Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-157/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N  J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po OD Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje Donji Macelj 113, Đurmanec, oboje zastupani po ZOU Krešimir Vlajčević i Nataša Bratković iz Zagreba, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4445/2022. od 26. veljače 2024. ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 5. ožujka 2024. i o žalbi protiv rješenja broj: P-4445/2022. od 5. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4445/2022. od 26. veljače 2024. ispravljena rješenjem istoga suda broj: P-4445/2022. od 5. ožujka 2024. i rješenje broj: P-4445/2022. od 5. ožujka 2024. potvrđuju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-445/2022. od 26. veljače 2024. ispravljena rješenjem istog suda i broja od 5. ožujka 2024. utvrđeno je da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovrpl-8917/2011. od 18. listopada 2011. za iznos od 187.528,39 kuna odnosno 24.889,29 EUR-a.

Istom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju isplate iznos od 93.764,20 kuna odnosno 12.444,65 EUR-a svatko od njih sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da svatko od njih tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.635,78 EUR-a, dok je odbijen zahtjev tužitelja da tuženici solidarno nadoknade parnični trošak.

Rješenjem broj: P-4445/2022. od 5. ožujka 2024. ispravljena je presuda broj:

P-4445/2022. od 26. veljače 2024. tako da u izreci pod točkom I. umjesto iznosa od 187.528,39 kuna treba pisati 24.889,29 EUR-a, a pod točkom II. i III. izreke umjesto 93.764,20 kuna treba pisati 12.444,64 EUR-a.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se žalba uvaži i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određeno rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj: Ovrpl-8917/2011. od 18. listopada 2011.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio.

Prema stanju spisa presudom i rješenjem broj: P-4239/2012. od 11. travnja 2016. sud je dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 93.764,20 kuna od svakog tuženika, dok preinaka nije dopuštena u dijelu u kojem tužitelj traži da sud utvrdi da su s danom 10. svibnja 2010. prestale obveze tužitelja određene presudom Općinskog suda u Kutini broj: P-357/2007. od 28. studenoga 2008. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zlataru broj: Gž-1076/2011. od 26. siječnja 2011.

Rješenje kojim je odbijena preinaka tužbe postalo je pravomoćno.

8. U postupku je nesporno utvrđeno da je sin tuženika JČ stradao u prometnoj nesreći 10. veljače 2004. za koju je odgovoran osiguranik tužitelja, a da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini broj: P- 397/2005. od 20. prosinca 2006. tužitelju naloženo da ŽČ na ime naknade štete isplati iznos od 616.900,00 kuna sa zateznim kamatama i rentu s naslova tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno od 1. prosinca 2004. pa ubuduće, a da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj:

P-155/2016. od 12. listopada 2016. ukinuta navedena obveza plaćanja rente s danom 11. svibnja 2011. te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini broj: P-357/2007. od 28. studenoga 2008. i tuženicima dosuđena naknada štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od po 220.000,00 kuna i troškovima postupka u iznosu od 67.568,32 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te da je tužitelj izvršio djelomičnu isplatu dosuđenih iznosa tuženicima da je u odnosu na iznos od po 57.046,00 kuna s naslova glavnice i iznos troška od 16.012,63 kune dana 16. listopada 2011. doneseno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda broj:

Ovrpl-8917/2011. na temelju ovršne isprave kojim je određen i ovršni trošak u iznosu od 3.075,00 kuna tako da je dana 15. prosinca 2011. naplaćen ukupan iznos od 187.528,39 kuna.

Tužitelj je rješenjem prvostupanjskog suda broj: Ovrpl-8917/2011. od 8. svibnja 2012. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Odredbom članka 85. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 9/94., 20(97., 55/99., 116/99., 11/02.) a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja iz kojeg je proizašla predmetna obveza tužitelja propisano je da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga utvrdi Vlada Republike Hrvatske ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos, da se ako ima više oštećenih osoba a ukupna naknada premašuje taj iznos, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno smanjuju te da društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade jer nije znao niti je mogao znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovog članka.

10. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti od 12. veljače 1998. godine ("Narodne novine" broj: 20/98.) svota osiguranja po jednom štetnom događaju za štete na osobama određena je u iznosu od 1.400.000,00 kuna.

11. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je na temelju presude Općinskog suda u Krapini broj: P-357/2007. i rješenja o ovrsi broj: Ovrpl-817/2011. tužitelj tuženicima u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. ukupno isplatio 513.436,39 kuna, iznos od 57.423,76 kuna na ime kamata te iznos od 16.012,63 kune za parnične troškove, a na temelju akontacije presude broj: P-397/2005. i rješenja o ovrsi broj: Ovrpl-5975/2007. tužitelj je u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014. oštećeniku ŽČ ukupno isplatio 1.271.298,94 kune. Nadalje, prema mišljenju vještaka limit predmetne police osiguranja iscrpljen je 10. svibnja 2010. isplatom mjesečne rente za oštećenika ŽČ temeljem rješenja o ovrsi broj: Ovrpl-5975/2007., pa je na taj dan nastalo prekoračenje limita a navedeni izračun izvršen je na način da su od nominalnog iznosa limita osiguranja oduzeti nominalno isplaćeni iznosi naknada štete.

Vještak je također utvrdio da je prema dostavljenim ispravama tuženicima isplaćen iznos od 187.528,39 kuna što je iznos prekoračenja limita za tuženike a na koji nalaz tuženici nisu imali primjedbi.

12. Odredbom članka 46. stavak 2. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12.) propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, osobito ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, a iscrpljenje svote osiguranja je činjenica koja dovodi do prestanka tražbine prema odredbi članka 46. stavak 1. točke 9. Ovršnog zakona.

13. Provedenim dokazima je utvrđeno da je do iscrpljenja svote osiguranja došlo nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave odnosno presude Općinskog suda u Krapini broj: P-357/2007. od 28. studenoga 2008. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1076/2011. od 26. siječnja 2011. a iz koje proizlazi da se taj prigovor ne može isticati prije nego je došlo do iscrpljenja osigurane svote, pa se o tom prigovoru nije meritorno raspravljalo.

Kako je dakle upravo nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave došlo do iscrpljenja svote osiguranja, to je tužitelj time istakao novu činjenicu koju nije mogao istaći u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava a isticanjem takvog prigovora tužitelj je doveo u pitanje dopuštenost ovrhe.

14. Tuženici stoga neosnovano tvrde da tužitelj ne može isticati prigovor iscrpljene svote limita u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom već da je taj prigovor trebao istaknuti u parnici u kojoj je donesena ovršna isprava.

15. Odredbom članka 52. Ovršnog zakona propisano je da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 48. i članka 49. stavak 1. toga Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu te da na te novčane iznose ovršenik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine odnosno od unovčenja dijelova imovine ovršenika.

16. Neosnovano je stoga bilo protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu naknadno postavljenog kondemnatornog zahtjeva kojim tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa koji su tuženicima isplaćeni u ovršnom postupku broj: Ovrpl-8917/2011.

17. Protivno dakle žalbenim navodima, provedenim dokazima je utvrđeno da je limit po predmetnoj polici osiguranja prekoračen dana 10. svibnja 2010., a nakon toga je tuženicima u ovršnom postupku broj: Ovrpl-8917/2011. isplaćeno ukupno 187.528,39 kuna, pa kako je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dana 26. rujna 2011. već bila iscrpljena svota osiguranja od 1.400.000,00 kuna, sud je pravilnom primjenom odredbe članka 85. stavak 1. Zakona o osiguranju ocijenio da je prigovor tužitelja o iscrpljenoj svoti osiguranja osnovan odnosno da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 46. stavak 2. točke 9. Ovršnog zakona.

18. Na temelju dostavljenih isprava i provedenog vještačenja utvrđeno je da je svakome od tuženika u ovršnom postupku isplaćen iznos od 93.764,20 kuna s obzirom da su tuženici u postupku u kojem je donesena ovršna isprava bili obični suparničari.

19. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je rješenjem od 5. ožujka 2024. ispravio presudu od 26. veljače 2024. u smislu da umjesto iznosa u valuti kuna trebaju isti biti izraženi u valuti euro, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22., 88/22.).

20. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 4. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin