Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HK, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 1. i 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 21. siječnja 2022., broj: Pp-10386/2021, na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenika HK, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20).

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HK, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 1. i 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je istina da je u navedenom vremenu zatečen određeni broj ljudi u ugostiteljskom objektu. Iz razloga epidemioloških mjera, pridržavanja i provođenja istih, goste koji su u 00,00 zatečeni u ugostiteljskom objektu je zamolio da se raziđu, ugasio je glazbu te prestao s usluživanjem pića. Vodeći računa da su isti stalni gosti te na taj način osiguravanju korektan promet za ugostiteljski objekt, pa ih ne može i ne smije potjerati jer na taj način svjesno gubi u budućem poslovanju. Prilikom prestanka rada bilo je neugodnosti s gostima koji su konzumirali alkohol i nisu željeli prestati. U 36 minuta nije uspio isprazniti objekt te moli za toleranciju. Moli da se poništi presuda ili umanji kazna.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu točno utvrdio činjenično stanje, međutim, nije pravilno navedena pravna oznaka djela, s obzirom da je naveden članak 46. stavak 1. točka 1. i 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, iako se radi samo o prekršaju iz članak 46. stavak 1. točka 6. Zakona, pa je u tom dijelu preinačena izreka prvostupanjske presude.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

8. Navodi žalitelja da je istina da je u navedenom vremenu zatečen određeni broj ljudi u ugostiteljskom objektu, te iz razloga epidemioloških mjera, pridržavanja i provođenja istih, goste koji su u 00,00 zatečeni u ugostiteljskom objektu je zamolio da se raziđu, ugasio je glazbu te prestao s usluživanjem pića, a vodeći računa da su isti stalni gosti te na taj način osiguravanju korektan promet za ugostiteljski objekt, pa ih ne može i ne smije potjerati jer na taj način svjesno gubi u budućem poslovanju, kao i prilikom prestanka rada bilo je neugodnosti s gostima koji su konzumirali alkohol i nisu željeli prestati, te u 36 minuta nije uspio isprazniti objekt pa moli za toleranciju, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer je okrivljenik, kao ugostitelj, bio dužan s obzirom na postojeću pandemiju Covid-19 postupati s povećanom pažnjom i odgovornošću te voditi računa da gosti napuste objekt do kraja radnog vremena odnosno do 00,00 sati, propisanog Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a što je propustio učiniti, te postupanje u skladu sa zakonskim odredbama nikako ne može biti uvjetovano ponašanjem gostiju ili činjenicom da se radi o stalnim gostima objekta.

9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenika za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, za fizičku osobu obrtnika bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kn, a kako okrivljenik nije priložio dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčana kazne.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.