REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-794/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da se radno mjesto Višeg stručnog suradnika za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove, na kojem je zaposlen Tužitelj temeljem Ugovora o radu br. 437/23 sklopljenog s Tuženikom dana 29.09.2023. godine, sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), prevodi u radno mjesto Logoped, medicinski tehnolog, biotehnolog i biomedicinski inženjer, biolog u zdravstvu, molekularni biolog, psiholog, medicinski fizičar, fonetičar, nutricionist, defektolog/edukacijski rehabilitator/ socijalni pedagog, citogenetičar koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, o čemu je Tuženik dužan s Tužiteljem sklopiti Aneks ugovora o radu, koji Aneks će u protivnom zamijeniti ova Presuda.

2. Utvrđuje se da se radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove, na koje je Tužitelj imenovan Odlukom Tuženika od 29.09.2023. godine, posl.br. Klasa: 112-02/23-01/79, i što je utvrđeno Ugovorom o radu br. 437/23 sklopljenim s Tuženikom dana 29.09.2023. godine, sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), prevodi u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice do 40 zaposlenih 2, o čemu je Tuženik dužan s Tužiteljem sklopiti Aneks ugovora o radu, koji Aneks će u protivnom zamijeniti ova Presuda.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.9.2023. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove, a također je u istom Ugovoru konstatirano i da je tužitelj imenovan voditeljem Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove sukladno Odluci od 29.9.2023. koja se primjenjuje određeno vrijeme do 30.0.2027. Odlukom tuženika od 18.10.2023. tužiteljevo radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale je sukladno odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013, 72/13…) razvrstano u Voditelja zdravstvenog odjela, dnevne bolnice, centra, poliklinike županijske ustanove do 40 zaposlenih, sa pripadajućim koeficijentom 2,387. Dana 1.3.2024. na snagu je stupila nova Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24 – dalje Uredba NN 22/24), te je tuženik radi prevođenja tužiteljevog koeficijenta i naziva radnog mjesta ponudio tužitelju sklapanje Aneksa ugovora o radu od 15.03.2024. kojim je tužiteljevo radno mjesto savjetnika za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove temeljem Uredbe NN 22/24 preveo u radno mjesto Viši savjetnik 1, sa koeficijentom 2,35, dok je radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove preveo u radno mjesto Voditelja ustrojstvene jedinice 2, sa koeficijentom 2,75. Tužitelj je ponuđeni Aneks ugovora o radu odbio potpisati, te je umjesto toga 15.3.2024. podnio tuženiku Zahtjev za ispravak prevođenja ugovora o radu sukladno Uredbi (22/24). Naime, prije dostave Aneksa od 15.03.2024. tuženik je tužitelju priznao isti koeficijent kao zdravstvenom djelatniku u zdravstvenom zavodu. Tužitelj se smatra zdravstvenim radnikom te mu kao takvom pripada voditeljski koeficijent zdravstvene struke – Voditelj ustrojstvene jedinice do 40 zaposlenih 2 s koeficijentom 3,86. Navodi da obavlja administrativne poslove koji pripadaju nezdravstvenoj struci, ali također u svojim aktivnostima radi i poslove dijagnostike koji pripadaju zdravstvenoj struci i to istovjetne poslove kao Zdravstveni suradnik I – psiholog koji je zdravstvene struke. Stoga smatra da je njegovo radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove potrebno prevesti u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva: Logoped, medicinski tehnolog, biotehnolog i biomedicinski inženjer, biolog u zdravstvu, molekularni biolog, psiholog, medicinski fizičar, fonetičar, nutricionist, defektolog/edukacijski rehabilitator/ socijalni pedagog, citogenetičar koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja 3, sa koeficijentom 2,38 (umjesto u opće radno mjesto Viši savjetnik 1 sa koef. 2,35), a radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva: Voditelj ustrojstvene jedinice do 40 zaposlenih 2, sa koeficijentom 3,86 (umjesto u opće radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2). Tuženik je dostavio tužitelju Odgovor na Zahtjev za ispravkom od 2.4.2024. koji je tužitelj zaprimio 29.4.2024. U svom Odgovoru ravnatelj tuženika navodi da je prethodno razvrstavanje radnika odrađeno na temelju Odluke Upravnog vijeća od 23.12.2013. kojom se nezdravstvene radnike (u vidu koeficijenata) izjednačavalo sa zdravstvenim radnicima, dok je dana 28.2.2024. opisana Odluka ukinuta Odlukom Upravnog vijeća, Klasa: 023-05/24-03/1. Nadalje je tužitelj istim Odgovorom upućen podnijeti prigovor Upravnom vijeću tuženika u roku od 15 dana od primitka Odgovora. Tužitelj je 14.5.2024. podnio Upravnom vijeću tuženika Žalbu, na koju se Upravno vijeće tuženika propustilo očitovati.

Tužitelj je sve do ponude Aneksa ugovora imao kod tuženika koeficijent temeljem kojega mu je određena plaća kao zdravstvenom radniku, odnosno viši stručni savjetnik imao je isti koeficijent kao zdravstveni djelatnik u zdravstvenom zavodu ((2.c) 5.d)) od 1,659. Nova Uredba NN 22/24 dijeli radna mjesta u javnim službama na opća i posebna radna mjesta, pri čemu su koeficijenti na temelju kojih se određuju plaće značajnije veći za tzv. posebna radna mjesta. Pri tome je tuženik radno mjesto tužitelja u Aneksu Ugovoru kvalificirao kao opće radno mjesto (nezdravstveni radnik), dodjeljujući mu na taj način manju plaću, iako radno mjesto tužitelja ne može biti kvalificirano kao opće radno mjesto. Naime, tužitelj je po struci psiholog, te isti na svom radnom mjestu obavlja pored poslova Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale odnosno Voditelja odjela, i sljedeće poslove (a koji nisu stavljeni u opis njegovog radnog mjesta u novoj sistematizaciji radnih mjesta) i to: obavlja psihološke procjene (ili psihodijagnostiku), edukaciju, prevenciju i istraživanje, provedbu psihologijskog intervjua, primjenu i interpretaciju testova inteligencije, primjenu i interpretaciju tehnika za procjenu drugih kognitivnih funkcija, primjenu i interpretaciju upitnika ličnosti te opažanje ponašanja. Pored toga, tužitelj je obavljao i edukaciju voditelja iz vještina vođenja radnika u radu s različitim vrstama radnika s ciljem smanjenja njihovog stresa. Educirano je preko 30 voditelja u dvije grupe po pet modula. Opisani poslovi istovjetni su poslovima koje obavlja Zdravstveni suradnik I. – psiholog.

Nadalje, sukladno važećem Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta od 28.6.2023. Viši stručni savjetnik za ljudske potencijale (stranica 80) ima sljedeće uvjete: Visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim važećim propisima, odnosno završeni integrirani sveučilišni studij pravne struke ili psihologije ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studije psihologije, a navedeni uvjeti identični su uvjetima zapošljavanja za Zdravstvenog suradnika I. – psihologa (kojem je priznat status zdravstvenog radnika).

Pored činjenice što tužitelj obavlja i tzv. zdravstvene poslove, i Zakon o zdravstvenoj zaštiti u članku 155. navodi da se zdravstvenim radnicima smatraju logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja.

Dakle, ističe da je nedvojbeno da radno mjesto tužitelja, i po poslovima koje obavlja na svom radnom mjestu, i po svojoj završenoj stručnoj spremi, a također i temeljem okolnosti da je isti dosada primao plaću kao zdravstveni radnik, pripada u kategoriju tzv. posebnih radnih mjesta, zbog čega je njegovo radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale u Aneksu ugovoru trebalo prevesti na radno mjesto Logoped, medicinski tehnolog, biotehnolog i biomedicinski inženjer, biolog u zdravstvu, molekularni biolog, psiholog, medicinski fizičar, fonetičar, nutricionist, defektolog/edukacijski rehabilitator/ socijalni pedagog, citogenetičar koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja (16.9.3., platni razred 9.) s pripadajućim koeficijentom od 2,38.

U odnosu na radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale, usporedbom opisa poslova na voditeljskim pozicijama unutar postojećeg Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, razvidno je da ne postoji značajna razlika u opisu poslova (primjerice usporedba voditelja odjela za ljudske potencijale i voditelji odjela u Službi za zdravstvenu ekologiju). Postoji velika sličnost u opisu poslova, a u uvjetima zapošljavanja nalaze se i nezdravstveni i zdravstveni radnici. Međutim, Voditelju odjela za ljudske potencijale priznat je koeficijent 2,75 (kao opće radno mjesto), dok je voditeljima odjela u službi za zdravstvenu ekologiju, koji su pritom i nezdravstveni radnici (prirodna, tehnička i biotehnička struka) priznat koeficijent 3,86, što rezultira razlikom u plaći od oko 1.050 eura bruto. Zaključak navedenoga je da kod tuženika ne postoji jasno razlikovanje između zdravstvenih i nezdravstvenih radnika, konkretno tužitelj na svom radnom mjestu obavlja i zdravstvene i nezdravstvene aktivnosti, te je istome i radno mjesto Voditelja odjela za ljudske potencijale trebalo biti prevedeno u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva: Voditelj ustrojstvene jedinice do 40 zaposlenih 2, sa koeficijentom 3,86. Budući da su tužitelju opisanim pogrešnim prevođenjem radnih mjesta u tzv. opća radna mjesta povrijeđena njegova prava, jer bi takvim prevođenjem imao manju plaću no da je stavljen u kategoriju tzv. posebnih radnih mjesta u sustavu zdravstva, to tužitelj predlaže da sud utvrdi da se radno mjesto tužitelja prevede kako je to opisano u izreci.

Tijekom postupka ističe kako je takav način prevođenja suprotan Zakonu o plaćama u državnoj i javnoj službi koji u čl. 34. izričito navodi da se pri vrednovanju radnih mjesta u postupku prevođenja, osim standardnih mjerila iz čl. 9. Zakona, uzimaju u obzir dosadašnji koeficijent složenosti poslova kao i stalni dodaci na plaću. Ukazuje kako je radnici Službe za ekonomske poslove LH priznat koeficijent zdravstvenog radnika iako svi ostali zaposlenici te službe imaju koeficijent nezdravstvenih radnika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj nije primao plaću zdravstvenog radnika iz razloga što isti je zdravstveni radnik ili obavlja poslove zdravstvenog radnika već iz razloga što je uprava tuženika 23.12.2013. donijela Odluku kojom se koeficijenti nezdravstvenih radnika izjednačuju za koeficijentima zdravstvenih radnika. Obzirom da je tuženik sa 1.3.2024. takvu Odluku stavio van snage više nije bilo osnova tužitelju isplaćivati koeficijent zdravstvenog radnika.

Ugovorom o radu tužitelja, kao i Pravilnikom o sistematizaciji tuženika određeni su poslovi Osnovnog radnog mjesta te Voditeljskog radnog mjesta. Iz navedenog je jasno da predmetna radna mjesta ne obavljaju (niti mogu obavljati) zdravstvenu djelatnost. Nadalje, Služba unutar koje su pravilnikom o sistematizaciji raspoređena predmetna radna mjesta nije Služba unutar koje se mogu obavljati poslovi zdravstvene djelatnosti. Iz Pravilnika o sistematizaciji tuženika je jasno kako se ne radi o radnom mjestu koje spada u zdravstvenu djelatnost već u nezdravstvenu djelatnost, jer se za radno mjesto voditelja Odjela za ljudske potencijale kao i Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale može imenovati ili pravnika s pravosudnim ispitom ili psihologa.

Tuženik opovrgava navode tužitelja da pored Osnovnog radnog mjesta te Voditeljskog radnog mjesta obavlja poslove, a kako navodi: - psihološke procjene ili psihodijagnostika, - edukacija, prevencija i istraživanje, - provedba psihološkog intervjua, - primjena i interpretacija testova inteligencije, - primjena i interpretacija upitnika za procjenu drugih kognitivnih funkcija, - primjena i interpretacija upitnika ličnosti opažanje ponašanja. U slučaju čak i kada bi bilo točno da tužitelj obavlja navedene poslove, tuženik navodi da svi navedeni poslovi potpadaju pod aktivnosti organizacijskog psihologa, i provode se u velikom broju tvrtki u realnom sektoru na istovjetan način, pri čemu se nijedna od navedenih usluga ne definira kao zdravstvena. Nesporno se ne radi o dijagnostici i liječenju u smislu kako to predviđaju normativni i provedbeni akti za djelatnost zdravstva u RH, jer tužitelj ne obavlja dijagnostiku mentalnih poremećaja u pacijenata odnosno korisnika zdravstvene skrbi niti sudjeluje u njihovu liječenju, niti provodi preventivne aktivnosti u okviru programa mjera zdravstvene zaštite, već metode psihološke procjene koristi u selekciji kandidata pri zapošljavanju. Tužitelj nije zaposlen na radnom mjestu psihologa u mreži zdravstvene djelatnosti, i svoje usluge ne evidentira kao zdravstvene te o izvršenim uslugama ne upućuje redovita izviješća osiguravatelju obveznog zdravstvenog osiguranja kao platitelju usluga, ne upućuje izviješća Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, niti Zavod njegove usluge naplaćuje od osiguravatelja na temelju uputnica u sustavu zdravstva. Dakle, zaposlenik niti u jednom dijelu radnoga vremena ne obavlja niti jednu zdravstvenu uslugu, niti je voditelj odjela koji obavlja takve usluge, te niti po jednoj od te dvije osnove nema temelja da bi mu bio dodijeljen koeficijent voditelja zdravstvenoga odjela, kakav traži.

Tuženik ističe da je postupak prevođenja obavljen u potpunosti sukladno Zakonu i Uredbi a u prilog ide tome i važeće upute Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a koje glasi: „Zaposlenici u zdravstvu koji se bave općim, kadrovskim, ekonomskim i drugim poslovima, plaća se obračunava prema općim radnim mjestima. Prevođenje njihovih radnih mjesta vodi se Tablicom 1 Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba).“ Obzirom na sve navedeno, neoboriva je činjenica da tužitelj nije zdravstveni radnik te stoga nema osnova i mogućnosti da se istom dodijeli zdravstveni koeficijent bilo za obavljanje osnovnog radnog mjesta bilo za obavljanje Voditeljskog radnog mjesta. Stoga, predlaže se odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troškova vođenja parničnog postupka tuženiku.

U odnosu na zaposlenicu LH navodi da je ista pod posebnom zaštitom Zakona o radu na temelju rješenja HZZO kojim ima status majke djeteta sa teškoćama u razvoju.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke HHB i GH te tužitelja. Od svjedoka TH i OH tužitelj je odustao.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za novim prevođenjem njegovog radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba).

6. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj tvrdi da je poslodavac pogrešno preveo radno mjesto i koeficijent tužitelja. Tuženik tvrdi da je pravilno preveo radno mjesto i koeficijent tužitelja.

8. Iz navoda stranaka i isprava u spisu sud je utvrdio kao nesporne slijedeće činjenice:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika osnovom Ugovora o radu od 29.9.2023. na radnom mjestu Viši stručni savjetnik za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove, te je ujedno imenovan voditeljem Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove,

- da je Upravno vijeće tuženika Odlukom od 23.12.2013. izjednačilo koeficijente složenosti poslova nezdravstvenih i zdravstvenih radnika, a sa 1.3.2024. takva Odluka je stavljena izvan snage,

- da je Odlukom tuženika od 18.10.2023. tužiteljevo radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale razvrstano u Voditelja zdravstvenog odjela, dnevne bolnice, centra, poliklinike županijske ustanove do 40 zaposlenih, sa pripadajućim koeficijentom 2,387,

- da je 1.3.2024. na snagu stupila nova Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, te je tuženik radi prevođenja tužiteljevog koeficijenta i naziva radnog mjesta ponudio tužitelju sklapanje Aneksa ugovora o radu od 15.03.2024. kojim je tužiteljevo radno mjesto Višeg stručnog savjetnika za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove temeljem Uredbe NN 22/24 preveo u radno mjesto Viši savjetnik 1, sa koeficijentom 2,35, dok je radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove preveo u radno mjesto Voditelja ustrojstvene jedinice 2, sa koeficijentom 2,75,

- da je tužitelj ponuđeni Aneks ugovora o radu odbio potpisati te je podnio tuženiku Zahtjev za ispravak koeficijenta kojeg je tuženik odbio, potom je tužitelj podnio žalbu Upravnom vijeću tuženika koje se o istoj nije očitovalo,

- da je tužitelj sve do ponude Aneksa ugovora imao kod tuženika koeficijent na temelju kojega mu je određena plaća kao zdravstvenom radniku.

9. Sporno je da li tužitelj obavlja poslove zdravstvenog radnika ili nezdravstvenog radnika, odnosno da li je tužiteljevo radno mjesto pravilno prevedeno u tzv. opća radna mjesta kako je to učinio tuženik, ili isto treba prevesti u tzv. posebna radna mjesta u sustavu zdravstva.

10. Svjedokinja HHB je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2020. na radnom mjestu psiholog u procesu dijagnostike i liječenja 3 u Službi za mentalno zdravlje po novoj Uredbi, a prije nove Uredbe radila je iste poslove, a njezino radno mjesto se tada zvalo zdravstveni suradnik I-psiholog također u Službi za mentalno zdravlje. Nije surađivala s tužiteljem. S obzirom da ista nije klinički psiholog, njezino radno mjesto bi spadalo u nezdravstvene radnike. U sklopu svog radnog mjesta obavlja poslove psihološkog savjetovanja, psihodijagnostičke obrade, sudjelovanje u preventivnim programima Službe, svakodnevni rad sa klijentima na razini primarne zdravstvene zaštite, statističke obrade podataka o Službi. Postoji razlika u uvjetima stručne spreme između kliničkog psihologa i psihologa, klinički psiholog treba završiti poslijediplomski specijalistički studij za kliničkog psihologa, a postoje i drugi načini obrazovanja za stjecanje te titule.

11. Svjedokinja GH je iskazala da je zaposlena kod tuženika od travnja 2021., a radi na radnom mjestu voditelj ustrojstvene jedinice Službe za ljudske potencijale i pravne poslove po novoj Uredbi, a prije nove Uredbe radila je iste poslove, a to radno mjesto zvalo se voditelj Službe za ljudske potencijale i pravne poslove. Ona je neposredno nadređena tužitelju koji je zaposlen u toj Službi od listopada 2023. na radnom mjestu voditelj Odjela za ljudske potencijale, a po novoj Uredbi to radno mjesto se zove voditelj ustrojstvene jedinice Odjela za ljudske potencijale. Uredba je promijenila samo naziv radnog mjesta, poslovi su ostali isti, a koeficijent za tužiteljevo radno mjesto je povećan. Navodi da zdravstveni radnici pružaju zdravstvene usluge iz programa mjera zdravstvene zaštite Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, njihove plaće se financiraju iz ugovora između zdravstvene ustanove i HZZO, polažu stručne ispite i nakon odrađenog pripravničkog staža, školuju se na fakultetima zdravstvenog usmjerenja i obavezno imaju odobrenja za samostalan rad. Nezdravstveni radnici su ostali radnici, pri čemu Zakon o zdravstvenoj zaštiti navodi da zdravstveni suradnici se mogu smatrati zdravstvenim radnicima ako sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Služba za ljudske potencijale i pravne poslove niti pojedini Odjeli u toj Službi ne bave se poslovima zdravstvenih radnika. Tuženik zapošljava psihologe. Postoji razlika između psihologa zaposlenih u zajedničkim službama i psihologa zaposlenog u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, to je zdravstvena služba. Razlika je u opisu posla i u koeficijentu. Psiholozi u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja na način da obrađuju pacijente koji dolaze u Službu i njihov nalaz i mišljenje koje daju je dio liječničkog mišljenja, oni su sastavni dio tima kao i socijalni radnici i socijalni pedagozi, rade neposredno sa ovisnicima i svim drugim pacijentima koje Služba prima u obradu. Psiholog u zajedničkoj službi ne radi sa pacijentima, radi u Odjelu za ljudske potencijale poslove iz opisa tog Odjela prema nadležnosti Odjela, a to su sudjelovanje u zapošljavanju, pripremanje planova zapošljavanja, praćenje zaposlenika na radnom mjestu, sudjelovanje u izradi kriterija za stimulaciju zaposlenika, rješavanje pitanje iz radnih odnosa zaposlenika vezano za njihova materijalna prava i korištenje drugih prava koja su propisana zakonima i kolektivnim ugovorima obvezujućim za poslodavca. Tužitelj je zaposlen kao voditelj Odjela za ljudske potencijale na razdoblje od 4 godine, a temeljno radno mjesto mu je na neodređeno vrijeme i zove se viši stručni savjetnik. Tužitelj u sklopu svog radnog mjesta voditeljskog i temeljnog ne obavlja poslove kliničkog psihologa. Tužitelj obavlja poslove psihološkog testiranja na natječajima. Tužitelj ne radi sa pacijentima Zavoda. Znanstvena istraživanja unutar Odjela za ljudske potencijale se eventualno mogu raditi po nalogu Etičkog povjerenstva, a nema saznanja da li je tužitelj to radio. Tužitelj ne radi jednake ili slične poslove kao psiholog u Službi za mentalno zdravlje, opis poslova se razlikuje. Tužitelj radi poslove provedbe natječajnog postupka, koordinira rad povjerenstva za natječaje, priprema protokole kod dolaska i odlaska zaposlenika, priprema analitičke podatke potrebne za izradu planova zapošljavanja, podloge za potrebne za izradu općih akata vezano za sistematizaciju radnih mjesta, sudjeluju u postupku procjene potreba za zapošljavanje novog djelatnika na temelju zahtjeva službi, radi internu edukaciju voditelja službi, sudjeluje u izradi akata vezano za uvjete za voditelja organizacijske jedinice, predlaže poboljšanje postupka za zapošljavanje deficitarnih zanimanja. Tužitelj je prije prevođenja radnih mjesta imao koeficijent zdravstvenog radnika iz razloga jer je Upravno vijeće Zavoda tada donijelo odluku o izjednačavanju koeficijenata radnih mjesta zdravstvenih i nezdravstvenih radnika, vjerojatno iz razloga što su u Zavodu za razliku od drugih zdravstvenih ustanova kao bolnice i domovi zdravlja, zastupljene različite struke neophodne za obavljanje djelatnosti prvenstveno u Službi za zdravstvene ekologiju, npr. biologa, ing. strojarstva, ing. elektrotehnike i druge struke, a koji su svi neophodni za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova koji čine djelatnosti zdravstvene ekologije. Ta odluka je bila na snazi do 28.02.2024. Tužitelj je do prevođenja radnih mjesta imao plaću zdravstvenog radnika isključivo na temelju navedene Odluke Upravnog vijeća, a ne iz razloga jer je obavljao poslove zdravstvenog radnika. Poslovi psihologijskog intervjua i testovi inteligencije bi bili poslovi zdravstvenog djelatnika u slučaju da iza toga doktor propiše terapiju za osobu s kojem je rađen taj intervju, a u slučaju tužitelja to nisu poslovi zdravstvenog djelatnika, niti ima saznanja da je tužitelj obavljao te poslove. Psihologijsko testiranje koje je radio tužitelj se svodilo na to da je podijelio testove koje su kandidati ispunjavali i obradio rezultate, ali iza toga nije bilo pojedinačnih psihologijskih intervjua sa kandidatima niti je to traženo. Svjedokinja je radila prevođenje radnih mjesta u odnosu na svih 430 djelatnika tuženika. Prilikom prevođenja radnog mjesta tužitelja primijenjeno je mišljenje Ministarstva rada i socijalne skrbi prema kojem zaposlenici koji obavljaju opće, kadrovske, ekonomske poslove se prevode prema općem dijelu Uredbe, a ne prema čl. 16. Prema odredbama Zakona o plaćama koji se odnosio na javne službe s danom stupanja na snagu Uredbe o plaćama morali su biti suspendirani svi akti poslodavca koji su regulirali plaće, pa time i Odluka Upravnog vijeća o izjednačavanju koeficijenta prema kojoj je tužitelj imao koeficijent zdravstvenog djelatnika. Iznimka je bila jedino kod zaposlenica koje koriste roditeljski dopust radi njege djeteta s pravom na rad u polovici radnog vremena uz zadržavanje plaće za puno radno vrijeme. U odnosu na te radnice koje su prije prevođenja imale koeficijent zdravstvenog radnika, a po novoj Uredbi imale koeficijent nezdravstvenog radnika, njima je taj koeficijent zadržan dokle god imaju poseban status s osnova rješenja HZZO-a. Osim toga, iznimka je učinjena i kod radnika koji su voditelji Odjela u Službi za zdravstvenu ekologiju temeljem mišljenja Ministarstva rada i socijalne skrbi, te u slučaju u Službi za zdravstvenu ekologiju, kod kemijskih tehničara, SSS, koji nisu bili prepoznati da uopće postoje jer nije bilo njihovog radnog mjesta u ranijoj Uredbi, i to temeljem presude Županijskog suda iz ranijih godina. Tužitelj nije prihvatio aneks ugovora o radu za prevođeno radno mjesto, a s obzirom da je tuženik u međuvremenu donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u kojem su sva prevođena radna mjesta, trenutno je u fazi da će se radnicima ponuditi promijenjeni ugovori o radu, a ukoliko radnik isti ne prihvati poslodavac će donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Od 429 radnika koliko je tuženik zapošljavao u trenutku prevođenja, samo njih 15-ak nije potpisalo novi ugovor o radu. Tužitelj je sudjelovao u postupku prijedloga ocjenjivanja zaposlenika na način da je dostavio pisane prijedloge.

12. Tužitelj je iskazao da se zaposlio kod tuženika u listopadu 2022. i najprije je radio u Službi za znanost i nastavu, a od listopada 2023. radi na radnom mjestu voditelj Odjela za ljudske potencijale u Službi za ljudske potencijale i pravne poslove, a osnovni ugovor o radu je sklopljen za radno mjesto viši savjetnik I. Prije nove Uredbe nije bilo striktne podjele između zdravstvenih i nezdravstvenih radnika. On je nakon nove Uredbe preveden u radno mjesto nezdravstvenog radnika, koeficijent je formalno nešto povećan, ali mu je plaća ostala ista. Navodi da obavlja i poslove zdravstvenog radnika i to poslove psihoedukativne radionice, predavanja u cilju prevencije mentalnih bolesti radnika. U opisu poslova njegovog radnog mjesta nisu navedeni ti poslovi, a nisu navedeni ni poslovi psihologijskog testiranja što također svakodnevno radi. Od poslova koje je nabrojala svjedokinja GH tužitelj radi jedino poslove vezano uz zapošljavanje, a ostale nabrojane poslove ne obavlja, odnosno isti mu se ne dodjeljuju. U uvjetima ne postoji razlika između radnog mjesta kliničkog psihologa i psihologa kakav je on. Nema posebnih razlika u opisu poslova tih dvaju radnih mjesta. Do trenutka prevođenja radnih mjesta imao je koeficijent zdravstvenog radnika jer je takva bila odluka Upravnog vijeća. Kada je on odsutan, njegove poslove obavljaju kolege psiholozi iz Službe za mentalno zdravlje. Radnica AH koja radi u Službi za znanost i nastavu, a to je nezdravstvena organizacijska jedinica je po prevođenju dobila koeficijent zdravstvenog radnika. Ne radi sa pacijentima Zavoda, a jednu trećinu poslova koje radi ŠH radi i on, ali mu nisu navedeni u opisu poslova radnog mjesta. Njegovi poslovi su vezani za proces zapošljavanja. Nije dobio nalog od poslodavca da obradi psihotestiranje za radnike OH i TH.

13. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka HHB i GH jer su iskazivale suglasno i životno logično dok iskaz tužitelja nije prihvaćen u dijelu gdje navodi da obavlja poslove zdravstvenog radnika jer nije životan niti uvjerljiv te je suprotan iskazu njegove nadređene GH iz čijeg iskaza jasno proizlazi kako tužitelj nije obavljao poslove zdravstvenog radnika kao i iskazu HHB koja radi kao psiholog u Službi za mentalno zdravlje i radi s pacijentima.

14. Iz iskaza tužitelja i GH suglasno proizlazi da tužitelj ne radi s pacijentima. Iz iskaza GH proizlazi kako psihologijsko testiranje koje je radio tužitelj se svodilo na to da je podijelio testove koje su kandidati ispunjavali i obradio rezultate, a to nije kao „psihološko savjetovanje, psihodijagnostičke obrade i svakodnevni rad sa klijentima na razini primarne zdravstvene zaštite“ koje poslove radi ŠH koja je psiholog u Službi za mentalno zdravlje te unatoč tome što ista obavlja zdravstvene poslove misli da je njezino radno mjesto nezdravstveno.

15. Sama činjenica što je tužitelj po struci psiholog ne dovodi do drugačijeg zaključka. Ovo stoga jer je tužitelj zaposlen na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika u Službi za ljudske potencijale za koje je uvjet završen studij prava ili psihologije, a isti su uvjeti i za radno mjesto voditelja Odjela za ljudske potencijale, a kako to propisuje tadašnji Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji prileži spisu.

16. Prema tome, tužitelj u ovom postupku ničim nije uspio dokazati da obavlja poslove psihologa ili kliničkog psihologa, odnosno da obavlja poslove dijagnostike i liječenja pacijenata koje poslove obavlja klinički psiholog i psiholog unutar Službe za mentalno zdravlje a koji su propisani Pravilnikom o sistematizaciji i to primjerice psihološke procjene, opažanje ponašanja, vještačenja, psihologijske tretmane i savjetovanja, support, grupnu terapiju, upućivanje na toksikološka testiranja i sl.

17. Odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka LH i AH kao suvišan. U odnosu na LH tuženik je dokazao rješenjem HZZO razlog zbog kojeg je bila izuzeta od prevođenja, a to je njezin status majke djeteta s teškoćama, dok u odnosu na AH tužitelj nije niti naveo činjenice i dokaze na okolnost kako se u odnosu na nju drukčije postupalo.

18. Tužitelj nije dokazao ni povredu čl. 34. Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi ("Narodne novine" 155/23) jer i sam u iskazu navodi da mu je nakon prevođenja radnog mjesta koeficijent nešto povećan, dakle nije mu smanjen.

19. Slijedom navedenog, obzirom da tužitelj ne obavlja poslove radnih mjesta u sustavu zdravstva, a pored činjenice da je Upravno vijeće tuženika stavilo izvan snage Odluku kojom su izjednačena nezdravstvena i zdravstvena radna mjesta, nisu ostvarene pretpostavke da se radno mjesto Višeg stručnog suradnika u Službi za ljudske potencijale prevede u radno mjesto Logoped, medicinski tehnolog, biotehnolog i biomedicinski inženjer, biolog u zdravstvu, molekularni biolog, psiholog, medicinski fizičar, fonetičar, nutricionist, defektolog/edukacijski rehabilitator/ socijalni pedagog, citogenetičar koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja (16.9.3., platni razred 9.) s pripadajućim koeficijentom od 2,38. Isto tako, nema pretpostavki niti da se radno mjesto Voditelja Odjela za ljudske potencijale prevede u posebno radno mjesto u sustavu zdravstva: Voditelj ustrojstvene jedinice do 40 zaposlenih 2, sa koeficijentom 3,86.

20. Osim toga, ugovor o radu je dvostrano obvezujući pravni posao i dopušteno ga je mijenjati samo uz suglasnost ugovornih stranaka. Sloboda ugovaranja i ograničenja propisana su čl. 9. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 12/17, 98/19, 151/2022, u daljnjem tekstu ZR). Stoga, sve i da je neosnovano prevođenje radnih mjesta, sud nema ovlasti naložiti tuženiku kao poslodavcu da s radnikom sklopi aneks ugovora o radu, niti da aneks ugovora o radu zamjenjuje presuda. Naime, radnika se ne smije siliti na sklapanje ugovora odnosno dodatka (aneksa) ugovora kojim bi po njegovoj ocjeni njegov radno pravni status, stečen sklopljenim ugovorom o radu, bio promijenjen na njegovu štetu, isto tako niti poslodavac se ne smije siliti na sklapanje ugovora odnosno dodatka (aneksa) ugovora kojim bi po ocjeni radnika radno pravni status, bio promijenjen na štetu poslodavca.

21. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu odbijen je sa zahtjevom za naknadom troška te je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u visini jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) od 250 bodova, odnosno 500,00 eura.

23. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku