Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1319/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Marijanu Vugiću, u pravnoj stvari tužitelja SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2055/2021-55 od 30. prosinca 2024., dana 4. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2055/2021-55 od 30. prosinca 2024. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 3.998,53 eura pa do iznosa od 8.172,27 eura (za iznos od 4.174,74 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:
Odbija se tužitelj s daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.174,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 217,73 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I Nalaže se tuženiku Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade štete ukupan iznos od 10.175,51 eura, od toga za neimovinsku štetu i tuđu pomoć iznos od 8.842,28 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 03. srpnja 2019. godine do isplate, te za imovinsku štete za pojačanu prehranu i uništene stvari iznos od 1.333,23 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024.g. do isplate, po stopi koja teče za razdoblje od 03. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od dana 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na već isplaćeni iznos od 3.318,07 eura od dana 03. srpnja 2019.g. do 04. studenog 2021.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu u iznosu od 3.229,49 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.172,27 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a za iznos od 4.174,74 eura žali se tuženik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, samo iz žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Obzirom da tuženik napada pobijanu presudu samo glede dosuđenog parničnog troška, to u smislu odredbe članka 167. stavka 1. ZPP, njegova žalba se smatra žalbom na rješenje.
5. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije trebao tužitelju priznati i putni trošak na relaciji Rijeka – Zagreb u iznosu od 501,24 eura u razdoblju dok je tužitelja koji ima prebivalište u [adresa] zastupao punomoćnik iz Rijeke jer, a kako je to već sudska praksa prihvatila, ako je u sjedištu prvostupanjskog suda ima odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja (a u Zagrebu ih svakako ima), onda se tužitelju ne mogu dosuditi i putni troškovi za dolazak njegovog punomoćnika iz drugog mjesta, nego samo do iznosa koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda.
6. Glede uspjeha tužitelja u postupku treba reći da se tužitelju kao uspjeh u postupku ne može uračunati i iznos koji mu je plaćen od strane tuženika prije podnošenja tužbe povodom njegovog zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora, a za koji trošak sukladno Tbr. 7/8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa) tužitelj ima pravo na nagradu po Tbr. 7/1. Tarife, a što mu je prvostupanjski sud na temelju njegovog zahtjeva i dosudio.
7. Primjenjujući u konkretnom slučaju odredbu članka 154. stavka 2. ZPP, a u odnosu na uspjeh tužitelja u postupku (točka I. izreke), odnosno neuspjeh (točka III. izreke) uspjeh tužitelja je 76 % a kada se od toga oduzme uspjeh tuženika od 24 %, to čini 52 %, međutim, kako se žalbenim navodima taj dosuđeni trošak tužitelju pobija u smislu da je tužitelj uspio u sporu od 80 % a tuženik 20 %, dakle, sa 60 %, onda polazeći od točno obračunatoga pripadajućeg troška tužitelju s PDV u iznosu od 5.650,00 eura, od toga iznosa 60 % iznosi 3.390,00 eura, a kada se tome dodaju troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 358,35 eura, pristojbi na tužbu od 102,86 eura i na presudu od 147,32 eura, to onda ukupno čini 3.998,53 eura, pa je u pobijanom dijelu valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužitelj odbije sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.174,74 eura.
8. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 125,00 eura, Tar. br. 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.) u iznosu od 92,73 eura, a što ukupno čini 217,73 eura.
9. Zbog navedenog, a temeljem članka 380. točke 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. travnja 2025.
Sudac
Marijan Vugić
