Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-348/2018-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Domagoja Rešetar iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi donesenom po Javnoj bilježnici Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014. u dijelu u kojem je tuženiku Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, naloženo da tužitelju odvjetniku VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 16.116,31 EUR-a/121.428,36 kn (šesnaest-tisuća-stošesnaest-eura-tridesetjedan-cent/sto- dvadesetjedna-tisuća-četiristo-dvadesetosam-eura-tridesetšest-centi) sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2014. pa do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi donesenom po Javnoj bilježnici Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014. u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 16.116,31 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužitelju odvjetniku VO iz [adresa], iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, plati trošak postupka u iznosu od

11.576,08 EUR-a (jedanaesttisućapetstosedamdesetšesteura-osamcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014., radi naplate iznosa od 622.925,00 kn sa zateznim kamatama, a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 14.075,00 kn, te predvidivi trošak u iznosu od 33.418,75 kn. Javni bilježnik Lidija Perić iz Osijeka donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj poslovni broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik je naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. U obrazloženju prigovora navedeno je da je između ovršenika i ovrhovoditelja postojala suradnja, odnosno ovrhovoditelj je zastupao ovršenika na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., u kojem je bio ugovoren i način plaćanja odvjetničkih usluga. Tražbinu navedenu u rješenju o ovrsi osporava u cijelosti (kako navedenih potraživanja, tako i utvrđenih troškova ovrhe). Račun broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014. je ovrhovoditelju vraćen i osporen 29. rujna 2014. jer sadrži dio usluga koje su naplaćene po sudskoj odluci i isplaćene odvjetniku, kao i usluge i postupke odvjetnika za radnje u sporu koji još nije okončan. U poslovnim knjigama Općine Kneževi Vinogradi nije evidentirano navedeno potraživanje – tražbina ovrhovoditelja u navedenom iznosu i po navedenom računu.

3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem broj Povrv- 1231/2024-3 od 18. studenog 2014. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se o prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tužitelj je istaknu prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, te je naveo da je odredbom čl. 48. st. 2. ZPP-a da za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina je mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi njihovo predstavničko tijelo, te se predstavničko tijelo Općine Kneževi Vinogradi nalazi na području Općinskog suda u Belom Manastiru.

4.1. Rješenjem ovoga suda broj Povrv-1231/2014-6 od 23. prosinca 2014. ovaj sud se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio mjesno nadležnom sudu u Belom Manastiru. Predmet je vođen pred Općinskim sudom u Belom Manastiru do 14. svibnja 2018. kada je sutkinja koja je do tada radila na predmetu podnijela zahtjev za izuzeće, a koji je usvojen, te je predmet raspoređen automatskom dodjelom predmeta.

5. Tijekom postupka tužitelj navodi da je predmet postupka naplata tužitelja prema tuženiku u visini od 622.925,00 kn, a temeljem računa broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2024. i to za obavljanje radnji zastupanja u predmetu pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12. Tužitelj je u navedenom ovršnom postupku zastupao tuženika temeljem punomoći, a sukladno Ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Nadalje, navodi da nije točan navod tuženika da je temeljem istog ugovora od dana 24. ožujka 2005. tužitelj zastupao tuženika i u sporu. Naime, zastupanje tuženika u sporu koji je vođen protiv Republike Hrvatske pod brojem P-8/05 bilo je uređeno ugovorom stranaka od 21. ožujka 2005., kojim je ugovorena naknada za radnje učinjene do pravomoćnog okončanja parnice. Nadalje, navodi da nije točan navodi tuženika da je 70% troškova nije dospjelo jer da nisu naplaćeni troškovi od protivnika, pozivajući se na čl. 4. st. 3. Ugovora od dana 24. ožujka 2005. Tuženik je izjavom klasa:701/01/05-01/1, ur.broj:2100/06-01-03/1- 14-4 od 1. srpnja 2014. opozvao tužitelju punomoć za zastupanje, između ostalog, u predmetu Ovr-853/2012, a izjavom klasa:701-01/05-01/1 ur.broj:2100/06-01-03/1-14- 3 od 1. srpnja 2014. otkazao Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Navedene izjave tužitelj je zaprimio dana 1. rujna 2014. Nadalje, tuženik je podneskom od 10. travnja 2015. izvijestio Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj predmeta Pu Ovr-198/15 (ranije Općinski sud u Belom Manastiru broj Povrv-853/2012) da je tužitelju opozvao punomoć za zastupanje u tom predmetu. Kako je ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. tuženik raskinuo i opozvao punomoć za zastupanje, sva potraživanja temeljem tog ugovora su time dospjela, zbog čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi nagradu i troškove za učinjene radnje u cijelosti. Osim toga, tuženik je tužitelju izdao posebnu punomoć za navedenu ovrhu u kojoj je navedeno da se punomoć izdaje bez obzira na ishod postupka po reviziji. Zbog gore navedenog, tužitelj smatra da ima pravo na cjelokupni trošak za radnje učinjene u ovršnom postupku broj Ovr-853/12. Nadalje, tuženik navodi da su neosnovani navodi tuženika vezano za vrijednost predmeta spora, jer je tuženik vrijednost predmeta spora u prijedlogu za ovrhu označio u skladu s dogovorom i sukladno nalogu tuženika u visini od 17.000.000,00 kn, sve sukladno visini potraživanja tuženika zbog kojega je ovrha pokrenuta. Dakle, vrijednost predmeta spora nije nerealno visoko određena, a kako to tuženik u ovom postupku nastoji sugerirati. Da je vrijednost predmeta spora u prijedlog za ovrhu označena upravo po nalogu tuženika potvrđuje i činjenica da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi , također po izričitom nalogu tuženika, kao njegov punomoćnik podnio žalbu upravo vezano za vrijednost predmeta spora. Dakle, tužitelj je pravilno obračunao naknadu za zastupanje i troškove, pa to što je sud u rješenju o ovrsi kao vrijednost predmeta spora uzeo manji iznos, nije od utjecaja na visinu nagrade koja tužitelju pripada za zastupanja i koja je obračunata sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj po nalogu tuženika i stvarnoj visini potraživanja tuženika u ovršnom postupku (glavnica plus kamate). Osim toga, tužitelj navodi da je u Ugovoru od 21. ožujak 2005., koji je primijenjen na radnje u parničnom postupku, tužitelju kao odvjetniku pripada nagrada od 18% od ukupnog iznosa navedenog u presudi koji čini glavnica sa kamatom do isplate, stoga je vrijednost predmeta ovršnog spora utvrđena i u skladu s navedenim ugovorom. Isto tako, navodi da se protivi paušalnoj tvrdnji tuženika da su pojedini troškovi u predmetu Ovr-853/2012 bili potrebi, te takve tvrdnje tuženika smatra isključivo usmjerenima izbjegavanju podmirenja obveze prema tužitelju. Tužitelj je poduzeo sve radnje obuhvaćene računom i tužitelj ima pravo na naknadu troškova za to. Što se tiče prigovora tuženika vezanih za dospijeće računa isti su neosnovani jer je na računu naznačen datum dospijeća odnosno 28. rujna 2014.

5.1. Nadalje, tijekom postupka tužitelj navodi da tuženik pogrešno interpretira odredbu čl. 35. ZPP-a, te navodi da čak kada bi se navedena zakonska odredba čl. 35. ZPP-a primjenjivala u ovrsi, upravo iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je u prijedlogu za ovrhu bila pravilno određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 17.000.000,00 kn jer ako kamate, parnični troškovi i drugi sporedni zahtjevi čine glavni zahtjev, kao u konkretnom slučaju, tada se isti uzimaju u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora. Nadalje, navodi da prema izračunu vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi od 20. studenog 2012. na dan 19. studenog 2012.dug ovršenika Republike Hrvatske prema tuženiku na ime glavnice, kamata i troškova i zateznih kamata na troškove iznosi 20.176.600.35 kn. Tuženik je tužitelju dao nalog da prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu ukupan dugovani iznos umanji za iznos od 3.068.857,80 kn. Dakle, na dan 19. studenog 2012. Republika Hrvatska je tuženiku dugovala iznos od 17.107.742.85 kn koji je predstavljao glavni zahtjev kad je ovrha pokrenuta. Nadalje, navodi da je sve radnje poduzeo sukladno nalogu tuženika. Tuženik je potpisom punomoći tužitelja ovlastio za zastupanje u ovršnom postupku, te time i na podnošenje svake pojedine radnje obuhvaćene računom, a tužitelj se prije poduzimanja svake od tih radnji i dodatno konzultirao s tuženikom vezano za svaku od tih radnji.

5.2. Na ročištu održanom 22. studenog 2016. tužitelj je naveo da tuženik nije tužitelju isplatio nikakav trošak ovršnog postupka u predmetu broj Ovr-853/12, te da ako to tuženik tvrdi neka dostavi uplatnicu o izvršenom plaćanju, te ističe da mu ništa po predmetnom računu nije plaćeno. Nadalje, tijekom postupka tužitelj navodi da na ovaj slučaj treba primijeniti ugovor koji je sklopljen među strankama 21.ožujka 2005. Isto tako, tužitelj navodi da pravo punomoćnika odvjetnika na naplatu potraživanja prema stranci ne ovisi o odluci suda o troškovima postupka u kojem je odvjetnik zastupao stranku, jer odluka suda veže protivnu stranku ali nije odlučna kod naplate potraživanja od stranke koju je zastupao, odnosno treba primijeniti ono što je određeno nalogom i dogovorom odvjetnika i stranke.

6. Tijekom postupka tuženik navodi da je nesporno među strankama da je između njih sklopljen 24. ožujka 2005. ugovor o pružanju odvjetničkih usluga temeljem kojih je uspostavljen odnos iz ugovora o nalogu između parničnih stranaka pri čemu je tužitelj kao nalogoprimac zastupao Općinu Kneževi Vinogradi u sporu, pa tako i u ovršnom postupku protiv Republike Hrvatske. Odredbom čl. 4. ugovora određeno je da će odvjetnik svoje usluge naplaćivati prema odvjetničkoj Tarifi, te da mu pripada i pravo na naplatu materijalnog troška. Također, određeno je čl. 4. st. 3. ugovora da će 70% vrijednosti odvjetnik fakturirati tuženiku nakon naplate potraživanja. U vezi s troškovima u računu broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014. vidljivo je da je tužitelj specificirao troškove za radnju ovršnog prijedloga, te odgovora na žalbu u iznosu od 89.000,00 kn odnosno 111.250,00 kn sa PDV-om. Navedeni iznos odvjetnik je evidentno označavao na temelju vrijednosti predmeta spora iz ovršnog prijedloga koji se vodio pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 od 17.000.000,00 kn. Međutim, tužitelj je u tom predmetu pogrešno označio vrijednost predmeta spora s obzirom da je iz donesenog rješenja o ovrsi i odredbi ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika vidljivo da se radi o vrijednosti predmeta spora od 6.951.298,03 kn, pa sukladno navedenom tužitelju je sud i priznao trošak u iznosu od 38.000,00 kn. Sukladno navedenom, vidljivo je da je prilikom sastavljanja računa tužitelj pogrešno primijenio odredbe Tarife i ZPP-a, ali i suprotno ugovorenim obvezama. Nadalje, pojedini troškovi u navedenom predmetu su nepotrebni i ovrhovoditelj nema pravo na naknadu tih troškova sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir da su troškovi nastali kao posljedica zastupanja gdje su odnosi određeni ugovorom nema pravo niti naplatiti 70% navedenih troškova, dok se u predmetu ne okonča postupak ovrhe i Općina Kneževi Vinogradi od Republike Hrvatske ne naplati predmetne troškove. Konačno, tužitelj osporava i dospijeće predmetne odluke s obzirom da je u prijedlogu za ovrhu tužitelj naznačio da je predmetni trošak dospio s danom 28. rujna 2014. što je suprotno samom računu i ugovoru. Naime 70% troškova nije dospjelo budući nisu naplaćeni troškovi od protivnika, a sa druge strane sam račun je izdan 23. rujna 2014. i naznačen je rok dospijeća osam dana, pa je evidentno da je dospijeće nije nastupilo 28. rujna 2014.

6.1. Nadalje, tuženik je tijekom postupka navodio da se sukladno čl. 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, pa se stoga kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, te se u ovršnom postupku kao vrijednost predmeta spora može uzeti samo vrijednost glavnog zahtjeva. Tužitelj, koji je odvjetnik, je sukladno odredbama ZPP-a i Ovršnog zakona bio dužan kao vrijednost predmeta spora uzeti samo vrijednost glavnog zahtjeva u iznosu od 3.086.857,50 kn, pa je tužitelj postupio nezakonito te je glavnoj tražbini pripojio kamate te je došao do iznosa od 17.000.000,00 kn. Nadalje, navodi da je netočno da mu je tuženik naložio da kao vrijednost predmeta spora označi iznos od 17.000.000,00 kn, te tuženik ne bi imao interesa takvo što naložiti, nego bi korist od takve vrijednosti predmeta spora imao tužitelj a ne tuženik. Osim toga, sud je odredio naknadu za zastupanje po vrijednosti predmeta spora od svega 3.882.440,53 kn. Umjesto da je tužitelj to prihvatio kao pravilno i zakonito, dopisom od 19. prosinca 2012. izvijestio je tuženika o rješenju suda te, umjesto da je priznao svoje nezakonito postupanje, faktički je ucijenio tuženika na način da, ili će mu dozvoliti da piše žalbu protiv sudskog rješenja, ili će mu sam tuženik morati platiti trošak. Posljedica toga je bilo da je podnio žalbu za koju je znao da je neosnovana i da nema zakonskog uporišta a sada traži da mu se plati naknada za sastav te žalbe. Osim, spomenute žalbe, tuženik smatra kako još neke radnje koje je poduzimao tužitelj u ovršnom postupku nisu bile potrebne pa mu zbog toga ne pripada pravo potraživati naknadu za njih. Tako nije bilo razloga sastavljati odgovor na žalbu 10. siječnja 2013. odgovor na žalbu 5. veljače 2013., podnesak od 6. veljače 2013., podnesak od 5. prosinca 2013. i podnesak od 5. travnja 2014. U krajnjem slučaju, pitanje naknade troškova odvjetniku za radnje poduzete u postupku regulirano je odredbama Tbr. 11. do 13. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. One propisuju kako je od svih radnji koje tužitelj potražuje naknadu ovlašten potraživati naknadu samo za sasta prijedloga za ovrhu, sastav ostalih podnesaka uključujući i odgovore na žalbu (Tbr.8, -25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 250 bodova), zastupanje na ročištu. Nadalje, navodi da je tužitelj nametao tužitelju stav da vrijednost predmeta spora iznosi 17.000.000,00 kn. Tuženik ne zna kako se određuje vrijednost predmeta spora te ima pravo očekivati da će odvjetnik postupati u skladu sa zakonom i tarifom. Tuženik smatra da tužitelju pripada naknada prijedloga za ovrhu prema stvarnoj vrijednosti predmeta spora, za sve ostale radnje u postupku ne pripada mu naknada jer je do tih radnji došlo na inzistiranje tužitelja da se vrijednost predmeta spora utvrdi na nezakonit način, te ističe da nije postojao nikakav sporazum tužitelja i odgovornih osoba tuženika oko toga da se vrijednost predmeta spora utvrdi u nezakonitom iznosu.

6.2. Na ročištu održanom 22. studenog 2016. tuženik navodi da tužitelj potražuje naknadu za sastava prijedloga za ovrhu a koji iznos mu je tuženik platio 25. veljače 2013. do iznosa određenog u rješenju o ovrsi iz predmeta Ovr-853/12. Dodaje da je sud pravomoćnim rješenjem odmjerio troškove ovrhovoditelja u iznosu od 53.147,50 kn. Nadalje, tijekom postupka tuženik ističe da iz podneska koji je Općina Kneževi Vinogradi uputila Ministarstvu financija RH ali i tužitelju dana 6. studenog 2012. vidljivo je da se Općina Kneževi Vinogradi obraća istima sa zahtjevom za naplatu iznosa prema pravomoćnoj presudi u visini od 6.951.298,03 kn, te da će od tog iznosa kada se on naplati zajedno s kamatama i troškovima biti navedeni iznos umanjen za priznato potraživanje Republike Hrvatske od 3.068.857,50 kn

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao račun br. 172/UR1/1 (list spisa 7-8), prijedlog za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika VO, odvj. u [adresa] protiv RH i rješenje o ovrsi Ovr- 853/12 (list spisa 24-26, isto i na listu spisa 43 te na listu spisa 108-109, 134-136), Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između ZOU Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24.3.2005. (list spisa 27-29), Ugovor od 21.3.2005. (list spisa 35 i 99), dopis – otkaz punomoći od 1.7.2014. (list spisa 36),

dopis – otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1.7.2014. (list spisa 37), dopis odvj. VO upućen Općini Kneževi Vinogradi od 1.9.2014. (list spisa 38), preslike Prijemne knjige-list 804439/13 (list spisa 39), dopis – opoziv punomoći od 10.4.2015. (list spisa 40), Punomoć od 10.12.2012. (list spisa 41 i 98), dopis, ovdje tužitelja, od 19.12.2012. upućen, ovdje tuženiku (list spisa 42), podnesak od 19.12.2012. u predmetu Ovr-853/12 s prilogom (list spisa 44-45), žalbu, odgovore na žalbu u predmetu, podneske i zapisnik u predmetu Ovr-853/12 (list spisa 46-54), Nalaz od 20.11.2012. – obračun zateznih kamata na glavnicu prema presudi P-362/09 od 17.11.2009. vještakinje Bernarde Hunjadi (list spisa 61, kao i na listu spisa 97), dopis, ovdje tužitelja od 31.1.2013. upućen tuženiku (list spisa 70), preslik presude i rješenja VSRH broj Rev-1663/11-4 od 21.9.2016. (list spisa 86-90), prijedlog za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika VO, odvj. u [adresa] protiv RH od 8.6.2011. (list spisa 92), rješenje o obustavi ovrhe Ovr-625/11 od 12.8.2011. (list spisa 93), Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 4.8.2011. (list spisa 94-95 i 164-166), dopis tuženika od 6.11.2012. upućen Ministarstvu financija (list spisa 96), račun br.: 17/UR1/1 od 25.2.2013. (list spisa 102 i 137), dopis tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova od 31.1.2013. upućen tužitelju (list spisa 103 i 138), dopis tužitelja od 31.1.2013. upućen tuženiku (list spisa 104 i 139), Predračun broj: 13- 182A/01/02/13 (list spisa 105 i 140), dopis tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova upućen tužitelju od 31.1.2013. (list spisa 106 i 132, 141), Zaključak o isplati odvjetnika u sporu RH od 18.2.2013. (list spisa 107 i 133), rješenje Ovr-198/2015-15 od 25.1.2017. (list spisa 142-143), dopis – naplata potraživanja Općine Kneževi Vinogradi od Belja, odnosno, RH od 6.11.2012. i Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općina Kneževi Vinogradi i RH (list spisa 163-166) te je saslušao svjedoke, tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. Pu Ovr-198/2015 (ranije Ovr- 853/2012).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 622.925,00 kn sa kamatama, a koji iznos se odnosi na trošak zastupanja tužitelja u predmetu tuženika protiv Republike Hrvatske koji se vodio pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 (poslije Pu Ovr-198/2015).

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj zastupao tuženika u parničnim i ovršnim predmetima temeljem punomoći koju mu je tuženik dao i na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sklopljenog između ZOU Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. i tuženika.

11. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik, odnosno tadašnji načelnik Općine Kneževi Vinogradi dao tužitelju nalog da odredi vrijednost predmeta spora u ovršnom predmetu broj Ovr-853/2012, kasnije broj Pu Ovr-198/2015, u iznosu od 17.000.000,00 kn, te je li tuženik dao odobrenje za poduzimanje daljnjih radnji u tom postupku, te je sporno prema kojoj vrijednosti predmeta spora se trebaju priznati potrebne radnje, ako se priznaju.

12. Iz računa br. 172/UR1/1 (list spisa 7-8) proizlazi da se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu 12. prosinca 2012. u iznosu od 111.250,00 kn, podneska od 19. prosinca 2012. u iznosu od 3.125,00 kn, žalbe od 27. prosinca 2012. u iznosu od 55.625,00 kn, odgovora na žalbu od 10. siječnja 2013., odgovora na žalbu od 5. veljače 2013. i odgovora na žalbu od 6. veljače 2013., svaki odgovor na žalbu u iznosu od 111.250,00 kn, obrazloženog podneska od 5. prosinca 2013. u iznosu od 3.125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 7. travnja 2014. u iznosu od 111.250,00 kn, obrazloženi podnesak od 15. travnja 2014. u iznosu od 3.125,00 kn, poštarina 125,00 kn, trošak puta u iznosu od 262,50 kn, izbivanje iz pisarnice 625,00 kn, pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti , za svaku iznos od 312,50 kn, materijalni troškovi u iznosu od 37,50 kn, što sveukupno iznosi 622.925,00 kn.

13. Iz prijedloga za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika VO, odvj. u [adresa] protiv RH i rješenje o ovrsi Ovr- 853/12 (list spisa 24-26, isto i na listu spisa 43 te na listu spisa 108-109, 134-136) proizlazi da je prijedlog za ovrhu sastavio odvjetnik VO, kao punomoćnik [adresa], te da je u istom naznačena vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn. U prijedlogu je navedeno da ovršenik Republika Hrvatska duguje ovrhovoditelju iznos od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn.

14. Iz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između ZOU Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. (list spisa 27-29) proizlazi da ugovorne strane suglasno iskazuju da će Zajednički odvjetnički ured Nediljka i Domagoja Rešetara svoje usluge naplaćivati po Odvjetničkoj tarifi s tim što će za svaku učinjenu radnju naplaćivati u visini od 30% vrijednosti navedene u Odvjetničkoj tarifi. 70% vrijednosti odvjetnički ured fakturirat će Općini Kneževi Vinogradi nakon naplate potraživanja prema trećima, dakle, kada Općina Kneževi Vinogradi u cijelosti naplati svoja potraživanja u pojedinom predmetu zbog kojega je i zatražila pomoć odvjetničkog ureda.

15. Iz Ugovora od 21. ožujka 2005. (list spisa 35 i 99) proizlazi da je sklopljen između odvjetnika Nediljka Rešetara i VO te [adresa] proizlazi da se navedeni ugovor sklapa zbog velike vrijednosti predmeta spora u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-8/05 i zbog iznosa naknade za odvjetnički rad koji bi se trebao plaćati po svakoj obavljenoj radnji. Stranke ugovaraju da naknada ovisi od uspjeha u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Belom Manastiru a vezano za zakupninu poljoprivrednog zemljišta. Stranke sporazumno ugovaraju da će odvjetnicima u slučaju spora pripasti 18% od ukupno polučenog iznosa u presudi koji čini glavnica s kamatama, kao i parnični trošak koji sud u presudi bude dosudio, umanjen za plaćenu akontaciju i plaćene troškove vještačenja, te sudske pristojbe koje budu plaćene.

16. Iz dopisa – otkaz punomoći od 1. srpnja 2014. (list spisa 36) proizlazi da sukladno čl. 7. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24.ožujka 2005. Općina Kneževi Vinogradi dostavlja izjavu o opozivu generalne punomoći i to pojedinačne punomoći u sudskim predmetima Ovr-853/12 i P-362/09

17. Iz dopisa – otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1.7.2014. (list spisa 37) proizlazi da Općina Kneževi vinogradi obavještava odvjetnika VO da im dostavljaju izjavu o otkazu Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., te da s obzirom na trenutne sudske postupke, ovim putem izjavljuju da nije nužno poduzimanje bilo kakvih radnji, a ako bude nužno izvršit će ih samostalno.

18. Iz dopis odvjetnika VO upućen Općini Kneževi Vinogradi od 1.9.2014. (list spisa 38) proizlazi da su primili na znanje otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., te opoziv generalne punomoći i punomoći za zastupanje u predmetima za koje je sklopljen Ugovor o nagradi.

19. Iz dopisa – opoziv punomoći od 10.4.2015. (list spisa 40) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi obavještava Općinski sud u Belom Manastiru da je ista 1. srpnja 2014. otkazala punomoć odvjetniku VO.

20. Iz punomoći od 10.12.2012. (list spisa 41 i 98) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi ovlašćuje odvjetnika VO da je zastupa u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Belom Manastiru radi pokretanja postupka ovrhe i naplate potraživanja prema Republici Hrvatskoj, a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske.

21. Iz dopisa, ovdje tužitelja, od 19.12.2012. upućen, ovdje tuženiku (list spisa 42) proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. vrijednost predmeta spora smanjena sa 17.000,00 kn na 3.882.440,53 kn, a to znači da je ovršni trošak smanjen sa 111.903.13 kn na 48.147,50 kn, te navodi da bi trebalo izjaviti žalbu na rješenje o ovrsi i to u dijelu obrade troška, što bi možda imalo utjecaja na brzinu naplate, te moli da ga izvijeste dali da izjavi žalbu ili ne. S time da ga obavještava da će ured njemu morati platiti iznos od 111.903,13 kn s tim da će Republika Hrvatska Općini Kneževi Vinogradi morati platiti iznos od 48.147,50 kn ako ne izjavi žalbu.

22. Iz podneska od 19.12.2012. u predmetu Ovr-853/12 s prilogom (list spisa 44-45) proizlazi da Općinski sud u Belom Manastiru obavještava o broju računa Općine Kneževi Vinogradi, te da je Općina Kneževi Vinogradi isto zahtijevala od tužitelja.

23. Iz žalbe proizlazi da je odvjetnik VO podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 i da je istu podnio 27. prosinca 2012.

24. Iz odgovora na žalbe u predmetu Ovr-853/12 proizlazi da su podneseni kao odgovor na žalbu Republike Hrvatske protiv rješenja Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. i to dana 10. siječnja 2013. Nadalje, iz odgovora na žalbu od 5.veljače 2013. proizlazi da je podnesena kao odgovor na žalbu Republike Hrvatske protiv rješenja broj Ovr-853/12 od 15. siječnja 2013. a kojim rješenjem je odlučeno o ovršenikovom prijedlogu za odgodu ovrhe.

25. Iz podneska punomoćnika odvjetnika VO od 6. veljače 2013. proizlazi da isti podnosi podnesak kojim dostavlja preslike izvatka iz zemljišnih knjiga a koje spominje u podnesku- odgovor na žalbu od 5. veljače 2013.

26. Iz podneska od 5. prosinca 2013. proizlazi da isto podnosi nakon što je odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-436/2013 od 21. studenog 2013. ukinuto rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, te da ponavlja navode iz žalbi i odgovora na žalbe u navedenom predmetu (što sam navodi u podnesku).

27. Iz zapisnika o održanom ročištu pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/2012-19 od 7. travnja 2014. proizlazi da je tuženika u navedenom predmetu na navedenom ročištu zastupala odvjetnička vježbenica iz ureda odvjetnika

1 0

VO. Nakon održanog ročišta, tužitelj dostavlja podnesak sudu, a sukladno zaključku suda da se isti očituje, te se očituje na navode ovršenika s ročišta kao i upute Županijskog suda u Osijeku iz ukidbene odluke.

28. Iz Nalaza od 20.11.2012. – obračun zateznih kamata na glavnicu prema presudi P-362/09 od 17.11.2009. vještakinje Bernarde Hunjadi (list spisa 61, kao i na listu spisa 97), koji nalaz je vještakinja sačinila za potrebe tužitelja, proizlazi da obračun zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 6.951.298,03 kn iznosi 11.809,733 kn, te da je ukupan iznos glavnica i kamatama 18.761.032,00 kn. Nadalje, iz obračuna zateznih kamata na parnični trošak iz predmeta P-362/09 iznosi 954.366,94 kn glavnica i iznos od 461.201,41 kn kamata.

29. Iz dopisa, ovdje tužitelja od 31.1.2013. upućen tuženiku (list spisa 70) proizlazi da navodi da je Općina Kneževi Vinogradi naplatila iznos od 17.000.000,00 kn i da je to vrijednost premeta spora po kojem u se obračunava trošak sastavljanja ovršnog prijedloga i ostalih radnji.

30. Iz preslike presude i rješenja VSRH broj Rev-1663/11-4 od 21.9.2016. (list spisa 86-90) proizlazi da je odbijena revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-114/2010-5 od 28. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-362/09-48 od 17. studenog 2009. u dijelu odluke o glavnoj stvari kojom je tužitelju dosuđen iznos od 6.951.298,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2002.

31. Iz prijedloga za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika VO, odvj. u [adresa] protiv RH od 8.6.2011. (list spisa 92) proizlazi da je ista podnesena protiv Republike Hrvatske a radi naplate tražbine iz presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09 od 17.studenog 2009. , te da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 7.905.664,97 kn, a koji iznos čini iznos od 6.951.298,03 kn na ime glavnog duga i iznos od 954.366,94 kn na ime troška postupka. Ovrha određena na temelju navedenog prijedloga za ovrhu obustavljena je rješenjem broj Ovr-625/11 od 12.8.2011. (list spisa 93),

32. Iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 4.8.2011. (list spisa 94-95 i 164-166) proizlazi da je sklopljen između Republike Hrvatske i Općine Kneževi Vinogradi, te da se na temelju toga sporazuma Općina Kneževi Vinogradi obvezala povući prijedlog za ovrhu, te je izjavila da neće podnositi nove prijedloge.

33. Iz dopisa tuženika od 6.11.2012. upućen Ministarstvu financija (list spisa 96) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi zahtjeva da se postupi po Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa.

34. Iz računa br.: 17/UR1/1 od 25.2.2013. (list spisa 102 i 137) proizlazi da je izdan račun za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09, na navedeni račun odgovorila je Općina Kneževi Vinogradi dopisom tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova od 31.1.2013. upućen tužitelju (list spisa 103 i 138) u kojem je navela da će navedeni troškovi biti plaćeni nakon dovršetka sporova i dosude navedenih troškova.

1 1

35. Iz Predračuna broj: 13-182A/01/02/13 (list spisa 105 i 140) proizlazi da ga je izdao tužitelj radi zastupanja tuženika u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09, i to dana 1. veljače 2013.

36. Iz dopisa tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova upućen tužitelju od 31.1.2013. (list spisa 106 i 132, 141) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi osporava tužiteljev račun i zahtjev za naknadu troškova zastupanja u parničnom predmetu.

37. Iz Zaključaka o isplati odvjetnika u sporu RH od 18.2.2013. (list spisa 107 i 133) proizlazi da se prihvaća ukupni obračun troškova odvjetničkog zastupanja odvjetnika VO temeljem Ugovora o zastupanju od 21.ožujka 2005.

38. Iz rješenja Ovr-198/2015-15 od 25.1.2017. (list spisa 142-143) proizlazi da je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.951.298,03 kn.

39. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. Pu Ovr- 198/2015 (ranije Ovr-853/2012) ovaj sud je utvrdio da je prijedlog za ovrhu podnesen radi naplate dosuđenog iznosa po presudi Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09-48 od 17. studenog 2009. Sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012., žalbu protiv tog rješenja podnijela je ovršenica Republika Hrvatska, tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Sud je odbio ovršenicin prijedlog za odgodu ovrhe, te je ovršenica podnijela žalbu, a tužitelj je podnio odgovor na žalbu, kao i podnesak kojim dostavlja dokumentaciju koju je naveo u odgovoru na žalbu. Žalba ovršenika je usvojena kao osnovana te je ukinuto rješenje kojim je odbijen ovršenicin prijedlog za odgodu ovrhe. Rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. određena je vrijednost predmeta spora na iznos od 6.951.298,03 kn. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-379/2017-2 od 9. lipnja 2017. preinačeno je rješenje o ovrsi broj Ovr-853/12 te je naloženo ovršeniku platiti iznos od 3.882.440,53kn, te platiti zatezne kamate na iznos od 6.951.298,03 kn, te j prvostupanjsko rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku platiti trošak postupka u iznosu od 53.147,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2012. pa do isplate, te da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku platiti trošak postupka u iznosu od 38.000,00 kn.

40. lz iskaza svjedokinje UO proizlazi da je radila kao tajnica u odvjetničkom uredu VO, i da je tamo zaposlena, i tog se predmeta sjeća kao jednog od najvećih, a poznat joj je g. JO, a isto tako zna da je postojala jedna ovrha i to prva koja je išla negdje početkom ljeta 2011. između Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske na nekih 7.000.000,00 kn. Nakon toga bilo joj je poznato da je Općina ovdje tuženik sklopio sporazum sa RH u svezi potraživanja, međutim upravo zbog tog sporazuma ovrha je bila povučena, da li u cijelosti to ne zna, a negdje pred Božić u prosincu je ponovno išla nova ovrha. Upravo ta druga ovrha je bila prema uputi g. JO i zna da je tada prema njegovoj uputi taj VPS bio označen. Tada je bio određen VPS od 17.000.000,00 kn, a soba u kojoj sjedi odvj. VO i kada je došao g. JO vrata su bila otvorena i još je ona morala neki dopis kopirati, odnosno nije čula da su oni govorili od tih 17.000.00,00 kn, ali to je proizlazilo iz tog dopisa koji je kopirala, a onda joj je još poslije odvjetnik rekao da to pošalje mailom vještakinji, mislim da se radilo o Bernardi Hunjadi da ona izračuna kamate i ostalo i kasnije je ona izračunala na tih 17.000.000,00 kn. Zna samo da su na tih 17.000.000,00 kn pokrenuli ovrhu. Dopis koji sam je kopirala nije nikome slala,

1 2

to je bio dakle neki podnesak koji Općina Kneževi Vinogradi je slala ministarstvu, jer je to predao g. JO. Prijedlog za ovrhu je sastavljala odvjetnica Ivana Pilon i taj prijedlog je nosila osobno na sud jer je bio veliki predmet. Predmetni prijedlog za ovrhu je napisala odvjetnica Pilon i on je išao na odobrenje Općini Kneževi vinogradi a da li ga je slala poštom ili ga je fizički odnijela u općinu ne zna, s tim da svjedokinja navodi da misli da je to išlo mailom jer obično to tako šalje. Ona šalje mailove samo kad joj odvjetnik šalje. Na poseban upit suda na temelju čega tvrdi da je odvjetnica Pilon morala prijedlog za ovrhu slati na odobrenje Općini Kneževi Vinogradi, svjedokinja ponovno navodi da kaže da je slala na odobrenje, dakle odvjetnica Pilon. Na ponovni upit suda na temelju čega to tvrdi, svjedokinja ne odgovara. Nakon toga, navodi da ona kao tajnica može samo reći da je za sve radnje je uvijek traženo odobrenje od stranke. Na poseban upit pun. tuženika kako joj je poznato da je sve, odnosno sve radnje su slane na odobrenje, svjedokinja navodi neke radnje je ona slala na odobrenje, a neke je odvjetnik slao, ovisi kako je ko radio. Ne može 100% tvrditi da su i drugi slali na odobrenje. Poznato joj je da je druga ovrha išla na 17.000.000,00 kn jer je tako pisalo na prijedlogu za ovrhu. Izreku rješenja o ovrsi nije gledala i nije vidjela da je tu neki drugi iznos odnosno 6 milijuna i nešto.

40.1. Iskaz svjedokinje ovaj sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da vrijednost predmeta spora u drugoj ovrsi bila određena prema nalogu gospodina JO. Naime, svjedokinja navodi da je g. JO dao nalog, ali nema pisan trag da je dao nalog, a ista nije bila niti neposredno prisutna prilikom davanja takvog naloga od gospodina JO, te sama navodi da nije čula da je dao takav nalog, nego da to proizlazi iz dopisa koji je kopirala i da je to nekakav dopis koji je Općina slala ministarstvu. Naime, iz toga dopisa koji je Općina slala Ministarstvu financija (list spisa 96) ne proizlazi da je određena vrijednost predmeta spora nego se navodi glavnica sa zateznim kamatama (koje nisu određene), te trošak postupka kao i iznos za koji treba umanjiti potraživanje. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je prijedlog za ovrhu odvjetnica Pilon morala slati na odobrenje Općini, a nema pisanog traga kako je prijedlog slan na odobrenje.

40.2. U preostalom dijelu iskaz svjedokinje je sud ocijenio vjerodostojnim jer se u bitnom odnosi na nesporne činjenice – kronološki slijed događaja u vezi zastupanja Općine Kneževi Vinogradi, te je u tom dijelu u skladu s ostalim iskazima svjedoka i materijalnom dokumentacijom u spisu.

41. Iz iskaza svjedoka JO proizlazi da Općinu Kneževi Vinogradi je prije zastupao otac VOJ, a zatim je on preuzeo te predmete i zna da je Općina Kneževi Vinogradi tužila RH na nekih 6.000.000,00 kn i sada se ne sjeća da je išla ovrha ili ne. Nadalje, navodi da je bio, između ostalog i saborski zastupnik i zna da je postojao jedan sporazum sa RH jer i Općina Kneževi Vinogradi je dugovala RH pa je tadašnja ministrica molila da ne blokiraju državni proračun sa tim novcima koje su potraživali iz presude i tako je i došlo do tog sporazuma. Ne zna je li taj sporazum bio u cijelosti ispoštovan ili je još ostalo nekih novčanih potraživanja s bilo koje strane svjedok, ali želi reći da je sve tražio da bude po zakonu i da se na taj način ispoštuje i pod cijenu da Općina dobije i manji iznos. Ne sjeća se je li bio u uredu VO, a sve operativne stvari je on rješavao sa pročelnicom, to je bila DO, a i dan danas ona radi jer ona je pravnica. Nadalje, navodi da on nema saznanja i ne zna da li je bilo kakav prijedlog za ovrhu od strane Općine

1 3

išao protiv RH. DO je komunicirala sa odvjetnikom i on ju je uvijek upozoravao i rekao joj da svaku odluku koju pripremi kako bi išla na općinsko vijeće da ne ispada da on nešto osobno sam "solira". Navodi da mu ne pada na pamet da daje određene naloge što konkretno treba VO napraviti. Ne zna je li mu poznata svjedokinja ĆO svjedok navodi da nije, možda iz viđenja. Nadalje, navodi da Općini u to vrijeme bio novac nije bio neophodan i onda je prihvatio prijedlog ministrice V da ne blokiraju državni proračun, a o tome je i obavijestio i pravnicu i ostale u općini, o tome svemu je obavijestio naravno i odvjetnika VO. Svjedoku je predočen dopis od 6. studenog 2012. sa str. 163 koji je bio upućen Ministarstvu financija, te svjedok navodi da se istoga ne sjeća. Ne sjeća se da li je ĐO nešto po njegovom nalogu potpisivao, ali bitne stvari sigurno ne. Isto tako, svjedok navodi da se ne sjeća je li potpisao punomoć koja mu je predočena. VO je zastupao u tom sporu Općinu protiv RH a šta je trebao raditi sve kao odvjetnik ne zna. U ime Općine samo je on mogao potpisati punomoć i svojevremeno je dao njegovom ocu a zatim njemu.

41.1. Iskaz svjedoka JO sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, te je logičan i životan, osobito u dijelu da nije davao naloge punomoćniku kako da isti odredi vrijednost predmeta spora, jer isti je radi pružanja pravne pomoći i dao punomoć odvjetniku koji je trebao zastupati interese Općine. Ovdje je potrebno reći da nije jasno koji je interes Općine bi bio da se odredi vrijednost predmeta spora kakva je naznačena u prijedlogu za ovrhu.

42. Iz iskaza svjedokinje DO proizlazi da je gospodin VO je zastupao Općinu protiv Republike Hrvatske i u tom sporu je on uspio, međutim RH nije njima taj novčani iznos platila i tada je morala krenuti ovrha, s tim da su s gospodinom VO imali ugovor o zastupanju u kojem je koliko se sjeća bilo dogovoreno da mu se isplati trošak po presudi i još 18 ili 14 % polučenog iznosa, ali sada ne zna točan postupak. Tužitelju je cjelokupni trošak po pravomoćnoj presudi plaćen i ovaj postotak koji je bio ugovoren. Kako Republika Hrvatska po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općini nije naknadila ništa to je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, međutim taj prijedlog je naknadno povučen jer je došlo do dogovora Vlade Republike Hrvatske i Općine. Kako država nije u dogovorenom roku platila Općini dogovoreno dugovanje tada je tužitelj ponovo ustao s prijedlogom za ovrhu. Prije podnošenja drugog prijedloga za ovrhu oni su državi umanjili 3.000.000,00 njihovo dugovanje, a tada je krenula druga ovrha, bilo je na iznos od 17.000.000,00 ili 20.000.000,00. Uglavnom zna da je išlo umanjenje za ovih 3.000.000,00 kn. Temeljem ove druge ovrhe i prijedloga za ovrhu Općini Kneževo su svi ti novci sjeli na račun, a koliko je to sada bilo novaca to zaista ne zna, moglo je biti ili ovih 17.000.000,00 ili 14.000.000,00. Sve dogovore sa tužiteljem je vršio gospodin JO – načelnik. Kako je tužitelj naplatio svoje troškove ove druge ovrhe to ne znam, ali to se može provjeriti u računovodstvu. Nakon što je svjedokinji predočen zaključak o isplati odvjetniku u sporu s RH na stranici 133 spisa od 18. veljače 2013. Svjedokinja navodi da joj je taj zaključak poznat i da je to sve bilo nakon naplate po ovrsi kada je RH isplatila Općinu. Nepriznati troškovi koji se spominju u točki 2. istog zaključka koji joj je predočen, ne zna da li su oni postojali, ako jesu na čega su se odnosili osim ako su se eventualno odnosili na jedan dopis koji je tužitelj njima dostavio, a istim je on specificirao svoje troškove i na taj dopis su se oni njemu očitovali i zna da smo mu priznali 1. točku na 3.900.000,00 i nešto kuna, 2. točka je bila na 900 i nešto tisuća, te da su mu priznali 600 i nešto tisuća jer mu je već ranije bila plaćena ta prva ovrha i bile su još 2 stavke,

1 4

ali ne zna na koji iznos su glasile, ali se odnosilo na reviziju i trošak postupanja nakon žalbe koju je uložila RH. Trošak revizije i ovaj trošak postupanja nakon žalbe, što ne zna koliki su iznosi, bili su rekli da će mu to naknaditi, ali kada bude sve okončano. Kako je to sve riješeno, ne znam jer se još vodi spor sa RH. Načelnik i upravni odjel pripremaju svu dokumentaciju za sjednicu, a na upit suda tko je sadržaj ovog zaključka predmetnog na stranici 133 navodi da misli da ga je ona fizički napisala, ali sadržaj je sigurno pisan u konzultaciji s načelnikom. Na sjednicu vijeća se ništa nije moglo staviti ako načelnik to nije rekao ili potvrdio. Nadalje navodi da se poslije 15 godina više ne može očitovati na čega se odnosi u točki 2. zadnja rečenica glede nepriznatih troškova ovrhe. Trošak ovrhe kako je navela onih 17.000.000,00 ili 14.000.000,00 ne zna kako su došli do tog iznosa. Nakon što je svjedokinji predočena naplata potraživanja na str. 163 spisa, svjedokinja navodi da joj je taj dopis poznat i zna da je isti poslan, te ne zna tko ga je pisao, ne može tvrditi da ga ja ona pisala ili netko treći. Ne zna niti je li načelniku bilo poznato na koji iznos će se pokretati ovrha, sjeća se da se govorilo da će se umanjiti za ovih 3.000.000,00 i da će novac sjesti na račun. Iza tih 3.000.000,00 kako sam i rekla umanjiti će se iznos po presudi. Ne zna je neki vještak izračunavao troškove, kamate ili nešto drugo, osim dopisa tužitelja gdje su se očitovali. Nadalje, navodi da kad je tužitelj dostavio svoj dopis kojim traži troškove, oni su se očitovali, a onda kad se postigao sporazum došlo je do ovog zaključka Općinskog vijeća, koji mi je predočen sada na ročištu. Navodi i da je prvo obavljala poslove administrativnog tajnika i tako sam se zaposlila, onda poslove tajnika Općine Kneževi, pa v.d. pročelnika i sada je pročelnica zadnjih 5 godina. U vrijeme kad se vodio spor protiv RH i ovrhe bila joj je poznata komunikacija između Općine i tužitelja. U vrijeme kada se vodila druga ovrha Općina nije određivala kako će tužitelj te sporove voditi i koju će vrijednost spora označavati i slično. Kad je podignuta druga ovrha tužitelj ih je obavijestio o izjavljivanju žalbe, odnosno rekao da ima prostora za žalbu jer se i RH žalila. Zbog troškova je naveo da treba naplatiti, jer glavnica je bila sva naplaćena. Gospodin VO im je dostavio dopis u kojem govori o vrijednosti spora, a kada je to točno bilo ne zna, je li na taj njegov dopis nešto odgovoreno, to ne zna. Nema saznanja o tome da tužitelj podnese drugu ovrhu na vrijednost od 17.000.000,00 kn. Na pitanje tužitelja da li je Općina Kneževi Vinogradi prije druge ovrhe uputila dopis odnosno prijedlog mirnog rješenja spora Ministarstvu financija RH da se isplati iznos od 17.000.000,00 svjedokinja navodi da je to dopis koji joj je sada bio predočen, nakon čega se ponovo predočava svjedokinji dopis na str. 163, te ista navodi da tu ne piše 17.000.000,00 kn. Nadalje, navodi da ne zna koliki je bio iznos glavnice i kamate do dopisa, odnosno do tog datuma dopisa 6. studenog 2012. po pravomoćnoj presudi, a iznos od 3.068.857,50 kn ne zna od kojeg iznosa se trebao odbiti. Dakle od svih dosuđenih troškova trebalo se umanjiti za ovih 3.000.000,00. Ne zna kako je tužitelj kao tadašnji punomoćnik Općine Kneževi Vinogradi trebao postupiti prilikom podnošenja predmeta za ovrhu sukladno ponesenom prijedlogu mirnog rješenja spora od 6. studenog 2012. Poznato joj je da je Općina dala punomoć odvjetniku, ali se ne sjeća punomoći od 10. prosinca 2012,, ali zna da je bila punomoć. Nije joj poznato da se na Općinskom vijeću razgovaralo o nepriznatim troškovima, a sve prijedloge na Općinsko vijeće stavlja načelnik. Navodi i da nije bila direktno na razgovoru između gospodina JO i tužitelja, te ističe da ono što je išlo pismeno to se moglo vidjeti, ali da li je tužitelj nešto usmeno imao s gospodinom JO, ja to ne zna, poznato joj je samo ono što je prošlo kroz dokumentaciju Općine.

1 5

42.1. Iskaz svjedokinje DO sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi kronološki tijek događaja u sporu između Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske, kao i u dijelu u kojem iskazuje o zastupanju tužitelja i tuženika, je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. U, iskaz svjedokinje je sud ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da se ne može sjetiti na što se sve odnose troškovi navedeni u zaključku od 18. veljače 2013. (list spisa 133), jer je logično da se s obzirom na protek vremena od 2013., kao i količinu postupaka, svjedokinja ne može jasno i precizno sjetiti svih detalja i troškova navedenih u zaključku i na što se točno isti odnose. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je navela da Općina Kneževi Vinogradi nije određivala kako će tužitelj voditi sporove i određivati vrijednost predmeta spora jer je u tom dijelu sukladna iskazu svjedoka ZO.

43. Iz iskaza svjedokinja UOJ, navodi da nije bila punomoćnica tužitelja u predmetu Pu Ovr-198/2015 (Ovrv-853/2012), nego je bila zaposlena u njegovom odvjetničkom uredu. Sjeća se ovršnog predmeta između RH i Kneževih Vinograda jer im je to bio jedan o značajnoj predmeta u uredu. Sjeća se da je bila značajna komunikacija s načelnikom Općine Kneževi Vinogradi a koji je često dolazio u ured. Misli da je ona sastavljala prijedlog za ovrhu u navedenom predmetu, a vrijednost predmeta spora je napravila sukladno nalogu koji je dobila. Nalog je išao preko načelnika. Sjeća se da je bila prvo jedna ovrha, pa je nakon toga išla nagodba RH i Općine, a nakon što je RH nije postupila po nagodbi išla je druga ovrha. Sjeća se da je bio sporazum između Općine i RH da će se trošak i glavnica i kamate umanjiti za nekih 3.000.000,00 kn, pa je u tom smislu i išao novi prijedlog za ovrhu. Sjeća se da je bila prisutna na nekim sastancima i da je dan nalog da se tako sačini prijedlog za ovrhu, odnosno, tako da se sračunaju i glavnica i troškovi i kamate i da se umanji za 3.000.000,00 kn, sjećam se da je u tu svrhu bilo provedeno i vještačenje kako bi se utvrdio točan iznos kamata. Općina je bila upoznata s prijedlogom jer je načelnik Općine svakodnevno dolazio u ured. Sjeća se da je prijedlog za ovrhu predala u sud u Belom Manastiru. Sjeća se da je bilo i drugih radnji u tom predmetu i za svaku radnju smo se konzultirali s načelnikom. Nakon što je napravljeno vještačenje sračunali su glavnicu, kamate i trošak jer je tako bilo navedeno u sporazumu te smo od tog iznosa oduzeli 3.000.000,00 kn sukladno sporazumu i dobili smo iznos oko 17.000.000,00 kn, a koji iznos je činio vrijednost predmeta spora. Načelnik je bio upoznat s tim iznosom vrijednosti spora i sa vrijednosti svake radnje, odg.: jeste, bio je upoznat, kao što je bio upoznat sa svakom sitnicom u tom predmetu te vrijednosti svake radnje u sporu. Nakon što je svjedokinji predočen dokument na str. 163 spisa, odnosno, prijedlog za mirno rješenje spora, na upit da li joj je poznat, odgovora da joj je poznato, to je ono što je spomenula da je išao prijedlog za mirno rješenje spora prije ovrhe gdje je u zadnjem pasusu bilo navedeno kako da se postupa da se sračunaju glavnica, kamate i trošak i da se umanji. Općina je to tako tražila i od RH, kao i od njih. Načelnik je upoznat s vrijednosti predmeta spora na tim sastancima. Nadalje, navodi da je bila prisutna na nekoliko sastanaka, a g. ZO (načelnik) je dolazio svakodnevno u ured, a i tužitelj je odlazio kod njega u Kneževe Vinograde. Bila je prisutna kod njih u uredu na sastancima. Ona je pisala prijedlog za ovrhu iako su se načelnik i odvj. VO oko svega dogovarali, jer je zaposlena u tom uredu pa je došlo do takve podijele posla. Navodi da je bilo davno i da se ne sjeća tko je dao nalog i končanu odluku da se ide na taj iznos 17.000.000,00 kn, sjeća se da je bilo vještačenje upravo zbog toga da se odredi vrijednost predmeta spora, konačna odluka je išla od Općine, sjeća se da je svaka radnja bila detaljno raspravljena i da je

1 6

Općina dala odobrenje. Može reći da joj je Općina dala nalog da se vrijednost predmeta spora odredi u visini u kojoj je određena odnosno u visini od 17.000.000,00 kn. Ne sjeća se je li načelnik Općine neposredno njoj dao takav nalog u vezi vps ili mi je to tužitelj rekao. Ne zna kako je došlo do toga da se da nalog i zadatak vještaku i tko je dao nalog vještaku, a zna da je vještačenje je radila g. Hunjadi. Nadalje, navodi da e na tim sastancima bio nazočan samo načelnik, možda jednom ili dva puta je bila pročelnica, uglavnom je bio načelnik i dolazio je sam. Kod njih u uredu nije bilo podijele da netko vodi jedan predmet, nego jednostavno bio je predmet od ureda i odrađivao ga je onaj tko ga je dopalo, a u to vrijeme je u uredu bila i NO ali se ne sjeća je li tada bila vježbenica ili odvjetnica. Navodi da dopis (s lista spisa 70) nije ona sastavljala. U odnosu na dopis s lista spisa 42, a koji se predočio i tužitelju danas na raspravi, može reći da joj je to nešto poznato, ali ga ja nije pisala. Kad kaže da joj je dopis poznat misli pod tim da misli da ga je vidjela. Na sastancima su uglavnom usmeno dogovarali detalje vezano za njihove radnje u navedenom predmetu. Ali podneske koji su joj predočeni nije sastavljala. Ne zna zašto su ta dva dopisa išla pisano ako je sva komunikacija tekla usmeno i bez pisanog traga. Me zna što je načelnik po struci, u to vrijeme je bio političar. Zna da je Općina platila troškove zastupanja u predmetu koji je prethodio ovom postupku, ali ne sve. Sjeća se da je Općina donijela zaključak o isplati troškova da će se svi troškovi koji nisu bili priznati će se priznati i da će se isplatiti naknadno, te bi rekla da Općina nije postupila po zaključku.

43.1. Iskaz svjedokinje UOJ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o odlučnim činjenicama, a osobito u dijelu u kojem iskazuje da je postojao nalog načelnika općine kako da ona, koja je sastavljala predmetni prijedlog za ovrhu odredi vrijednost predmeta spora. Naime, svjedokinja ne navodi na koji način, usmeno ili pisano, je načelnik dao nalog da se tako odredi vrijednost predmeta spora kako je ona odredila, niti dostavlja dokaz da je takav nalog dobila napismeno, a niti kada i u kojim okolnosti i kome je načelnik dao takav nalog, nego paušalno navodi da je načelnik o tome bio obaviješten jer su imali svakodnevnu komunikaciju. Potrebo je istaknuti da svjedokinja potom u svom iskazu pojašnjava da je isto bilo davno te da se ne sjeća tko je dao nalog i konačnu odluku da se ide na iznos od 17.000.000,00 kn, pa potom navodi da je konačnu odluku dala općina, pa stoga sud zaključuje da je svjedokinja u svom iskazu konfuzna i proturječna sama sebi, pa je time i njezin iskaz nevjerodostojan u pogledu odlučnih činjenica.

43.2. U preostalom dijelu u kojem svjedokinja UOJ iskazuje o koronološkom tijeku događaja u vezi sporova između Općine i Republike Hrvatske iskaz je vjerodostojan jer je suglasan materijalnoj dokumentaciji i iskazima drugih svjedoka.

44. Iz iskaza svjedok TO proizlazi da nikada nije radio u Općini Kneževi Vinogradi, ali je surađivao s njima, imao je pilanu te im je dostavljao stolove i sl. Misli da je Općinu Kneževi Vinogradi u sporu protiv RH zastupao odvj. VO. Sjeća se da jednom prilikom kad je bio kod načelnika JO u njegovoj kancelariji kada smo dogovarali naše poslove. JO ga je zamolio da skuham fiš poslije posla i to je prihvatio. Nakon što je napravio fiš kod njega na pilanu došao je JO, ŽO i njegov sin VO i oko fiša su pričali. Čuo je da je JO razgovarao s VO o sporu i da mu je VO rekao da će mu troškovi koštati oko 80.000,00 do 100.000,00 kn po jednoj radnji i JO se s tim

1 7

složio, ali je rekao da moraju voditi računa i o Sporazumu i šta je dogovoreno u Sporazumu i potom to dati na Općinsko vijeće. Kasnije je s prijateljima vijećnicima čuo da je bilo vijeće i da je odluka donesena. Na upit sutkinje da li zna što su radnje u sudskim postupcima, odgovara da nije pravnik, ali da misli da je to sve ono što se dogovori i napravi. Nadalje iskazuje da je i sada u dobrim odnosima s J, te da je bio sam fasciniran s cifrom koja je spominjanja jer je u on to vrijeme radio i zarađivao otprilike 2.000,00 kn. Na upit pun. tuženika s obzirom na znatan period koji je protekao od tog fiša kako vam to bilo pamtljivo da ste zapamtila iznos, tu rečenu i taj razgovor, kako ste baš to sve zapamtili, odgovara: i sad mi se vrti ta cifra, jer mi je nepojmljiv taj iznos. Rečenicu sam zapamtio, ne znam kako.

44.2. Iskaz svjedoka ŠO sud je ocijenio nevjerodostojnim. Naime, svjedok je iskazivao o trošku zastupanja i visini pojedine radnje ali ne zna o kojem sporu je bilo riječ, o troškovima zastupanja u parničnom predmetu ili o troškovima zastupanja u ovršnom predmetu, te kojem ovršnom predmetu budući da je dva puta bio podnošen prijedlog za ovrhu, niti o kojem sporazumu se mora voditi računa. Svjedok nije niti naveo vremenski okvir događaja iz kojega bi sud mogao utvrditi na što se odnosi ono o čemu je iskazivao svjedok. Osim toga, iskaz svjedoka je nevjerodostojan i iz razloga što je životno nelogično da osoba bez pravnog znanja, nakon proteka dugog niza godina (sud niti ne može utvrditi kada je bio navedeni događaj o kojem je isti svjedočio, ali sigurno je bio za vrijeme dok je tužitelj bio punomoćnik tuženika) zna što su pravne radnje i da spominje trošak zastupanja po radnji, te da se točno sjeća navodno dogovorenog iznosa a koji se na njega nije odnosio i koji samo usputno čuo.

45. Iz iskaza tužitelja VO proizlazi da je on kao još i tada njegov pok. otac sklopili sa Općinom Kneževi Vinogradi Ugovor o nagradi, s tim da su za njih vodili spor protiv Republike Hrvatske, radilo se o zakupu poljoprivrednog zemljišta, dakle o neisplaćenoj zakupnini, i oni su taj spor dobili, s tim da je bilo ugovoreno da im se treba dati nagrada 18% od glavnice i kamata, dakle od ukupno polućenog iznosa navedenog u presudi, dakle glavnica plus kamate do isplate. Dakle, spor u kojem su uspjeli i presuda koja je donesena postala je pravomoćna, s tim da se sada ne sjećam kojeg datuma i tada su dakle trebali kod naplate dobiti tih 18% nagrade. Kako država nije htjela platiti po pravomoćnoj presudi pokrenuli su ovrhu protiv Republike Hrvatske, međutim za vrijeme ovrhe JO se sporazumio sa Republikom Hrvatskom i dao je nalog da se ta ovrha mora povući i tada on kao odvjetnik slušajući svog nalogodavca povlači ovrhu, a ta se ovrha vodila pod brojem Ovrv-463/06. Kako je dakle, gospodin JO imao sporazum sa Republikom Hrvatskom da Republika Hrvatska općini do određenog datuma isplati dugovane novce, to Republika Hrvatska nije učinila i tada gospodin JO ponovno govori da pokrene ovrhu, s tim da želim istaći da je **.**.2011. JO dakle u ime Općine Kneževi Vinogradi sa Republikom Hrvatskom sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske radi nadoknade štete. Temeljem tog sporazuma koji je priložio u spis, a prije pokretanja ove druge ovrhe, Općina Kneževi Vinogradi je podnijela prijedlog Ministarstvu financija da se sukladno sporazumu na miran način riješi taj spor, odnosno izvrši isplata po ranije donesenoj pravomoćnoj presudi. Tim prijedlogom za mirnim rješenjem spora Općina Kneževi Vinogradi traži od RH da joj se isplate svi iznosi utvrđeni pravomoćnom presudom 6.951.298,00 kn plus zakonske zatezne kamate na taj iznos koja teče od 7. veljače 2002. do isplate, kao i parnični trošak koji

1 8

je iznosi 954.366,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti presude što je bio 28. travnja 2011. do isplate te da se od tog iznosa odbije iznos priznat sporazumom između Općine i RH a taj priznati iznos iznosio je 3.068.857,50 kn. Temeljem tog dopisa JO daje mu nalog da putem vještaka izračuna kolika je dakle bila glavnica, zakonske zatezne kamate i parnični trošak i zakonske zatezne kamate na trošak te da se kada se taj iznos zbirno dobije da se onda odbije ovaj iznos od 3.068.857,50 kn. Taj nalaz i izračun je sačinila vještakinja Bernarda Hunjadi i to je predao načelniku JO, išao je baš u općinu i na temelju tog izračuna on je njemu dao nalog da sada pokrene ponovno ovrhu protiv RH dakle sa jasnim nalogom kao što je napisano u dopisu Ministarstva financija. Povodom danog mi naloga pokreće drugu ovrhu protiv RH. Do spora između njega i Općine dolazi u trenutku kada mu JO nije vratio pozajmicu koju sam njemu dao kao fizičkoj osobi a u iznosu od 320 i nešto tisuća kuna. Kada je protiv njega pokrenuo postupak i kada je do svega toga došlo tada je on raskinuo bilo kakav ugovor sa njim da ga dalje zastupa. Te navodi da kada je ispostavio predmetni račun i ove ovrhe Općinsko vijeće je bilo suglasno s tim računom i to je vidljivo iz zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. a o isplati odvjetniku u sporu s RH, te je u predzadnjem redu vidljivo gdje stoji priznaje se a isti će biti isplaćen nakon dovršetka spora i dosude navedenih troškova, dakle jasno stoji ispred toga da nepriznati troškovi ovrhe od strane Općinskog suda se priznaju. Dakle, tijekom ovršnog postupka koji je drugi puta pokrenut jednostavno više nije radio na tom predmetu, jer je tako rekao JO. Za vrijeme dok se vodio parnični postupak između općine i RH nije se isticao nikakav prigovor prijeboja i nije znao da je i općina nešto dugovala Republici Hrvatskoj jer njemu to nitko nije rekao, a nakon pravomoćnog okončanja istog postupka se za to saznalo, jer o tome se može tek vidjeti u ovom sporazumu koji je priložio. Ne može se sjetiti koliko je bila označena vrijednost predmeta spora u drugoj ovrsi, a isto mora pisati u prijedlogu, a koliko je bilo potraživanje točno. Ne može se sjetiti da li je sud odredio troškove ovrhe, odnosno u kojem iznosu, ali neki nisu bili priznati i onda je i došlo do sporazuma i općinsko vijeće je to u zaključku priznalo. Vrijednost predmeta spora je odredio sukladno vještačkom nalazu i nalogu općine jer vještački nalaz je bio rađen po nalogu općine kako bi se sve to uskladilo sa prijedlogom gdje se tražilo mirno rješenje spora. Takav nalog mu je dao gospodin JO. Dakle već je naveo da je s prijedlogom mirnog rješenja spora bilo to sve navedeno i tako je glasio i nalog prema njemu. Usmeno mi je rekao JO da sukladno tom prijedlogu gdje je dakle napisano pismeno postupim, a mislim da je i u punomoći bilo tako napisano. Nadalje navodi da je g. JO jasno objasnio koja je razlika u vrijednosti predmeta spora i u odnosu na to trošak. Pisani nalog nije bio dan, ali mu je bilo rečeno dakle, da postupi po prijedlogu za mirno rješenje, da se angažira vještak i da tada to iznosi VPS, a nakon vještaka i vještačenja dan mu je u Općini Kneževi Vinogradi pisani nalog u formi punomoći da tako postupi. U punomoći mi nije bilo označeno, odnosno ne zna da li je bila označena vrijednost predmeta spora. Gospodin JO je obrazložio svaku svoju radnju do u detalje i nije mogao ništa postupiti mimo njegove naredbe. Nadalje navodi da su on i njegov otac gospodinu JO sve objasnili što god ih je pitao pa mu je tako objasnio i ovu ovrhu. Ne sjeća se je li se službeno obraćao Općini kada sam dobio rješenje o ovrsi, u pisanoj formi, a u usmenoj formi se sigurno obraćao, jer se tog sjeća. Tužitelj ne spori da je pisao pismeno dopis Općini Kneževi Vinogradi vezano uz doneseno rješenje o ovrsi i troškova i vrijednosti predmeta spora da je bilo smanjeno od strane suda, međutim taj dopis nema veze sa nalogom koji je njemu dan od strane Općine za pokretanje

1 9

ovrhe, a u pravo na temelju tog dopisa je svejedno Općina donijela ovaj zaključak koji sam predočio sudu da će mu se isplatiti svi troškovi sukladno određenom VPS-u. Na upit pun. tuženika zašto u sljedećem podnesku od 31. siječnja 2013. godine koji je uputio Općini Kneževi Vinogradi naglašenim tamnijim slovima i podcrtano navodi da je vrijednost predmeta spora, odnosno točno se navodi: "vi ste naplatili preko 17.000.000,00 kn i to je vrijednost predmeta spora po kojem se obračunava trošak sastavljanja ovršnog prijedloga i ostalih radnji!" Tužitelj navodi da je isto očitovanje na dopis tuženika od 31. siječnja 2013. godine. Dakle, samo se očitovao na njihov dopis, s tim da ponovno ističe da mu je dan nalog za općinu da ga uskladim s nalazom i mišljenjem vještaka odnosno s prijedlogom za mirnim rješenjem spora a što sam predao u sudski spis. Nadalje navodi da je pisao žalbu i tri odgovora na žalbu, i da to ne bi pisao da nije dobio nalog od JO.

45.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao o zastupanju tuženika u parničnom predmetu protiv Republike Hrvatske i radnjama nakon toga, jer u tom dijelu se iskaz tužitelja odnosi na činjenice koje nisu niti sporne.

45.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da mu je JO dao nalog temeljem dopisa koji je Općina Kneževi Vinogradi podnijela kao zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu financija, da vještakinja izračuna vrijednost, te da nakon izračuna od strane vještakinje da je JO dao tužitelju nalog da se tako odredi vrijednost predmeta spora i podnese prijedlog za ovrhu, jer je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka JO, čiji iskaz je sud ocijeni vjerodostojnim, a iz čijeg iskaza ne proizlazi da bi isti dao takav nalog tužitelju. Nadalje, iskaz tužitelja je nevjerodostojan i u dijelu u kojem navodi da je iz zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. vidljivo da su priznali navedene troškove, jer navedeni troškovi, koji su utuženi se odnose na račun ispostavljen u rujnu 2014., te se u navedenom zaključku ne spominje na koje sve se radnje odnose nepriznati troškovi i u kojem iznosu, pa se stoga ne može utvrditi da je navedenim zaključkom Općinskog vijeća a prije nego je ispostavljan račun i specificirani troškovi isti o tome odlučivali na način kako to tužitelj tvrdi.

46. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ĐO proizlazi da je u Kneževim Vinogradima već dosta dugo, a od 2009. do 2017. je bio zamjenik Općine Kneževi Vinogradi kada je načelnik bio JO a sada je on načenik, a JO zamjenik. Nije sudjelovao u svemu ovome, već jedino ono što sam čuo od načelnika, a s tužiteljem se možda jednom u životu vidio i to na ulici. Bio je informiran da se vodi spor, ali kako na koji način, to nije znao. Znao je da imaju spor sa Republikom Hrvatskom, znao je da postoji nekakvi sporazum o međusobnim potraživanjima, to je vidio iz dokumentacije i onoga što mu je pričao JO i znao je da zastupa Općinu gospodin VO. Uglavnom znao je da je do problema došlo glede visine potraživanja od strane odvjetnika, to mu je rekao gospodin JO, dakle usmeno, ali konkretno o tome ne znam, detalje i na koji način, to zaista ne zna. U to vrijeme gospodin JO je bio saborski zastupnik pa je on tako došao do nekih informacija. Nije sudjelovao u međusobnoj komunikaciji između odvjetnika VO i JO. Ne može se sjetiti i nije mu poznat zaključak kojim se priznaju troškovi odvjetnika, odnosno nepriznati troškovi u ovrsi odvjetniku od 2013. Predočenjem naplate potraživanja Općine Kneževi Vinogradi od Belja, odnosno RH, navodi da je to njegov potpis pod zamjenik načelnika, a od 6. studenog 2012. s tim da navodi da je vjerojatno tada gospodin JO bio u Saboru pa je on umjesto njega potpisivao.

2 0

Sadržajno tog podneska se ne može sjetiti zašto je tako pisan, po čijem nalogu i u kojem kontekstu je sadržaj tog cijelog podneska, zaista ne zna. Od DO nije mogao dobiti ovakav nalog, ona je bila pročelnica. Nadalje, navodi da se zaista ne može sjetiti ni tko je pisao taj dopis ni sadržaja, ali ne spori da ga je on potpisao. Nadalje, navodi da je isti diplomirani pravnik. Ne sjeća se da je prijedlog za ovrhu usklađen sa prijedlogom mirnog rješenja spora a koji je on potpisao, navodi da se ne sjeća. Ne sjeća se je li Općina Kneževi Vinogradi ikad odvjetnika prijavila komori s obzirom da je prijedlog za ovrhu po njima podnesen izvan naloga, z.z. tuženika navodi da se ne sjeća. DO kao pročelnik je također pored gospodina JO bila upoznata sa svim ovim.

46.1. Iskaz svjedoka ĐO sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan i bez proturječnosti.

47. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i svako dokaza posebno sud je utvrdio da:

- je tužitelj imao punomoć Općine Kneževi Vinogradi za poduzimanje pravnih radnji i zastupanja u postupcima pred sudom, te punomoć od 10. prosinca 2012. kojom je ovlastila odvjetnika VO da je zastupa u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Belom Manastiru radi pokretanja postupka ovrhe i naplate potraživanja prema Republici Hrvatskoj a temeljem presude toga suda broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine

Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske,

- da je tuženik temeljem navedene punomoći podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine temeljem presude toga suda broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske,

-da je u prijedlogu za ovrhu naznačena vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn,

- da je prijedlogu navedeno da ovršenik Republika Hrvatska duguje ovrhovoditelju iznos od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn,

- da su Ugovorom o pružanju odvjetničkih usluga sklopljenim između ZOU Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. (list spisa 27-29) ugovorne strane suglasno odredile da će Zajednički odvjetnički ured Nediljka i Domagoja Rešetara svoje usluge naplaćivati po Odvjetničkoj tarifi,

- da tuženik Općina Kneževi Vinogradi nije dala nalog tužitelju da odredi vrijednost predmeta spora u prijedlogu za ovrhu iz prosinca 2012. iznosu od 17.000.000,00 kn, nego je istu odredio samoinicijativno tužitelj.

48. Odredbom čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu troškova za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

48.1. Odredbom čl. 765. ZOO-a propisano je da je nalogodavac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca

2 1

i njima se rukovoditi. Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute. Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.

49. Odredbom čl. 35. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., u nastavku: ZPP) propisano je da kad je za utvrđenje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ZPP-u mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

50. U konkretnom slučaju, tužitelj kao nalogoprimac bio je dužan prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu odrediti vrijednost predmeta spora prema vrijednosti glavnog zahtjeva a sukladno čl. 35.ZPP-a. Osim toga, iz samog sadržaja prijedloga za ovrhu i kondemnatornog dijela koji isti sadrži, proizlazi da je vrijednost predmeta spora – glavni zahtjev – u iznosu od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn.

50.1. Ovaj sud je utvrdio da tuženik, odnosno tadašnji načelnik Općine JO nije dao tužitelju nalog da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 17.000.000,00 kn (navedeno je sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka, a kako je to prethodno obrazloženo). Budući da je tužitelj postupao bez naloga tadašnjeg načelnika općine prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, kao i da je sukladno odredbama čl. 763. i 765. ZOO-a dužan kao nalogodavac postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa mu stoga tuženik nije dužan platiti naknadu za izvršene usluge prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj samoinicijativno odredio, i koja je suprotna odredbi čl. 35. ZPP-a.

50.2. Potrebnoj je reći da je vrijednost konkretnog predmeta spora određena rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. i iznosi 6.951.298,03 kn (što je sud utvrdio uvidom u priklopljeni spis), a koji iznos predstavlja iznos glavnog duga a što je u skladu sa čl. 35. ZPP-a. Osim toga, potrebno je reći, da suprotno navodima tužitelja, tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije uglavničio kamate pa stoga iste niti ne čine glavni zahtjev i vrijednost predmeta spora se ne može odrediti prema iznosu neuglavničenih zateznih kamata a na temelju obračuna koje je tužitelj izvan postupka dao sačiniti.

51. Nadalje, u odnosu na Zaključak Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. koji zaključak tužitelj tijekom cijelog postupka ističe navodeći da mu je istim zaključkom priznato pravo na naknadu predmetnih troškova, ovaj sud ističe da iz zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. nije vidljivo da su priznali sve navedene troškove iz računa, jer navedeni troškovi, koji su utuženi se odnose na račun

2 2

ispostavljen u rujnu 2014. a odluka općinskog vijeća je od godinu i pol ranije. Osim toga, u navedenom zaključku se ne spominju na koje sve se radnje odnose troškovi i u kojem iznosu, pa prema ocjeni ovoga suda tužitelj neosnovano ističe da su mu navedenim zaključkom Općinskog vijeća priznati predmetni troškovi u iznosu kako ih on navodi. Isto tako, iz dopisa koji šalje tužitelj tuženiku u kojem ga obavještava da je sud smanjio troškove ovrhe, te da je potrebno pisati žalbu jer je vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn a ne kako to sud smatra, iz istoga ne proizlazi pristanak tuženika na tako određenu vrijednost predmeta spora, a niti tužitelj dokazuje niti u svom iskazu navodi što mu je tuženik odgovorio na navedeni podnesak. Osim toga, iz navedenog podnesak proizlazi da tužitelj predočava tuženiku vrijednost predmeta spora za koju on – tužitelj smatra da je vrijednost predmeta spora, a ne da to predlaže tuženik (a kako to tužitelj neosnovano navodi).

51.1. Isto tako, između tužitelja i tuženika nije postojao dogovor da će se naplaćivati troškovi ovršnog postupka drugačije nego kako je to predviđeno odredbama tarife, a što proizlazi iz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Ističe se da se ugovor koji sklopljen između stanaka 21. ožujka 2005. odnosio na uređenje naknade troškova iz parničnog postupka, kako je to izričito navedeno u tom predmetu, ali ne i troškova ovrhe.

52. Nadalje, sud je utvrdio da je tadašnji načelnik općine JO od tužitelja zahtijevao da sastavi predmetni zahtjev za ovrhu, te podnesak od 19. prosinca 2012. kojim je Općina Kneževi vinogradi zahtijevala od tuženika da obavijesti sud o broju računa općine, kao i da je tužitelj zastupao tuženika na ročištu 7. travnja 2014., a na koje ročište je isti trebao pristupiti, te je isti sukladno zaključku sa ročišta održanog 7. travnja 2014. suda bio dužan sastaviti podnesak od 15. travnja 2014.

52.1. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je dokazao da je opravdano podnio prijedlog za ovrhu, jer je isto od njega zahtijevao tuženik, te mu je opravdan trošak sastava podnesak od 19. prosinca 2012. kojim je Općina Kneževi Vinogradi zahtijevala od tuženika da obavijesti sud o broju računa općine, kao i trošak zastupanja tuženika na ročištu 7. travnja 2014., a na koje ročište je isti trebao pristupiti, i sastav podneska od 15. travnja 2014. Stoga je ovaj sud tužitelju ocijenio osnovanim njegovo potraživanje za naknadu troška navedenih radnji.

52.2. Međutim, tužitelju pripada trošak navedenih radnji sukladno vrijednosti predmeta spora koja je određena u tom predmetu rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. i iznosi 6.951.298,03 kn (što je sud utvrdio uvidom u priklopljeni spis) i kao što je prethodno obrazloženo (jer nije postojao nalog tuženika za određivanjem drugačije vrijednosti predmeta spora). Sukladno navedenoj vrijednosti predmeta spora tužitelju pripada naknada troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 6.475,65 bodova sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012.), sukladno Tbr. 50 vrijednost boda tada je iznosila 10 kn, što iznosi 64.756,49 kn. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 19.prosinca 2012. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.11. toč. 8. Tarife, što iznosi 2.500,00 kn, te trošak zastupanja na ročištu 7. travnja 2014. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 3.237,82 boda (50%), odnosno u iznosu od 32.378,20 kn sukladno Tbr. 12. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 15. travnja 2014. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.11. toč. 8. Tarife, što iznosi 2.500,00 kn, ukupno tužitelju pripada naknada troška

2 3

u iznosu od 97.142,69 kn uvećano za 25% PDV-a iznosi 121.428,36 kn/16.116,31 EUR-a.

52.3. Budući da je tuženik otkazao punomoć i Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, za tuženika je nastala obveza platiti navedene troškove po dospijeću računa na kojemu su isti obračunati (a ne kako to tuženik tvrdi, nakon pravomoćnog završetka spora, a koji je pravomoćno završen odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-379/2017-2 od 9. lipnja 2017.), odnosno 28. rujna 2014. (dospijeće naznačeno na poleđini računa), stoga tužitelju na navedeni iznos od 16.116,31 EUR-a pripadaju zatezne kamate tekuće od 28. rujna 2014. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

52.4. S obzirom na to da je tužitelj temelju valjane punomoći i po zahtjevu tuženika obavljao radnje - sastavio prijedlog za ovrhu, sastavio obrazložene podneske od 19. prosinca 2012. i 15. travnja 2014., te zastupao tuženika na ročištu 7. travnja 2014., tužitelju kao nalogodavcu sukladno čl. 763. st. 2. ZOO-a pripada naknada za rad u iznosu od 16.116,31 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2014. do isplate, te je stoga, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

52.5. Tuženik je tijekom postupka navodio da je tužitelju platio sve usluge, međutim tuženik tijekom postupka sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao osnovanost svojih navoda, niti je predlagao dokaze na te okolnosti - da je tuženik platio tužitelju trošak zastupanja, i to trošak za radnje koje mu je ovaj sud priznao.

53. Za ostale radnje koje su sadržane u predmetnom računu ne proizlazi da je iste radnje odobrio tuženik, pa tako u spisu ne prileži niti dokaz da je tuženik dao odobrenje da tužitelj piše žalbu na odluku o troškovima sadržanu u rješenju o ovrsi iako se iz dopisa tužitelja od 19. prosinca 2012. (list spisa 42) proizlazi da traži od tuženika da se izjasni treba li podnijeti žalbu ili ne. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je imao odobrenje tuženika za sastavljanje tri odgovora na žalbe, kao niti obrazloženi podnesak od 5. prosinca 2013. U vezi s navedenim odgovorima na žalbe, potrebno je reći da navedene radnje nisu radnje od kojih ovisi postupak, odnosno i da nisu poduzete navedene radnje, za tuženika ne bi nastala šteta, odnosno izostanak navedenih radnji ne povlači za sobom posljedice za postupak, pa tužitelj iste nije niti bio dužan podnijeti, osobito ako za podnošenje istih nije imao odobrenje tuženika i to u tom broju (3 odgovora na žalbe). Osim toga tužitelj tijekom postupka nije dokazao materijalne troškove koje je imao, kao niti za koje odluke su pribavljene klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Slijedom navedenoga, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, odnosno dijelu koji se odnosi na trošak sastava žalbe od 27. prosinca 2012. u iznosu od 55.625,00 kn, odgovora na žalbu od 10. siječnja 2013., odgovora na žalbu od 5. veljače 2013. i odgovora na žalbu od 6. veljače 2013., svaki odgovor na žalbu u iznosu od 111.250,00 kn, obrazloženog podneska od 5. prosinca 2013. u iznosu od 3.125,00 kn, poštarina 125,00 kn, trošak puta u iznosu od 262,50 kn, izbivanje iz pisarnice 625,00 kn, pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti , za svaku iznos od 312,50 kn, materijalni troškovi u iznosu od 37,50 kn, kao i u dijelu koji prelazi dosuđene iznose za radnje zastupanja tužitelja, pa je stoga sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut u tom dijelu.

2 4

53.1. Sud nije održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojemu je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka. Naime, iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17) proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim na tom dijelu parničnog troška, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, sud je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014..

53.2. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

54. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnicu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva.

54.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je u sporu uspio 19% (tužitelj je sa osnovom i sa visinom uspio 19%, vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.676,36 kn/622.925,00 kn, a uspio u iznosu od 16.116,32 EUR-/121.428,36 kn). Nadalje, tuženik je u sporu uspio 81%.

54.2. Nadalje, od uspjeha tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzet je postotak uspjeha tužitelja, pa uspjeh tuženika iznosi 62%. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 13. listopada 2015., 12. studenog 2015., 29. lipnja 2018 i 11. travnja 2018. u iznosu od 622 boda sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknada za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa) što ukupno iznosi 2488 bodova, trošak zastupanja na ročištu 21. rujna 2016., 22. studenog 2016., 1. travnja 2021., 16. lipnja 2021., 5. rujna 2022., 22. siječnja 2025. i 28. veljače 2025. za svako ročište 622 boda sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što iznosi 4354 bodova, te trošak zastupanja na ročištu 4. veljače 2020. u iznosu od 311 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife. Sveukupno tuženiku je priznato zastupanje u iznosu od 7153 boda, odnosno 14.306,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 17.882,50 EUR-a. Tuženiku je priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosu 18.007,50 EUR-a, navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na prigovoru u iznosu od 663,61 EUR-a, što sveukupno iznosi 18.671,11 EUR-a. Budući da je tuženik u sporu uspio 62% pripada mu naknada troška postupka u iznosu od 11.576,08 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč III/ izreke.

2 5

54.3. Tuženiku nije priznata naknada troška sastava podneska od 17. ožujka 2016., 27.rujna 2016., 21. studenog 2016., 29. lipnja 2018. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za parnicu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, a i tuženik je u navedenim podnescima ponavljao navode iznesene tijekom postupka.

Osijek, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika