Poslovni broj: Us I-3193/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćenici SB (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽB iz [adresa], radi rasporeda policijskog službenika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/23-01/259, Urbroj: 566-01/17-23-2 od 8. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/23-01/259, Urbroj: 566- 01/17-23-2 od 8. svibnja 2023. poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-112-02/22-02/279, Urbroj: 511-01-157-23-8 od 14. ožujka 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet se dostavalja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2. Prvostupanjskim rješenjem se utvrđuje da je ŽB (ovdje zainteresirana osoba), policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, s visokom stručnom spremom, u osobnom zvanju Glavni policijski inspektor, raspoređen u razdoblju od 19.1.2018. do 31.12.2018. u Policijsku upravu istartsku, Sektor kriminalističke policije, Odjel kriminalističke analitike, na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/1) ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje 3 godine ili viša stručna sprema (VI/I) s najmanje 8 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova, područje društvenih ili tehničkih znanosti i zvanje POLICIJSKI INSPEKTOR (točka 1. izreke), te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje (točka 2. izreke) i da se plaća određuje posebnim rješenjem (točka 3. izreke).

3. U pravodobnoj tužbi kojom osporava zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti, tužitelj navodi da je osporenim rješenjem tuženika u povodu žalbe zainteresirane osobe ČB poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je GB u razdoblju od 19. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. raspoređen na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar u Policijskoj upravi istarskoj. Tužitelj napominje da je raspored izvršen retroaktivno za navedeno razdoblje jer je zainteresiranoj osobi prestala državna služba s pravom na mirovinu s danom 31. prosinca 2018. Potom u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog rješenja tuženika i navodi da isto pobija u cijelosti. Prije svega, ukazuje na postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja o rasporedu zainteresirane osobe. Dana 29. prosinca 2011. stupila je na snagu Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave ("Narodne novine" br. 154/11) kojom su ustrojene nove unutarnje ustrojstvene jedinice a u skladu s kojom je donesena i Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 70/12.) kojom je, između ostalog u Sektoru kriminalističke policije umjesto ustrojstvene jedinice Odsjeka kriminalističke analitike ustrojena nova ustrojstvena jedinica Odjel kriminalističke analitike. U skladu s navedenim Uredbama i odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine", br. 34/11 i 130/12) donesen je Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova broj:

511-01-152-OGR-2458/2012 od 28. srpnja 2012. te je sve zaposlenike Ministarstva unutarnjih poslova trebalo rasporediti na radna mjesta utvrđena tim Pravilnikom. Zainteresirana osoba je u postupku po internom oglasu koji je objavljen dana 3. rujna 2012. sukladno članku 62. tada važećeg Zakona o policiji, kojim je propisano da se slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika oglašavaju putem internog oglasa i popunjavaju premještajem ili rasporedom, podnijela prijavu na radno mjesto voditelja Operativno komunikacijskog centra u Policijskoj upravo istarskoj te je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-157-56578/2-2012 od 26. listopada 2012., izabrana na navedeno radno mjesto. U točci 3. navedenog rješenja utvrđeno je da će se datum rasporeda utvrditi posebnim rješenjem po izvršnosti tog rješenja. Navedeno rješenje nije postalo izvršno budući da je drugi kandidat koji je sudjelovao u postupku na isto uložio žalbu, a poslove radnog mjesta voditelja Operativno-komunikacijskog centra zainteresirana osoba je od 2. studenog 2012. obavljala temeljem izdanog pisanog naloga. U postupku po žalbi drugog kandidata tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II-112-07/12-01/2195, Urbroj: 566-01/3-17-23 od 11. travnja 2017., poništio rješenje o izboru zainteresirane osobe na radno mjesto voditelja odjela Operativno-komunikacijskog centra policije te je u ponovnom postupku odabira kandidata koji je proveden 7. prosinca 2017. na navedeno radno mjesto izbran drugi kandidat, policijski službenik RB, koji je dana 19. siječnja 2018. i raspoređen na navedeno radno mjesto. Budući da zainteresirana osoba nije imala raspored na radno mjesto sukladno tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu bilo ju je potrebno rasporediti na radno mjesto iz tog Pravilnika te je osporenim rješenjem o rasporedu, u ponovnom postupku raspoređena na navedeno radno mjesto s danom 19. siječnja 2018. Tužitelj napominje da je u ovom predmetu bilo više ponovnih postupaka nakon što je Odbor za državnu službu poništio rješenja o rasporedu zainteresirane osobe na spomenuto radno mjesto. Slijedom navedenog, tužitelj drži da u žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja o rasporedu, zainteresirana osoba neopravdano postavlja pitanje zašto joj službenički status nije riješen u razdoblju od 2012. do 2018. Naime, zainteresirana osoba je znala da zbog naprijed navedenih razloga, odnosno zato što joj rješenje o izboru nije postalo izvršno, nije mogla biti raspoređena na navedeno radno mjesto na koje je bila izabrana 2012. Činjenica je da je zainteresirana osoba dana 29. prosinca 2017. dala suglasnost za premještaj na radno mjesto kriminalističko operativni analitičar, za koje je propisano zvanje policijski inspektor, a na koje radno mjesto je osporenim rješenjem o rasporedu i raspoređena, sukladno članku 64. stavku 2. Zakona o policiji. Točno je da su premještaj i raspored policijskih službenika dva različita instituta, koja su različito regulirana odredbama navedenog Zakona. Međutim, zainteresirana osoba je znala da joj zbog izjavljene žalbe na izbor nije donijeto rješenje o rasporedu, a koje je trebalo donijeti sukladno tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu MUP-a, a morala je znati i to da je premještaj na drugo radno mjesto, sukladno odredbama Zakona o policiji, ne može uslijediti prije rasporeda na radno mjesto, utvrđeno navedenim Pravilnikom. Vezano za navod tuženika, kako iz vlastoručno potpisane izjave zainteresirane osobe od 29. prosinca 2017. ne proizlazi njegov pristanak za raspored, već za premještaj na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar tužitelj ističe da sam izraz "premještaj" koji je zainteresirana osoba upotrijebila prilikom davanja suglasnosti, ne umanjuje njegovu volju da radi na tom radnom mjestu. Naime, samim davanjem pisane suglasnosti, zainteresirana osoba je pristala raditi ne predmetnom radnom mjestu, bez obzira na izraz koji je tom prilikom upotrijebila, te je tužitelj mišljenja da naziv instituta ne može sam po sebi anulirati bit davanja pristanka, a to je volja policijskog službenika za rad na određenom radnom mjestu. Cilj zakonske odredbe kojom se utvrđuje obveza davanja pisanog pristanka je svojevrsna zaštita policijskog službenika od postupanja protivno njegovoj volji, a koji uvjet je u konkretnom slučaju u potpunosti ispunjen što ne spori ni samo drugostupanjsko tijelo. Osim toga, prilikom korištenja termina "premještaj" ne radi se o omašci Ministarstva unutarnjih poslova, već je navedeni termin u svojoj izričitoj suglasnosti upotrijebio sam policijski službenik. Stoga, tužitelj drži da je u konkretnom slučaju tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalni propis. Nadalje, zainteresiranu osobu nije bilo moguće rasporediti na radno mjesto sukladno osobnom policijskom zvanju glavni policijski inspektor, s obzirom na to da je zvanje glavni policijski inspektor Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika, koja je bila na snazi u vrijeme rasporeda zainteresirane osobe, bilo propisano za radna mjesta kategorije viši rukovoditelj te je tada važećim Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova zvanje glavni policijski inspektor kao uvjet bilo propisano za rukovodeća radna mjesta navedena u osporenom rješenju o rasporedu, a na kojim radnim mjestima su temeljem provedenog postupku po internom oglasa bili imenovani i raspoređeni drugi izvršitelji. Jednako tako, zainteresiranu osobu da nije bilo moguće rasporediti na radno mjesto za koje je kao uvjet propisano osobno zvanje samostalni policijski inspektor, budući da je navedeno policijsko zvanje bilo propisano također za rukovodeća radna mjesta, razvidna u osporenom rješenju o rasporedu, a na kojim radnim mjestima su temeljem provedenog postupka po internom oglasu bili imenovani i raspoređeni drugi izvršitelji. Također, zainteresiranu osobu nije bilo moguće rasporediti na radno mjesto za koje je kao uvjet propisano osobno zvanje viši policijski inspektor, iz razloga navedenih u spomenutom rješenju o rasporedu. Dakle, sva radna mjesta za koja su propisana viša policijska zvanja, od zvanja policijski inspektor, popunjavala su se putem internog oglasa do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 66/19), a koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., odnosno nakon što je zainteresiranoj osobi prestala služba s pravom na mirovinu. Budući da je u Policijskoj upravi istarskoj nije bilo slobodnog radnog mjesta na koje bi se zainteresirana osoba mogla rasporediti sukladno osobnom policijskom zvanju, glavni policijski inspektor, niti ju je bilo moguće rasporediti na radno mjesto za koje je propisano zvanje samostalni policijski inspektor i zvanje viši policijski inspektor, raspoređena je na navedeno radno mjesto za koje je propisano zvanje policijski inspektor. Tužitelj napominje da je zainteresirana prije donošenja rješenja o izboru na radno mjesto voditelja Operativno komunikacijskog centra policije, obavljala poslove radnog mjesta voditelja Odsjeka kriminalističke analitike, a koje radno mjesto je Pravilnikom o unutarnjem redu od 28. srpnja 2012. ukinuto. Stoga je ocijenjeno da će poslove radnog mjesta kriminalistički operativni analitičar, koje je u istoj liniji rada uspješno obavljati i da će upravo na navedenom radnom mjestu najviše doprinijeti funkcioniranju službe. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbu članka 127. stavka 1. i 3. Zakona o državnim službenicima, te upućuje na obrazloženja presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske RH, broj Usž:2502/22-2 od 13. srpnja 2022. i Upravnog suda u Splitu broj: UsIrs-163/19-4 od 29. siječnja 2020., u kojima je, između ostalog, navedeno da se donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu svi službenici trebaju rasporediti na slobodna radna mjesta prema potrebama službe i stručnom zvanju. Ističe i da je Hrvatski sabor dao vjerodostojno tumačenje članka 126. stavka 1., u svezi s člancima 60., 62. i 63. Zakona o policiji, u kojem je navedeno da se donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova usklađenog s Zakonom o policiji, svi policijski službenici trebaju imenovati, izabrati ili rasporediti sukladno tom Pravilniku, neovisno o tome koje su poslove do tada obavljali, i to prema postupcima propisanim člankom 60., 62. i 63. Zakona o policiji. Zainteresirana osoba da je ispunjavala sve stručne uvjete za raspored na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar u Policijskoj upravi istarskoj, te je raspored uz pisani pristanak izvršen sukladno članku 64. stavku 2. Zakona o policiji. S obzirom na to da je tuženik u drugostupanjskom postupku pogrešno utvrdio činjenice, te iste nije cijenio sukladno odgovarajućem relevantnom materijalnom propisu, tužitelj drži da je rješenje tuženika potrebno poništiti. Slijedom iznesenog, pobijano rješenje tuženika da je nezakonito, pa tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom se tužba usvaja i poništava osporeno rješenje tuženika, te se odbija žalba zainteresirane osobe kao neosnovana, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da pobija tužbu u cijelosti i navodi da iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo policijskog službenika ŽB protivno odredbama tada važećeg Zakona o policiji, rasporedilo na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Citira i poziva se na odredbe članka 63. i članka 72. stavka 1., 2. i 3. Zakona o policiji i navodi da je iz navedenog vidljivo da i institut rasporeda i institut premještaja propisuju raspored odnosno premještaj isključivo na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, dok sam Zakon daje mogućnost rasporeda odnosno premještaja na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog, samo iznimno, i to uz pisani pristanak policijskog službenika. U prilog tome da se radi o dva odvojena instituta popunjavanja radnih mjesta je i odredba članka 45. Zakona o državnim službenicima, u primjeni temeljem članka 1. stavka 3. Zakona, prema kojoj se slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju putem javnog natječaja, internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom. Prvostupanjsko tijelo da pogrešno smatra da je žalitelj (ovdje zainteresirana osoba) samim davanjem pisane suglasnosti, bez obzira na izraz koji je pri tome upotrijebio, dao pristanak za rad odnosno raspored na predmetno radno mjesto. Naime, navod tužitelja, a kojim opravdava raspored ŽB na radno mjesto za koje je propisano za tri razine niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja, da izraz "premještaj" imenovanog danog u izjavi od 29. prosinca 2017. ne umanjuje njegovu volju da radi na radnom mjestu kriminalistički operativni analitičar je neovisno o volji imenovanog za rad na određenom radnom mjestu, u potpunosti neosnovan, s obzirom na to da se imenovani u samoj izjavi jasno pozvao na odredbe članka 68. i 72. Zakona o policiji. Isto se odnosi i na navod tužitelja da je imenovani davanjem pisane suglasnosti pristao raditi na predmetnom radnom mjestu. Naime, a kako i sam tužitelj ističe, cilj navedenih odredbi kojima se propisuje obveza davanja pisanih izjava je zaštita policijskog službenika od postupanja protivno njegovoj volji, međutim isti ih pogrešno primjenjuje, jer u protivnom zakonodavac ne bi za svaki navedeni institut posebno propisivao takvu zaštitu. Također, s tim u svezi skreće se pažnja i na odredbu članka 72. stavka 3. Zakona, prema kojoj u slučaju premještaja, policijski službenik ima pravo na osnovnu plaću ostvarenu na radnom mjestu s kojeg je premješten, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, nesporno je pozivanje tužitelja na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, da se po donošenju novog Pravilnika o unutarnjem redu svi službenici trebaju rasporediti na slobodna radna mjesta prema potrebama službe i stručnom znanju, međutim kod policijskih službenika se mora prvenstveno voditi računa o pretpostavkama za raspored propisanih posebnim Zakonom o policiji. Navedeno je i vidljivo i iz vjerodostojnog tumačenja članka 126. stavka 1. Zakona o policiji, na koje se poziva i sam tužitelj, no ujedno propušta uvidjeti da je istim propisano da se svi policijski službenici trebaju rasporedi prema postupcima propisanim člankom 60., 62. i 63. Zakona o policiji. Daljnji navodi tužitelja o nemogućnosti rasporeda ŽB na radna mjesta sukladno osobnom policijskom zvanju smatraju se bespredmetnim s obzirom na sve do sad izneseno, no skreće se pažnja da prvostupanjsko tijelo navodi isključivo rukovodeća radna mjesta sa osobnim zvanjem žalitelja i nižim zvanjima, koja su popunjena drugim izvršiteljima putem internog oglasa. Naime, nesporno je kako su skladno članku 62. Zakona slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika koja nisu navedena u članku 60. stavku 1. ovoga Zakona, osim rukovodećih radnih mjesta potkategorije niži rukovoditelj, oglašavaju putem internog oglasa i popunjavaju premještajem ili rasporedom. Međutim kako je vidljivo iz Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika, osobno zvanje glavni policijski inspektor, odnosno čak i neposredno niže zvanje samostalni policijski inspektor propisano je za kategoriju radnih mjesta viših policijskih službenika u kojima postoji 6 potkategorija radnih mjesta. Prema tome ostaje nejasno zašto prvostupanjsko tijelo žalitelja raspoređuje tek u 4. potkategoriju radnih mjesta, koje je za 3. zvanja niže od osobnog zvanja žalitelja, a bez utvrđivanja da li postoje slobodna radna mjesta nerukovodećih policijskih službenika, koja nije potrebno oglašavati putem internog oglasa, a za koja su propisana zvanje glavni policijski inspektor. Slijedom navedenog, ostaje se kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba se smatra u potpunosti neosnovanom te se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Iz navedenih razloga, ocijenjeno je da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, pa tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je rješenjem od 16. kolovoza 2023. pozvao ČB da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu, uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu, međutim isti nije sudu dostavio odgovor na tužbu.

6. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet je ustupljen na rješavanje ovome sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23).

7. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenica tužitelja navela da ostaje pri navodima iz tužbe.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je u povodu žalbe ovdje zainteresirane osobe poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen provsutpanjskom tijelu na ponovni postupak.

11. Sukladno odredbi članka 63. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14-vjerodostojno tumačenje, 151/14, 33/15, 121/16; dalje: Zakon o policiji), koji je tada bio na snazi, raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se: 1. prilikom prijama u policiju. 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen.

12. Odredbom članka 64. stavcima 1. i 2. Zakona o policiji bilo je propisano kako se policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o policiji raspoređuje na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju. Policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o policiji, uz pisani pristanak rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

13. Nadalje, sukladno odredbi članka 72. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o policiji, policijskog službenika može se po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto u okviru stečenog stupnja obrazovanja i osobnog policijskog zvanja, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada te ga se iznimno može, uz pisani pristanak, premjestiti na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, policijski službenik ima pravo na osnovnu plaću ostvarenu na radnom mjestu s kojeg je premješten, ako je to za njega povoljnije.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvino, a što među strankama nije niti sporno da je dana 29. prosinca 2011. stupila na snagu Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave ("Narodne novine" br. 154/11) kojom su ustrojene nove unutarnje ustrojstvene jedinice a u skladu s kojom je donesena i Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 70/12.) kojom je, između ostalog u Sektoru kriminalističke policije umjesto ustrojstvene jedinice Odsjeka kriminalističke analitike ustrojena nova ustrojstvena jedinica Odjel kriminalističke analitike. U skladu s navedenim Uredbama i odredbama Zakona o policiji donesen je Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-152-OGR- 2458/2012 od 28. srpnja 2012. te je sve zaposlenike Ministarstva unutarnjih poslova trebalo rasporediti na radna mjesta utvrđena tim Pravilnikom. Iz podataka spisa predmeta je razvidno i to da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku po ranijem rješenju tuženiku od 30. studenog 2022. kojim je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 26. listopada 2022.

15. Osporeno rješenje tuženika kojim je poništeno prvostupanjsko rješenjem kojim se utvrđuje da je ovdje zainteresirana osoba GB raspoređen u razdoblju od 19.1.2018. do 31.12.2018. u Policijsku upravu istartsku, Sektor kriminalističke policije, Odjel kriminalističke analitike, na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar, i predmet vraćen provsutpanjskom tijelu na ponovni postupak, se u bitnom obrazlaže time da iako spisu predmeta prileži izjava žalitelja (ovdje zainteresirane osobe) od 29. prosinca 2017. kojom isti daje suglasnot da ga se sukladno člancima 68. i 72. Zakona o policiji, poradi potrebe službe premjesti u Sektor kriminalističke policije, Odjel kriminalističke analitike na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar za koje je predviđeno zvanje policijski inspektor, da je tuženik već ranijim rješenjem od 29. listopada 2021. utvrdilo da iz potpisane izjave ne proizlazi pristanak žalitelja (ovdje zainteresirane osobe) za raspored, već za premještaj na navedeno radno mjesto. Naime, člankom 64. stavkom 2. Zakona o policiji, jasno proizlazi da se policijskog službenika za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može uz pisani pristanak rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Kako zakon pristanak na premještaj na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog spominje i u članku 72., za naglasiti je kako se radi o dva instituta koja imaju različito pravno značenje i pravne posljedice te su regulirani na drugačiji način, dok je po tada važećim odredbama u slučaju premještaja postojala i mogućnost zadržavanja povoljnije osnovne plaće. Prema tome prvostupanjsko tijelo pogrešno smatra da je žalitelj samim davanjem pisane suglasnosti, bez obzira na izraz koji je pri tome upotrijebio, dao pristanak za raspored na predmetno radno mjesto. Također, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja skreće se pažnja kako za razliku od odredbe članka 64. stavka 2. Zakona o policiji koji je trenutno na snazi, tadašnja odredba Zakona je, u slučaju da se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je policijski službenik raspoređen a nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje bi se rasporedio, predviđala mogućnost za raspored na niže policijsko zvanje od osobnog zvanja policijskog službenika isključivo uz pisani pristanak policijskog službenika. Prema tome, u ovom konkretnom slučaju, za prvostupanjsko tijelo nije postojala mogućnost za raspored žalitelja (ovdje zainteresirane osobe) na niže policijsko zvanje. U ponovoljneom postupku prvostupanjsko tijelo da će otkolniti navedene nedostatke i potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o rasporedu policijskog službenika i utvrđenje činjenice navesti u obrazloženju rješenja te iznijeti razloge koje upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na zakonu utemeljena.

16. Ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika, a polazeći od podataka spisa predmeta i imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao pravilno i zakonito.

17. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, upravo suprotno tužbenim prigovorima, pravilno i zakonito je tuženik osporenim rješenjem uvažio žalbu zainteresirane osobe, poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pozivom na odredbu članka 117. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) uz uputu tuženika prvostupanjskom tijelu za postupanje u ponovljenom postupku.

18. Prije svega za navesti je da pravilno tuženik ističe da su premještaj i raspored policijskih službenika dva različita instituta, da imaju različito pravno značenje i pravne posljedice, te da su različito regulirana odredbama navedenog Zakona o policiji. Stoga, iz izjave zainteresirane osobe od 29. prosinca 2017., koja prileži spisu predmeta, a kojom zainteresirana osoba daje suglasnost da ga se sukladno odredbama članka 68. i 72. Zakona o policiji, poradi potreba službe, premjesti u Sektor kriminalističke policije, Odjel kriminalističke analitike na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar za koje je predviđeno zvanje policijski inspektor, ne proizlazi suglasnost zainteresirane osobe za raspored na navedeno radno mjesto, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjsko tijelo, već isključivo suglasnost za premještaj na navedeno radno mjesto.

19. Pri tome, u svezi tužbenih navoda da je zainteresirana osoba samim davanjem pisane suglasnosti, pristala raditi ne predmetnom radnom mjestu, bez obzira na izraz koji je tom prilikom upotrijebila, te je tužitelj mišljenja da naziv instituta ne može sam po sebi anulirati bit davanja pristanka, a to je volja policijskog službenika za rad na određenom radnom mjestu, te da je cilj zakonske odredbe kojom se utvrđuje obveza davanja pisanog pristanka je svojevrsna zaštita policijskog službenika od postupanja protivno njegovoj volji za navesti je da je navedeno prema ocjeni ovog Suda u cijelosti neosnovano prije svega iz razloga jer se zainsteresirana osoba u izjavi od 29. prosinca 2017. kojom je dala suglasnost za premještaj jasno pozvala na odredbe članka 68. i 72. Zakona o policiji, te je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja zainteresirana osoba istaknula da je itekako svjesna razlike između instituta premještaja i instituta rasporeda policijskih službenika kao i pravnih posljedica davanja svoje izjave koja je jasna.

19.1. Stoga pogrešno prvostupanjsko tijelo smatra da je zainteresirana osoba samim davanjem pisane suglasnosti, bez obzira na izraz koji je pri tome upotrijebio, dao pristanak za rad odnosno raspored na predmetno radno mjesto, te stoga u konkretnom slučaju za prvostuapnjsko tijelo nije postojala mogućnost rasporeda zainteresirane osobe na niže policijsko zvanje.

20. Isto tako imajući u vidu podatke spisa predmeta i obrazloženje prvostupanjskog rješenja koje je poništeno osporenim rješenjem tuženika pravilno tuženik ukazuje i na to da prvostupanjsko tijelo navodi isključivo rukovodeća radna mjesta sa osobnim zvanjem zainteresirane osobe i nižim zvanjima, koja su popunjena drugim izvršiteljima putem internog oglasa. Ističe se da je nesporno kako su sukladno članku 62. Zakona o policiji slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika koja nisu navedena u članku 60. stavku 1. ovoga Zakona, osim rukovodećih radnih mjesta potkategorije niži rukovoditelj, oglašavaju putem internog oglasa i popunjavaju premještajem ili rasporedom. Međutim kako je vidljivo iz Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika, osobno zvanje glavni policijski inspektor, odnosno čak i neposredno niže zvanje samostalni policijski inspektor propisano je za kategoriju radnih mjesta viših policijskih službenika u kojima postoji šest potkategorija radnih mjesta. Prema tome, pravilno ukazuje tuženik da ostaje nejasno zašto prvostupanjsko tijelo zainteresiranu osobu raspoređuje tek u 4. potkategoriju radnih mjesta, koje je za 3 zvanja niže od osobnog zvanja zainteresirane osobe, a bez utvrđivanja da li postoje slobodna radna mjesta nerukovodećih policijskih službenika, koja nije potrebno oglašavati putem internog oglasa, a za koja su propisana zvanje glavni policijski inspektor.

21. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno pozivom na odredbu članka 117. ZUP-a donio osporeno rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz jasnu uputu za postupanje u ponovljenom postupku.

22. Slijedom svega navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 4. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.