Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-579/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović iz Zagreba, protiv tuženice Kliničke bolnice Dubrava, iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupane po punomoćniku Tonću Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3349/2021-15 od 12. studenoga 2024., dana 7. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3349/2021-15 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju bruto iznos od 1.091,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u izreci, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu navedenom u izreci presude. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 890,63 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 515,62 eura. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o parničnom trošku iz točke III. izreke prvostupanjske presude, a iz sadržaja žalbe je za zaključiti kako je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Žalitelj u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio trošak sastava podneska – zahtjeva za mirno rješenje spora. Također, tužitelj smatra kako mu je prvostupanjski sud trebao priznati parnični trošak sastava podneska od 19. travnja 2024. na temelju odredbe T. br. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje „Tarifa“). Konačno, žalitelj ističe kako mu je prvostupanjski sud trebao priznati parnični trošak sastava podneska od 4. rujna 2023. i to iz razloga jer da je isti bio potreban za vođenje parnice. Ovo stoga jer da se ovim podneskom „tužitelj očitovao na navode tuženika i uskladio tužbeni zahtjev u valuti EUR“.

5. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud pravilno nije dosudio tužitelju parnični trošak sastava podneska – zahtjeva tuženiku za mirno rješenje spora jer niti je postojala zakonska obveza da se tužitelj prije pokretanja postupka obraća tuženiku radi mirnog rješenja spora niti je ovaj podnesak bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za sastav podneska od 19. travnja 2024., dosudio parnični trošak na temelju odredbe T. br. 8. toč. 4. „Tarife“, a ne na temelju odredbe T. br. 8. toč. 1. „Tarife“. Također pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio parnični trošak sastava podneska od 4. rujna 2023., kojim je podneskom tužitelj svoje potraživanje iskazao u eurima umjesto kunama. Zaista Republika je Hrvatska donijela Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.) te je od 1. siječnja 2023. euro postao službena valuta u Republici Hrvatskoj zamijenivši hrvatsku kunu. No, tužitelj je svoje potraživanje mogao izraziti u eurima već u podnesku od 24. ožujka 2023. , a koji trošak sastava, prvostupanjski mu je sud dosudio u „punom iznosu“, na temelju odredbi T. br. 8. toč. 1. te T. br. 46. i 54. „Tarife“

7. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku iz točke III. izreke prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 7. travnja 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi