REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 : P-7307/2021-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv I tuženika ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženice ĐAK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] III tuženika EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tuženice KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], I, II i IV tuženici zastupani po punomoćniku VA, odvjetniku u [adresa], V tuženika JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI tuženice PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku EA, VII tuženice UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. lipnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja NA, dipl. iur., punomoćnika I, II i IV tuženika ČA, odvjetnika, III, IV i VII tuženika osobno i punomoćnika VI tuženika EA, dana 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje i ispravak upisa prava vlasništva AA, [adresa], RA, [adresa], UA, [adresa], AA (sin BA), [adresa], UA rođ. EA (kćer BA), [adresa] i RA rođ. EA (kćer BA), [adresa] na zk. č. br. 5665/3 k. o. [katastarska općina], površine 513 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva u korist Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 u cijelosti.
II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana. "
II./ Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " Utvrđuje se da je tužitelj Grad Zagreb, Zagreb, TRG Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 vlasnik nekretnine zk.č.br. 5665/3 k. o. [katastarska općina], površine 513 m2, upsiane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a što su I tuženik ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonski nasljednik iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. ĐA AA, [adresa], II tužena EAK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonska nasljednica iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. EAK AA, [adresa], III tuženi EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonski nasljednik iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. EA AA, [adresa], IV tužena KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. KA AA, [adresa], V tuženi JA, [adresa], OIB:; 78807789786 kao zakonski nasljednik iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. JA AA, [adresa], VI tužena PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonska nasljednica iza zemljišnoknjižnog suvlasnika pok. JA AA, [adresa], i UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u korist Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 u 4/6 dijela.
II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 15.444,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 04. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "
III/ Odbijaju se I, II, IV i VI tuženici sa zahtjevom za naknadu parnično troška u cijelosti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi kako je Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel broj: Z-8997/09, Z-2759/16, Z-2764/16 i Z-19418/18, na prijedlog tužitelja otvoren pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u pogledu nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 513 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je dana 3. travnja 2018. doneseno rješenje kojim se odbija prijava za upis Grada Zagreba kao neosnovana, dok se prihvaćaju prigovori protustranaka, ovdje tuženika. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se kako su tuženici stekli vlasništvo predmetne nekretnine uživajući zaštitu povjerenja u zemljišne knjige koja je predviđena čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama te koja propisuje da osoba koje je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunosti zemljišne knjige stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis, niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Tužitelj prvenstveno navodi kako su pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I- 05/4-110/1-1980 od 5. veljače 1980. eksproprirane nekretnine u korist društvenog vlasništva sagrađene na zemljištu oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u tadašnjem vlasništvu Đ DA (stvarno vlasništvo BA, DA i IA), i to: stambena zgrada, pločnik, jama za smeće, brajde I, II, III, pumpa, septićka jama i ograde: ulična, bočna I, bočna II i dvorišna odnosno svi objekti izgrađeni na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom VI. i VII. navedenog rješenja određeno je da će se po pravomoćnosti istog, odrediti rasprava u svrhu sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane objekte te izvršiti uknjižba vlasništva u korist društvenog vlasništva, a na prijedlog korisnika eksproprijacije. Na usmenoj raspravi održanoj dana 22. listopada 1980. br. UP/I-05/3-110/2-1980 pri Sekretarijatu za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, zaključen je sporazum o akontaciji naknade između Zavoda za izgradnju i prijašnjeg vlasnika, prema kojem se Zavod obvezao u ime naknade za eksproprirane objekte na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatiti ZA, DA i IA iznos od 566.629,28 dinara te im je na korištenje dodijeljen jednosobni stan u površini 36,36 m2 i jedan dvosobni stan u površini 55,21 m2. Isti se nisu složili s visinom utvrđene naknade te je o konačnoj naknadi odlučio Općinski sud u Zagrebu rješenjem R1-1900/91-12 kojim je utvrđen dodatni iznos naknade u ukupnom iznosu 539.578,11 dinara zajedno sa zakonskim kamatama. Navedeni iznosi za eksproprirane objekte isplaćeni su predniku tuženika BA što dokazuju potvrde o uplati od dana 27. studenog 1980. i 14. siječnja 1983. dok je dana **.**.1987. LA kao članu obiteljskog domaćinstva dodijeljen na trajno korištenje dvosobni stan površine 68,92 m2, a sve sukladno rješenju o eksproprijaciji od dana 5. veljače 1980. Nastavno je rješenjem Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Komisija o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje br. UP/I-05/3-1233/1-1980 od 27. veljače 1980. deposedirano zemljište oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist Općine Trešnjevka. Navedena rješenja o eksproprijaciji i deposedaciji nisu nikada bila provedena u zemljišnoj knjizi te su kao vlasnici zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostali upisani ZA i DA. Međutim, njihovo pravo vlasništva prestalo je donošenjem gore navedenih rješenja o eksproprijaciji na temelju čl. 24. st. 1. Zakona o eksproprijaciji (NN 10/78) i rješenja o deposedaciji na temelju čl. 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73). ZA preminuo je 23. rujna 1983. te je kod naslovnog suda pod brojem Z-22377/05 na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini donesenog po javnom bilježniku pod posl. br. O-137/87 UPP/OS-82/05-8 od 14. lipnja 2005. uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist ZA AA (sin BA), UA rođ. ZA (kćer BA) i RA (kćer BA), svakom u 1/6 dijela. DA preminula je 19. svibnja 1989. te je kod naslovnog suda pod brojem Z-28843/05 uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist DA AA, Bradić Marije i Mudražija Ankice, svakom u 1/6 dijela. ĆA preminuo je 21. studenog 2010. te je i dalje upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 2/6 dijela budući da ista nije bila predmet ostavinske rasprave te nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju O-5/11, UPP/OS-13/2011 od dana 02. srpnja 2012. dok su kao zakonski nasljednici I. reda utvrđeni supruga EAK, kćeri KA i PA te sinovi JA, ĐA i EA. Međutim, nasljednici pok. ZA i DA nisu mogli naslijediti više prava nego što su ih oni sami imali, odnosno nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnog zemljišta, a sve s obzirom na to da je prednicima tuženika pravo vlasništva prestalo donošenjem rješenja o eksproprijaciji i deposedaciji. S obzirom na sve naprijed navedeno tuženici nisu vlasnici predmetnog zemljišta već samo imaju neistiniti upis u zemljišnoj knjizi, odnosno upis vlasništva za koji ne postoji valjani materijalno- pravni temelj. Neosnovano zemljišno-knjižni sud u svom rješenju tvrdi da su tuženici stekli vlasništvo predmetne nekretnine uživajući zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, obzirom da se radi o nekretnini koje je na dan 1. siječnja 1997. bila u društvenom vlasništvu te se u odnosu na istu zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017. Ovdje valja napomenuti i da se nekretnina od nevlasnika može steći povjerenjem u zemljišne knjige samo onda kada se radi o stjecanju temeljem pravnog posla, a ne o stjecanju nasljeđivanjem (kod kojeg nasljednik ne može steći više prava nego što ih je ostavitelj imao). Zaključno, nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 513 m2 bila je eksproprirana i deposedirana 1980. te je tužitelj stekao pravo korištenja predmetne nekretnine temeljem rješenja o eksproprijaciji UP/I-05/4-110/1-1980 od 5. veljače 1980., rješenja o deposedaciji UP/I-05/3-1233/1-1980 od 27. veljače 1980., Sporazuma o akontaciji od dana 22. listopada 1980., rješenja Općinskog suda u Zagrebu R1-1900/91-12, Potvrde o uplati od 27. studenog 1980. i 3. prosinca 1987., Odluke od 3. prosinca 1987. u smislu čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), koje pravo korištenja je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 1. siječnja 1997. pretvoreno u pravo vlasništva temeljem čl. 361. st. 1. navedenog zakona. Također, tužitelj ističe kako je u katastarskom operatu upisan kao posjednik predmetne nekretnine, odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara zk. č. br. 5665/3 k. o. [katastarska općina], pa slijedom navedenog, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 05.12.2018. tužitelj traži da ovaj sud naloži zk odjelu ovog suda brisanje i ispravaka upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na način da se briše upis ĆA i ovdje VI tuženice i izvrši upis prava vlasništva tužitelja u 4/69 djela predmetne nekretnine, te eventualno kumulirani zahtjev da se tužitelj utvrdi vlasnikom 4/6 dijela predmetne nekretnine, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti .
2. I, II , IV tuženici u odgovoru na tužbu podnesenom na ročištu od 12.041.2022. navode kako osporavaju u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te kako je ZK odjel ovog suda u predmetu Z- 8997/09 već zauzeo stav da je prijedlog Grada Zagreba za upis prava vlasništva kroz pojedinačni ispravni postupak neosnovan i odbijen, te je konstatirano da tuženici kao protustranke uživaju zaštitu povjerenja u zemljišnim knjigama. Isto tako smatra kako su tuženici nužni jedinstveni suparničari, te u slučaju odbačaja tužbe na jednog, nužno dolazi do odbačaja tužbe i prema ostalim jedinstvenim suparničarima. Navodi kako su rješenja od posedaciji i eksproprijaciji koje je tužitelj dostavio u spis su potpuno nečitki te su tuženici onemogućeni u očitovanju na ista. U dopuni odgovora na tužbu na ročištu od 12.09.2022. navode kako ističu prigovor zastare kako glavnog tako i alternativnog tužbenog zahtjeva. Nadalje ističu kako je temeljem rješenja ovog suda poslovni broj Z- 8997/2009, a koji preleži tužbi, razvidno da tuženici uživaju zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige, a predmetno načelo primjenjivo je i na prednika tuženika ĆA, a posebno na tuženika ĐA koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Darovnog ugovora iz 2009., a koji je predan u spis na pripremnom ročištu. Predlažu da sud službenim putem pribavi od Gruntovnice Zagreb predmete Z-28843/05, Z-22377/05 temeljem koji je ĆA uknjižen kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini.
2. III i V tuženici, te III tuženik kao punomoćnik VI tuženice su u odgovoru na tužbu naveli da prihvaćaju tužbeni zahtjev u cijelosti. Mole sud da ih oslobodi od bilo kakvih troškova prouzročenih tužbom.
3. U pogledu nekadašnje VII tuženice UA tužba je odbačena rješenjem ovog suda broj gornji od 10.10.2018. jer je ista preminula prije pokretanja predmetnog postupka. Ovdje se napominje, a suprotno tvrdnjama I., II., i IV. tuženika, kako tuženici u parnici radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva nekretnine nisu nužni i jedinstveni suparničari jer se spor ne mora riješiti na jednak način prema svim suparničarima. Navedeno je potvrdila i sudska praksa. (Sentenca Županijski sud u Varaždinu Gž-314/2017), pa je stoga prigovor tuženika u tom smislu ocijenjen kao neosnovan.
4. U odgovoru na tužbu VIII tuženica u bitnom ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan pa predlaže da se tužbeni zahtjev u odnosu na nju odbaci podredno odbije. Naime, rješenjem Općinskog građanskog suda od 3. travnja 2018. Z-8997/09, pravomoćno je odlučeno da se odbija upis prava vlasništva tužitelja temeljem prijave posl. br. Z-8997/09, Z-2759/16, Z-19418/16 i Z-2764/16 pa VIII tužena napominje kako navedeno pravno načelo zabranjuje suđenje dva puta u istoj pravnoj stvari (ne bis in idem), kao opće procesno načelo, koje je izraženo u pravilima parničnog postupka kroz institut zabrane dvostruke litispendencije (čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku) i zabrane suđenja u pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno (res iudicata – čl. 333. st. 2. ZPP-a). Povreda navedenih zabrana ima značenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a). U odnosu na osnovni tužbeni zahtjev ističe kako je isti neosnovan budući da Grad Zagreb nije nikada bio upisan u zemljišnim knjigama, a ujedno se osporava i aktivna legitimacija tužitelja. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno legitimirana je osoba koja je nositelj nekog knjižnog prava koje je povrijeđeno nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe (VIII tužena nije nezakonito uknjižena). Iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi kako se radi o brisovnoj tužbi. Naime, tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo ona osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja ili njegovi univerzalni sljednici, dakle samo onaj koji je prije spornog upisa bio uknjižen kao nositelj knjižnog prava u zemljišnim knjigama ili njegovi univerzalni sljednici. Ali u konkretnoj situaciji, u vrijeme podnošenja prijedloga tužitelja radi upisa prava vlasništva kod zemljišno knjižnog suda od 18. veljače 2009. na predmetnoj čestici nisu bili više upisani BA i MA, već su rješenjem o nasljeđivanju O-4182/89 od 29. lipnja 2005., a koje je rješenje provedeno kod istog suda pod brojem Z-28843/05 i rješenjem o naknadno pronađenoj imovini O-137/54 od 14. lipnja 2005. pod Z-22377/05 upisani ĆA, RA i UA, ovdje VIII tužena, kao nositelj knjižnog prava. Dakle, tužitelj nije nikada bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a vlasništvo se stječe upisom u zemljišne knjige. Osim toga tužbeni zahtjev u brisovnoj tužbi nije određen, tužitelj nije naveo točno koji upis u zemljišnim knjigama se treba brisati i koje se ranije zemljišno knjižno stanje treba uspostaviti. Tužbu radi brisanja uknjižbe koja vrijeđa prava tužitelja i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja može podnijeti samo osoba koje je kao nositelj knjižnog prava bila upisana prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama. Tu tužbu ne može podnijeti osoba koja nikada nije ni bila upisana u zemljišne knjige premda je nekretninu stekla određenim pravnim poslom i ima valja titulus. Nadalje se ističe kako sporno rješenje o eksproprijaciji od 5. veljače 1980. nije izvršeno u roku od 5 godina pa predmetno zemljište nije stvarno deposedirano, a VIII tužena je kontinuirano u savjesnom i poštenom posjedu od trenutka otvaranja nasljedstva pa stoga nema niti mjesta usvojiti zahtjev tužitelja kojim se traži zaštita putem brisovne tužbe u smislu čl. 129. st. 1. ZZK. (NN 91/96). U odnosu na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev VIII tužena ističe kako tužitelj traži od tuženika da priznaju tužbeni zahtjev pa bi se radilo o obvezno-pravnom, a ne stvarno pravnom zahtjevu. Stoga VIII tužena ističe prigovor zastare jer je tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje te obveze.
5. Na ročištu od 12.09.2022. VII tuženica nadalje ističe da u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tužbeni zahtjev po brisovnoj tužbi nije određen odnosno tužitelj nije naveo točno koji upis se treba brisati i koji se ranije zemljišnoknjižni upis treba uspostaviti odnosno ističe se kako tužitelj u odnosu na glavni tužbeni zahtjev nema aktivnu legitimaciju zato što tužbu radi brisanja uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zk stanja može podnijeti samo osoba koja je kao nositelj knjižnog prava bila upisana prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama. U odnosu na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev također ističe prigovor zastare obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen tako da se zahtjeva priznanje prava vlasništva i trpljenje istog u zemljišnim knjigama, a za što je istekao rok od 5 godina koji propisuje isto. Također se navodi kako Grad Zagreb odnosno tužitelj nije postupio po Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama tj. nije dodijelio korisnici IA stan a ona kako nije imala nasljednika, nju je naslijedila majka DA, a DA, ĆA, RA i VII-tuženik.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 2.7.2017. (list 8-9, 106-108 spisa), presliku Rješenja zk odjela ovog suda Z-8897/09, 2759/16, 2764/16 i 19418/18 od 3. travnja 2018. (list 9-10 spisa), presliku rješenja o eksproprijacije od 5.2.1980 (list 11-12 spisa), presliku zapisnika s usmene rasprave od 22.10.1980 (list 13-14 spisa), presliku Rješenja ovog suda R- 1991 od 27.10. 1981. (list 15-17 spisa), presliku računa 0532 od 10.11.1980 (list 18- 19 spisa), presliku potvrde o uplati od 27.10.1980 i 27.11.1980 (list 20-21), presliku računa 9522 od 5. veljače 1982. (list 22-23 spisa), presliku naloga o plaćanju od 14.1.1982 (list 24 spisa), presliku naloga o plaćanja od 24.1.1984. (list 25-26 spisa), presliku naloga o plaćanju od 14. siječnja 1983. (list 27-28 spisa), presliku Odluke od 3.1.1987. (list 29-30 spisa), presliku Rješenja o eksproprijaciji (list 31-33 spisa), presliku Rješenja o nasljeđivanju, broj: O- 5/11 od 2. 7. 2011 (list 34-35 spisa), presliku Uvjerenja Grada Zagreba, Odjela za prostorno uređenja od 8.2.2010 (list 36 ), presliku izvoda iz posjedovnog lista od 2.7.2017. (list 37 spisa), presliku informacije o identifikacije zk čestice (list 38 spisa), presliku Rješenja o nasljeđivanju O-7112/13 od 14.1.2014. (list 53-54 spisa), presliku osobne iskaznice HA (list 55 spisa), izvod iz statusa zk predmeta ovog suda Z-2759/16, 1918/18, 2764/16 (list 56-48 spisa), izvod iz sudske prakse (list 59-66, 77-90, 129-176, 182-230, 276 spisa), presliku povijesti promjena na katastarskim česticama(list 76 spisa,) presliku Ugovora o darovanju (list 120-123 spisa), presliku Rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 22. siječnja 2007. (list 246-249 spisa), presliku Rješenja Ministarstva pravosuđa (list 250-255 spisa), presliku Rješenja o nasljeđivanju od 29. 6. 2005. (list 287-289 spisa), presliku Rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-137/87 od 30.6.2007. (list 290-292 spisa).
7. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem I, III, V i VI tuženika (list 332-334 spisa).
8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljia neosnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
9. Uvidom u rješenje zk odjela ovog suda posl. br. Z-8997/09, 2759/16, 2764/16, 19418/18 od 03.04.2018. utvrđeno kako je odbijena prijava za upis Grada Zagreba kao neosnovana, dok se prihvaćaju prigovori protustranaka, ovdje tuženika. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se kako je tužitelj podnio prijedlog kojim predlaže uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica] oranica na Spojnom putu površine 142,6 čhv ili 513 čm, u uk.ul. 13173 k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji UP/I-05/4-110/1-1980 od 5. veljače 1980., rješenja o deposedaciji UP/I-05/3-1233/1-1980 od 27. veljače 1980., Sporazuma o akontaciji od dana 22. listopada 1980., rješenja Općinskog suda u Zagrebu R1-1900/91-12, dvije uplatnice broj 225 od 27. studenog 1980. i 14.01.1983. Zaključno, nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 513 m2 bila je eksproprirana i deposedirana 1980. te je tužitelj stekao pravo korištenja predmetne nekretnine temeljem su tuženici stekli vlasništvo predmetne nekretnine uživajući zaštitu povjerenja u zemljišne knjige koja je predviđena čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama te koja propisuje da osoba koje je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunosti zemljišne knjige stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis, niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.
10. Uvidom u izvadak iz Zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 02.07.2018. (list 8 spisa) utvrđeno je da su kao suvlasnici z.k.č.br. oranica na spojnom putu površine 513 m2, upisani prednik tuženika ĆA u 2/6 dijela, RA u 2/6 dijela, VI tuženica u 2/6 dijela.
11. Iz pravomoćnog rješenja Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I-05/4-110/1-1980 od 5. veljače 1980. utvrđeno je kako se usvaja prijedlog Zavoda za izgradnju grada Zagreba, Proleterskih brigada 60/II od 03.01.1980. za eksproprijaciju nekretnina, te da se ekspropriraju nekretnine u korist društvenog vlasništva sagrađene na zemljištu oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u tadašnjem vlasništvu BA i DA (stvarno vlasništvo BA, DA i IA), i to: stambena zgrada, pločnik, jama za smeće, brajde I, II, III, pumpa, septička jama i ograde: ulična, bočna I, bočna II i dvorišna odnosno svi objekti izgrađeni na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom VI. i VII. navedenog rješenja određeno je da će se po pravomoćnosti istog, odrediti rasprava u svrhu sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane objekte te izvršiti uknjižba vlasništva u korist društvenog vlasništva, a na prijedlog korisnika eksproprijacije. Zavod za izgradnju garada Zagreb, predlagatelj i korisnik eksproprijacije dužan je stanarima predanog stambenog objekta osigurati drugi stan i pristupiti rušenje zgrade prije nego što ispuni tu obvezu. Predaja u posjed ekspropriranih nekretnina korisnicima eksproprijacije izvršit će se po pravomoćnosti ovog rješenja i po izvršenju obveza iz prethodne točke. Po konačnosti rješenja zakazat će se usmena javna rasprava u svrhu sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Ukoliko do sporazuma ne dođe naknadu će odrediti Općinski sud u Zagrebu.. Vlasnici nekretnina ne protive se eksproprijaciji, traže pravičnu naknadu i odgovarajući stan za IA i IA LA isto rješenje dostavljeno je između ostalih BA i Zori, te IA.
12. Iz Zapisnika o usmenoj raspravi održanoj dana 22. listopada 1980. br. UP/I- 05/3-110/2-1980. pri Sekretarijatu za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, (list 13-14 spisa) proizlazi kako je ista održana između ostalih u prisutnosti prednika tuženika BA i ŠA, te OA, a da je zaključen Sporazum o akontaciji naknade između Zavoda za izgradnju i prijašnjeg vlasnika, prema kojem se Zavod obvezao u ime naknade za eksproprirane objekte na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatiti ZA, DA i IA iznos od 566.629,28 dinara, te da se IA dodjeljuje na korištenje jednosobni sta na Jarunu, objekt K2-5, ulaz 4, 1. kat, broj 4 u površni od 36,366 m2, a GA dvosobni stan na Jarunu K2-5, ulaz2, kat 3, stan br. 1, dil. 1, tip stana E, površine 55,21 m2 +lodja, 5,366 m2 na stalno korištenje. Iz istog zapisnika proizlazi da se bivši vlasnici nisu složili s visinom utvrđene naknade, kao i time da im nije ponuđena novčana naknada za garaži i nadstrešnicu, te da će o konačnoj naknadi odlučiti nadležni sud.
13. Iz rješenja Općinskog suda u Zagrebu R1-1900/91-12 od 27.01.1981. (list 15-17 spisa) proizlazi kako je prednicima tuženika utvrđen dodatni iznos naknade u ukupnom iznosu 539.578,11 dinara zajedno sa zakonskim kamatama.
14. Iz računa 05/02 od 10.11.1980. Zavoda za izgradnju grada, Sektora za financijsko-računovodstvene poslove i Izvještaja o isplati gotovine od 27.11.1980. (list 18-21 sisa) proizlazi da je predniku tuženika BA isplaćen iznosi za eksproprirane objekte sa zateznom kamatom određen rješenje Općinskog suda u Zagrebu u visini od 566.629,30 dinara, dok je iz računa 05/02 od 05.02.1982. Zavoda za izgradnju grada, Sektora za financijsko-računovodstvene poslove, i Izvještaja o isplati gotovine od 14.01.1983. (list 22-28 sisa) proizlazi da je predniku tuženika BA isplaćen iznosi za eksproprirane objekte sa zateznom kamatom u visini od 625.003,05 din.
15. Iz Odluke Grada Zagreba-Općina Trešnjevka, Odbora za pripremu građevinskog zemljišta od 03.12.1987. (list 29-30 spisa) proizlazi kako je predniku tuženika GA LA kao članu obiteljskog domaćinstva dodijeljen na trajno korištenje dvosobni stan u [adresa]-objekt 1F, kat 11, stan br. 111, površine 68,92 m2, (ul. A.V. Bubnja 109), a sve sukladno rješenju o eksproprijaciji od dana 5. veljače 1980.
16. Iz Rješenja Grada Zagreba, Općine Trešnjevka, Komisija o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje br. UP/I-05/3-1233/1-1980 od 27. veljače 1980. (list 31-33 spisa) razvidno je kako je istim rješenjem određeno da prijašnji vlasnici odnosno korisnici predaju u posjed Gradu Zagrebu –općini Trešnjevka neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi pripreme i uređenja zemljišta za izgradnju poslovnog objekta IBG-ZOUR "Informator" i to cijelu zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po novoj izmjeri 5670 k. o. [katastarska općina]) korisnika odnosno sadašnjih posjednika BA iz [adresa].
17. Iz Rješenja o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika Jožice Matka Ruždjaka iz Zagreba, O-137/87 od 104.06.2025. proizlazi da je ZA preminuo **.**.1983., da je prethodno doneseno rješenja o nasljeđivanju O-137/87 temeljem kojeg su kao nasljednici istog utvrđeni ĆA, sin, ovdje VI tuženica UA rođ. ĆA, kći i nekadašnja VII tuženica u ovom postupku RA, kći, a da je tek na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini donesenog po javnom bilježniku pod posl. br. O-137/87 UPP/OS-82/05-8 od 14. lipnja 2005. utvrđeno da ostavinsku masu pokojnog čini ½ dijela predmetne nekretnine koja je kao takva raspoređena na navedene nasljednike, svakom u 1/3 dijela, dok je iz povijesnog ZK izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da je kod zk odjela ovog suda pod brojem Z-22377/05 uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist ĆA AA, RA i UA, svakom u 1/6 dijela, upravo temeljem navedenog Rješenja o naknadno pronađenoj imovini.
18. Iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, broj O-4182/89 od 29.06.2005. proizlazi da je DA preminula **.**.1989., da njezinu ostavinsku masu čini ½ dijela predmetne nekretnine, a da se njezinim nasljednicima proglašavaju sin ĆA u 1/3 dijela, kći RA, nekadašnja VII tuženica u ovom postupku u 1/3 dijela, te kći UA, ovdje VI tuženica u 1/3 dijela, dok je iz povijesnog ZK izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da je kod zk odjela ovog suda suda pod brojem Z-28843/05 uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist ĆA AA, RA i UA, svakom u 1/6 dijela, upravo temeljem navedenog Rješenja o nasljeđivanju.
19. Iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešiča, broj O-5/11 od 02.07.2012. proizlazi da je ĆA preminuo **.**.2010. te je i dalje upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 2/6 dijela budući da predmetne nekretnine nije ušla u ostavinsku imovinu navedenu u istom rješenju, te su kao zakonski nasljednici I. reda utvrđeni supruga EAK, ovdje II tuženica, kćeri KA, ovdje IV tuženica i PA, ovdje VI tuženica, te sinovi JA, ovdje V tuženik, ĐA, ovdje I tuženik i EA, ovdje III tuženik.
20. Uvidom u presliku Ugovora o darovanju nekretnina bez datuma proizlazi da je isti zaključen između ĆA, sina BA kao darovatelja i ovdje I tuženika ĐA, sina AA kao daroprimca, a predmet kojeg je darovanje predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da bez bilo kakvog daljnjeg odobrenja i suglasnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao i drugim javnim očevidnicima na predmetnoj nekretnini, da daroprimatelj stupa u posjed darovane nekretnine po potpisu ugovora, dok su potpisi stranaka ovjereni pred javnim bilježnikom Ivanom Adžija iz Zagreba pod brojem Ov-4697/09 i Ov-4698/09 dana 18.03.2009.
21. Iz Rješenja Ministarstva pravosuđa od dana 17. srpnja 2007.g. kojim se poništava Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno pravne poslove, Središnjeg odjela od 22. siječnja 2007.g. proizlazi da je u cijelosti odbijen zahtjev ĆA, RA i UA za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji od 05. kolovoza 1980.g, KLASA: UP/I-05/4-110/1-1980. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da nema mjesta poništenju Rješenja o eksproprijaciji, a sve s obzirom na to da su eksproprirani objekti srušeni te je stoga ostvarena svrha eksproprijacije, kao i da Rješenje o deposedaciji predmetnog zemljišta nije nikada poništeno. Pravne posljedice pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji traju sve dok u nadležnom upravnom postupku rješenje ne bude poništeno, a obzirom na to da u odnosu na spornu nekretninu to nije učinjeno, predmetna rješenja i dalje egzistiraju te proizvode pravne učinke.
22. Među strankama nije sporno da navedena rješenja o eksproprijaciji i deposedaciji nisu nikada bila provedena u zemljišnoj knjizi te su kao vlasnici zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostali upisani prednik tuženika AA u 2/6 dijela, RA u 1/6 dijela i UA, u 1/6 dijela, no tužitelj smatra da je njihovo pravo vlasništva prestalo donošenjem gore navedenih rješenja o eksproprijaciji na temelju čl. 24. st. 1. Zakona o eksproprijaciji (NN 10/78) i rješenja o deposedaciji na temelju čl. 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN 14/73). (list 31-33 spisa), pa da stoga tuženici nisu mogli od svojih prednika steći više prava nego što su ih njihovi prednici pok. ZA i DA, sami imali.
23. Sa druge pak strane tuženici tvrde za uživajući zaštitu povjerenja u zemljišne knjige njihov upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem prethodno navedenih Rješenja o nasljeđivanju i naknadno pronađenoj imovini izvršen u dobroj vjeri.
24. Saslušani u svrhu dokazivanja I tuženik ĐA je naveo kako je njegov otac ĆA upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela, a otac je preminuo 2010. Temeljem Ugovora o darovanju njemu je otac darovao 1/3 ove nekretnine 2009. Ugovor nije proveo u zemljišnim knjigama. U ugovoru se potkrala greška da njemu otac daruje cijelo to zemljište, a ne 1/3 i zato nikad ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama. Nije mu poznato da li i kada je to zemljište bilo predmetnom eksproprijacije i deposedacije. 2009 kada je pokušao upisati darovni ugovor vidio da je u zemljišnim knjigama otac upisan u 1/3 dijela predmetne nekretnine zajedno sa CA svojoj sestrom i drugom sestrom čijeg imena se ne sjeća. Nema nikakva saznanja o isplati bilo kakve naknade za predmetu nekretninu.
25. III tuženik EA, u svom iskazu navodi kako je pok. ĆA bio njegov otac. Nema saznanja da li je on bio upisan vlasnik na predmetnoj nekretnini. Osobno nije upisan na ovoj nekretnini niti ima sa njom ikakve veze. Nema saznanja da bi predmetna nekretnina bila predmetno eksproprijacije i deposedacije.
26. V tuženik JA u svom iskazu navodi kako je pok. ĆA bio njegov otac. Nema saznanja da li je on bio upisan vlasnik na predmetnoj nekretnini. Osobno nije upisan na ovoj nekretnini niti ima sa njom ikakve veze. Nema saznanja da bi predmetna nekretnina bila predmetom eksproprijacije i deposedacije.
27. VI tuženica UA, u svom iskazu navodi kako je pok. ĆA bio njezin brat. Ona je zajedno sa pokojnim bratom i sa sestrom RA koja je također pokojna, upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3, a koju nekretninu su naslijedili od pokojnih roditelja ŠA i ZA. Roditelji su umrli 1983. i 1986. godine a kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju, ne sjeća se, te se ne sjeća kada je izvršen upis. U vrijeme upisa roditelji su bili prethodno upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela. Nema saznanja dali je i kada ova nekretnina bila predmetom eksproprijacije i deposedacije. Nije joj poznato da li su roditelji primili kakvu naknadu za ovu nekretninu. Kada joj se predočava rješenje Grada Zagreba Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 22. siječnja 2007. u obrazloženju kojega na str. 3 stoji da je na zahtjev između ostalog nje, te ĆA i RA zatraženo poništenje rješenja o određenoj akontaciji odnosno naknadi za eksporpirani objekt odnosno predmetnu nekretninu navodi da su oni u tom postupku bili zastupani po odvjetniku i da se ne sjeća da bi podnijela zahtjev za poništenje rješenja o isplati te naknade u prvotno utvrđenoj visini. Misli da je to sve brat vodio i da je on angažirao odvjetnika.
28. Prvenstveno valja reći da je sud prihvatio kao vjerodostojnu svu dokumentaciju u koju je izvršio uvid. Sud je također kao životan, logičan i uvjerljiv prihvatio i iskaze tuženika, osim iskaz VI tuženice u dijelu u kojem je navela da nije znala da se vodio bilo kakav postupak nacionalizacije ili deposedacije predmetnih nekretnina. U navedenom dijelu sud njezin iskaz nije prihvatio s obzirom da je isti u tom dijelu proturječan gore navedenom Rješenju Ministarstva pravosuđa od dana 17. srpnja 2007.g. kojim se poništava Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno pravne poslove, Središnjeg odjela od 22. siječnja 2007.g. a u cijelosti odbija zahtjev ĆA, RA i UA za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji od 05. kolovoza 1980.g, KLASA: UP/I-05/4-110/1-1980., a u kojem na stranici 3 jasno stoji da je na zahtjev između ostalog nje, te ĆA i RA zatraženo poništenje rješenja o određenoj akontaciji odnosno naknadi za eksproprirani objekt. Prema tome VI tuženica i nekadašnja VII tuženica RA kao i prednik tuženika ĆA bili su upoznati sa nacionalizacijom i deposedacijom predmetne nekretnine, a time i sadržajem pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji od 05.08.1980. na koje su izjavili žalbu, a u kojem jasno stoji kako se ekspropriraju nekretnine u korist društvenog vlasništva sagrađene na zemljištu oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u tadašnjem vlasništvu BA i DA (stvarno vlasništvo BA, DA i IA), i to: stambena zgrada, pločnik, jama za smeće, brajde I, II, III, pumpa, septička jama i ograde: ulična, bočna I, bočna II i dvorišna odnosno svi objekti izgrađeni na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom VI. i VII. navedenog rješenja određeno je da će se po pravomoćnosti istog, odrediti rasprava u svrhu sporazumnog određivanja naknade za eksproprirane objekte, te izvršiti uknjižba vlasništva u korist društvenog vlasništva, a na prijedlog korisnika eksproprijacije.
29. Dakle, nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 513 m2 bila je eksproprirana i deposedirana 1980.g. te je tužitelj stekao pravo korištenja predmetne nekretnine temeljem Rješenje o eksproprijaciji UP/I-05/4-110/1-1980 od 05.veljače 1980.g, Rješenja o deposedaciji UP/I-05/3-1233/1-1980 od 27. veljače 1980.g, Sporazuma o akontaciji od dana 22.10.1980.g, Rješenje Općinskog suda u Zagrebu br. R1-1900/91-12, Potvrda o uplati, te Odluka od dana 3. prosinca. 1987.g. u smislu čl. 20 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), koje pravo korištenja je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 01. siječnja 1997.g. pretvoreno u pravo vlasništva temeljem čl. 361. st. 1 navedenog zakona, sukladno čl. 361. st. 1. toga Zakona (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-5571/11 od 08. studenog 2011. godine), pri čemu valja napomenuti da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 11.07.2018. (list 76 spisa) proizlazi da je predmetna nekretnina bila neizgrađeno građevinsko zemljište, pa je sa tim u vezi neosnovan i prigovor tuženika nedostatku aktivne legitimacije tužitelja.
30. Nadalje, u odredbi čl. 364. st. 6. ZV je određeno da osoba koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja, ili raspolaganja, a raspolaže ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva na temelju odluke suda pošto je dokazala da je izvanknjižni nositelj takvog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. Kako je dakle, donošenjem gore navedenog rješenja i potpisivanjem zapisnika prednicima tuženika BA i DA prestalo pravo na korištenje predmetne nekretnine, te kako tužitelj raspolaže ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, to je njegov tužbeni zahtjev osnovan.
31. Isto tako u odnosu na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige valja reći kako u odredbi čl. 122. st. 1. ZV je određeno da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu stjecanja prema odredbama zakona. U st. 2. istog članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako je u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Imajući u vidu navedenu odredbu VI tuženica, te nekadašnja VII tuženica i prednik tuženika ĆA po ocjeni ovog suda nisu bila u dobroj vjeri budući su isti znali da su njihovi pravni prednici predali tužitelju na korištenje i u posjed predmetne nekretnine obzirom im je za to isplaćena dogovorena naknada. Isto tako o tome svjedoči i činjenica da predmetna nekretnina nije bila niti dio ostavinske mase iz pok. ZA u primarnom ostavinskom postupku, te je tek rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iz 2005., kada je doneseno i rješenje o nasljeđivanju iza pok. supruge ŠA ista nekretnina postala ostavinskom masu istih i time neosnovano prešla na VI tuženicu, RA i ĆA kao njihove nasljednike, prema tome prednici tuženika i sami tuženici zasigurno su bili svjesni da je predmetna nekretnina nacionalizirana, a potom deposedirana tužitelju, te da više nije predmet vlasništva prednika tuženika bez obzira što je ista na njih glasila nakon izvršene deposedacije i određena isplata za njih.
32. Osim navedenog nekretnina koja je predmetnog ovog spora na dan 01.01.1997.g. bila u društvenom vlasništvu. Predmetna nekretnina postala je društveno vlasništvo pravomoćnošću Rješenja o eksproprijaciji od 05. veljače 1980.g. te je tužitelj (njegov prednik) pravo korištenja predmetne nekretnine stekao odlukom državnog tijela, u smislu čl. 20 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno čl. 126 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, pravo vlasništva predmetne nekretnine tužitelj je stekao u trenutku pravomoćnosti odluke upravnog tijela druge vlasti, te stoga nije potreban modus(način) stjecanja, odnosno radi se o iznimci od načela da se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu.
33. Slijedom navedenog, a s obzirom da je nekretnina koja je predmetnog ovog spora na dan 01.01.1997.g. bila u društvenom vlasništvu zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga ne primjenjuje se u korist stjecanja do kojih dođe do 01. siječnja 2017.g.
34. Isto tako valja napomenuti i da se nekretnina od nevlasnika može steći povjerenjem u zemljišne knjige samo onda kada se radi o stjecanju na temelju pravnog posla, a ne stjecanju nasljeđivanjem, kod kojeg nasljednik ne može steći više prava nego što ih je ostavitelj imao, a kao što je to u konkretnom slučaju.
35. Nadalje u odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da se radi o zahtjevima radi utvrđenja prava vlasništva odnosno stvarno pravnim zahtjevima kojima se traži upis postojećeg prava vlasništva, a stvarno pravni zahtjevi ne zastarijevaju.
36. U odnosu na navode tuženika da se u predmetnom postupku radi o već presuđenoj stvari te se ima primijeniti načelo ne bis in idem, potrebno je navesti da se navedeno načelo primjenjuje u parničnom postupku kada se radi o stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno te se isto ne može primijeniti na zemljišnoknjižni postupak koji je izvanparnični postupak. Uostalom, u uputi o pravnom lijeku Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl.br.Z-8997/09, Z-2759/16, Z- 2764/16, Z-19418/18 stoji: „Protiv ove odluke se ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred nadležnim tijelom – čl. 194.st.3. ZZK.“ Slijedom navedenog, neosnovano je tuženikovo pozivanje na načelo ne bis in idem.
37. Nadalje, a u odnosu na navode tuženika da stan koji je trebao pripasti IA nije nikada dodijeljen, navodi se da iz toč. VI. Rješenja o eksproprijaciji od dana 05. kolovoza 1980.g. proizlazi da će se nakon pravomoćnosti rješenja zakazati javna rasprava radi sporazumnog određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu. Stoga, a u skladu i sa gore navedenim, nesporno je da je predmetno rješenje pravomoćno dok pitanje naknade i dodjele stanova za ekspropriranu nekretninu nije od utjecaja na stjecanje prava vlasništva od strane tužitelja.
38. Navedeno iz razloga što pitanje naknade i dodjele stana za eksproprirane nekretnine predstavlja obvezno pravni zahtjev te su stoga ovlaštenici bili u mogućnosti pokretati odgovarajuće postupke, ukoliko im nije isplaćeno/dodijeljeno ono što im pripada prema Sporazumu o naknadi.
39. Slijedom svega navedenog, kako je, dakle, tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženim dijelovima predmetne nekretnine, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kojim traži da se to njegovo pravo utvrdi i da se VI tuženici te ostalim tuženicima kao nasljednicima ĆA, koji su upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine naloži trpjeti upis tužitelja u zemljišne knjige i time usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na ispravak pogrešnog zk upisa iz razloga što tužitelj u osnovnom zahtjevu nije naveo točno koji upis u zk treba brisati i koje se ranije zk stanje treba uspostaviti, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
40. Budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti to su tuženici u smislu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 14.08.2018., 31.10.2018., 05.12.2018., 01.04.2022., 02.02.2024., te 20.09.2024. 1.000,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 22.03.2022. 250,00 EUR, za pristup na ročište 07.11.2018., 09.09.2020., 12.04.2022., 12.09.2022. 1.000,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 21.01.2022. i 18.12.2023. 250,00 EUR za svako ročište, ukupno 11.750,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 2.937,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 378,26 EUR i presudu u iznosu od 378,26 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), time da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 05.11.2020, jer istim dostavlja u sudski spis sudsku praksu, a što je mogao predati na ročištu i time ne stvarati dodatni trošak, zatim sastava podneska od 25.08.2022. kojem ispravlja omašku u pisanju broja kč. br., a što je također mogao ispraviti na ročištu i time ne stvarati dodatni trošak, zatim sastava podneska od 06.10.2022. jer u istom samo ponavlja već iznesene navode, sastava podneska od 10.02.2023. kojim predlaže zakazati ročište, a što je mogao predložiti u jednom od već priznatih podnesaka i time ne stvarati dodatni trošak, te sastava podneska od 02.02.2024. kojim obavještava sud otkazu punomoći bivšem punomoćniku, a što je mogao učiniti i na ročištu i time ne stvarati dodatni trošak. Tužitelju je nadalje za pristup na ročište 21.01.2022. i 18.12.2023. priznato 250,00 EUR za svako ročište umjesto zatraženih 1.000,00 EUR. odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a u smislu Tbr. 9. toč. 5. Tarife jer su ista ročišta odgođena prije upuštanja stranaka u raspravljanje o glavnoj stvari, dok mu je za sastav podneska od 22.03.2022. priznato 250,00 EUR umjesto zatraženih 1.000,00 EUR, odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a u smislu Tbr. 8. toč. 3 Tarife jer istim podneskom dostavlja u spis rješenja od 22.01.2007. i 17.07.2007., time da u podnesku ne iznosi nikakve nove činjenice, niti predlaže dokaze, pa se isti podnesak ne može smatrati obrazloženim i time tužitelju dosuditi puni iznos Tarife.
41. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, od 250.000,01 kn, odnosno protuvrijednost od 33.180,70 EUR.
42. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 15.444,02 EUR, dok su I., II., IV. i VI tuženik zbog gubitka spora odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.
43. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 04. travnja 2025. do isplate
U Zagrebu, 04. travnja 2025.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.
DNA:
- Tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 378,26 EUR.
- Tuženiku po pun.
