tako i definiran s najmodavcem. Iz razloga epidemioloških mjera, pridržavanja i provođenja istih, goste koji su u 00,00 zatečeni u ugostiteljskom objektu je zamolio da se raziđu. Vodeći računa da su isti stalni gosti te na taj način osiguravanju korektan promet za ugostiteljski objekt, pa ih ne može i ne smije potjerati jer na taj način svjesno gubi u budućem poslovanju. Također im je odbio poslužiti piće iza 00,00 te su konzumirali ranije naručeno i posluženo. Moli da se poništi presuda ili umanji kazna.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava osim u odnosu na oduzimanje imovinske koristi i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

9. Navodi žalitelja da je da je istina da je u navedenom vremenu zatečen manji broj ljudi u navedenom prostoru, za koji se navodi da nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela, ali taj dio ne smatra se prostorom za konzumiranje ugostiteljskih usluga, te se koristi ponekad kao priručno skladište, te je tako i definiran s najmodavcem, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer je okrivljenik, kao ugostitelj, navedeni prostor koristio za pružanje ugostiteljskih usluga, što je u suprotnosti s izdanim rješenje nadležnog tijela od 24. veljače 2014., a što je utvrđeno uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12. rujna 2021.

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, za fizičku osobu obrtnika bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kn, a kako okrivljenik nije priložio dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčana kazne.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Nadalje, u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, ističe se da prema pravnom stajalištu ovog suda ako izreka presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja u kojem je navedeno da je okrivljenik određenim postupanjem, odnosno propustom ostvario imovinsku korist, prvostupanjski sud ne može donijeti odluku o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi, pa prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o oduzimanju imovinske koristi koja nije bila u činjeničnom opisu. Stoga je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlasti koje ima po zakonu i time počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, pa je stoga trebalo u povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti ukinuti odluku o oduzimanju imovinske koristi, kod koje je i pogrešno navedena druga osoba kao okrivljenik.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.