Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-3834/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, Općinski sud u Splitu, u pravnoj stvari tužitelja JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petri Dulčić Kardum odvjetnici u Splitu, protiv tuženika UNICREDIT LEASING CROATIA D.O.O., Samoborska cesta 145, Zagreb, OIB: 18736141210, zastupan po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku u Zagrebu, radi obvezno – ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja uz zamjenicu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora operativnom leasingu br. 13447/06 od 07.12.2006. godine, u članku 3. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu verzija: 04-05, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva. II Nalaže se tuženiku UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Heinzelova 33, Zagreb, OIB: 18736141210, da tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više naplaćenog iznosa ugovornih kamata isplati iznos od 1.202,16 EUR s kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,34 EUR od 11.03.2008. do isplate

- na iznos od 4,07 EUR od 05.04.2008. do isplate

- na iznos od 15,40 EUR od 11.11.2008. do isplate

- na iznos od 15,84 EUR od 10.01.2009. do isplate

- na iznos od 13,60 EUR od 11.02.2009. do isplate

- na iznos od 14,83 EUR od 11.03.2009. do isplate

- na iznos od 13,52 EUR od 08.04.2009. do isplate

- na iznos od 12,36 EUR od 09.05.2009. do isplate

- na iznos od 8,94 EUR od 06.06.2009. do isplate

- na iznos od 8,36 EUR od 07.07.2009. do isplate

- na iznos od 10,85 EUR od 08.08.2009. do isplate

- na iznos od 12,83 EUR od 08.09.2009. do isplate

- na iznos od 10,05 EUR od 10.10.2009. do isplate

- na iznos od 8,36 EUR od 07.11.2009. do isplate

- na iznos od 10,62 EUR od 09.12.2009. do isplate

- na iznos od 13,29 EUR od 13.01.2010. do isplate

- na iznos od 14,71 EUR od 09.02.2010. do isplate

- na iznos od 15,87 EUR od 11.03.2010. do isplate

- na iznos od 19,68 EUR od 09.04.2010. do isplate

- na iznos od 23,82 EUR od 13.05.2010. do isplate

- na iznos od 20,64 EUR od 08.06.2010. do isplate

- na iznos od 33,14 EUR od 09.07.2010. do isplate

- na iznos od 29,60 EUR od 07.08.2010. do isplate

- na iznos od 42,90 EUR od 09.09.2010. do isplate

- na iznos od 37,00 EUR od 06.10.2010. do isplate

- na iznos od 30,33 EUR od 09.11.2010. do isplate

- na iznos od 46,90 EUR od 09.12.2010. do isplate

- na iznos od 54,11 EUR od 08.01.2011. do isplate

- na iznos od 48,79 EUR od 09.02.2011. do isplate

- na iznos od 49,64 EUR od 09.03.2011. do isplate

- na iznos od 45,85 EUR od 12.04.2011. do isplate

- na iznos od 44,23 EUR od 10.05.2011. do isplate

- na iznos od 61,42 EUR od 07.06.2011. do isplate

- na iznos od 63,71 EUR od 09.07.2011. do isplate

- na iznos od 77,87 EUR od 09.08.2011. do isplate

- na iznos od 75,79 EUR od 10.09.2011. do isplate

- na iznos od 64,17 EUR od 12.10.2011. do isplate

- na iznos od 64,57 EUR od 09.11.2011. do isplate

- na iznos od 63,16 EUR od 10.12.2011. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Heinzelova 33, Zagreb, OIB:18736141210, isplatiti tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak 1.813,27 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. lipnja 2019., tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, u kojoj navodi da je dana 7. prosinca 2007. zaključen Ugovor o operativnom leasingu br. 13447/06 kojim je tuženik kao davatelj leasinga primatelju leasinga – tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje 14.284,42 CHF. Da je tuženik u više navrata neopravdano mijenjao kamatnu stopu zbog čega je tužitelj platio tuženiku viši iznos novca nego ga pripada. Traži da sud utvrdi ništetnom odredbu Ugovora o operativnom leasingu br. 13447/06 od 7. prosinca 2006. čl.3. Općih uvjeta Ugovora o operativnom leasingu (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva. Predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužitelju iznos pozivom na odredbu čl. 186.b.st.3 ZPP-a, tako što će specificirati tužbeni zahtjev na pojedinačne iznose nakon provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara mjesnoj nenadležnosti ovog suda; osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da tužitelj ničime ne dokazuje pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe s manifestacijskim zahtjevom te u skladu sa odredbom čl.186.b st.3. ZPP-a jer ne dokazuje da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio isprave te da je tuženik odbio dostavu istih. da su sporne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive; da i promjenjiva kamatna stopa nije bila nezakonita i da je tužitelj na njih izričito pristao te ističući prigovor zastare.

2.1 Ovaj sud je donio rješenje o mjesnoj nenadležnosti dana 21. listopada 2021. pod poslovnim brojem: P-3720/19. Županijski sud u Osijeku dana 7. rujna 2022., pod.br.: Gž-2769/21 preinačava to rješenje tako da se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti odbija kao neosnovan te se sada predmet vodi gornjim poslovnim brojem.

3. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o operativnom leasingu br.: 13447/06 (str. 5-6 spisa), plan otplate primatelja leasinga (str.7 spisa), opći uvjeti Ugovora o operativnom leasingu (str. 8-11 spisa), Ugovor o operativnom leasingu (str. 12 spisa), poziv za plaćanje (str. 13 spisa), potvrda o plaćanju jamčevine (str. 14 spisa), glavne odredbe Ugovora (str. 15 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (str. 84 spisa), izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem (str. 95- 100 spisa), saslušan je tužitelj (str. 110-111 spisa).

4. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope nastale jednostranom odlukom tuženika – UniCredit Leasing Croatia d.o.o.

U odnosu na stupnjevitu tužbu

6. Odredbom čl. 186. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice kao i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak.

6.1. Odredbom članka 186. b stavak 1. ZPP- a je reguliran institut „stupnjevite tužbe“ koji se ostvaruje u dva stupnja i to „manifestacijskim zahtjevom“ za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu „zahtjeva za ispunjenja dugovane činidbe“. Stupnjevitom tužbom samo manifestacijski zahtjev u tužbi treba biti određen, time da tužitelj konačni i određeni zahtjev postavlja nakon što mu tužena tijekom postupka položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

6.2. Tužitelj je prije podnošenja stupnjevite tužbe zatražio da sud naloži tuženiku da tužitelju dostavi isprave i to plan otplate primatelja leasinga od 7. prosinca 2006. do 9. prosinca 2011., prometnu karticu za ugovor o operativnom leasingu br.13447/06, obavijest o promjenama kamatnih stopa po Ugovoru o leasingu od 7. prosinca 2006. do 9. prosinca 2011., otplatni plan za Ugovor o leasingu od 7. prosinca 2006. do 9. prosinca 2011. nakon svake promjene kamatne stope do isplate Ugovora o leasingu, otplatni plan nakon otplate po Ugovoru o operativnom leasingu. Tužitelj je dana 9. travnja 2019. podnio zahtjev za dostavu dokumentacije od tuženika o čemu je u spis dostavio dokaz (str. 84 spisa). Sud je dana 12. travnja 2021. pozvao tuženika za dostavu traženih isprava.

6.3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, na koji tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi dana 20. veljače 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tražeći od suda da naloži tuženiku isplatu 1.202,16 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne više preplaćene iznose sukladno odredbi čl. 29. st.2 ZOO-a.

6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o operativnom leasingu br. 13447/06 kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uz povezani zahtjev za isplatu na ime povrata onoga što je plaćeno na temelju tih ugovornih odredbi.

7. U postupku nije sporno da je Ugovor o operativnom leasingu br. 13447/06 bio sklopljen između tuženika i tužitelja OV kao korisnika leasinga.

7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog leasinga tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj potom u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu leasinga izvršio prema promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi.

9. Uvidom u Ugovor o operativnom leasingu od 7.12. 2006, (str. 5-6 spisa) koji je bio sklopljen između stranaka utvrđeno je da je njime bio ugovoren leasing u iznosu 14.284,42 CHF (čl. 4.), uz rok otplate od 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima (čl. 6.), s time da se radilo o namjenskom leasingu – predmet najma vozilo (čl. 3.).

10. Nadalje, tim Ugovorom je ugovoreno:

- da se tužitelj obvezuje tuženiku platiti kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu (čl. 3.1. Općih uvjeta);

11. Po iskazu tužitelja (str. 110-111 spisa) on se 2006. odlučio kupiti vozilo. Bilo je najpovoljnije kupiti na leasing a to su mu rekli u autokući da je najpovoljnija opcija. Nije bio informiran u smislu povećanja kamatne stope. Kamate je bila određena i nije znao da će se povećavati. Dobio je Ugovor koji je napisan i smo ga je morao potpisati. Sklopio je Ugovor sa tuženikom. Išao je na povjerenje jer mu je sve bilo objašnjeno i zato ga nije pročitao. Nitko mu nije rekao da će kamata varirati.

Vozilo je koristio za vlastite svrhe.

12. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

13. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora 7. prosinca 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetnim Ugovorom o operativnom leasingu kupio vozilo kao fizička osoba, dakle kao potrošač (a tuženik je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru). Sud utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni Ugovor sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati.

14. Predmetni Ugovor o leasingu sklopljen je 7. prosinca 2006., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP).

15. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.15

15.1. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14.2. Tužitelju je ova ugovorna odredba najkasnije morala postati poznata u trenutku sklapanja ugovora jer je sadržana u samom njegovom tekstu. Osim što je lako uočljiva u samom tekstu ugovora, odredba o ulaznoj naknadi je jasno i razumljivo sastavljena. Pored toga, ta je odredba omogućavala tužitelju da precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparentna u smislu članka 85. ZZP-a

15.1. Po čl. 59. ZZP-a zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

15.2. Po čl. 82. ZZP pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

15.3. Po čl. 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

15.4. Po čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

15.5. Po čl. 85 ZZP-a ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 86. ZZP dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

16. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena.

17. Odredba predmetnog Ugovora o operativnom leasingu kojom se promjena ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jedne ugovorne strane – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, ustvari predstavlja ugovornu odredbu kojom tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o operativnom leasingu o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti eventualni prestanak ugovornog odnosa. Time predmetna ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

18. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (ovdje tužitelja) na „cijenu“, što je suprotno čl. 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Takva ugovorna odredba kojom je jedna strana ovlaštena mijenjati sadržaj ugovora glede visine kamatne stope, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti, protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

19. Prema tome sud utvrđuje da tužitelj i tuženik o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nisu pojedinačno pregovarali, da je promjenjiva kamatna stopa na način kako je ugovorena u konkretnom slučaju protivna načelu savjesnosti i poštenja (točka 19. obrazloženja) te da je prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja (točka 18. obrazloženja).

20. Slijedom navedenoga radi se nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, što u skladu sa čl. 87. st. 1. ZZP ima za posljedicu njenu ništetnost.

21. Stoga sud utvrđuje da je ništetna odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu od 7. prosinca 2006. – Opći uvjeti ugovora o operativnom leasingu u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a radi se o sljedećim ugovornim odredbama:

- članka 3. st. 1. u dijelu koji glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu“;

22. Zbog navedenog je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe konkretnog ugovora o leasingu.

23. Kao što je već navedeno, u postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni leasing, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o Operativnom leasingu.

24. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog povećanja kamatne stope.

25. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

26. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu koja je bila ugovorena, a za koju se jedino može smatrati da je bila poznata tužitelju kao potrošaču i da se sa njom usuglasio, pa se samo ona može smatrati mjerodavnom prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Mrčela, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 31. siječnja 2025. (str. 95-100 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 1.202,16 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivala ona kamatna stopa koja je važila u trenutku ugovaranja kredita.

27. Sud navedeni nalaz vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilan jer je jasan i obrazložen, sačinjen je od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

28. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos 1.202,16 EUR, pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da mu taj neosnovano stečeni iznos vrati.

29. Budući da se sporni leasing otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu i iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka.

30. Pritom se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao trgovac svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

31. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

31.1. U konkretnom slučaju ništetnost promjenjive kamatne stope je utvrđena tek donošenjem presude u ovom predmetu pa stoga tužiteljev restitucijski zahtjev nije u zastari.

32. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tuženik na ime onoga što je stekao na temelju ništetne ugovorne od promjenjivoj kamatnoj stopi dužan isplatiti iznos 1.202,16 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je stoga tužbeni zahtjev i valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

33. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

33.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 6.09.2024. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 14.10.2021.,16.9.2024., 17.12.2024. i 27.2.2024. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- pristup ročištu za objavu presude od 4.4.2025. – 100,00 EUR

-ukupno 1.500,00 EUR

- trošak pristojbe na tužbu – 13,27 EUR

- trošak vještačenja – 300,00 EUR;

što sveukupno iznosi 1.813,27 EUR.

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da je on kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođen plaćanja pristojbi.

33.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku;

2. tuženiku po punomoćniku;

3. u spis.