Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Ps-6/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, D. Domjanića 1a, protiv tuženice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Đuri Zoroe, odvjetniku iz Sesveta, Ivana Gorana Kovačića 4/I, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 25. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Martine Pečenko, odvjetnice iz Svetog Ivana Zeline i punomoćnika tuženice Đure Zoroe, odvjetnika iz Sesveta, te objave presude 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iseliti iz kuće s gospodarskim zgradama u vlasništvu tužitelja TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje se nalaze u [adresa], na česticama:
- čkbr. [katastarska čestica] dvorište u Jalševki sa 96 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] kuća br. 88 i dvorište u Jalševki sa 241 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] pašnjak u Jalševki sa 207 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] vrt u Jalševki sa 50 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška],
- čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u Jalševki sa 169 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], te iste predati tužitelju TĆ, slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici ZĆ, da tužitelju TĆ na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 603,89 eur (šesto tri eura i osamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik nekretnina opisanih u točci I. izreke koje u naravi čine kuću sa gospodarskim zgradama u [adresa]. Naveo je da tuženica koristi predmetne nekretnine tužitelja bez pravne osnove i bez dopuštenja tužitelja, pa je dopisom od 12. travnja 2023. tužitelj, kao vlasnik predmetnih nekretnina pozvao tuženicu da u roku od 30 dana iseli iz predmetne kuće s gospodarskim zgradama i istu slobodnu od osoba i svari preda u posjed tužitelja. Navodi da se tuženica oglušila na takav njegov poziv i do dana podnošenja tužbe nije iselila iz predmetne nekretnine, a da je zajedno sa tužiteljem suvlasnica nekretnina u [adresa], koje nekretnine su u naravi stambeno poslovna zgrada u [adresa], te kuća u [adresa], pa dakle ima u vlasništvu nekretnine podobne za stanovanje. Stoga je podnio tužbu radi iseljenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da je točno da od nekretnina navedenih u tužbi tuženica u kući u [adresa] koristi prostorije nužne za normalan život (soba, kuhinja, sanitarni čvor, ostava), dok druge prostorije u kući i ostale navedene nekretnine, ne koristi. Međutim, u toj kući tuženica živi od 1974. kada se udala za sada bivšeg supruga ŽĆ. Budući da je suprug FĆ 14 godina živio i radio u Njemačkoj, tuženica je s djecom, svekrom i svekrvom gradila i uređivala kuću i okućnicu (kupovanje zemlje, 450 m2 asfaltiranog dvorišta, gospodarske zgrade, iskopan bunar, rezervoar za vodu, vodovod, fasada, dograđena ljetna kuhinja i kupaona, veranda 20m x2,5m, kat kuće s ogradom i balkonom, štagalj, staja, traktori, priključna vozila) te obavljala sve poslove u polju i kod kuće. Navodi da je 1995. suprug tuženici slomio obje ruke i istjerao je iz kuće, ali je vraćena na intervenciju svekra i policije, pa kako se u tom trenutku osjećala zaštićenom, nije pokretala sudske postupke. Glede tužitelja navodi da nije reagirala kada je postao vlasnik nekretnina niti tražila povrat svojih ulaganja, jer niti u najcrnjem scenariju nije očekivala da će je vlastiti sin tjerati iz kuće u kojoj živi 50 godina. Ističe da od 2001. kada je umro svekar kojeg je dohranila u kući živi sama, da ima mirovinu 286,00 eura i nikakvu pomoć od sina, a još je sada i tjera van. Smatra da stoga nije točno da bi tuženica neovlašteno uzurpirala stambeni prostor u kojem živi, nakon što je dohranila baku i djeda tužitelja. Točno je da je tuženica suvlasnica u 1/2 dijela kuće u [adresa] i 1/2 dijela kuće u [adresa], dok su na tim istim nekretninama ostali suvlasnici sin-tužitelj u 1/4 dijela i kćerka TĆF u 1/4 dijela, time da već 15 godina ključeve te kuće ima tužitelj, a tuženica ne može ući i nema saznanja u kakvom je stanju. Zbog toga niti ne zna mogu li se ti objekti uopće koristiti za stanovanje (voda, struja, plin). Osim toga, radi se o nepodijeljenoj nekretnini, pa nije jasno što tužitelj smatra da bi tuženica mogla koristiti pod svojih 1/2 dijela u tim kućama kao i što o tome kaže treći suvlasnik. Prema tome, tuženica nema gdje iseliti, ima 286,00 eur invalidske mirovine i nikakvih drugih prihoda. U ovakvoj životnoj situaciji i prilikama u kojim se nalazi, tuženica predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom i obvezati ga na snošenje parničnih troškova.
3. U podnesku od 19. prosinca 2023. tužitelj je naveo da odnos tužene i njezinog bivšeg supruga ŽĆ nije od utjecaja za ovaj spor. Tužitelj je predmetne nekretnine stekao darovanjem od svoga oca ŽĆ, a te nekretnine su bile njegova vlastita imovina, a ne bračna stečevina iz braka sa tuženicom. Tuženica stoga nije potraživala suvlasništvo istih u postupku radi utvrđenja i diobe bračne stečevine tuženice i ŽĆ, a niti je tražila isplatu svojih eventualnih ulaganja u iste (kojih niti nije bilo). Ističe da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka pokušao višekratno urediti odnose sa tuženicom s obzirom na to da su bili suvlasnici više nekretnina koje su podobne za stanovanje, no tuženica se oglušila na sve njegove prijedloge za razvrgnućem. Navodi da je nakon primitka predmetne tužbe tuženica besplatno otuđila nekretnine velike vrijednosti i to darovanjem učinjenim dana 7. prosinca 2023. kćeri TĆF, te je u članku 1. stavku 2. Ugovora o darovanju nekretnina od 7. prosinca 2023. izričito navela da“ nekretnine daruje - daje bez protučinidbe“ dakle besplatno je raspolagala imovinom vrijednom više od 100.000,00 eura, a sve kako bi neistinito prikazala i „pogoršala“ svoju ekonomsku situaciju. Navodi da iz članka 2. stavka 2. citiranog ugovora o darovanju nekretnina proizlazi da stranke sporazumno utvrđuju da se obdarenica danom potpisa ugovora nalazi u posjedu darovanih nekretnina, dakle i ½ dijela kuće u k. o. [katastarska općina] koje su u naravi stanovi uslijed čega je navod tužene da već 15 godina nema ključeve, da ih ima samo tužitelj, te da ne može ući u istu i nema saznanja u kakvom je stanju, te da zbog toga niti ne zna mogu li se ti objekti uopće koristiti za stanovanje, u potpunosti neistinit.
4. U dokaznom postupku sud je pregledao priloženu orto-foto snimku s web stranice Geoportal, pročitao je povijesne izvatke izvatke iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pročitao je ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženice i TĆF **.**.2023., saslušao je stranke u svrhu dokazivanja i svjedokinju TĆF.
5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženice i predaja u posjed nekretnina tužitelju (vlasnička tužba za iseljenje).
7. Nesporno je između stranaka da su nekretnine iz kojih se traži iseljenje tuženice i predaja u posjed tužitelju u vlasništvu tužitelja, a tijekom postupka nesporno je postalo i to da je tuženica u posjedu tih nekretnina i svih njihovih dijelova. Nesporno je i to da je tuženica tijekom postupka raspolagala svojom drugom imovinom tako što je darovala svjedokinji TĆF, svojoj kćeri, nekretnine i to suvlasnički dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica], kuća br. 1 i dvorište površine 127 čhv, 457 m2, čkbr. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] površine 162 čhv, 583 m2, sveukupne površine 289 čhv, 1040 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela, zatim suvlasnički dio čkbr. [katastarska čestica] oranica, [adresa], površine 1494 čhv, 5373 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela, te 4. i 6. suvlasnički dio čkbr. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada i dvorište T od čega stambeno poslovna zgrada [adresa] površine 298 m2, dvorište [adresa] površine 3428 m2, sveukupne površine 3726 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/4 dijela, sve upisano kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] kod Općinskog suda u Sesvetama. Nesporno je tuženica suvlasnica nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Malčevci – oranica, dvorište i kuća površine 763 m2 ukupno, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/4 dijela.
8. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom članka 162. stavka 1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
9. Tuženica je već u odgovoru na tužbu navela kako u predmetnim nekretninama živi od 1974., da je vršila ulaganja u nekretnine i da nema kuda iseliti, te je na opisani način istaknula svoje pravo na dom zaštićeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). U odnosu na to pitanje prvenstveno valja istaći da je, prema članku 34. i članku 16. Ustava Republike Hrvatske dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom članka 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Stoga je u konkretnom slučaju bilo nužno provesti test razmjernosti koji se provodi odgovaranjem na temeljna pitanja: da li su predmetne nekretnine dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštovanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.
10. Na navedene okolnosti sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje TĆF.
11. Stranke i svjedokinja naveli su da tuženica živi u navedenim nekretninama još od 1974., da su ondje svi živjeli kao obitelj sa ocem i bivšim suprugom tuženice koji je radio u Njemačkoj (14 godina), a ondje su živjeli i roditelji bivšeg supruga tuženice te prema navodima tuženice, ona se brinula za djecu, kućanstvo, svekrvu i svekra sve do njihove smrti. Nekretnine, i to kuću s okućnicom, voćnjak i gospodarske zgrade da je nastavila koristiti i nakon što je njen sin, ovdje tužitelj postao vlasnik istih te da joj to nitko nije ni branio. Međutim, obiteljski odnosi nisu bili stabilni te su se i dodatno poremetili tijekom godina. Tuženica je sudskim putem poništila darovne ugovore kojima je njezin bivši suprug FĆ nekretnine u [adresa] i [adresa] darovao tužitelju i svjedokinji (njihovoj djeci) te je presudom utvrđeno da imovina kojom je raspolagao predstavlja bračnu stečevinu čime je utvrđen i njen suvlasnički dio u tim nekretninama. Prije Uskrsa 2017. tužitelj joj je rekao da je želi iseliti iz nekretnina, a iste te godine tuženica se razvela od bivšeg supruga ŽĆ. Tuženica je navela i da je ulagala u nekretnine iz kojih tužitelj traži da se iseli tako što je napravila centralno grijanje, odnosno uvela bakrene cijevi i radijatore u kuću, izvršila bojanje kuće iznutra, postavila laminat, popločila verandu, uredila kupaonicu i kupovala namještaj za kuću. Tuženica je navela da je ona željela da upravo predmetne nekretnine ostanu u vlasništvu tužitelju, stoga nije pokretala postupak za utvrđenje bračne stečevine i tih nekretnina ili tražila povrat ulaganja u iste. Vezano za darovanje suvlasničkih dijelova nekretnina koje je tuženica darovala svjedokinji TĆF, tuženica je navela da je to učinila zato što joj je kći puno pomagala za razliku od tužitelja.
12. Svjedokinja TĆF navela je kako se kuća u [adresa] koje je tuženica suvlasnica, sastoji od tri stana - dva dvosobna stana na prvom katu i dvosoban stan u potkrovlju, svaki sa svojim posebnim ulazom. Navela je da ta nekretnina nije u cijelosti podobna za stanovanje, već da se može koristiti samo dio koji je koristio tužitelj (južni stan), dok također navodi da je tuženica njoj darovala svoje suvlasničke dijelove nekretnina zato što ju je tužitelj htio iseliti iz kuće u [adresa], a svjedokinja da je darovanje prihvatila smatrajući da majka i nadalje ima suvlasnički dio nekretnine [adresa] u koji bi mogla useliti u slučaju da tužitelj s tužbom uspije.
13. Sud je vjerodostojnim ocijenio iskaze stranaka i svjedokinje u dijelovima u kojima su isti podudarni, odnosno u dijelu u kojemu navode od kada i na koji način tuženica posjeduje nekretnine, te podudarni dio iskaza tužitelja i svjedokinje vezano za opis nekretnine koje je tuženica suvlasnica u 2/4 dijela u [adresa]. Sud dio iskaza svjedokinje TĆF nalazi kontradiktornim u dijelu kojemu navodi da nekretnina u [adresa], koje je tuženica suvlasnica u 2/4 dijela (čkbr. [katastarska čestica] Malčevci) nije cijela podobna za stanovanje, već da je podobna samo u dijelu u kojemu je istu koristio tužitelj, dok istovremeno navodi kako je prihvatila darovanje nekretnina od tuženice jer je tuženica ionako suvlasnica upravo te nekretnine u [adresa] u koju bi mogla useliti u slučaju da tužitelj uspije sa tužbom. Iz istoga, naime proizlazi da takvo darovanje ne bi prihvatila kada nekretnina koju tuženica ima u svojem suvlasništvu ne bi bila podobna stanovanje. Stoga se u dijelu u kojem navodi da nekretnina u [adresa] nije podobna za stanovanje iskaz svjedokinje ne nalazi vjerodostojnim.
14. Tuženica dakle, nije dokazala da nekretnina koje je suvlasnica u 2/4 dijela u [adresa] (čkbr. [katastarska čestica] Malčevci) ne bi bila adekvatna za stanovanje. Naime, tuženica je tijekom postupka paušalno navodila kako nema ključeve od te nekretnine, da ne zna je li ista za uporabu, a nije predložila ni jedan drugi dokaz na ove okolnosti, dok navode tuženice da nema ključeve od nekretnine koje je suvlasnik u [adresa] sud nije našao relevantnim budući da kao suvlasnica ima na raspolaganju mogućnost poduzeti mjere kojima može ostvariti zaštitu svojih vlasničkih prava (samopomoć, tužba radi predaje u posjed i sl.).
15. Dakle, sud je utvrdio, na temelju iskaza stranaka i svjedokinje (iz kojih proizlazi da tuženica u nekretninama koje su predmet postupka živi još od 1974., gdje su svi zajedno živjeli kao obitelj, a da je tuženica nastavila živjeti u nekretnini i nakon što su tuženik i svjedokinja otišli te nakon što je tužitelju otac darovao te nekretnine, odnosno nastavila je ondje živjeti sve do smrti svekrve i svekra, te da je izvršila i određena ulaganja u nekretnine) da te nekretnine predstavljaju dom tuženice. U slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženici da iseli iz predmetnih nekretnina to bi predstavljalo miješanje u pravo tuženice na poštovanje njezina doma. No, takvo miješanje je u skladu sa zakonom i proizlazi iz članka 161. stavka 1. ZV odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja, sve s obzirom na to da tuženica nije vlasnica predmetnih nekretnina i nema pravo na posjed istih. Istovremeno, u trenutku podnošenja tužbe, tuženica je bila i suvlasnica nekretnina opisanih u točci 7. obrazloženja, a i nadalje je suvlasnica nekretnine čkbr. [katastarska čestica] Malčevci – oranica, dvorište i kuća površine 763 m2 ukupno, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/4 dijela. U odnosu na pitanje da li je prisilno iseljenje tuženice nužno, valja napomenuti da se tužitelj poziva na pravo vlasništva predmetnih nekretnina kojima ne može valjano raspolagati ako su iste u tuđem posjedu, dok istovremeno tuženica, koja nedvojbeno nema pravo na posjed predmetnih nekretnina i tijekom postupka je otuđila svoje suvlasničke dijelove drugih nekretnina, i nadalje ima nekretninu u suvlasništvu koju može koristiti za stanovanje. Dakle, kraj činjenice da je tuženica suvlasnica nekretnine u [adresa] (čkbr. [katastarska čestica] Malčevci) u 2/4 dijela, koja čak ima i odvojene ulaze, što proizlazi iz navoda tužitelja i svjedokinje, te činjenice da je tuženica raspolagala drugim nekretninama tijekom ovog postupka, u konkretnom slučaju sud nalazi da je miješanje nužno s obzirom na okolnosti, da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere, kao i da je tužitelj dokazao nužnost iseljenja tuženice radi zaštite svojih vlasničkih prava, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude, temeljem članka 161. stavak 1. ZV-a.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u sporu u cijelosti uspio sud je tužitelju priznao trošak jednokratne naknade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku u parnici radi iseljenja, ali ne u zatraženom iznosu od 500,00 eur, već prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, dalje Tarifa), u vezi sa tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) budući da se sukladno tom tbr. na postupke iz tbr. 7. toč. 2. Tarife primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (3. srpnja 2023.), bez obzira kada je okončan, u iznosu od 200 bodova, odnosno u iznosu od 3.000,00 kn što iznosi 398,17 eur[1] . Priznati iznos uvećava se za iznos PDV-a po stopi od 25% sukladno tbr. 42. Tarife u iznosu od 99,54 eur. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur za svaku pristojbu sukladno tbr. 1. st. 1. i tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi). Tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 603,89 eur. Dosuđeni trošak tuženica je dužna podmiriti u roku od petnaest dana sukladno članku 328. st. 2. ZPP-a, a na parnične troškove dosuđena je i zatražena zakonska zatezna kamata sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Varaždinu 4. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici iz Sv. Ivana Zelina, D. Domjanića 1a
2. Tuženici po punomoćniku Đuri Zoroe, odvjetniku iz Sesveta, Ivana Gorana Kovačića 4/I
