REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-1020/2020-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužiteljice BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Čeak, odvjetnici u Zagrebu, Mlinovi 82, protiv tuženika BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., Zagreb, Ilica 1A, OIB: 87064273078, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Dragane Vidović, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu (ranije Općinskog suda u Zaprešiću) od 22. studenog 2013., u predmetu poslovni broj Ovr-165/2015 (ranije Ovr-1313/2013) ovrhovoditelja Blue Iris Resolution d.o.o., Ilica 1A, Zagreb (ranije Hypo Leasing Kroatien d.o.o.) i ovršenice BŽ, [adresa], radi naplate dospjele novčane tražbine u iznosu od 6.533, CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2011. do isplate, i naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. do isplate na nekretninama ovršenice.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, brisanje založnog prava upisanog temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr- 165/2015-64 od 18. srpnja 2018., upisanog pod poslovnim brojem Z-15209/2018.

III. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o. naknaditi tužiteljici BŽ troškove ovog postupka u iznosu od 2.720,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28. travnja 2016. podnijela tužbu protiv tuženika HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., navodeći kako je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice pokrenuo ovršni postupak na temelju ovršne isprave- pravomoćnog rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29/12 od 1. veljače 2012., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 7.555,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da je u navedenom postupku protiv donesenog rješenja o ovrsi tužiteljica podnijela žalbu povodom koje je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Tužiteljica je istaknula kako je došlo do prestanka tražbine uslijed stupanja na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama koje reguliraju konverziju kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR, te je navela kako se u konkretnom slučaju, unatoč drugačijem nazivu, radilo o ugovoru o financijskom leasingu, budući da je cilj bio stjecanje vlasništva na vozilu. Također je navela kako nema saznanja je li predmetno vozilo kao objekt leasinga (Opel Astra GTC Cosmo 1.7 CDTI) prodano i za koji iznos, te je li za taj iznos smanjeno potraživanje tuženika prema tužiteljici, pri čemu je istaknula kako je navedeno vozilo 2013. procijenjeno na iznos daleko ispod njegove stvarne vrijednosti. Tužiteljica je ujedno osporila visinu duga, navodeći kako je na temelju navedenog ugovora o leasingu plaćeno ukupno više od 200.000,00 kn, dok tuženik nije pojasnio na koji je način odredio visinu svojeg potraživanja.

3. Iz navedenih razloga, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-165/15 od 12. lipnja 2013.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako tužiteljica nije ispravno odredila tužbeni zahtjev, budući da se pod jedinstvenim poslovnim brojem Ovr- 165/2015 vodi više spojenih sudskih postupaka. Osporio je navode tužiteljice o pravnoj prirodi ugovora o leasingu, navodeći kako ni na koji način nije bio predviđen prijelaz prava vlasništva predmeta leasinga na tužiteljicu, te je istaknuo kako se tužiteljica nije obratila tuženiku radi konverzije predmetnog ugovora.

5. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-453/2016-43 od 10. prosinca 2019. (list 178- 183 spisa) proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu (ranije Općinskog suda u Zaprešiću) od 22. studenog 2013. poslovni broj Ovr-165/15 (ranije Ovr- 1313/13) ovrhovoditelja HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije HYPO LEASING KROATIEN d.o.o.) i tužiteljice kao ovršenice, radi naplate dospjele novčane tražbine u iznosu od 7.555,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2011. do isplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2012. do isplate (toč. I. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznos od 15.487,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2019. do isplate (toč. II. izreke).

6. Povodom žalbe tuženika, navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-258/2020-2 od 25. studenog 2020. (list 194- 198 spisa), te je predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak.

7. Na ročištu održanom 29. listopada 2024. tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev, predlažući proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu (ranije Općinskog suda u Zaprešiću) od 22. studenog 2013. poslovni broj Ovr-165/15 (ranije Ovr-1313/13) tuženika kao ovrhovoditelja (ranije HYPO LEASING KROATIEN d.o.o.) i tužiteljice kao ovršenice, te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda u Zaprešiću brisanje založnog prava upisanog na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-165/2015-64 od 18. srpnja 2018., upisanog pod poslovnim brojem Z-15209/2018 (list 257 spisa).

8. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava- ispisa oglasa sa stranice "Njuškalo" (list 14- 15 spisa), računa broj: 0043/0051/2006 od 2. veljače 2006. (list 22 spisa), plana otplate (list 23- 24 spisa), pregleda plaćenosti potraživanja (list 25- 35 spisa), ponude broj: 0100998 od 17. siječnja 2006. (list 36 spisa), ponude broj: 0003/0/2006 (list 36 spisa), stanja otvorenih stavaka od 27. travnja 2016. (list 37- 38 spisa), pregleda plaćenosti potraživanja od 27. travnja 2016. (list 39 spisa), zapisnika o preuzimanju predmeta financiranja od 19. prosinca 2013. (list 40 spisa), Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/0146984 od 17. siječnja 2006. (list 50- 51 spisa), pregleda ukupne vrijednosti po ugovoru broj 0146984 od 10. siječnja 2012. (list 52 spisa), pregleda plaćenosti potraživanja od 3. listopada 2017. (list 71- 79 spisa), računa za naknadu za vanugovorno korištenje predmeta leasinga (list 80- 83 spisa), stanja otvorenih dospjelih potraživanja od 20. prosinca 2016. (list 84- 85 spisa) i Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/ pokretnine/ plovila (list 105- 113 spisa i list 122- 123 spisa), potom dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-165/2015 (list 4- 13 spisa i list 238- 240 spisa), dokaz prometnim vještačenjem (list 58- 60 spisa), dokaz financijskim vještačenjem (list 87- 104 spisa, list 128 spisa, list 130- 135 spisa i list 143- 144 spisa), te dokaz saslušanjem svjedoka DŽ (list 256- 257 spisa) i tužiteljice kao stranke (list 254- 255 spisa).

9. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je konačno određeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

10. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice kao ovršenice u ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-165/2015 po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi od 22. studenog 2013. nedopuštenom, te brisanja založnog prava upisanog u navedenom ovršnom postupku na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-165/2015-64 od 18. srpnja 2018.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio određenosti tužbenog zahtjeva, osporio navode tužiteljice o pravnoj prirodi ugovora o leasingu, te istaknuo kako u odnosu na predmetni ugovor o leasingu nije došlo do konverzije.

12. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je ustrajao u navodima kako se u konkretnom slučaju radilo o operativnom leasingu, gdje je bilo potrebno izvršiti povrat ili otkup predmeta leasinga, te je osporavao da je bio ugovoren financijski leasing, odnosno da bi tužiteljica postala vlasnicom vozila nakon uplate zadnjeg iznosa najamnine, slijedom čega se iznos dobiven prodajom navedenog vozila ne može tretirati kao uplata tužiteljice. Također je istaknuo kako tužiteljica nije izvršila niti povrat niti otkup vozila, slijedom čega su joj se umjesto najamnina nastavila fakturirati "vanugovorna" korištenja vozila, koja su se većinom pokrivala iz vrijednosti jamčevine, i to sve do povrata vozila izvršenog 19. prosinca 2013. (list 146- 148 spisa).

13. U odnosu na navode tuženika, tužiteljica je u tijeku postupka istaknula kako odredba članka 9. stavka 4. Općih uvjeta tuženika predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu koja je sastavljena isključivo od strane tuženika (list 128 spisa), te da potraživanja obračunata na temelju navedene odredbe ne proizlaze iz Ugovora o leasingu niti važećih propisa (list 139 spisa). Također je navela kako je tek naknadno utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF, slijedom čega je predložila utvrditi iznos preplate po osnovi ništetne valutne klauzule uz primjenu početnog tečaja (list 209 spisa).

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 165/2015 utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja HYPO LEASING KROATIEN d.o.o., podnesenim 20. studenog 2013. protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice, radi naplate tražbine u iznosu od 6.533,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2011. do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2012. do isplate, sve po osnovi ovršne isprave- pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29/12 od 1. veljače 2012., ovrhom na nekretninama tužiteljice- zk.č.br. 105/8 i zk.č.br. 105/44 upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno kako je povodom prijedloga za ovrhu od 20. studenog 2013. određena ovrha rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-1313/13-2 od 22. studenog 2013.

15. Uvidom u citiranu ovršnu ispravu- rješenje o ovrsi javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29/12 od 1. veljače 2012., utvrđeno je kako je istom ispravom tužiteljici naloženo isplatiti HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. iznos od 7.555,41 CHF sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2011. do isplate, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2012. do isplate. Ujedno je utvrđeno kako je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 17. veljače 2012., te da je po navedenoj osnovi za plaćanje u postupku pred Financijskom agencijom izvršena djelomična naplata, i to iznosa od 3.668,42 kn po osnovi troškova postupka i iznosa od 5.487,75 kn po osnovi glavnice.

16. Čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 165/2015 nadalje je utvrđeno kako je ovdje tužiteljica kao ovršenica pristupila na ročište održano 19. siječnja 2015. radi procjene vrijednosti nekretnine, te da je na ročištu održanom 20. listopada 2015. punomoćnik tužiteljice isticao kako je dugovanje prema ovdje tuženiku kao I. ovrhovoditelju djelomično podmireno. Ujedno je utvrđeno kako je tužiteljica 11. prosinca 2015. podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1313/13, navodeći da su stupile na snagu zakonske odredbe kojima je regulirana konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i da se u predmetnom slučaju radi o ugovoru o financijskom leasingu, te je osporavala visinu dugovanja, navodeći kako nema saznanja o iznosu za koji je prodano predmetno vozilo, a za koji je iznos potrebno umanjiti dugovanje, te da je i tijekom 2015. vršila plaćanja duga. Također je utvrđeno kako je povodom navedene žalbe tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 165/15-25 od 5. travnja 2015. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12 i 25/13- dalje: OZ). Nakon dvije bezuspješne dražbe nekretnina, rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr- 165/15-62 od 18. srpnja 2018. obustavljena je ovrha određena predmetnim rješenjem o ovrsi, dok je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-165/15-64 od 18. srpnja 2018., radi naplate tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 6.533,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 3.539,56 kn i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na korist tuženika na nekretninama tužiteljice upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Uvidom u Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/0146984 od 17. siječnja 2006. utvrđeno je kako je isti ugovor sklopljen između HYPO- Leasing Kroatien d.o.o. kao davatelja leasinga i tužiteljice kao korisnika leasinga, u pogledu motornog vozila Opel Astra GTC Cosmo 1,7 CDTI kao predmeta leasinga, na ugovoreno trajanje leasinga od 60 mjeseci, te ugovorenu mjesečnu najamninu u iznosu od 467,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan isplate, uz ugovorenu jamčevinu u iznosu od 2.387,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim ugovorom ujedno je utvrđeno kako njegov sastavni dio čine Opći uvjeti operativnog leasinga, te da je korisnik leasinga iste opće uvjete pročitao, razumio i s njima se složio (list 50- 51 spisa).

18. Uvidom u Zapisnik o preuzimanju predmeta financiranja (leasinga) utvrđeno je kako je vozilo Opel Astra GTC Cosmo 1,7 CDTI, kao predmet Ugovora br. HR/0146984 zaključenog s Hypo- Leasing Kroatien d.o.o. predano od strane korisnika leasinga 19. prosinca 2013. (list 40 spisa).

19. Na temelju izvedenog dokaza financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno je kako je tuženik nakon 1. siječnja 2011., kada je istekla zadnja rata na temelju ugovora o leasingu, izdavao račune na ime najma- evergreena, odnosno po osnovi naknade za korištenje uslijed zakašnjenja s predajom objekta leasinga, slijedom čega je na dan podnošenja prijedloga za ovrhu dugovanje tužiteljice ukupno iznosilo 5.099,61 kn. Također je utvrđeno kako je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu došlo do predaje predmeta leasinga, te da su naknadno vršene uplate na ime podmirenja predmetnog duga, pri čemu je zadnja uplata evidentirana 3. lipnja 2016. Stoga je utvrđeno kako je na dan podnošenja prijedloga za ovrhu (21. studenog 2013.) dugovanje iznosilo 5.099,61 kn, te se sastojalo od iznosa od 250,23 kn na ime dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata i iznosa od 4.849,38 kn na ime dospjelog neplaćenog glavnog duga, dok s danom zadnje izvršene uplate više nije bilo dugovanja, te je postojala preplata (list 87- 104 spisa).

20. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala nikakvih primjedbi, dok je tuženik prigovorio navedenom nalazu i mišljenju, ističući kako je vještak iznos dobiven prodajom predmeta leasinga pogrešno cijenio kao prihod tuženika, odnosno za isti iznos umanjio dugovanje tužiteljice, s obzirom da se navedeno postupanje moglo primijeniti samo kod ugovora o financijskom leasingu, ali ne i za (konkretni) ugovor o operativnom leasingu (list 121 spisa).

21. Povodom iznesenih prigovora tuženika, vještak Zrinko Ručević iz društva Ručević vještačenja d.o.o. je na ročištu održanom 20. studenog 2018. usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, navodeći kako je, čak i ukoliko bi se iz izračuna izdvojila neto procijenjena vrijednost predmeta leasinga, na dan 3. lipnja 2016. ostala preplata tužiteljice u iznosu od 10.763,88 kn. Također je pojasnio kako je prema otplatnom planu ugovor istekao 1. siječnja 2011., dok je povrat predmeta leasinga i izrada konačnog obračuna uslijedila 19. prosinca 2013., slijedom čega je vještak za navedeno razdoblje uzeo u obzir odredbu čl. 9. toč. 4. Općih uvjeta, prema kojoj je korisnik leasinga bio obvezan platiti iznos od 75,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti za svaki dan zakašnjenja s povratom predmeta leasinga (list 128 spisa).

22. U svojem dopunskom financijskom vještačenju vještak je ujedno naveo kako bi, ukoliko se ne bi uzimali u obzir iznosi koje je tuženik obračunao po osnovi odredbe čl. 9. toč. 4. Općih uvjeta, preplata tužiteljice po osnovi predmetnog ugovora o leasingu iznosila 15.419,92 kn na dan podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno 33.819,87 kn na dan 3. lipnja 2016. kao dan zadnje evidentirane uplate (list 130- 135 spisa).

23. U svojem usmenom očitovanju danom na ročištu održanom 4. studenog 2019. vještak Zrinko Ručević iz društva Ručević vještačenja d.o.o. istaknuo je kako je iznos jamčevine uzet u obzir prilikom izračuna visine dugovanja, dok bi, u slučaju da se na isti iznos obračuna pripadajući PDV zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, proizlazilo da bi dospjelo potraživanje tuženika po predmetnom ugovoru o leasingu na dan 21. studenog 2013. iznosilo 8.941,42 kn prema varijanti iz osnovnog nalaza i mišljenja, odnosno da bi se radilo o preplati u iznosu od 11.578,11 kn prema inačici iz osnovnog nalaza i mišljenja (list 143- 144 spisa).

24. Svjedok DŽ u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 29. listopada 2024. naveo kako se sjeća da je sa tužiteljicom otišao u auto kuću, gdje su dobili nekoliko papira koje je trebalo potpisati, pri čemu se on tamo nalazio samo kao pratnja. Naveo je kako se radilo o ugovoru o operativnom leasingu u CHF, pri čemu su za valutu CHF govorili da je to najpovoljnija valuta i da je u zadnjih par godina svi uzimaju. Svjedok je naveo kako se sjeća da su dobili nekoliko papira koje je trebalo potpisati, te da se radilo o ugovorima za leasing i sa auto kućom, pri čemu se nije mogao prisjetiti da su zaprimili ikakve opće uvjete. Nadalje je naveo kako je ugovor o leasingu bio ispunjen do kraja, te da je vozilo na kraju bilo vraćeno nešto preko termina, pri čemu je napomenuo kako su vozilo vratili sukladno uputama Hypo leasinga, odnosno odmah kada su to oni od njih zatražili. Također je naveo kako se nije spominjala nikakva naknada za korištenje vozila preko ugovorenog termina, dok nije mogao iskazati jesu zaprimali kakve opomene u pogledu eventualne naknade za korištenje vozila preko ugovorenog termina, budući da se radilo o razdoblju kada je tečaj CHF jako fluktuirao, te da su stalno dobivali nekakve ispravke i iznose računa. Također je naveo kako predmetni ugovor nikada nije išao u konverziju, budući da je istekao prije tog razdoblja (list 256- 257 spisa).

25. Tužiteljica je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 26. lipnja 2024. navela kako je sklopila ugovor o operativnom leasingu za vozilo marke Opel Astra na pet godina, nakon čega je vozilo trebalo ili vratiti ili isplatiti. Također je navela kako je prilikom sklapanja ugovora samo dobila tekst ugovora koji se sastojao od tri ili četiri stranice, te da nije dobila nikakve opće uvjete, već da je tek nakon pokretanja postupka u ovom predmetu kod svog punomoćnika vidjela hrpu dokumentacije, gdje su se nalazili i ti opći uvjeti. Istaknula je kako su rate bile i dvostruko veće od prvotno ugovorenih, budući da je već tada tečaj CHF postao nestabilan. Također je navela kako je vozilo vraćeno možda mjesec ili dva nakon isteka ugovora, ali da je tuženik nastavio slati uplatnice još sigurno godinu dana nakon toga, budući da su ju dužili za dosta veliki iznos, te govorili da i dalje postoji neko dugovanje i da još nije isplatila auto. Ujedno je istaknula kako joj nije bilo rečeno da mora plaćati naknadu ukoliko ne vrati vozilo na vrijeme (list 254- 255 spisa).

26. Sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

27. Nadalje, odredbom čl. 53. st. 1. OZ propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.- toč. 11. OZ podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Sukladno odredbi čl. 55. st. 1. OZ, ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pri čemu ovršenik, sukladno čl. 55. st. 3. OZ, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

28. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-165/2015 utvrđeno je kako je ovdje tužiteljica kao ovršenica 11. prosinca 2015. podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1313/13 od 22. studenog 2013., te da navedena žalba predstavlja žalbu nakon proteka roka u smislu odredbe čl. 53. st. 1. OZ. Naime, valjalo je imati u vidu da je navedenu žalbu tužiteljica podnijela nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o ovrsi, te da je u istoj žalbi u bitnom osporila visinu potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja, a čime je sadržajno ukazala na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

29. Nadalje valja naglasiti kako je uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr- 165/2015 utvrđeno kako je tužiteljica u predmetnoj žalbi od 11. prosinca 2015. navela kako su na snagu stupile zakonske odredbe o konverziji kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR, istaknula da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru o financijskom leasingu, navela kako je za iznos za koji je prodano predmetno vozilo potrebno umanjiti dugovanje, te napomenula kako je i tijekom 2015. vršila plaćanja duga.

30. S obzirom da je odredbom čl. 55. st. 3. OZ izričito propisano da ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, to ovaj sud nije uzimao u obzir naknadne prigovore koje je tužiteljica isticala u tijeku ovog postupka. Iz navedenih razloga, navodi o ništetnosti odredbe čl. 9. st. 4. Općih uvjeta tuženika, koje je tužiteljica po prvi put istaknula tek na ročištu za glavnu raspravu održanom u ovom predmetu 20. studenog 2018. (list 128 spisa), kao niti navodi o postojanju preplate uslijed ništetnosti valutne klauzule, koje je tužiteljica prvi puta iznijela tek na ročištu za glavnu raspravu održanom u ovom predmetu 15. travnja 2021. (list 209 spisa), nisu razmatrani u ovom postupku, imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke propisane čl. 55. st. 4. OZ, odnosno da iste navode tužiteljica uopće nije isticala u predmetnom ovršnom postupku.

31. U odnosu na preostale navode koje je tužiteljica iznijela u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi od 11. prosinca 2015., kao i tužbi podnesenoj u ovom predmetu, valjalo je postupiti sukladno uputi sadržanoj u ukidnoj odluci Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-258/2020-2 od 25. studenog 2020., te utvrditi je li tražbina tuženika prema tužiteljici prestala na temelju činjenice nastale u vrijeme kada je tužiteljica više nije mogla isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno ovršna isprava na temelju koje je određena sporna ovrha.

32. S time u svezi, valja napomenuti kako je tužiteljica sadržajno ukazala na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15), kojima je propisan način konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR. Međutim, na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako je razdoblje trajanja predmetnog ugovora o leasingu isteklo još s 1. siječnja 2011., dok je i predmet leasinga predan 19. prosinca 2013., dakle sve prije stupanja na snagu navedenog zakona (30. rujna 2015.). S obzirom da je i svjedok DŽ u svojem iskazu potvrdio kako nije došlo do konverzije navedenog ugovora, to su isti navodi tužiteljice utvrđeni neodlučnima za predmet spora u ovom postupku.

33. Nadalje, tužiteljica je u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi osporila visinu dugovanja, navodeći kako je isto dugovanje potrebno umanjiti za iznos za koji je prodano predmetno vozilo, te je istaknula i kako je tijekom 2015. vršila plaćanja duga. S obzirom da su navedene okolnosti, prema rezultatima dokaznog postupka u ovom predmetu, nastale nakon pravomoćnosti ovršne isprave (rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-29/12 od 1. veljače 2012.), kao i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-1313/13 od 22. studenog 2013., to proizlazi kako isti navodi predstavljaju žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, čiju je osnovanost bilo potrebno ispitati u ovom (parničnom) postupku sukladno odredbama čl. 55. OZ.

34. Na temelju izvedenog dokaza financijskim vještačenjem utvrđeno je kako je dugovanje tužiteljice po osnovi predmetnog ugovora o leasingu na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosilo 5.099,61 kn, te da se sastojalo od iznosa od 250,23 kn na ime dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata i iznosa od 4.849,38 kn na ime dospjelog neplaćenog glavnog duga. Također je utvrđeno kako su po osnovi podmirenja navedenog duga nakon toga vršene uplate koje su jasno prikazane u tablici 2 nalaza i mišljenja vještaka (list 102- 103 spisa), a uslijed čega na dan zadnje evidentirane uplate (3. lipnja 2016.) više nije bilo dugovanja, već se radilo o preplati.

35. S time u svezi, valja napomenuti kako je vještak u svojem očitovanju na prigovor tuženika u pogledu opravdanosti uračunavanja iznosa dobivenog prodajom predmeta leasinga naveo da je, čak i nakon što se iz izračuna izdvoji neto procijenjena vrijednost predmeta leasinga, na dan 3. lipnja 2016. ostala preplata tužiteljice u iznosu od 10.763,88 kn.

36. Nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. ovaj sud prihvatio je kao savjesno sastavljen, izrađen na podlozi opsežne spisu priležeće dokumentacije, te detaljno i jasno obrazložen, imajući u vidu da se vještak argumentirano očitovao o svim iznesenim primjedbama i dopunio svoj nalaz i mišljenje sukladno prijedlozima stranaka, te da u navedenom nalazu i mišljenju nisu uočeni nikakvi nedostaci u smislu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

37. S time u svezi, valja napomenuti kako prigovori tuženika kojima je isticao kako je tužiteljica bila obvezna podmiriti iznos poreza na dodanu vrijednost na jamčevinu nisu prihvaćeni kao osnovani, budući da takva obveza nije propisana niti jednom odredbom predmetnog Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/0146984 od 17. siječnja 2006., pa tako niti odredbama članka 7. istog ugovora koje se odnose na jamčevinu, dok nije jasno određena niti odredbama pripadajućim općih uvjeta tuženika. Međutim, čak i ukoliko bi se prihvatili takvi navodi tuženika, iz rezultata izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, kao i dopunskih očitovanja vještaka, proizlazi da bi utvrđena preplata tužiteljice bila dostatna za podmirenje i tako dugovanog iznosa.

38. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako je još na dan 3. lipnja 2016., kada je izvršena posljednja evidentirana uplata na ime podmirenja predmetnog duga, dugovanje tužiteljice prema tuženiku bilo podmireno u cijelosti, to proizlazi kako je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ zbog kojeg je tužiteljica bila upućena pokrenuti parnicu u ovom predmetu.

39. Iz navedenih razloga, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodila u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-165/2015, te odgovarajućom primjenom odredbe čl. 55. st. 6. OZ, u svezi sa čl. 56. st. 1. OZ, ujedno odrediti brisanje založnog prava koje je upisano u tijeku predmetnog ovršnog postupka za korist ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a kako je presuđeno u izreci.

40. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika radi naknade troškova ovog postupka (koji je postavio u ranijem tijeku postupka u ovom predmetu) u cijelosti je valjalo odbiti kao neosnovan, te je tuženik ujedno valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužiteljici.

41. Primjenom odredaba čl. 155. ZPP, tužiteljici je valjalo priznati trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 3. svibnja 2017., 27. lipnja 2018. i 15. svibnja 2019., za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 30. studenog 2016. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. st. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 3. siječnja 2017., 4. studenog 2019., 15. travnja 2021., 22. svibnja 2024., 26. lipnja 2024. i 28. veljače 2025., za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim 12. srpnja 2018. i 11. listopada 2018., za svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. st. 5. Tarife), što ukupno iznosi 2.150,00 EUR na ime troška zastupanja po punomoćniku.

42. Tužiteljici je ujedno valjalo priznati troškove vještačenja u zatraženom iznosu od ukupno 570,70 EUR, budući da se radilo o opravdanim troškovima koji su bili potrebni radi vođenja postupka u ovom predmetu.

43. Tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 399,88 EUR, budući da je uvidom u spis utvrđeno kako tužiteljici u ovom predmetu nisu nastali nikakvi troškovi po toj osnovi, pri čemu tužiteljica nije niti određeno navela na koje bi se točno sudske pristojbe odnosio njezin zahtjev. Tužiteljici također nije priznat niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 28. listopada 2024., budući da označenog datuma u ovom postupku nije bilo održano ročište.

44. Iz navedenih razloga, tužiteljici je valjalo dosuditi ukupno iznos od 2.720,70 EUR na ime troškova ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja od isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

45. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku