Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-19/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivani Sury, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2515/2021. od 10. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2515/2021. od 10. studenoga 2022. u odbijajućem dijelu za iznos glavnice od 1.900,00 kuna kao i u odluci o trošku potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-2515/2021. od 10. studenoga 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.96000 kuna odnosno 791,03 EUR-a sa zateznom kamatom od 2. rujna 2021. do isplate, kao i da joj nadoknadi trošak u iznosu od 4.458,91 kunu odnosno 591,80 EUR-a, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjih 10.540,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom.
2. Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 1.900,00 kuna, kao i u odnosu na odbijajući dio troška žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Predložila je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete nastale u prometnom udesu dana 29. svibnja 2020. kada je povrijeđena kao vozač, a koji prometni udes je izazvao osiguranik tuženika, pa stoga smatra da joj pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti kao i naknada za tuđu pomoć i njegu.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 5.960,00 kuna odnosno 791,03 EUR-a jer je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju koji je prouzrokovao osiguranik tuženika zaista bila povrijeđena te da joj je tuženik isplatio nesporni iznos od 10.000,00 kuna smatrajući da je isplatom toga iznosa u cijelosti izvršio svoju obvezu ali je tužiteljica zahtijevala isplatu i daljnjih 16.500,00 kuna.
8. Uzimajući u obzir utvrđenu težinu povreda sukladno nalazu medicinskog vještaka kao i okolnosti slučaja sud zaključuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) a kao mjerilo sud je uzeo kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, pa tako utvrdio da tužiteljici pripada ukupno utvrđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 15.960,00 kuna ali kako je tuženik prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 10.000,00 kuna to je onda dosuđen iznos od daljnjih 5.960,00 kuna.
9. Protivno žalbenim navodima sud je kod ocjene visine pravične novčane naknade uzeo u obzir nalaz medicinskog vještaka i sve okolnosti slučaja kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravilno odredio visinu pravične novčane naknade.
10. Tužiteljica je tužbom zahtijevala isplatu daljnjih 16.500,00 kuna da bi nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 22. travnja 2022. zahtijevala isplatu iznosa od 7.860,00 kuna odnosno snizila tužbeni zahtjev smatrajući da to ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe nego da je tužbeni zahtjev samo uskladila s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka.
11. Tuženik se međutim u podnesku od 27. travnja 2022. očitovao da ne pristaje na takvo djelomično povlačenje tužbe, pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.
O tome je naime Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na trećoj sjednici dana 26. travnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako tuženik nije dao potreban pristanak a niže stupanjski sudovi su vezani pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovan je žalbeni navod da se radi samo o preciziranju tužbenog zahtjeva.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) kao i troškovniku tužiteljice od 26. rujna 2022.
Glavna rasprava je u ovom predmetu zaključena 26. rujna 2022. i tužiteljica na toj raspravi kako je i propisano odredbama Zakona o parničnom postupku zahtijevala naknadu parničnog troška temeljem predanog troškovnika od 26. rujna 2022., pa stoga protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije mogao tada primijeniti vrijednost boda prema izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je u Narodnim novinama objavljena 28. listopada 2022. a stupila na snagu osmog dana od objave.
Neosnovan je i žalbeni navod da je trošak tužiteljici umanjen dva puta. Tužiteljica je naime zahtijevala tužbom isplatu daljnjeg iznosa od 16.500,00 kuna a dosuđen joj je daljnji iznos od 5.960,00 kuna što znači da je njezin uspjeh u sporu 36,12% koliko je i dosuđeno jer je tužiteljici priznat ukupni trošak u iznosu od 8.191,88 kuna te uvećan za trošak vještačenja u cijelosti pa tako dosuđen konačno trošak u iznosu od 4.458,91 kuna odnosno 591,80 EUR-a.
Protivno žalbenim navodima pravilno nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2022. i od 21. srpnja 2022. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
15. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužiteljice odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u odbijajućem dijelu za iznos glavnice od 1.900,00 kuna kao i u odnosu na trošak potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu za dosuđen iznos glavnice i troška ostala neizmijenjena.
Vukovar, 7. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin
