REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: P-3914/2021-31
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po pun. Vinku Ljubičiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ –VRDOLJAK & PARTNERI, Split, protiv tuženika SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].,zastupan po pun. MB, odvjetniku u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, 04. travnja 2025., na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod br. OVR-1780/2020 od 2.12.2020. godine.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak, ali samo ako se bude protivio ovoj tužbi.“
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 eur-a zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (4. travnja 2025.), pa do isplate, dok je za više zatraženi trošak preko iznosa od 500,00 eura, dakle za iznos od 1.024,86 eur-a, tuženikov zahtjev odbijen.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnesena 3. studenog 2021., u bitnom se navodi da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR- 1780/2020 od 21. listopada 2021. godine, upućen u parnicu protiv ŽB ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštene ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem OVR- 1780/2020 od 2. prosinca 2020. na pokretninama ovršenika ovdje tužitelja, radi namirenja tražbine u visini od 16.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na temelju ovršne isprave, Ugovora o zajmu solemniziranog od strane javnog bilježnika Velimira Čačića 6. lipnja 2012 pod OV-6753/12. Prvotno tužitelj navodi da je razlog njegovog upućivanja u parnicu žalbeni iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10 a u nastavku navodi i točku 11. Ovršnog zakona no svakako ističe da je daljnje provođenje ovrhe nedopušteno, jer da je ugovor o zajmu-ovršna isprava ništetan, pozivom na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. Broj.: P-3204/20 od 23. travnja 2021.gdje je već utvrđena ništetnost posve identičnog ugovora s posve identičnim strankama, a koji pravni posao je u isto vrijeme sklopljen kao i predmetna ovršna isprava.
1.1. Tužitelj potom objašnjava da je na temelju članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona, ovršenik – tužitelj u ovom postupku blagovremeno inicirao parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7, te točka 9., 10. i 11. OZ-a:
- iskorištavanje tuđeg stanja nužde i teškog materijalnog stanja drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, te
- ugovaranje za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati i učiniti.
Kod takvog stanja stvari, evidentno da je učinjeno vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu. Ovo posebno imajući u vidu da je između stranaka u tijeku parnica radi utvrđivanja ništetnosti ovog ugovora.
1.2. Tužbi su priloženi rješenje i zaključak ovog suda u predmetu posl.br.: OVR- 1780/20 od 21.listopada 2021.kojim se upućuje ovršenik u parnicu, rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KOV-1649/20, od 1.travnja 2021,. kojim je potvrđen zahtjev ODO Zagreb posl.br. KO-DO-38/13 od 24. prosinca 2020. za utvrđenje je li pok. OB počinio protupravno djelo-lihvarski ugovor iz članka 242 stavak 1 i 2. Kaznenog zakona i time ostvario imovinsku korist u visini od 29.444.979,85 kn.
2. U odgovoru na tužbu od 18. travnja 2023. tuženik je prvenstveno prigovorio neodređenosti, odnosno prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući da isti iznosi 120.000,00 kn tj. upravo koliko iznosi glavnica novčane tražbine osigurane osporavanim ugovorom o zajmu (kunska protuvrijednost 16.000,00 EUR-a).Iznos vrijednosti predmeta spora označen u ovoj tužbi (od10.000,00 kn) da je time neispravan i neprimjeren te se tako označenom vrijednošću predmeta spora izravno utječe i na mogućnost disponiranja činjeničnim navodima i dokazima, i na mogućnost izjavljivanja izvanrednih pravnih lijekova, i na visinu odvjetničkih nagrada. Tuženik je potom prigovorio neurednosti predmetne tužbe predložio da ista bude odbačena jer da nije potpisana odnosno nije vidljiv identitet osobe koja je punomoć potpisala te potom osporio tužbeni zahtjev na način da je istaknuo da tužitelj nema novčanih ili nenovčanih tražbina prema tuženiku, da predmetni fiducijarni ugovor nije nevaljan, niti ništetan, da sada pok. OB nikada nije pravomoćno kažnjen presudom kaznenog suda, osobito ne u smislu odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a, tako da svaka protivna tvrdnja predstavlja grubo protupravno kršenje presumpcije nevinosti sada pok. ŠB: prvostupanjska/nepravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1895/13 od 10.srpnja.2017. pravomoćno je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-898/17 od 21.kolovoza.2018. te da (navodna) pravomoćnost kaznene presude treće osobe (IB) ne može imati ikakav utjecaj na poslovni odnos tužitelja i sada pok. UB, te da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5376/2014 od 15. siječnja 2016.g. izričito odbijen ovdje tužiteljev tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje predmetnog ugovora (predmetne ovršne isprave) ništetnim. Pritom je istaknuo kako je u toj (pravomoćno okončanoj) parnici tužitelj isticao sve tvrdnje koje ističe i ovdje. Priložio je presliku rješenja Vrhovnog suda RH u predmetu Revd-1456/2020 od 15. srpnja 2020 iz koje proizlazi da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli posl.br. Gž -1461/208 od 2. ožujka 2020 odbijen. Priložio je i specijalnu punomoć NB od 5. lipnja 2012 kojom isti opunomoćuje PB za sve potrebne radnje vezane za kreditiranje i zalog nekretnine u Seget Donjem ZU 3419. .Nadalje, tuženik je predložio da se u dokazne svrhe saslušaju stranke, svjedok BB, KB, da se izvrši uvid u presudu Općinskog građanskog suda posl.br. P- 5376/14 od 15. siječnja.2016. presudu Županijskog suda u Puli G- 1461/2018 od 2.ožujka 2020.,rješenje od 15.srpnja.2020.,specijalnu punomoć od 5.lipnja.2012.,specijalnu punomoć od 6.lipnja 2012, ugovor o zajmu od 6.lipnja 2012., poziv od 19. studenog.2012, izjavu od 6.lipnja 2012.,ugovor od 11.lipnja.2012.,specijalnu punomoć od 11.lipnja 2012.,specijalnu punomoć od 7.prosinca.2012.,koje isprave je dostavio u preslici u spis predmeta, da se izvrši uvid i priklop predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5376/2014. te svih drugih sudskih i javnobilježničkih predmeta u kojima su donesene naprijed navedene isprave.
3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovo očitovanje na tužbu na način da je podneskom od 29. travnja 2024.istaknuo kako je pogrešan pravni stav tuženika da vrijednost predmeta spora nije pravilno određena, te da ona ne mora odgovarati vrijednosti koja je predmet ovršnog postupka jer da se ovdje radi o utvrđenju, pa je vrijednost predmeta spora određena upravo na članka 35 – 40. ZPP-a. Tužitelj je osporio i sve ostale navode tuženika kao činjenično netočne i pravno neutemeljene. U spis je potom dostavio :presudu Općinskog suda P-1895/2015, presudu Županijskog suda GŽ-898/2017, drugostupanjsku presudu za ČB, privremenu mjeru K- 1895/2015, presudu N KOV-1649/2020, zahtjev ODO-a za oduzimanje imovinske koristi, dio iz presude kaznenog suda KO-1895/2013, presudu za Hotel Zagreb P- 3204/2020 pravomoćnu presudu Županijskog suda u Bjelovaru GŽ-774/2021, izvadak od FINA-e predmet OVR-596/2020, rješenje o ovrsi OVR-1780/2020 te rješenje GŽ OVR-29/2022, odbačaj revizije u predmetu OVR-1780/2020, ugovor o zajmu.
4. Tuženik je podneskom od 15. studenog 2024. istaknuo kako inzistira na uvid u predložene sudske predmete upravo obzirom na disponiranja i općenito očitovanja (iskaze) tužitelja dane u okviru tih predmeta/postupaka, uvid u javnobilježničke predmete u okviru kojih su izvršena potvrđivanja (solemnizacije) i ovjere isprava dostavljenih uz tuženikov podnesak od 26.studenog 2021.,budući tužitelj osporava istinitost i tih isprava i činjenica vidljivih iz tih isprava, iz kojeg razloga je predložio sudu pribavu tih isprava i ispisa iz knjige upisnika za te isprave (radi potvrđivanja identiteta potpisnika tih isprava), i to osobito: predmeta negdašnjeg javnog bilježnika Velimira Cerica iz Zagreba, (odnosno sada – nakon odlaska navedenog javnog bilježnika u mirovinu i preuzimanja predmeta istog od strane javne bilježnice Ljerke Gec – predmeta javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba,):broj OV-6756/2012 (u sklopu kojeg je izvršena ovjera potpisa PB na Specijalnoj punomoći od 6.lipnja 2012.g.).,broj OV-6810/2012 (u sklopu kojeg je izvršena ovjera potpisa, FB na Specijalnoj punomoći od 11.lipnja 2012.g.).,broj OV-6753/2012 (u sklopu kojeg je izvršeno potvrđivanje fiducijarnog ugovora od 6.VI.2012.g.).,broj OV- 6807/2012 (u sklopu kojeg je izvršeno potvrđivanje fiducijarnog ugovora od 11.VI.2012.g.)., predmeta javnog bilježnika Petra Žanka iz [adresa], S [adresa] broj OV-4451/2012 (u sklopu kojeg je izvršena ovjera potpisa KB na Izjavi od 8.lipnja 2012.g.),predmeta javnog bilježnika Vlaste Zajec iz [adresa], broj OV-12534/2012 (u sklopu kojeg je izvršena ovjera potpisa KB na Izjavi od 8. lipnja 2012.g.).kako svjedoke treba saslušati radi utvrđivanja istinitosti i osnovanosti svih okolnosti dosad iznesenih od strane tuženika posebno kako je predmetni fiducijarni ugovor o zajmu od 6.lipnja 2012. u cijelosti istinit i općenito valjan pravni posao, okolnosti kako je potvrđivanje predmetnog fiducijarnog ugovora o zajmu od 6. lipnja 2012. provedeno od strane javnog bilježnika Velimira Ćerića, okolnosti kako je pravni posao uobličen u tom ugovoru o zajmu u cijelosti realiziran, okolnosti kako je pok. OB predao zajam naveden u tom ugovoru tužitelju putem tužiteljevog punomoćnika FB, okolnosti kako ne postoji nijedan razlog pobojnosti niti ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu.
5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem brojne dokumentacije priložene uz tužbu, odgovor na tužbu, podnescima stranaka pa tako i Ugovor o zajmu od 6 .lipnja 2012 OV 6753/12 potvrđen po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva sa specijalnom punomoći ovjerena 6. lipnja 2012 kod javnog bilježnika Petra Žanka OV- 4407!2 i potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti rješenja izdano po javnom bilježniku (list 171-181), rješenje o ovrsi ovog suda OVR- 1780/20 od 2. prosinca 2020 (list 326), rješenja Vrhovnog suda RH Revd- 3077/2022 od 24. kolovoza 2022. (list 97, 330) kojim je odbačen ovrhovoditeljev prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž Ovr 29/2022 od 21.veljače 2022 kojom je potvrđeno rješenje o ovrsi ovog suda Ovr-1780/2020 od 2. prosinca 2020 ispravljeno rješenjem od 21. rujna 2021.(list 164 , 327,373 spisa), presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-5376/14 od 15. siječnja 2016. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosa vlasništva od 6. lipnja 2012 solemnizirana po JB BB OV- 6753/12 , pravomoćno presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-1461/2018 od 2. ožujka 2020 (list 29- 42 spisa), i rješenja Vrhovnog suda posl.br. Revd-1456/2020 od 15. srpnja 2020 kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje , poziv protivniku osiguranja po članku 322. OZ-a od 19. studenog 2012., na plaćanje dospjele obveze koja je dospjela 16. studenog 2012., po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću u predmetu OU- 259/2012.(list 24 spisa) presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 3204/20 od 23. travnja 2021(list 87) kojom je utvrđen ništetnima i da ne proizvodi pravne učinak ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 11.lipnja 2012.potvrđen od javnog bilježnika posl.br. OV-6807/12 od 11. lipnja 2012., specijalna punomoć ovjerena kod javnog bilježnika Petra Žanki 5. lipnja 2012., posl.br. OV- 4367/12 (list 21 spisa ), a kojom je tužitelj ovlastio PB da u njegovo i me i za njegov račun može sklapati ugovor o kreditu mjenice, zadužnice, potpisati sve dokumente za osiguranje kredita u banci ili osiguravajućoj kući, kod privatnog kreditiranja od strane fizičke osobe, a kao zalog dana je nekretnina položena u ZU 3419 KO [katastarska općina], specifikacija Financijske agencije od 16. svibnja 2023 o izvršenju osnove za plaćanje OVR-596/20 od 7.travnja 2021.u kojoj je ovršenik naznačen NB, a ovrhovoditelj ŽB, iz koje proizlazi da je ukupno naplaćeno 17.003,19 eur-a glavnice s kamatom od 19,13 eur-a, poziv tužitelju kao protivniku osiguranja od javnog bilježnika Velimira Ćerića od 19.prosinca 2012 kojim ga poziva dostaviti očitovanje na temelju članka 322 OZ-a; obzirom da je nenaplaćena tražbina dospjela još 16.studenog 2012. (list 24) presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž- 774/2021 od 15. srpnja 2021 (list 99) kojoj je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3204/2020 od 23. travnja 2021. kojom je utvrđen ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva od 11.lipnja 2012 ovjeren pod OV- 6807/12 od 11. lipnja 2012 po javnom bilježniku BB , u kojem postupak je tužitelj PB , a tuženik AB, jer da bi ugovor nastao kao posljedica prijevare učinjene od prednika tuženika pok ŠB, radi zajma iznosa od 30.000,00 eura ,presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.P-3204/20 od 23. travnja 2021. (list 110) kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja PB te je utvrđen ništetnim ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine potvrđen po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću posl.br. OV- 6807/12 od 11. lipnja 2012. pozivom na članak 322. i 329 ZOO-a, Rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. KOV- 1649/20 od 1. travnja 2021. (list 120),iz kojeg proizlazi da je potvrđen zahtjev ODO Zagreb posl.br. KO-DO-38/13 od 24.prosinca 2020. (list 142) te da će se provesti rasprava je li pok. OB počinio kazneno djelo protiv imovine- lihvarski ugovor- iz članka 242. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona te
–prijevaru- iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakon i ostvario imovinsku korist u iznosu od 29.444.979,85 kuna; presude Općinskog kaznenog suda Ko-1895/13 od 10 srpnja 2017 ( list 123) kojom je okrivljenik OB i IB proglašeni krivima za više kaznenih djela , sklapanje lihvarskih ugovora, prijevaru za koje je DB koje su počinili u razdoblju od početka 2007 do prosinca 2012 te im je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i trinaest mjeseci; presude i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Kž- 898/2017 od 21. kolovoza 2018 u odnosu na IB kod oluke o kazni (list 160); -rješenje Županijskog suda u Zagrebu KIR- 28/13 od 4. siječnja 2013. kojim je određena privremena mjera osiguranja i zabrana DB da otuđi ili optereti nekretnine taksativno navedene (list 182) po zahtjevu ODO br K-DO-6027/11 od 3. siječnja 2013., presudu Županijskog suda u Vukovaru Kž 209/2022 od 3. siječnja 2024 (dostavljen samo list prvi, list 215 spisa) kojom su odbijene žalbe ODO Zagreb prvookrivljenog ĆB i drugookrivljenog HB i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K- 904/15 od 27. travnja 2921 prema kojoj je HB kao drugookrivljenik zbog davanja lažnog iskaza osuđen (list 231 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda K- 119/2019 od 20. studenog 2023 (list 292) kojom je HB osuđen zbog davanja lažnog iskaza kaznenog djela iz članka 305. KZ-a, u predmetu kaznenog suda K0- 1895/13 (list 216 spisa), optužnica ODO Zagreb K-DO-2003/2017 od 17. siječnja 2019 protiv HB zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl.305 KZ-a (list 288 spisa) presuda ovog suda P- 3058/2022 od 7. siječnja 2025. kojom je utvrđena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda OVR- 596/20 od 15. prosinca 2020.(list 297), pregled transakcija Zagrebačke banke na dan 10. srpnja 2012, 10. kolovoza 2012., nalaz sudskog vještaka za računovodstvo u predmetu ODO Zagreb K-38/2013, opoziv punomoći od 10. ožujka 2014. pod brojem Ou- 49/2014,Izjavu KB od 6. lipnja 2012 (list 23 spisa) ovjerenu kod javnog bilježnika pod posl.br. OV-4451/12 8 lipnja 2012 kojom imenovana jamči da je njezin suprug PB vlasnik nekretnina upisane u ZU 4137 KO [katastarska općina] zkč 1329/1, odriče se isticati prigovore u pogledu suvlasništva odnosno da bi iste predstavljale bračnu stečevinu, opreza radi ovlašćuje supruga da samostalno bez njezine privole zaključi sve vrste pravnih poslova glede predmetnih nekretnina pa i prijenos vlasništva, pregledao spise predmeta ovog suda posl.br. Ovr- 1780/2020, P- 722/2021, saslušao svjedoke PB i KB, dok od neizvedenih, ali predloženih dokaznih prijedloga, izuzev onih od kojih je odustao i sam tužitelj tijekom postupka, sud je odustao kao suvišnih za odluku u konkretnoj pravnoj stvari pa tako i za saslušanjem djelatnika javnobilježničkog ureda, saslušanjem stranaka i pribavljanjem spisa predmeta, smatrajući da kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza nije potrebno, ovo pozivom na članak 10 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19- 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a).
6. Nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim ovrha na nekretnini određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem OVR-1780/2020 od 2. prosinca 2020.
7.1. Tu je prvo za kazati kako je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova u ovršnom postupku, i to samo kada ovršni sud u ovršnom postupku uputi ovršenika na parnicu što je konkretno sud utvrdio uvidom u ovršni spis Ovr- 1780/2020 ovo u smislu postojanje takve pretpostavke i u konkretnom slučaju slijedom čega je tužba ocijenjena kao dopuštena.
8. Među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:
- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine i da je sud rješenjem odredio ovrhu na pokretninama tužitelja ovršenika povjerenim na čuvanje, prodajom namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom;
-da je ovršna isprava- ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine između VB kao zajmodavca i EB kao zajmoprimca, zastupanog po punomoćniku PB (specijalna punomoć) na iznos od 16.000,00 eur-a, ugovor je solemniziran 6. lipnja 2012. po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću posl.br. OV-6753/12, nekretnina koja je instrument osiguranja povrata novčanog iznosa je č. zem. [katastarska čestica] površine 575 m2, položena u ZU 3419, K. O. [katastarska općina]; ugovor je postao ovršan potvrdom javnog bilježnika 16. studenog 2012.:
-da je ugovorom navedeno da je isplaćen iznos od 16.000,00 eur-a zajmoprimcu od strane zajmodavca:
-da po dospijeću zajmoprimac dug nije vratio u ugovorenim rokovima, pa je nakon poziva javnog bilježnika na plaćanje, zajmodavac pokrenuo ovrhu:
- da je u ovršnom predmetu zaključkom suda 21.listopada 2021. upućen ovršenik - tužitelj da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja-tuženika radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga što je tražbina prestala te je ispunjenje zabranjeno odnosno onemogućeno na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
- da je ovršenik izdao dvije specijalne punomoći PB vezano za predmetnu ovršnu ispravu, jednu 5. lipnja 2012, ovjerenu po javnom bilježniku Petru Žanko isti dan pod OV-4367/12, drugu ovjerenu 6. lipnja 2012 pod OV-4407/12 po javnom bilježniku Petru Žanko,
- da je PB **.**.2012. dao specijalnu punomoć DB ovjeren po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću posl. br. Ov-6810/12 taj isti dan,da može u njegovo ime i za njegov račun potpisati predugovor o kupoprodaji , ugovor davati izjave u svezi kupoprodaje nekretnina taksativno navedenih sa sadržajem punomoći, izvršiti i prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama, za nekrentine u njegovom vlasništvu u trenutku davanja punomoći (list 45)
-da je sklopljen i ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine 11. lipnja 2012. između ŠB kao zajmodavac s PB kao zajmoprimcem na iznos od 49.000,00 EUR-a, ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću pod OV-6807/12 11. lipnja 2012., a kao instrument osiguranja povrata novčanog iznosa ugovoreno je više nekretnina vlasništvu zajmoprimca (ovršna isprava u drugom postupku).
9. U ovom postupku među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe ovog suda posl.br. OVR- 1780/20 nedopuštenom, jesu li ispunjeni neki od žalbenih razloga iz članka 50 stavak 1. t. 7, 9, 10 OZ-a, odnosno je li ovrhovoditelj ovlašten na ovrhu na pokretnini, pozivom na predmetnu ovršnu ispravu, podredno je li nastupila zastara (navedeno kao dodatni tužbeni razlog na prvoj str. tužbe ), je li tražbina naplaćena.
10. Tijekom postupka podnescima su tužitelj i tuženici predlagali pribavljanje brojnih javnobilježničkih spisa te spisa predmeta drugih sudova čije odluke su prilagali u predmetn, dodatno su predlagali dokaze saslušanjem svjedoka da bi od istih pun tužitelja potom odustao pa tako sud nije izvodio one dokaze od kojih su stranke odustale (saslušanje svjedoka MB, NBJD ĐB i ZB iz podneska tužitelja od 23.prosinca .2024), odnosno nije izvodio dokaze pribavljanja predloženih spisa javnobilježničkih ureda, odnosno spisa predmeta drugih sudova i to ne samo zbog tužiteljevog izjašnjenja već iz razloga, što predstavljaju javnu ispravu i stoga dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje sukladno članku 230.ZPP-a a izdani su od pravnih osoba u obavljanju svojih ovlaštenja koje su im povjerene zakonom / propisom, utemeljenim na zakonu, pa se takav prijedlog ocijenio kao suvišan za odluku u predmetnoj pravnoj stvari .
11. Od brojne spisu priložene materijalne dokumentacije sud je s posebnom pažnjom razmatrao ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenuta ovrha koja se u ovom postupku nastoji utvrditi nedopuštenom, Ugovor o zajmu sa specijalnom punomoći te ovršni predmet ovog suda Ovr-1780/2020.
12. Pregledom i čitanjem Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine (list 46) ,zajmodavac OB ŠB tuženikov pravni prednik i NB kao zajmoprimac, zastupan po punomoćniku PB (specijalna punomoć) na iznos od 16.000,00 eur-a, koji ugovor je solemniziran 6. lipnja 2012. po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću posl.br. OV- 6753/12, razvidno je, kako je člankom 2. ugovoreno da je potpisom ugovora NB potvrdio primitak cjelokupnog zajma u ugovorenom iznosu od 16.000,00 eur-a, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, da je člankom 3. određeno i način vraćanja pozajmljenog iznosa i to u pet uzastopnih mjesečnih rata, bez obračunatih kamata, nakon izvršenog povrata pozajmljenog iznosa ugovoreno je i da će zajmodavac izdati pisanu i kod javnog bilježnika ovjerenu potvrdu o primitku uplaćenog, člankom 5.i 6. ugovorena je fiducija u korist prednika tuženika, kao instrument osiguranja povrata novca, na nekretnini u vlasništvu zajmoprimca, ovdje tužitelja i to čest. zem. [katastarska čestica] površine 575m2 položena u Z.U. Seget, te je člankom 11. tužitelj dao izričitu suglasnost kao zajmoprimca da zajmodavac, dakle prednik tuženika, može protiv njega zatražiti i provesti ovrhu na predmetnoj nekretnini, ali i ostaloj cjelokupnoj imovini, radi prisilne naplate tražbine uvećane za eventualne kamate po dospijeću i troškove prinudne naplate, nadalje člankom 30, ugovoreno je da ukoliko bi se za neku od odredbi utvrdilo da je ništava isto ne utječe na ostale odredbe ugovora te da ugovor cjelovit i potpun predstavlja pravu volju ugovornih strana (članak 31). Klauzulu ovršnosti izdao je javni bilježnik 16. studenog 2012. (list 65).
12.1 Ugovor u prilogu sadrži specijalnu punomoć koju je tužitelj izdao PB ovjerenu 6.lipnja 2012 ovjerenu po javnom bilježniku Petru Žanko OV- 4407/12 (list 61 )i kojom ga sadržajno ovlašćuje da u tužiteljevo ime i za njegov račun, PB može sklapati ,mijenjati , raskidati sve vrste poslova, ovjeravati potpis i solemnizirati očitovanja volje kod javnog bilježnika, davati jednostrana očitovanja volje, ovjeravati potpis, zastupati ga kod zajma novčanog iznosa kod zajmodavca pa tako i sklopiti ugovor o zajmu, potpisati i ovjeriti taj ugovor, izvršiti potvrdu kod javnog bilježnika, primiti pozajmicu do max iznosa od 200.000,00 eura, dopustiti zajmodavcu u zemljišnim knjigama suda da bez ikakve daljnje privole izvrši fiducijarni prijenos vlasništva nekretnine položene u Z. U. [broj ZK uloška] površine 575 m2 KO [katastarska općina] kao osiguranje povrata novčanog iznosa do max 200.000,00 eur-a, zabilježiti zabranu opterećenja nekretnine bez njegovog pristanka, izrijekom sadrži i dopuštenje da zajmodavac protiv njega kao zajmoprimca može zatražiti i provesti neposrednu ovrhu radi predaje u posjed iseljenjem ispražnjenjem, ali da može zatražiti ovrhu i na njegovoj cjelokupnoj imovini (pokretnoj i nepokretnoj) radi prisilne naplate novčanog iznosa, uvećano za eventualne kamate po dospijeću i troškove postupka (toč 4.3. list 61 spisa,) te da neće opozivati ovo ovlaštenje do 31.prosinca 2014, da učinak opoziva nastupa protekom 31.prosinca 2013., sve radnje koje opunomoćenik poduzme da se imaju smatrati radnjama NB. Priložena je i specijalna punomoć PB (list 66) ovjerena po Javnom bilježniku Vlasti Zajec OV-12534/12 od 8.12.2012., kojim isti kao vlasnik nekretnina pobrojanih 1.1. -1.10, neopozivo ovlašćuje TB da u odnosu na pojedine banke, koje imaju upisano založno pravo na njegovim nekretninama, (Volksbank, Credo Banka, ) može poduzimati sve radnje na koje je i sam ovlašten.
13. Iz potvrde predmetnog Ugovora o zajmu OV- 6753/12 od 6. lipnja 2012. proizlazi da Ugovor potvrđen, da je javni bilježnik utvrdio da isti Ugovor odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, te da po svom sadržaju odgovara propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, kao i da je sudionicima pravnog posla isprava pročitana uz upozorenje da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta (list 64 spisa).
14. Tu je za kazati kako je odredbom članka 54. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. 120/16, 57/22, u daljnjem tekstu: ZJB) i to stavkom 1. propisano da je javnobilježnička isprava ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha. Stavak 3. propisano je da se na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti izvršenje na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao. Nadalje, u stavku 6. istog članka propisano je da isti učinak kao i isprava iz stavka 1., ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. U stavku 7. istog članka određeno je da će u slučajevima iz stavka 1., 3. i 6. tog članka, javni bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj izvršnosti. Člankom 56. propisani su uvjeti o pravnoj valjanosti javnobilježničkog akta i kad je sastavljen samo u nazočnosti nekih od ugovaratelja.
15. U svezi naprijed navedenog, Ugovor o zajmu (OV- 6753/12 od 6. lipnja 2012.), a koji nije utvrđen ništetnim kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5376/14 od 2. ožujka 2020. (list 29 spisa) kao pravovaljani ovršni javnobilježnički akt i kao takav predstavlja javnu ispravu u smislu 230. ZPP-a i čiji sadržaj je potvrđen od javnog bilježnika, predstavlja stvarno ugovorenu volju stranaka što proizlazi iz njegovog sadržaja. Stoga kako je člankom 11. Ugovoreno ( a sadržajno navedeno i toč. 4.3. specijalne punomoći) da tužitelj ovlašćuje prednika tuženika da radi naplate dospjele nenaplaćene tražbine može pokrenuti ovrhu na cjelokupnoj imovini tužitelja, dakle ne samo na nekretnini kao instrumentu osiguranja, te kako iz potvrde javnog bilježnika proizlazi da je pročitao i upoznao ugovaratelje sa sadržajem ugovora, ugovor o zajmu, isti u suštini predstavlja solemniziranu privatnu ispravu (po javnom bilježniku) sa snagom sudske nagodbe.
16. Iz pribavljenog predmeta ovog suda u broj Ovr-1780/2020 koji je dostavljen 13. veljače 2025 od Ustavnog suda RH ovo po zamolnici ovog suda, proizlazi: da je 08. listopada 2020. podnesen prijedlog za ovrhu od strane ŽB, zastupanog po odvjetniku MB iz [adresa] protiv NB, na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninu radi osiguranja tražbine od 06. lipnja 2012 (OV- 6753/12), a kao osiguranje povrata zajma određena je hipoteka – zalog na nekretnini, ali i jamstvo koje je tužitelj dao na način da je pristao da se za slučaj ne vraćanja pozajmljenog zajmodavac-ovrhovoditelj može naplatiti na cjelokupnoj njegovoj imovini. Prijedlogu prileži rješenje o nasljeđivanju javnob bilježika posl.br. O-3262/18 od 21. rujna 2020 kao dokaz legitimacije ovrhovoditelja iza smrti ŠB, zajmodavca. (list 4 spisa). Rješenjem o ovrsi ovog suda od 2. prosinca 2020 prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja ovdje tuženika te je određena ovrha na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja, osim u dijelu za više zatražen trošak ovršnog postupka preko iznosa od 213,50 kn, odnosno priznat je trošak ovrhe u visini od 5.037,50 kn. Nadalje iz spisa proizlazi da je rješenjem i zaključkom Ovr-1780/2020., od 21. listopada 2021., odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, odbačen prigovor ovršenika o nedopuštenosti ovrhe, odbačen prigovor treće osobe PB o nedopuštenosti ovrhe i zaključkom je upućen ovršenik u roku 15 dana od primitka tog zaključka, pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, jer je tražbina prestala, njezino ispunjeno zabranjeno, onemogućeno, na temelju činjenice koje je nastalo u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon potvrđivanja i ovjeravanja javnoobilježničke isprave; Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž Ovr-29/2022 od 21. veljače 2022., potvrđeno je rješenje o ovrsi i odbijene su žalbe ovršenika i treće osobe i potvrđeno rješenje suda od 21. listopada 2021. Iz spisa je razvidno i kako je ovršenik pozivom na specifikaciju FINA-e izjavio kako je dug podmirio u cijelosti (podnesak od 17. ožujka 2022.), no i prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije od 16. svibnja 2022. koji je odbačen rješenjem VSRH Revd-3077/2022 od 24. kolovoza 2022.kao nedopušten; podnesak ovrhovoditelja od 30. listopada 2022., kojim obavještava sud o dugovanju ovršenika na ime glavnice u iznosu od 83.675,30 kuna za zz kamatom od 15. ožujka 2022., podnesak ovršenika od 03. studenog 2022., kojim osporava navode ovrhovoditelja i ustraje u prijedlogu o obustavi ovrhe. Spisu prileži i zk izvadak za nekretninu koja je zalog prema ovršoj ispravi, položenoj u ZU 3419 K. O. [katastarska općina] iz kojeg izvatka je vidljivo da je na dan 3.3.2021. proveden fiducijarni upis prava vlasništva u korist prednika tuženika prema ovršnoj javnobilježničkoj ispravi OV- 6753/12 i specijalnoj punomoći od 6. lipnja 2012.(list 144 spisa OVR -1780/2020).
17. Iz pribavljenog predmeta ovog suda posl. br P-722/2021, na ročištu održanom 29. studenog 2024. ovaj sud utvrdio je da je isti oformljen povodom tužbe tužitelja NB **.**.2021., protiv tuženika SB radi utvrđenja prava vlasništva nad nekretninom čest. zem. [katastarska čestica] položenoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te radi utvrđenja da je ugovor o zajmu sa sporazumom za prijenosu prava vlasništva na nekretninu radi osiguranja tražbine sklopljen 06. lipnja 2012., potvrđen istog dana od strane javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-6753/12 između pravnog prednika tuženika kao zajmodavca TB i tužitelja kao zajmoprimca zastupanog po punomoćniku PB, ništetan.(podnesak tužitelja od 25. listopada 2021. ). U tom predmetu održano je ročište 27. listopada 2021. 28. veljače 2022., a iduće je određeno da će se zakazati po pribavi spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te pribavi spisa zemljišnoknjižnog odjela ovog suda i ovršne pisarnice ovog suda, a potom je iz tog predmeta preslikana na traženje pun tužitelja dokumentacija (ročište od 24. veljače 2025 list 345 spisa) koja u bitnom odgovara dokumentaciji u ovom predmetu, uz dodatak dijela spisa ODO kaznenog odjela Zagreb.
18. Tijekom postupka sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka.
18.1. U svom iskazu svjedok PB istaknuo je da je on ta osoba koja je sve potpisivala, pa tako i predmetnu ovršnu ispravu- ugovor, a za koji ugovor smatra da je lažiran, odnosno da je lažiran kako njegov potpis tako i sadržaj, dok da je tužitelj bio tek formalna ugovorna stranka. Svjedok je objasnio kako se našao u lošoj financijskoj situaciji koja ga je prisilila da razmišlja o zajmu pa i da je tako 2012. imao obrt i upao u financijske probleme tražeći rješenje, da je naišao na oglas u Plavom oglasniku kojim da je neka osoba oglašavala kako pomaže poduzetnicima rješavanje kredita. Zainteresiran da je došao do osobe GB iz [adresa] i u razgovoru s njim saznao da bi bilo dobro podići kredit u Austriji. Radi izlaska iz financijskih problema, da se odlučio i od CB tražiti nekakve novce, ali da je ovaj od njega tražio proviziju unaprijed, ne po rješavanju kredita. Taj avans da nije mogao platiti jer nije uopće imao novaca pa da je takav prijedlog odbio. Tada je GB ponudio da ima nekakve prijatelje preko kojih bi on mogao riješili svoju situaciju, a za dobit novce samo je bilo bitno otići kod javnog bilježnika i kao instrument povrata zajma dati čistu nekretninu neopterećenu hipotekama. Iako je i on sam vlasnik nekretnina, da nije imao čistu neopterećenu hipotekama, ali da je znao da takvu ima njegov prijatelj NB, ovdje tužitelj, i to nekretninu poviše Medene, pa da ga je zatražio da mu pomogne. GB da je sam obavijestio nakon razgovora s NB, da je našao slobodnu nekretninu, i da mu je GB ponudio zajam na šest mjeseci u iznosu od 30.000,00EUR-a ali s kamatom od 10%, pod uvjetom da je ta nekretnina jamstvo povrata. Iako je bio svjestan da je ta kamata previsoka, zbog okolnosti u kojima se našao, da je smatrao kako je riječ o čistom poslu, ipak da tako nije bilo. U ugovoru je navedena osoba JB, ali da on njega ne poznaje, već samo zna za osobu IB koji da je dolazio na teren u [adresa] i on da je bio taj koji je određivao uvjete ugovora. Usmeno da su se dogovorili da se zajam odnosi na iznos od 30.000,00 EUR- a s rokom vračanja od šest mjeseci, no u ugovoru da je stajao iznos od 16.000,00 EUR-a. Tada da ga je kontaktirao telefonski osoba koja da se predstavila kao odvjetnik RB i tražila ga je papire, što mu tad nije bilo jasno, jer je instrument osiguranja povrata zajma, nekretnina NB, tužitelja. Taj odvjetnik da mu je kazao da tek provjerava njegovu kreditnu sposobnost. IB da ga je obavijestio da će 06. lipnja 2012.u Zagrebu u uredu javnog bilježnika BB biti potpis ugovora i par dana prije odlaska u Zagreb, dakle prije dana potpisa, da ga je IB obavijestio da nemaju 30.000,00EUR-a, ali da imaju 10.000,00 EUR-a. Na što da se u tom trenutku, zbog okolnosti u kojima se nalazio, pristao, vjerujući da će preostali iznos dogovorenog zajma biti naknadno ugovoreno, ovo sve po navodima IB. Potom da je došao u ured javnog bilježnika u Zagreb i tamo da ga je čekala osoba koja da se predstavila kao odvjetnik RB, a za kojeg da je naknadno doznao da to nije bio on, već njegov sin, RB. U uredu da su bili još IB i zaposlenici ureda javnog bilježnika ĐB i Dolores Svitlanović. Tad da je prvi put vidio TB, koji da je odmah izvadio snop novčanica od po 1.000,00 kuna i to 75 komada, što da je osobno izbrojao. Dakle, taj ugovor od tog dana smatra svjedok da je lažiran, jer da je RB iz svoje torbe izvadio dokumentaciju i to pet ugovora, odnosno jedan ugovor u četiri primjerka. Tu je svjedok kazao da kad je bio na kaznenom sudu odnosno kod policije, rekli su mu da je potpisao tri dokumenta, što da ga je iznenadilo jer da zna da mu je rečeno da je potpisao jedan ugovor u preslikama javnog bilježnika. Između njega i NB da je bio dogovor da će on podignuti pozajmicu od 30.000,00 EUR-a, da je tužitelj bio određen kao založni dužnik, a on sam kao dužnik. Svjedok smatra da su u javnom bilježničkom uredu lažirali specijalnu punomoć od 06. lipnja 2012. kao i bjanko zadužnicu te da je riječ o ta dva dokumenta koja da su ubačena od strane RB, ali da on nije znao, niti da mi je rečeno kod potpisa. Istaknuo je kako u javnobilježničkom uredu nije bio prisutan LB. U svezi specijalne punomoći naveo je da je 05. lipnja 2012., imao specijalnu punomoć na njegovo ime s ovlaštenjem da može sklapati ugovore u sklopu svog poslovanja s NB. Tu punomoć je poslao e-mailom RB i on da mu je rekao da ta punomoć nije dobra i poslati su mu novu, njihovu. Sljedeći dan 06.06. ujutro, da je isprintao tu punomoć, odnio u [adresa] kod javnog bilježnika Petra Žanka, i rekao NB da dođe potpisati. NB je u javnog bilježnika Petra Žanka, potpisao punomoć i ona je ovjerena, ali ne i solemizirana, dakle nije mu bila sadržajno pročitana, iz toga proizlazi da ni NB ni on nisu pazili što potpisuju. S tom punomoći da je otputovao u Zagreb, došao kod javnog bilježnika i kod potpisivanja dokumenta naknadno da je saznao da mu je podvaljena još jedna punomoć i bjanko zadužnica, taj dokument da je donio HB, a iz iste proizlazi da na osnovi specijalne punomoćni NB, dozvoljava TB da bez njegovog znanja i volje, može opteretiti Mirsadovu nekretninu, što da je suludo, jer je tu nekretninu on morao vratiti, a ne NB. U iskazu je svjedok istaknuo da sve postupke u suštini na sudu on vodi, dakle ne samo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja ništetnosti samog ugovora, već i kaznene postupke, pa je tako u predmetu KO-1895/2015 utvrđeno da je ŠB osuđen na 6,5 godina zatvora zbog prevare i sklapanja lihvarskih ugovora, no kako je preminuo, postupak da je obustavljen za njega, dok da je u istom predmetu, IB osuđen pravomoćno na godinu dana zatvora. Za ovo djelo, u koje su upleteni, IB da je dobio godinu dana zatvora, a ŠB da je osuđen na 6,5 godina. Ugovor o kojem je iskazivao i na temelju kojeg je pokrenuta ovrha, da nije utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom, jer da je takav njihov prijedlog odbačen. Zbog navedenog da se spis ovrhe Ovr-1780/2020 nalazi na uvidu po njihovom (Mirsadovom i njegovom) prijedlogu na Ustavnom sudu RH, te je kazao kako smatra da je novčani iznos koji je pozajmljen u cijelosti vraćen. On sam dobro da je upoznat s ovrhom Ovr-1780/2020 pa zato ističe kako ovrhovoditelj, odnosno ovdje tuženik, nema pravo na zateznu kamatu, kako su to oni uspjeli i dokazati u postupku, ali upravo je to razlog, da se spis nalazi na Ustavnom sudu jer se s tim ne slaže AB, koji je nasljednik ŠB, koji je kazneno osuđen u prvom stupnju i koji je umro.
18.2. U svom iskazu KB supruga PB, predložena kao svjedokinja od tuženika, istaknula je da uistinu nema nikakvih saznanja o navedenom ugovoru odnosno o poslovnim odnosima koji su u svezi ovog postupka i da ne zna zašto je ona predložena kao svjedok u ovom postupku, od strane odvjetnika MB. Svjedokinja je jedino potvrdila da je potpisala izjavu u kojoj ovlašćuje svog supružnika PB, na sklapanje ugovora, ali sa založnim pravom koje se osnovalo na njihovim nekretninama u svezi izvanbračne zajednice. Kod izlaganja svjedokinja je ukazala sudu da je riječ o izjavi ovjerenoj po javnom bilježniku Petru Žanku iz [adresa] OV-4451/2012, no i da nikakvu drugu izjavu pa tako ni izjavu u predmetu javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba poslovni broj OV-15234/2012 08. lipnja 2012. na koju okolnost je predložena da se sasluša od strane tuženika Svjedokinja je posebno istaknula kako ne zna za nikakve pisane radnje niti ugovore svog supruga i NB, te da nikakve izjave nije davala pred javnim bilježikom u svezi predmetnog spora, slijedom čega ovaj sud nije našao bitnim kod odlučivanja.
19. Ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, sud je stajališta da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni neki od razloga iz članka 50 stavak 1. t.7,9,10 i 11. OZ-a.
20. U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17 dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu. .
21. Prema odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a, ako ovršenik izjavi žalbu iz razloga iz članka 50. stavak 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a, a ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
22. U konkretnom slučaju radi se o parnici na koju je upućen ovršenik zaključkom ovršnog suda, radi isticanja prigovora odnosno tvrdnje da u pogledu predmeta ovrhe ima pravo, odnosno postoje okolnosti koje sprječavaju ovrhu. U ovoj parnici sud je, dakle, ovlašten ispitivati samo žalbene navode zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. OZ-a, odnosno, sud je vezan samo razlozima zbog kojih je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena.
23. Dodatno je za kazati da tužitelj koji je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može postupajući sukladno toj odluci iz ovršnog postupka, podnijeti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, čak i u situaciji ako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena Odnosno, donošenjem rješenja o obustavi ovrhe ili rješenja da je ovrha dovršena, ne prestaje pravni interes za vođenjem parničnog postupka za proglašenjem ovrhe nedopuštenom (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1012/2020 od 22. prosinca 2020.), Ovo se nalazi bitnim kazati obzirom na navod tužitelja odnosno svjedoka (koji je kazao da je on stvarni ugovaratelj) da spisu prileži specifikacija FINA-e o naplati tražbine te da je tražbina podmirena, iako u ovršnom spisu tako nešto nije utvrđeno rješenjem suda u smislu članka 73. stavak 2. OZ-a.
24. U odredbi članka 21. OZ-a propisano je da su, među ostalim, ovršne isprave i ovršna javnobilježnička isprava, dok je u odredbi članka 24. stavak 1. istog Zakona propisano da je javnobilježnička isprava postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Nadalje, u odredbi članka 25. stavak 1. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze
25. Žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7 ,9 i 10 OZ-a odnosi se na slučaj kada je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke izjave. Prigovor zastare kao žalbeni razlog sadržan je u odredbi čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a .
26. Uvidom u ovršni spis suda iz kojeg je proizašla predmetna parnica utvrđeno je kako žalbeni razlog u bitnom odgovaraju tužbenim navodima, i time je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.
27. No, tužbom je tužitelj istaknuo i dodatni razlog zbog kojeg da je tuženik izgubio pravo na naplatu tražbine, pozivom na prigovor zastare koji nije istaknut o okviru žalbenih razloga u ovrsi, iz kojeg razloga takav prigovor ne bi bio dopušten raspravljati u parnici.
27.1. No tu je za kazati kako bi se prigovor zastare odnosio na ispitivanje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju konkretne ovršne isprave, Ugovora o zajmu zaključenog u obliku solemnizirane privatne isprave pred javnim bilježnikom, s klauzulom ovršnosti, ovo sukladno članku 54. Zakona o javnom bilježništvu.
27.2. Svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe o dospijeću tražbine upravo je u izbjegavanje vođenje parničnog postupka i omogućavanja ostvarivanja prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine. Pri tom, zastarni rok za javnobilježničku ispravu iznosi deset godina, pa iako nije riječ o opozicijskom razlogu istaknutom u ovršnom postupku, takav prigovor ne bi bio s uspjehom istaknut u ovom postupku jer je ugovor o zajmu postao ovršan 16.studenog 2012, a ovrha je pokrenuta 8. listopada 2020.
28. Nadalje Ugovor o zajmu kao ovršna javnobilježnička isprava na temelju koje je proveden i fiducijarni upis u korist tuženika u zemljišnim knjigama, nije utvrđen ništetnim, što više pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti istog u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu. P-5376/14 od 2. ožujka 2020. (list 29 spisa) Tu je za kazati kako ovrha ne bi bila dopuštena pod pretpostavkom da je fiducija prestala, a ono, između ostalog, prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno, ovo iz razloga jer nije ni sporno da je proveden upis fiducijarnog vlasništva nekretnine na tuženika, a tužitelj i ne tvrdi da je ishodio brisanje fiducije.
28.1. Tu je za kazati kako je zasnivanje fiducijarnog vlasništva, javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava koji se temelji na volji stranaka da osiguraju tražbinu fiducijara, a ovdje konkretno zajmodavca- prednika tuženka, na način da se na njega, kao predlagatelja osiguranja, prenese vlasništvo na nekoj stvari ili pravu fiducijanta ovdje tužitelja kao zajmoprimca i kao protivnika osiguranja. Trajanje osiguranja predviđeno je do potpunog namirenja fiducijarove tražbine. U slučaju da dužnik ne podmiri tražbinu, vjerovnik ima pravo, po dospijeću, namiriti se unovčenjem predmeta osiguranjem ili ima pravo, pod određenim uvjetima, postati punopravni vlasnik stvari.
28.2. Navedeni pravni institut predviđen je kao jedan od načina na koji je tuženik za pozajmljeno nastojao osigurati plaćanje stvarnopravnim instrumentom , no konkretno u situaciji kad je sporna predmetan ovrha koja se provodi se na pokretninama kako jer to uglavljeno ugovorom o zajmu u članku 11 (list 57) u svezi s toč. 4.3. specijalne punomoći. (list 61), bitnim se nalazi u smislu otklona razloga iz članka 50. stavak 1. 7. 7,9,10 OZ-a jer nije dokazano da bi tražbina bila vraćena, prema podatcima iz ovršnog spisa, posebno zk izvatka, ne bi bio vraćen zajam kako je to tvrdio svjedok PB zbog čega se u tom dijelu njegov iskaz ne cijeni vjerodostojnim već usmjerenim na pozitivan ishod postupka u korist tužitelja.
29. Dakle konkretno nije utvrđen nastup činjenica koje ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno činjenica koje da su nastale nakon sastavljanja javnobilježničke isprave ili da je trajno ili za određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje tražbine, odnosno da ovrhovoditelj ne bi bio legitimiran za predmetnu ovrhu. Pomanjkanje legitimacije na strani ovrhovoditelja naime ne nalazi se osnovanim prigovorom kada iz ovršne isprave proizlazi da je ovrhovoditelj odnosno nasljednik (utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju list 4 spisa Ovr- 1780/2020) koji je predložio donošenje rješenja o ovrsi u ovrsi označen kao ovrhovoditelj.
29.1. Razlozi koje je tužitelj istaknuo kao žalbene u smislu članka 50. stavak 1.t. 7,9,10. OZ-a dakle nisu dokazani u konkretnom postupku, slijedom čega zahtjev radi nedopuštenosti ovrhe, ovaj sud nije našao osnovanim jer takve navode tužitelj nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji njegova žalba (odnosno tužba) općepoznate, niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a kako je teret dokaza upravo na tužitelju, prema mišljenju ovog suda, isti nije dokazao da su nastupile okolnosti iz članka 50 .stavak 1 t..7,9,10 OZ-a koje odgovaraju ovdje tužbenim navodima. Slijedom čega je ovrhovoditelj ovlašten zatražiti ovrhu ovo zbog neispunjenja dospjele tražbine koja prema podacima iz ovršnog predmeta nije namirena, svakako nije dokazano da bi bila eventualno namirena dobrovoljnim putem, dok je postojanje opisanih opozicijskih razloga, osporio tuženik.
30. U ovom postupku, iako nije tako navedeno petitom, već činjeničnim supstratom, tužitelj ističe da je ništetna i sama ovršna isprava Ugovor o zajmu, za koju uzgred rečeno već postoji pravomoćna presuda kojom je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti, no čak i ako bi se navedeno zanemarilo u smislu mogućnosti da tužitelj ističe ništetnost pozivom na više pravnih osnova ništetnosti, ne može se zanemariti činjenica da je tužitelj zapravo na taj način istaknuo razlog (naprijed navedeni) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali iz kojeg nije upućen u ovu parnicu, dakle razlog suprotno članku 55. stavak 3. OZ-a, pa takav razlog i ne može biti predmetom ispitivanja u ovom postupku, budući je sud vezan samo razlozima zbog kojih je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena. Zbog navedenog, brojna spisu priložena dokumentacija u svezi kaznenog postupanja nije bila odlučna u ovom postupku kod merituma spora.
31. Stoga, do zaključka o odbijanju tužbenog zahtjeva sud je došao pregledom i čitanjem materijalne dokumentacije posebno predmetne ovršne isprave, ugovora o zajmu i specijalne punomoći tužitelja izdane svjedoku PB, a analiziranjem iskaza tog svjedoka koji, iako je okolnosno i detaljno opisao uvjete i motive za sklapanje ugovora te razloge izdavanja specijalne punomoć opisanog sadržaja od strane tužitelja istome, ipak, u cijelosti iskaz tog svjedoka ovaj sud ne može cijeniti istinitim. Naime, vjerodostojnim se nalazi iskazivanje o teškom financijskom stanju u kojem se našao taj svjedok i koje ga je i natjeralo da pristupi sklapanju tog ugovora, no ne može se zanemariti činjenica da je pristao na ugovorne uvjete s njemu do tad nepoznatim osoba koje je pronašao u suštini putem oglasa te da nije bio upoznat sa sadržajem ugovora. Ovo posebno kada iz dokaza proizlazi da je taj svjedok sklapao više ugovora, dakle ne samo predmetni radi zajma, na temelju specijalne punomoći koju mu je tužitelj s povjerenjem dao na max iznos od 200.000,00 kn. U tom dijelu opisivanja razloga koji su prethodili izdavanju specijalne punomoći, iskaz tog svjedoka sud cijeni istinitim i potvrđuje postojanje povjerenja tužitelja u PB jer isto proizlazi kako iz sadržaja punomoći tako i ovršne isprave. Potpisom specijalne punomoći ovjerene kod javnog bilježnika, a potom uglavljene u sadržaj ugovora o zajmu, obvezao se tužitelj na u konačnici ugovorne uvjete, vraćanje pozajmljenog u zadanim rokovima, uz pristanak osnivanja fiducije na vlastitoj nekretnini kao instrument osiguranja povrata, ali s izraženom spremnošću i dozvolom, da ukoliko ne dođe do otplate duga, da se zalogodavatelj ima pravo naplatiti ovrhom na svom njegovom imovinom, do čega je konkretno i došlo ovdje na pokretninama tužitelja. Stoga u tom dijelu opisa sadržaja ugovora o zajmu i prava tuženika na naplatu, ali da bi bilo ugovoreno samo iz založene nekretnine, nisu ocijenjeni istinitim navodi tog svjedoka, ovo posebno jer sadržaj priloženih isprava govori upravo suprotno slijedom čega u tom dijelu sud nije ni mogao cijeniti vjerodostojnost ovo posebno kada se uzme u obzir da je kod determiniranja ovlasti za pravne poslove a potom i realizaciju istih važeća presumpcija da osoba postupa pažnjom prosječnog čovjeka.. Ovo potonje dokazuje i članak 8. Ugovora o zajmu u kojem je navedeno da je potpisivanjem Ugovora korisnik zajma upoznat sa svim aspektima tog Ugovora, kao i njegovom ovršnom snagom, te se neopozivo suglasio na ovrhu radi prisilne naplate tražbina po neposrednoj dospjelosti. U članku 9. Ugovora o zajmu, korisnik zajma se suglasio da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavi potvrdu o ovršnosti na tu ispravu, nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po tom Ugovoru, a konkretna pretpostavka za pokretanje ovršnog postupka je kako je to utvrđeno u spisu, bila ispunjena.
32. Iz svega navedenog razvidno je jedino da je sud u ovom parničnom postupku utvrdio da je predmetna ovrha određena te se provodi na temelju valjane ovršne isprave, a da tužitelj tijekom postupka nije dokazao tvrdnje o nedopuštenosti predmetne ovrhe.
33. Stoga je sud nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, te temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi članka 7. st. 1., članka 8. i članka 219. st.1 ZPP- a, odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja sve kao u izreci presude.
34. U odnosu na vrijednost predmeta spora kako je ona rješenjem suda na zapisniku s održanog pripremnog ročišta utvrđena prema v.p.s. naznačenoj u tužbi u visini od 1.327,23 eur-a, za istaknuti je, da tužbeni zahtjev u postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom ima karakteristike deklaratorne procesne tužbe i ne odnosi se na novčanu svotu, pa je u skladu sa odredbom članka 40. stavak 2.u svezi s člankom 2. ZPP-a, mjerodavna vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi.
35. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 164. stavak 1. i 2. , članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje OT), priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora te primjenjujući Tarifu važeću na dan zaključenja glavne rasprave.
35.1. Tuženiku koji je uspio 100% u ovom postupku, a zastupan je bio po kvalificiranom punomoćniku, odvjetniku, priznat je slijedeći trošak zatražen podneskom od 15. studenog 2024.: za sastav odgovora na tužbu od 26. 11. 2021. 100 bodova (Tbr.8. i 7.t.1. OT),. za podnesak od 15.11. 2024 .100 b, dok se podnesak od 31.10.2024 nije našao bitnim za odluku u predmetu pa mu trošak istog nije ni priznat, kao što mu nije priznat ni trošak sudske pristojbe na tužbu jer spisu ne prileži dokaz da je isti i nastao. Dakle, ukupno mu je priznato 200 b koje prema vrijednosti boda od 2,00 eur-a (Tbr 54 OT-a) daje iznos od 400,00 eur-a uz popisani PDV (25%) daje ukupan iznos od 500,00 eur-a koje je tužitelj dužan isplatiti tuženiku, dok je za više traženo od 1.024,86 eur-a tuženikov zahtjev odbijen.(1.524, 86- 500,00 )
35.2. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno članku 29.stavak 2. ZOO.
36. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Trogiru 04.travnja 2025.
Sutkinja
Mirna Veža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja OD Ljubičić, Vrdoljak i partneri d.o.o., Split
- pun tuženika MB, odvjetnik u [adresa]
- spis, ovdje
