Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-76/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenika LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-358/2024 od 27. studenog 2024., 7. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-358/2024 od 27. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke rješenja.

II. Odbacuje se kao nedopuštena ovršenikova žalba protiv zaključka Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-358/2024 od 27. studenog 2024. kojim je ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

III. Odbija se ovršenikov zahtjev za naknadu troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 497,71 EUR (četiristo devedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se prijedlog ovršenika LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za odgodu prijenosa novčanih sredstava ovršenika koji je Financijska agencija izvršila na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zaprimljenog u Financijskoj agenciji dana 8. srpnja 2024.g. u 09:38 sati i to pljenidba s računa ovršenika u iznosu od 176,98 EUR, kao i prijenos tih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, do pravomoćnosti odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška ovog postupka, kao neosnovan.“ 1.1. Prvostupanjski sud je također donio zaključak kojim je ovršenik upućen da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, temeljem ovršne isprave - zadužnice pod poslovnim brojem: OV-2132/10 od 22. ožujka 2010. ovjerene po javnom bilježniku Borisu Zduniću iz Gospića, iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

2. Protiv rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/2024. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023.; dalje: OZ) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Ovrhovoditelj je protiv ovršenika Financijskoj agenciji (dalje: Fina) podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju Izjave o zapljeni računa (obične zadužnice).

4.1. Nakon što je ovršenik primio obavijest o tome, podnio je prijedlog prvostupanjskom sudu da donese rješenje kojim će naložiti Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i da donese rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4.2. Odlučujući o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a na koji se na temelju članka 210. stavak 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, prvostupanjski sud je zaključio da taj prijedlog nije osnovan jer ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe, a što je uvjet iz članka 65. stavak 1. OZ-a koji mora biti ispunjen da bi se u potpunosti ili djelomice moglo odgoditi ovrhu. Ovršenik je u prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava naveo da je vlasnik obrta za građevinske radove i da zbog blokade svog računa nije u mogućnosti isplaćivati plaće radnicima, a posljedično ne može niti obavljati svoju djelatnost i time steći sredstva za podmirenje navodnog dugovanja prema ovrhovoditelju te je također ugrožena egzistencija njegove obitelji i njegovih roditelja koje uzdržava. Prvostupanjski sud smatra da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi pa stoga, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Budući da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da su imovinske prilike ovrhovoditelja takve da ovršenik u postupku protuovrhe ne bi mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja, prvostupanjski sud zaključuje da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe. Takav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 65. stavak 1. OZ-a kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika da se Fini naloži da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Zbog tih razloga je ovršenikova žalba protiv dijela rješenja pod točkom I. i II. izreke odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i potvrđen je taj dio prvostupanjskog rješenja.

4.3. Ovršenik u svojoj žalbi također tvrdi da je ovrhovoditelj Fini dostavio zahtjev za izravnu naplatu bez da je dostavio osnovu za plaćanje, odnosno gore spomenutu zadužnicu, jer ista nije dostavljena u izvorniku pa je Fina ovrhovoditeljev zahtjev za izravnu naplatu trebala vratiti ovrhovoditelju. Sud, odlučujući o ovršenikovom prijedlogu da donese rješenje kojim će naložiti Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i da donese rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, nije bio ovlašten ispitivati pravilnost postupanja Fine po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnu naplatu jer Fina sama procjenjuje da li je zahtjev za izravnu naplatu uredno podnesen pa stoga navedene ovršenikove žalbene tvrdnje ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

4.4. Što se tiče zaključka kojim je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, treba reći da je člankom 11. stavak 5. OZ-a propisano da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Stoga je ovršenikova žalba protiv dijela pobijanog rješenja koji zapravo predstavlja zaključak, iako je taj zaključak donesen u odluci koja nosi naslov „rješenje“, nedopuštena te je odbačena na temelju članka 380. točka 1. ZPP-a u vezi članka 358. stavak 1. ZPP-a te članka 21. stavak 1. OZ-a. Zbog toga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na navedeni zaključak.

4.5. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu naknada troška drugostupanjskog postupka pa je zbog toga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška tog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a što predstavlja 497,71 eura.

Koprivnica, 7. travnja 2025.

Sudac

Veljko Kučeković