Poslovni broj: Us I-2740/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice Slađane Čanković, odvjetnice u Zagrebu i generalne opunomoćenice tuženika KP, objavljene 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Klasa:UP/II-224-04/22-01/66, Urbroj:511-01-203-23-5 od 31. kolovoza 2023. i utvrđenje hrvatskog državljanstva tužitelju IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa:UP/II-224-04/22-01/66, Urbroj:511-01- 203-23-5 od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac, broj: 511-18-11/12- UP/I-11/2022 od 23. veljače 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka, u bitnom navodi da se u skladu sa odredbom članka 4. Zakona o državljanstvu SRBiH ("Službeni list SRBiH, br. 6/65) republičko državljanstvo stječe: porijeklom, rođenjem, prirođenjem i prijemom u republičko državljanstvo. Dakle, smatra da to što su roditelji tužitelja u vrijeme njegova rođenja imali prebivalište u [adresa] nije bilo pravno relevantno za stjecanje republičkog državljanstva SR BiH. Tvrdi kako činjenica formalnog upisa u knjigu državljana u [adresa] ne znači i stjecanje državljanstva SR BiH, već samo jugoslavenskog državljanstva, a to stoga što je odredbom članka 1. Zakona o jugoslavenskom državljanstvu ("Službeni list SFRJ", br. 38/64) propisano da za građane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije postoji jedinstveno jugoslavensko državljanstvo. Da knjiga državljana u koju je nakon rođenja tužitelj upisan čini evidenciju primarno jugoslavenskih državljana, potvrđuje i odredba članka 6. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine" broj: 13/65). Dakle, tužitelj smatra kako nije utemeljen pravni zaključak tuženika prema kojem se poziva na odredbu članka 1. Pravilnika za izvršenje Zakon o državljanstvu FNRJ ("Službeni list FNRJ" broj: 98/46, 20/51), jer tuženik tu odredbu prosuđuje kao izoliranu u odnosu na druge odredbe Pravilnika, i to odredbe članka 7. stavka 1. Pravilnika. Ističe kako čin upisa u knjigu državljana, kao evidenciju o državljanstvu, sam po sebi nema konstitutivni učinak, već su bitni zakonski osnovi stjecaja propisani isključivo Zakonom o državljanstvu SR BiH, koji je u to vrijeme bio na pravnoj snazi, pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2343/2011 od 11. prosinca 2014. Tužitelj ističe kako za vrijeme njegovog rođenja i upisa u evidenciju državljana nije postojala zakonska osnova za stjecanje državljanstva SR BiH po osnovi porijekla u smislu odredaba članka 5. i 6. Zakona o državljanstvu SR BiH ("Službeni list SR BiH" 6/65) i to stoga što su njegova oba roditelja hrvatski državljani, odnosno, tužitelju je u matičnoj knjizi rođenih upisano samo federalno državljanstvo (SFRJ) bez iskazanog republičkog državljanstva. Dakle, tvrdi kako tužitelj od dana rođenja **.**.1976. do 6. travnja 1992. nije imao republičko državljanstvo bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Ističe kako je tuženik propustio utvrditi da je tužitelj stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom prema tada važećim propisima. Nadalje, poziva se na odredbu članka 2. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine" broj: 13/65) te navodi kako su roditelji tužitelju sporazumno odredili hrvatsko državljanstvo, što proizlazi iz potpisane i ovjerene Izjave od 16. prosinca 2020., koju Izjavu prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu preispitivali. Poziva se na članak 7. Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i da se tužitelju utvrdi hrvatsko državljanstvo.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja, koja u bitnom u odgovoru na tužbu ponavlja, i podataka koji se nalaze u spisu. Vezano za tužbene navode da je riječ samo o upisu u evidenciju jugoslavenskog državljanstva tuženik u bitnom navodi kako nije postojala evidencija samo o jugoslavenskom državljanstvu, kako se tvrdi u tužbi, već je upis u knjigu državljana na području određene republike ujedno značio i upis republičkog državljanstva iste republike kao i saveznog (jugoslavenskog) državljanstva. Da je upis u knjizi državljana u vrijeme tužiteljevog rođenja predstavljao jedinstveni upis jugoslavenskog i republičkog državljanstva potvrđuje i odredba članka 6. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. godine koja propisuje da se stjecanje i gubitak državljanstva SR Hrvatske upisuje u evidenciju jugoslavenskih državljana. Nadalje, ističe kako je ista situacija bila i na području tadašnje SR Hrvatske gdje se do donošenja Zakona o matičnim knjigama ("Narodne novine" broj: 54/74) i provedbenog propisa, Uputstva o vođenju matičnih knjiga ("Narodne novine" broj: 47/75), u maticu rođenih nije upisivao podatak o republičkom državljanstvu novorođenog djeteta, već samo podatak o jugoslavenskom državljanstvu. Stoga je u određenom razdoblju tijekom 1970-tih godina bilo niz slučaja da je novorođeno dijete upisano u knjigu državljana na području SR Hrvatske, prema mjestu prebivališta roditelja, a da nijedan od roditelja nije imao državljanstvo SR Hrvatske. Ukoliko je upis u knjizi državljana bio izvršen do 1. ožujka 1978., takvoj se osobi izdavala i izdaje domovnica kao dokaz o hrvatskom državljanstvu (članak 18. stavak 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o državljanstvu, obrascu i cjelini obrasca domovnice – "Narodne novine" broj: 113/16. i 9/17.) iako je u matici rođenih bio upisan samo podatak o jugoslavenskom državljanstvu, tj. matičar u RH ne tvrdi, kao matičar u [adresa], da upis u knjizi državljana, izvršen u spomenutom razdoblju predstavlja samo upis jugoslavenskog državljanstva. Dakle, vezano za tužbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i restriktivnom tumačenju odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu, tuženik ističe da se za svaku stranku Zakon o hrvatskom državljanstvu tumači jednako i da ne može o izdvojenom tumačenju određenog matičara u [adresa] ovisiti hoće li se osoba naknadno upisati u knjigu državljana RH temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu jer je tumačenje matičara u ovom slučaju suprotno dosadašnjoj upravnosudskoj i ustavnosudskoj praksi utvrđivanja državljanstva. Vezano za odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2343/2011 od 11. prosinca 2014., koja se citira u tužbi, navodi kako se ista odnosi na tadašnji način vođenja evidencije o državljanstvu, tj. odnosi se na slučaj ispravke pogrešno upisanog podatka o državljanstvu SR Hrvatske u matici rođenih za osobu rođenu 1981. u Hrvatskoj kojoj nijedan roditelj nije imao hrvatsko republičko državljanstvo. Nadalje, vezano za tužbeni navod kako prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu preispitali ovjerene izjave tužiteljevih roditelja o sporazumu za upis hrvatskog državljanstva, poziva se obrazloženje osporenog rješenja u kojem su navedeni obrazloženi razlozi. Naposljetku, navodi kako je bespredmetno pozivanje na Konvenciju o pravima djeteta jer tužitelj nije dijete, kao i na članak 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima jer tužitelj nije apatrid, štoviše, ima čak dva državljanstva.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis i spis tuženog tijela.

5. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da su oba roditelja tužitelja rođena u [adresa] i hrvatski su državljani podrijetlom. Utvrđeno je kako je otac tužitelja BP, rođen 1945. u mjestu Brotnja, upisan 1947. godine u knjigu državljana Matičnog ureda Gračac, za matično područje Srb, dok je majka tužitelja EP, rođena 1949. u mjestu Mišljenovac, naknadno upisana 2000., temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, u knjigu državljana Matičnog ureda Donji Lapac. Utvrđeno je kako je prebivalište roditelja u vrijeme rođenja tužitelja bilo na adresi: [adresa]. Roditeljima je odobren naknadi upis činjenice rođenja i državljanstva BiH u maticu rođenih Matičnog ureda Bihać rješenjima nadležnog tijela od 7. kolovoza 2000. Utvrđeno je kako se roditelji tužitelja vode u Središnjem informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, otac od 1999., a majka od 2018., s podatkom o prebivalištu u [adresa], te iz njihove izjave od 16. prosinca 2020., ovjerene od javnog bilježnika u [adresa], proizlazi da roditelji imaju državljanstvo Republike Srbije te prijavljeno prebivalište u [adresa].

8. Iz uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine, broj: 07/1-10-43273/2022 od 21. prosinca 2022. utvrđeno je kako je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine, a uvjerenje je izdano temeljem podataka iz matice rođenih koja se vodi za mjesto [adresa], za 1976. godinu.

9. Iz uvjerenja Matičnog ureda Bihać, broj: 07/1-10-3788/20 od 24. rujna 2020. utvrđeno je kako je tužitelj upisan u knjigu državljana koja se vodi za matično područje [adresa], na str. 1999, pod rednim brojem 20346, za 1976., kao evidenciju jugoslavenskih državljana uspostavljenu na osnovi Zakona o državljanstvu FNRJ ("Službeni list FNRJ" broj: 54/46, 104/47, 88/48 i 105/48) jer su roditelji u vrijeme rođenja tužitelja, imali prebivalište u [adresa]. Nadalje, proizlazi da za tužitelja nije postojala zakonska osnova za stjecanje državljanstva SR BiH temeljem podrijetla u smislu odredaba članka 5. i 6. Zakona o državljanstvu SR Bosne i Hercegovine ("Službeni list SR BiH" broj: 6/1965), koji je važio u vrijeme njegovog rođenja.

10. Nadalje, iz uvjerenja Matičnog ureda Bihać, broj: 07/1-10-4112/20 od 15. listopada 2020. proizlazi kako tužitelju nije utvrđeno državljanstvo Bosne i Hercegovine na temelju posebnog rješenja jer je upisan u maticu rođenih u [adresa] pa se u smislu članka 30. Zakona o državljanstvu BiH ("Službeni list R BiH" broj: 30/96) smatra državljaninom Bosne i Hercegovine po sili zakona (prebivalište na području R [adresa] na dan 6. travnja 1992. i državljanstvo SFRJ), te da se evidencija o državljanstvu osoba upisanih u maticu rođenih vodi prema podacima iz matice rođenih u smislu članka 25. stavka 1. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine.

11. Iz obavijesti Matičnog ureda Bihać od 22. prosinca 2022., zaprimljenoj uz traženu dopunu zahtjeva, proizlazi kako je prema propisima o upisu u maticu rođenih koji su važili na području BiH u vrijeme rođenja tužitelja, bio moguć upis u maticu rođenih samo podatak o jugoslavenskom državljanstvu, te je obveza upisa republičkog državljanstva u rubriku "Državljanstvo" matice rođenih propisana odredbom točke 6. Uputstva o vođenju matičnih knjiga ("Službeni list SR BiH", broj: 14/77,6/81 i 14/87), koje je stupilo na snagu 7. lipnja 1977.

12. Slijedom utvrđenog, odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, budući nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, obzirom da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine.

13. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19.) propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

14. Svrha navedene zakonske odredbe jest da osoba koja je stekla hrvatsko državljanstvo po ranije važećim propisima o državljanstvu, dakle, po propisima koji su bili na snazi do 8. listopada 1991. godine, kada je stupio na snagu naprijed citirani Zakon o hrvatskom državljanstvu, takav stečeni državljanski status ne mijenja, niti isti može izgubiti samom činjenicom stupanja na snagu novog propisa o državljanstvu.

15. Kako se stjecanje državljanstva prosuđuje prema propisima koji su važili u vrijeme kada je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe, to je u konkretnom slučaju tuženo tijelo utemeljeno zaključilo da se tužitelj ne može smatrati hrvatskim državljaninom, jer to svojstvo nije stekao po propisima koji su bili na snazi prije Zakona o hrvatskom državljanstvu, pri čemu je za svoju odluku tuženo tijelo dalo valjane, pravno prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

16. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženo tijelo u osporenoj odluci utvrđuje kako tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, obzirom kako je 1976. upisan u knjigu državljana u [adresa], prema mjestu prebivališta njegovih roditelja, a koji je upis, prema prijašnjim propisima o načinu vođenja evidencije o državljanstvu, predstavljao jedinstveni upis republičkog i saveznog državljanstva. Dakle, pravilno tuženo tijelo utvrđuje kako obzirom da je tužitelj na dan 8. listopada 1991. imao upis u knjizi državljana druge bivše jugoslavenske republike, ne može mu se utvrditi hrvatsko državljanstvo, niti izvršiti naknadni upis u knjigu državljana Republike Hrvatske temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

17. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da činjenica formalnog upisa u knjigu državljana u [adresa] ne znači i stjecanje državljanstva SR BiH, već samo jugoslavenskog državljanstva, pravilno se tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbu članka 1. Pravilnika za izvršenje Zakona o državljanstvu FNRJ ("Službeni list" 98/46, 20/51), tumačenjem koje odredbe se zaključuje kako nije postojala evidencija samo o jugoslavenskom državljanstvu, već je upis u knjigu državljana na području određene republike ujedno značio i upis republičkog državljanstva iste republike te saveznog (jugoslavenskog) državljanstva.

18. Prigovor tužitelja kako je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo ignoriralo ovjerenu izjavu roditelja tužitelja o sporazumu da se tužitelju upiše hrvatsko državljanstvo, nije osnovan obzirom kako iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženo tijelo utvrdilo da im je iz dugogodišnje prakse utvrđivanja hrvatskog državljanstva poznato da Matični ured Bihać ne raspolaže arhivom matice rođenih, pa se ne može izvršiti uvid u temeljni spis upisa činjenice rođenja tužitelja u maticu rođenih, niti provjeriti tvrdnju roditelja iz predmetne Izjave, a na naknadno zatraženoj i dostavljenoj preslici stranice matice rođenih Matičnog ureda Bihać, u kojoj je upisana činjenica rođenja tužitelja, ne postoji nikakva zabilješka o sporazumu roditelja, niti ikakvi naknadni upis u vezi državljanstva tužitelja.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja, a kako to proizlazi iz prethodno navedenih razloga ove presude.

20. Sud je raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka, iz razloga što je Sud navedene dokaze ocijenio nepotrebnim, budući da je činjenice koje su bitne i odlučne za rješavanje ovog upravnog spora (ispunjenje zakonskih uvjeta za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana) bilo moguće utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno iste se prema ocjeni ovog Suda mogu utvrđivati jedino materijalnim dokazima (službenom dokumentacijom), a ne temeljem iskaza tužitelja ili svjedoka.

21. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

22. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 4. travnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektoru za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana