Poslovni broj 82 Kzd-63/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu za mladež Mitri Meštrović, kao sucu za mladež, uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FB, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u sv. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 dalje u tekstu: KZ/11), u vezi s čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (u daljnjem tekstu ODO Zadar) broj KOz- DO-48/2023, zaprimljene kod ovoga suda 27. rujna 2023. te konačno uređene na raspravi od 24. veljače 2025., nakon održane i zaključene rasprave 2. travnja 2025. u nazočnost zastupnika optužbe, zz oštećenika RB, oštećenika CB te okrivljenika, **.**.2025. objavio je i,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PB i F, rođen **.**.1981. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], keramičar, sa završenom SSS, nezaposlen, razveden, otac četvero djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što u vremenskom razdoblju od rujna 2020. do 26. studenog 2024., iako je na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020., a pravomoćnog od 4. rujna 2020 i ovršnog od 21. rujna 2020. bio u obvezi uzdržavati svoje sinove LB rođenog **.**.2006., TB rođenog **.**.2010. i EB rođenog **.**.2011. i mjesečno na ime njihovog uzdržavanja doprinositi i to za mlt. LB iznos od 600,00 CHF, a za mlt. TB i mlt. R iznose od po 550,00 CHF, počev od 1. srpnja 2020., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve s dospijećem najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke RB otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., iako je bio svjestan te svoje obveze i sposoban da istu ispuni, te zdrav i sposoban za privređivanje, te iako je ostvarivao prihode radom u inozemstvu, nije plaćao uzdržavanje kako je to određeno sudskim rješenjem, tako što je u razdoblju od 7. srpnja 2020. do 28. travnja 2021. uplaćivao manje iznose, u razdoblju od svibnja 2021. do srpnja 2023. uopće nije plaćao uzdržavanje, dok je dana 11. srpnja 2023. uplatio iznos od 900,00 EUR-a, dana 31. srpnja 2023. iznos od 450,00 EUR-a i dana 31. kolovoza 2023. iznos od 450,00 EUR-a, na koji je način svojoj djeci ošt. mlt. HB, ošt. mlt. TB i ošt. mlt. EB uskratio uzdržavanje u iznosu od 29.502,14 eura

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja, iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, u vezi s čl. 51. KZ/11,

pa se za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljeniku FB na štetu oštećenika sina LB

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest ) mjeseci

za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljeniku FB na štetu oštećenika sina mlt. TB

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

a za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. KZ/11 okrivljeniku FB na štetu oštećenika sina mlt. EB

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik FB se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljeniku FB se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

Tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik FB u roku od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) zz oštećenika RB i oštećenik LB sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete na ime dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja prema rješenju Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 17 R1 Ob- 266/20 od 7. srpnja 2020., pravomoćnom od 4. rujna 2020 i ovršnom od 21. rujna 2020., te presude ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. pravomoćne od 4. listopada 2024. i ovršne od 21. listopada 2024. upućuje na ostvarivanje u parnici

Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. toč. 10. KZ/11 okrivljeniku FB se nalaže da u roku od 1 (jedne) godine, računajući od dana pravomoćnosti ove presude, isplati maloljetnim oštećenicima TB i EB po zakonskoj zastupnici RB iznos od ukupno 19.114,95 eura, te da u istom roku oštećeniku ŽB isplati iznos od 10.387,19 eura na ime dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja u inkriminiranom periodu te da ubuduće nastavi plaćati obroke uzdržavanja po dospijeću, sve temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020., pravomoćnog od 4. rujna 2020 i ovršnog od 21. rujna 2020., te presude ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. pravomoćne od 4. listopada 2024. i ovršne od 21. listopada 2024.

Okrivljenik FB se upozorava da će sud sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11, u vezi sa čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 51. KZ/11 KZ/11 opozvati uvjetnu osudu, ukoliko okrivljenik u određenom roku ne isplati maloljetnim oštećenicima TB i EB po zakonskoj zastupnici RB iznos od ukupno 19.114,95 eura, te u istom roku oštećeniku ŽB ne isplati iznos od 10.387,19 eura, a sud utvrdi da je to mogao učiniti.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknadit trošak provedenog kaznenog postupka u iznosu od ukupno 515,00 (petstopetnaest) eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 27. rujna 2023. optužnicu poslovni br. KOz-DO-48/2023 protiv okrivljenika FB, zbog učina tri kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, u svezi sa čl. 51. KZ/11, konačno uređenu na raspravi od 24. veljače 2025.

2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi od 24. veljače 2025. naveo da ostaje kod obrane koju je dao prilikom prvog ispitivanja dakle da nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za djecu jer za to nije imao novaca. Inače da je od 2021. imao obrt u Švicarskoj koji je imao godinu i pol dana, ali ga je morao zatvoriti jer nije imao nikakvu zaradu dapače nije mogao plaćati zdravstveno pa tako ni alimentaciju, nakon čega da je radio u dobroj firmi i imao dobrog šefa, napravio je trajni nalog, a u radnom odnosu da je u toj firmi bio do 1. travnja 2024., sad da je u [adresa], da mu je obećan posao od strane firme iz Austrije za komercijalistu čak da su i dolazili u [adresa] međutim prošli tjedan da je dobio negativni odgovor i da je da ranije znao za to intenzivnije bi tražio posao, sada traži, šalje životopis i nema što se financija tiče za sebe a kamoli druge, živi od pomoći dobrih ljudi, njegova sadašnja supruga i sin da su se morali vratiti u Švicarsku jer njegova supruga nije mogla dobiti dozvolu za stalni ni za privremeni boravak u [adresa] odnosno ona ima srpsku i švicarsku putovnicu te joj je kako bi mogla biti u [adresa] svake godine trebalo mnoštvo potvrda i uvjerenja da obnovi boravak uz uvjet da je on zaposlen i ima riješeno stambeno pitanje. Inače sad živi u jednoj kući koju održava kao uvjet da ne bi morao plaćati režije jer vlasnica živi u [adresa] pa su se tako dogovorili. Supruga u Švicarskoj radi s tim da joj roditelji pomažu i čuvaju sina jer je vrtić preskup. Iz Švicarske da je otišao jer je život bio preskup, primanja su bila nedovoljna da bi mogli pristojno živjeti kad se uzme u obzir da su bili podstanari te živjeli na egzistencijskom minimumu odnosno da je imao plaću 6.100,00 franaka sa odbitcima bi mu bilo isplaćeno 5.700,00 franaka a kad bi otplatio režije i sve ostalo da bi mu ostalo 1.000,00 franaka s tim da supruga nije radila. Priložio je potvrde da se sa 1. prosinca 2020. prijavio na biro jer je bio nezaposlen te potvrdu o odjavi s biroa iz koje proizlazi da se zaposlio 8.3.2021. Njegova najveća greška da je bila što se dogovorio da alimentacija bude 1.700,00 franaka s tim da se na taj način dogovorio i potpisao sporazum pri čemu nije dodao da će takav iznos biti uz dječji doplatak, međutim kad je promijenio firmu u kojoj je radio dječji doplatak da je pao sa tadašnjih 990,00 na 700,00 franaka. Sa bivšom suprugom da se dogovorio i ona je dobila novac od dječjeg doplatka na račun u iznosu preko 12.000,00 franaka i to je išlo na račun koji na koji je dužan uplaćivati uzdržavanje, plus još 10.000,00 franaka što je također bilo uplaćeno na taj račun, da nije siguran je li to sve uplaćeno jer je u međuvremenu otišao ali da je bio dao zahtjev da se uplati i misli da se za te iznose treba smanjiti njegovo dugovanje. Sada da ne može plaćati tih dogovorenih 650,00 eura mjesečno jer je nezaposlen, živi u [adresa] gdje je prosječna plaća daleko ispod tog iznosa, a osim toga da nije dobio tu presudu. Da ne smijem ući u Hrvatsku jer bi odmah bio uhapšen ne zna zašto, a inače da bi tu došao raditi.

4. U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je još naveo da nije plaćao uzdržavanje jer nije bio u mogućnosti, da je od 2021. imao obrt, a od svibnja 2023. da je u radnom odnosu, pa da će naknadno uplatiti zaostatke.

5. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinje zz oštećenika RB nakon čega je sud čitao i razgledavao rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020. (l.s. 4, 22-23), plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (l.s. 5-15), promet po tekućem računu u stranoj valuti kod Privredne banke Zagreb na ime RB (l.s. 18), nalog OTP banke za plaćanje u inozemstvo (l.s. 28) potvrde banke o uplatama okrivljenika na račun zz djece (l.s. 37-38), potvrdu o zaposlenju za okrivljenika (l.s. 39-41), presuda ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. (l.s. 102-108), izlist tekućeg računa Privredne banke Zagreb (l.s. 110-151), podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad uz priloge (l.s. 90-99), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Anita Mešin Baraba od 15. siječnja 2025. (l.s. 156-176), te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika FB

6. Svjedokinja zz oštećenika RB u svom je iskazu navela da je sa okrivljenikom bila u braku od 3. srpnja 2004. do 7. srpnja 2020. kad je brak razveden rješenjem ovog suda br. 17 R1 Ob-266/20 koje je postalo pravomoćno 4. rujna 2020. U braku da su dobili tri sina, LB rođ. 2006., TB rođ. 2010. i R rođ. 2011., a u Centru da su se dogovorili oko načina viđanja s djecom, te plaćanja uzdržavanja koje su potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren naprijed spomenutim rješenjem suda, a prema kojem njezin bivši suprug je u obvezi mjesečno uzdržavati djecu i to na način da za LB mjesečno uplaćuje na njezin račun u PBZ-u do 5. u mjesecu iznos od 600,00 CHF, a za TB i R po 550,00 CHF na isti način, što sveukupno iznosi 1.700,00 CHF, s tim da je okrivljenik sam predložio ove novčane iznose što je ona prihvatila iz razlog što je u to vrijeme živio u [adresa] i radio u Lihtenštajnu, te su u to vrijeme primali dječji doplatak uz njegovu plaću u iznosu od 880,00 CHF za svu trojicu sinova, pa je on prema tome trebao iz vlastitih primanja doplaćivati razliku, što u odnosu na njegovu plaću nije bilo puno, tada da je zarađivao oko 6-7.000,00 CHF. Nakon razvoda okrivljenik da nije nikad platio cjelokupnu razliku već da je sveukupno tijekom nekih pola godine od razvoda platio jednom 1.000,00 CHF, jednom 1.100,00 CHF, 900,00 CHF, 1.200,00 CHF, te po 600,00 CHF do travnja 2021. Prema njezinim saznanjima okrivljenik da je dao otkaz u firmi u kojoj je radio negdje krajem 2020. te je početkom 2021 u Švicarskoj otvorio svoj vlastiti obrt, da je keramičar po struci. Od kraja svibnja 2023. da je ponovno počeo raditi u Lihtenštajnu te imao plaću u iznosu od 6.200,00 CHF, ali da joj nije poznato da li osim osobno automobila ima u vlasništvu neku drugu imovinu.

Krajem 2020. da joj je okrivljenik rekao da iznos od 1.700,00 CHF ne može plaćati jer da je Švicarskoj manji doplatak i iznosi 600,00 CHF za sva tri sina, pa da bi razliku mogao sam uplaćivati a kako je otvorio obrt da to nije u mogućnosti pa su s dogovorili da za uzdržavanje uplaćuje 1.200,00 CHF.

U razdoblju od 7. srpnja 2020. do 28. travnja 2021. kad je bila zadnja uplata okrivljenik da je uplatio iznose od 1.000,00 CHF, 1.200,00 CHF, 1.000,00 CHF, 800,00 CHF i 6 puta po 600,00 CHF.

Nakon što je prestao redovito uplaćivati uzdržavanja okrivljenik da je 12. ožujka 2021. djeci na ruke dao svakom po 1.000,00 kuna, u rujnu 2021. preko Western Uniona na ime svog oca da je poslao 700,00 CHF, 24. studenog 2021. po prijatelju da je poslao 3.800,00 kuna, u lipnju 2022. djeci da je dao po 1000,00 kuna, a u srpnju 2022. da im je dao po 200,00 kuna na ruke.

Okrivljenik da je 11. srpnja 2023. na ime uzdržavanja uplatio 900,00 eura, ali da nije sigurna da li je to bilo putem ovrhe, nakon čega da je 31. srpnja 2023. uplatio iznos od 450,00 eura, a taj isti iznos da je uplatio i 31. kolovoza 2023.

Dakle, okrivljenik da se od samog početka nije pridržavao donesenog Plana u pogledu visine iznosa koji je dužan uplaćivati na ime uzdržavanja djece, a od travnja 2021. do srpnja 2023. da je prestao plaćati uzdržavanje, kad je ponovno počeo plaćati s nekim uplatama koje po visini ne odgovaraju niti onima koje su određeni Planom niti njihovom usmenom dogovoru. Njoj da je poznato da je 2022. okrivljenik bio na ljetovanju sa svojom novom obitelji u Hrvatskoj, u Sukošanu, tada da su i njihova djeca bila kod njega, a ista da su mu ispričala kako tata traži teren za gradnju kuće, odnosno kuće za prodaju.

6.1. Na raspravi je svjedokinja zz oštećenika RB dodala da je u međuvremenu donesena nova presuda po kojoj da je, s obzirom na imovno stanje okrivljenika smanjen iznos koji treba plaćati za uzdržavanje svoj troje maloljetne djece odnosno po toj novoj odluci da je od 01. prosinca 2021. godine dužan za iste plaćati iznos od ukupno 650,00 eura, tako da je dužan za uzdržavanje još platiti iznos od 13.300,00 eura, s tim da je umanjila iznos koji je bivši suprug u međuvremenu platio od srpnja 2023. do siječnja 2024.

6.2. Na upit je svjedokinja zz oštećenika RB odgovorila da je ova presuda donesena u rujnu 2024. u listopadu da je postala pravomoćna i ovršna. Od srpnja 2023. do siječnja 2024. okrivljenik da je plaćao iznos od 450,00 eura mjesečno, ona da je od okrivljenika dok je živio u [adresa] tražila da traži na plaću doprinos za djecu, ali to nije htio zbog čega je ona to zatražila, ali kad je otišao raditi u Lihtenštajn samo je on mogao tražiti na plaću doprinos za djecu, ali kad ga je za pitala odgovorio je da to nije učinio bez da joj je naveo i razloge zašto to nije učinio. Okrivljenik da joj je poslao podatke firme od koje to može tražiti, ali da je obavještena da kao bivša supruga to ne može tražiti, samo da okrivljenik to može tražiti, ali on to nije htio učiniti, ne zna zašto. Dok je okrivljenik bio u Švicarskoj ne zna koliko je zarađivao , dok su bili u braku da je zarađivao 5-6.000,00 CHF to da je sam izjavio da je na sudu zbog drugog kaznenog predmeta. U ovom periodu u kojem je bio dužan platiti zakonsko uzdržavanje, cijeli taj period da je živio u [adresa], s tim da je dio tog perioda radio u Švicarskoj, a dio u Lihtenštajnu. Postavila je imovinskopravnih zahtjev u iznosu od 13.300,00 eura.

7. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020. (l.s. 4, 22-23), proizlazi da su se okrivljenik FB i zz oštećenika RB sporazumno razveli te da je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 12. lipnja 2020. u odnosu na njihovu mlt. djecu LB, TB i EB, a koje rješenje je postalo pravomoćno 4. rujna 2020., te ovršno 21. rujna 2020.

8. Iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. lipnja 2020. (l.s. 5-15), proizlazi da su se okrivljenik FB i zz oštećenika RB međusobno dogovorili da okrivljenik na ime uzdržavanja maloljetne djece na račun zz oštećenika RB kao roditelja s kojim djeca stanuju, za sina LB uplaćuje mjesečni iznos od 600,00 CHF do 5. u mjesecu, a za sinove TB i EB po 550,00 CHF mjesečno, do 5. u mjesecu, dakle u ukupnom iznosu od 1.700,00 CHF, počevši od 1. srpnja 2020.

9. Iz prometa po tekućem računu u stranoj valuti kod Privredne banke Zagreb na ime RB (l.s. 18) je vidljivo da je okrivljenik na ime uzdržavanja maloljetne djece 01. srpnja 2020. u uplatio iznos od 973,00 CHF, u kolovozu 2020. iznos od 1.173,00 CHF, 5. rujna 2020. iznos od 700,00 CHF, 1. listopada 2020. iznos od 940,04 CHF, 11. studenog 2020. iznos od 600,00 CHF, 21. prosinca 2020. iznos od 573,00 CHF, 4. veljače 2021, 26. ožujka 2021. i 28. travnja 2021. iznos od po 600,00 CHF.

10. Iz naloga OTP banke za plaćanje u inozemstvo od 8. kolovoza 2022. (l.s. 28) je vidljivo da je PB kao nalogodavac FB kao korisniku uplatio iznos od 9.250,00 eura, koji je iznos u podacima o plaćanju naveden kao poklon.

11. Iz potvrde banke o uplatama okrivljenika na račun zz oštećenika RB (l.s. 37-38), proizlazi da je dana 11. srpnja 2023. uplatio iznos od 900,00 eura, a 31. srpnja 2023. i 31. kolovoza 2023. iznos od po 450,00 eura.

12. Iz potvrda o zaposlenju za okrivljenika koje je priložio na raspravi od 24. veljače 2025. proizlazi da je bio nezaposlen i prijavljen na biro od 1. prosinca 2020. do 8. ožujka 2021. dok je živio u [adresa].

13. Iz presuda ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. (l.s. 102-108), to. III. proizlazi da je vezano za uzdržavanje maloljetne djece LB, TB i EB promijenjen Plan o zajedničkoj skrbi koji čini dio rješenje ovog suda br. R1 Ob-266/2020 od 7. srpnja 2020. na način da se određuje da će okrivljenik FB za uzdržavanje mlt. LB umjesto iznosa od 600,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 223,46 eura mjesečno, za mlt. TB umjesto iznosa od 550,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 223,46 eura mjesečno , a za mlt. EB umjesto iznosa od 550,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 203,15 eura mjesečno koje je iznose okrivljenik dužan uplaćivati najkasnije do 5. u tekućem mjesecu.

14. Iz nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Anite Mešin Baraba od 15. siječnja 2025. (l.s. 156-176), proizlazi da je okrivljenik u razdoblju od 04. rujna 2020. do 26. studenog 2025. bio dužan isplatiti iznos od 16.350,42 eura po osnovi uzdržavanja za svog maloljetnog sina LB, iznos od 15.655,78 eura po osnovi uzdržavanja za svog maloljetnog sina TB, te iznos od 14.927,33 eura po osnovi uzdržavanja za svog maloljetnog sina EB, odnosno ukupno za svo troje djece iznos od 46.933,54 po osnovi uzdržavanja.

Okrivljenik da je sveukupno u navedenom periodu od 04. rujna 2020. do 26. studenog 2024. uplatio na tekući račun zz oštećenika RB, majke maloljetnika LB, TB i EB, po osnovi njihovog uzdržavanja iznos od 8.474,90 eura (iznosi uplaćeni u CHF preračunati su u eure), što da je utvrđeno iz priloženih ispisa prometa po računu banke (banka dostavila podatke 8. siječnja 2025.)

Dana 14. siječnja 2025. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar dostavio je financijske kartice za korisnike LB, TB i EB. Isplata da im se vršila u periodu od 10. studenog 2021. do 01. studenog 2024. u maksimalnom trajanju od tri godine sukladno Zakonu o privremenom uzdržavanju iz 2014. U sitom periodu da je na ime korisnika LB isplaćen iznos od 3.138,35 eura, na ime TB iznos od 2.965,10 eura i na ime EB u iznos od 2.853,06 eura, što čini ukupnu uplatu u iznosu od 8.956,51 euro. Okrivljenik da je na ime uzdržavanja sinova LB, TB i EB u razdoblju od rujna 2020. do 26. studenog 2024. ostao dužan ukupan iznos od 29.502,14 eura.

15. Slijedom navedenog, analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je okrivljenik počinio tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, i to na štetu svojih maloljetnih sinova LB, TB i EB.

16. U postupku nije sporno da je okrivljenik na temeljem pravomoćnog i ovršenog rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020. ( pravomoćno 4. rujna 2020., te ovršno 21. rujna 2020), a čiji je sastavi dio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 12. lipnja 2020., bio dužan na ime uzdržavanja svoje maloljetne djece na račun zz oštećenika RB kao roditelja s kojim djeca stanuju, za sina LB uplaćivati mjesečni iznos od 600,00 CHF, a za sinove TB i EB po 550,00 CHF mjesečno, dakle u ukupnom iznosu od 1.700,00 CHF, i to počevši od 1. srpnja 2020., budući da okrivljenik isto ne spori.

17. Također nije sporno da je presudom ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. (l.s. 102-108), vezano za uzdržavanje maloljetne djece LB, TB i EB promijenjen predmetni Plan o zajedničkoj skrbi na način da je određeno da će okrivljenik FB za uzdržavanje mlt. LB umjesto iznosa od 600,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 223,46 eura mjesečno, za mlt. TB umjesto iznosa od 550,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 223,46 eura mjesečno , a za mlt. EB umjesto iznosa od 550,00 CHF od 1. prosinca 2021. doprinositi iznosom od 203,15 eura mjesečno.

18. Ono što je sporno jest koliki je iznos okrivljenik uplatio na ime dugovanog uzdržavanja, te da li je imao opravdanih razloga zbog kojih nije uredno plaćao uzdržavanje na način kako je to bilo određeno navedenom ovršnom ispravom.

19. Naime, okrivljenik u svojoj obrani ne spori da u kritičnom periodu nije plaćao uzdržavanja na način kako je to određeno ovršnom ispravom, ali kao razlog tomu navodi da nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za djecu jer za to nije imao novaca, da je od 1. prosinca 2020. do 8. ožujka 2021. bio nezaposlen, onda da je od 2021. godinu i pol dana imao obrt u Švicarskoj ali da ga je morao zatvoriti jer nije imao nikakvu zaradu, nije mogao plaćati ni zdravstveno pa tako ni alimentaciju, nakon čega da je do 1. travnja 2024. radio u dobroj firmi, ali da je sad u [adresa], jer mu je bio obećan posao od strane firme iz Austrije za komercijalistu ipak da nije zaposlen, tako da sad traži posao, pa novaca nema ni za sebe ni za druge, živi od pomoći dobrih ljudi, i kao podstanar u jednoj kući koju održava kao uvjet da ne bi morao plaćati režije jer vlasnica živi u [adresa] pa su se tako dogovorili, s tim da je iz Švicarske otišao jer je život postao preskup, njegova nova supruga i dijete da su se iz [adresa] vratili u Švicarsku, tamo da njegovoj supruzi pomažu njezini roditelji, a morala se tamo vratiti jer da bi joj se produžio boravak u [adresa] uvjet je bio da je on zaposlen i da ima riješeno stambeno pitanje. Osim toga da misli da je na ime uzdržavanja djece uplatio iznos od ukupno 22.000,00 CHF to da je išlo na račun na koji je bio dužan uplaćivati uzdržavanje, s tim da nije siguran da je li to sve uplaćeno jer je u međuvremenu otišao, ali da je bio dao zahtjev da se uplati i misli da se za te iznose treba smanjiti njegovo dugovanje, koje da sad ne može platiti jer je nezaposlen, te da misli da je dugovani iznos na ime uzdržavanja sinova manji od onog navedenog u provedenom financijskom vještačenju.

20. Nadalje, iz iskaza svjedokinje zz oštećenika RB proizlazi da razvoda okrivljenik nije nikad platio cjelokupnu razliku već da je sveukupno tijekom nekih pola godine od razvoda platio jednom 1.000,00 CHF, jednom 1.100,00 CHF, 900,00 CHF, 1.200,00 CHF, te po 600,00 CHF do travnja 2021., prema njezinim saznanjima da je dao otkaz u firmi u kojoj je radio negdje krajem 2020. te je početkom 2021 u Švicarskoj otvorio svoj vlastiti obrt, da je keramičar po struci, a od kraja svibnja 2023. da je ponovno počeo raditi u Lihtenštajnu te imao plaću u iznosu od 6.200,00 CHF, s tim da joj je krajem 2020 okrivljenik rekao da iznos od 1.700,00 CHF ne može plaćati jer da je Švicarskoj manji doplatak i iznosi 600,00 CHF za sva tri sina, pa da bi razliku mogao sam uplaćivati a kako je otvorio obrt da to nije u mogućnosti pa su s dogovorili da za uzdržavanje uplaćuje 1.200,00 CHF, s tim da je u razdoblju od 7. srpnja 2020. do 28. travnja 2021. kad je bila zadnja uplata okrivljenik uplatio iznose od 1.000,00 CHF, 1.200,00 CHF, 1.000,00 CHF, 800,00 CHF i 6 puta po 600,00 CHF, a a nakon što je prestao redovito uplaćivati uzdržavanja okrivljenik da je 12. ožujka 2021. djeci na ruke dao svakom po 1.000,00 kuna, u rujnu 2021. preko Western Uniona na ime svog oca da je poslao 700,00 CHF, 24. studenog 2021. po prijatelju da je poslao 3.800,00 kuna, u lipnju 2022. djeci da je dao po 1000,00 kuna, a u srpnju 2022. da im je dao po 200,00 kuna na ruke, nakon čega da je 11. srpnja 2023. na ime uzdržavanja uplatio 900,00 eura, iako nije sigurna da li je to bilo putem ovrhe, a 31. srpnja 2023. i 31. kolovoza 2023 da uplatio iznos od po 450,00 eura.

21. Ovakav iskaz svjedokinja zz oštećenika RB , sud je cijenio istinitim jer je logičan i životni, te sukladan izvedenim materijalnim dokazima, posebno rješenju ovog suda br. 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020., presudi ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024., kao i provedenom financijskom vještačenju.

22. Naime okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju od rujna 2020. do 26. studenog 2024. bio sposoban za privređivanje, štoviše 2020. godine bio je zaposlen, 2021. je po svom iskazu otvorio obrt, koji je propao, ali nakon toga se ponovno 2023. zaposlio, pa je stoga bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja maloljetnih sinova, a osim toga bio kako je bio radno sposoban to je isti u periodima nezaposlenosti mogao naći zaposlenje, bar jer u svojoj obrani kao osnovi razlog neplaćanja dužnog uzdržavanja okrivljenik je naveo svoju nezaposlenost, dok dio obrane u kojem je naveo da je otišao iz Švicarske u [adresa] jer je život bio preskup, a primanja nedovoljna da bi mogli pristojno živjeti, sud nije uvažio obzirom da okrivljenik niti jednim dokazom takvu obranu nije potkrijepi, te utvrdio kako nisu postojali opravdani razlozi da ovako ponašanje okrivljenika prema svojoj djeci, već je okrivljenik bio dužan potražiti zaposlen, pa makar preko sezone kao bi svojoj djeci platio uzdržavanje u iznosima u kojima je to bio dužan.

23. Osim toga, okrivljenik je bio svjestan kroz cijelo inkriminirano razdoblje da postoji pravomoćna i ovršna odluka kojom je utvrđeno da je dužan doprinositi na ime uzdržavanja svoje troje djece, tim više što se vezano za uzdržavanje djece oko iznosa uzdržavanja dogovorio sa svojom bivšom suprugom zz oštećenika RB pa je stoga bio svjestan da ima dužnost podmirivati dospjele obroke uzdržavanja što nije učinio odnosno nije u cijelosti učinio već samo djelomično, a koje uplate je trebao vršiti te samo djelomično izvršio na tekući račun zakonske zastupnice svoje djece, njihove majke RB.

24. Ovdje se napominje da je zaštita dobrobiti i prava djece, te odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta ispred bilo kojeg probitka roditelja, pa okrivljenik nema pravo izbora ispunjavanja ili neispunjavanja zakonske obveze uzdržavanja, jer se radi o zakonskoj dužnosti, naravno u slučaju kada postoji mogućnost ispunjenja obveze, a što je sud u odnosu na okrivljenika utvrdio, s obzirom da je isti u inkriminirano vrijeme bio svjestan te svoje obveze, te radno sposoban.

25. Slijedom navedenog je utvrđeno da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 postupivši sa izravnom namjerom, jer je, kako je već naprijed obrazloženo znao da je dužan doprinositi na ime uzdržavanja svojih maloljetnih sinova LB, TB i EB, ali unatoč tome samo djelomično doprinosio za uzdržavanje, iako je bio svjestan da mora u punom iznosu doprinositi za uzdržavanje, te sposoban to učiniti, čime je svoj djeci ŽB, TB i R uskratio dužno uzdržavanje za iznos od sveukupno 29.502,14 eura.

26. Čl. 172 st. 1. KZ/11 propisano je "Tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine", a st. 2. istog članka propisano je da ako se obveze iz st. 1. odnose na uzdržavanje djeteta počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. St. 3. istog članka propisano je da nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje iz st. 1. ili 2. navedenog članka.

27. Kako okrivljenik nije dokazao postojanje opravdanog razloga neplaćanja određenog mu iznosa za uzdržavanja svoje djece maloljetnih sinova LB, TB i EB iako mu je to određeno temeljem naprijed navedenih pravomoćnih i ovršnih odluka ovog suda, to je ovaj sud istoga proglasio krivim za počinjenje tri kaznena djela iz čl. 172 st. 1. u vezi sa st. 2. KZ/11, a nakon čega je okrivljeniku trebalo odmjeriti kaznenopravnu sankciju sukladno zakonu.

28. Za napomenuti je da je naknadno donesena presude ovog suda broj P Ob- 248/2021 od 18. rujna 2024. pravomoćna 4. listopada 2024. i ovršna od 21. listopada 2024., u odnosu na koju sud nije mijenjao optužnicu kako ne bi time izmijenio njezin identitet , međutim iz iste proizlazi da se okrivljeniku nalaže ime uzdržavanja mlt. djece plaćati manje mjesečne iznose i to iz razloga što je izgubio pravo na dječji doplatak, i to CB umjesto iznosa od 600,00 CHF iznos od 223,46 eura mjesečnom mlt. TB umjesto iznosa od 550,00 CHF iznos od 223,46 eura mjesečno, te mlt. EB umjesto iznosa od 550,00 CHF iznos od 203,15 eura mjesečno, pa je stoga obračun dugovanog iznosa na ime uzdržavanja mlt. po financijskom vještaku izračunat uzimajući u obzir i ovu presudu, a za koji iznos dugovanog, a neisplaćenog iznosa za uzdržavanje sinov, je tužitelj izmijenio optužnicu, kao i vrijeme unutar kojeg je okrivljenik bio u obvezi uzdržavati svoje sinove.

29. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan.

30. Prilikom odmjeravanja i individualizacije kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio duljinu razdoblja ne postupanja po pravomoćnim odlukama ovog suda u pogledu visine i načina plaćanja uzdržavanja, u odnosu na oštećenike sinove LB, mlt. TB i mlt. EB. Stoga je okrivljeniku za sva tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 počinjena na štetu njegove djece sinova LB, mlt. TB i mlt. EB odmjerena kazna zatvora i to u odnosu na svakog od oštećenih sinova u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te ga je osudio na jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda sukladno odredbi čl. 56. KZ/11 pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini neko drugo kazneno djelo.

31. Ovakva je kazna po mišljenju suda primjerna utvrđenom stupnju krivnje i posljedicama nastalim za zaštićeno pravno dobro, te da će ista ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati će kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela te da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

32. Okrivljeniku je uz uvjetnu osudu naložena posebna obveza, jer je po rješenju Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 17 R1 Ob-266/20 od 7. srpnja 2020., pravomoćnom od 4. rujna 2020 i ovršnom od 21. rujna 2020., te presudi ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. pravomoćnoj od 4. listopada 2024. i ovršnoj od 21. listopada 2024, isti bio u obvezi uzdržavati svoje sinove LB i mlt. TB i mlt. EB.

33. Nadalje je, temeljem čl. 62. st. 1 . toč. 1. KZ/11 okrivljeniku naložena isplata dužnog iznosa za dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja u roku od godinu dana od dana pravomoćnosti ove presude maloljetnim oštećenicima TB i EB po zakonskoj zastupnici RB u iznosu od ukupno 19.114,95 eura, te oštećeniku ŽB u iznosu od 10.387,19 eura, a koja obveza mu je određena tremeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 17 R1 Ob- 266/20 od 7. srpnja 2020., pravomoćnog od 4. rujna 2020 i ovršnog od 21. rujna 2020., te presuda ovog suda broj P Ob-248/2021 od 18. rujna 2024. pravomoćne od 4. listopada 2024. i ovršne od 21. listopada 2024.

34. Kako je oštećenik LB u međuvremenu postao punoljetan to je okrivljeniku trebalo naložiti isplatu dugovanog iznosa na ime njegovog uzdržavanja samom oštećeniku, a ne njegovoj majci zz RB.

35. Nadalje, okrivljenik je, uz naloženu obveze, upozoren da će sud sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11, a u svezi čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 istome opozvati uvjetnu osudu, ukoliko u roku od jedne godine ne isplati gore navedeni dužni iznos oštećenicama za dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja, a sud utvrdi da je to mogao učiniti.

36. Majka i zz mlt. oštećenika RB i oštećenik LB sa svojim imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete u cijelosti su upućeni na parnicu jer u ovom postupku sud nije ovlašten odlučivati o imovinskopravnom zahtjevu obzirom na postojanje naprijed navedenih pravomoćnih i ovršnih odluka ovog suda na osnovu kojih odluka se može pokrenuti odgovarajući ovršni postupak protiv okrivljenika.

37. Sud je naložio okrivljeniku plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od ukupno 515,00 (petstopetnaest) eura korist proračunskih sredstava, u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude, koji troškovi se odnose na troškove financijskog vještačenja u iznosu od 375,00 eura i paušalne troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 140,00 eura, koji su troškovi odmjereni s obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.

38. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 4. travnja 2025.

Sutkinja za mladež

Mitra Meštrović

Pravna pouka:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na br. KOz-DO-48/2023,

2. Okrivljenik FB

3. zz oštećenika RB i oštećenik LB

4. U spis