Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-593/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba:

- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 09.11.2007. između tužiteljice i tuženika, potvrđen 14.11.2007. godine po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovice pod brojem OV-6243/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

„… a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % (jedanzarezpedeset posto) jednokratno, unaprijed.“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 614,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 17.11.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je dana 9.11.2007. godine s tuženikom koji je pravni slijednik Slavonske banke d.d. odnosno Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrđen 4.11.2007. godine po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz [adresa] pod brojem: OV-6243/2007 prema kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 69.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 25 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 420,54 CHF.

2. Predmetnim tipskim Ugovorom u čl. 7. st. 1. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i to u iznosu jednokratno 1,50 % od iznosa kredita unaprijed. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 6.11.2007. godine naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 4.630,56 kn, a koja protuvrijednost sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđeno Zakonom o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 614,58 EUR.

3. O ugovornoj odredbi za tzv. "ulaznu naknadu" nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom Ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između naknade i usluge na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom Ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošteni stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a takvu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja, protivi se svim dokaznim prijedlozima te ističe da se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja i ističe kako je iznos isplaćene tzv. "ulazne naknade" točan, te osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe kako visina naplaćene ulazne naknade nije sporna.

5. Tuženik navodi da je tužba podnesena 12.11.2024. godine te ističe materijalni prigovor zastare, jer se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 12.11.2024. godine nastupila zastara potraživanja. Ističe da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, i da je sadržaj osporenog Ugovora o kreditu određen sukladno iskazanim voljama ugovornih strana. U svakom individualnom pojedinačnom sporu potrebno je sagledati sve okolnosti predmetnog slučaja da bi se odredilo i obrazložilo jesu li pojedinačne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a samim time i ništetne. Ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni godinama sa čime su potrošači bili upoznati. Ugovor o kreditu nije unaprijed formulirani ugovor već upravo odražava volju tužitelja iskazanu nakon potpunog i jasnog informiranja o svim značajkama takvog ugovora, dok je teret dokaza u smislu nepoštenosti na strani tužitelja. U bankarskom poslovanju banka ima pravo naplatiti naknadu za svoje usluge, a koja je prethodno naznačena u Tarifi naknada banke koja je odobrena od strane regulatora – Hrvatske narodne banke, te koja je izvješena u poslovnicama, predočava se svim klijentima te se nalazi i na internetskim stranicama tuženika, sve sukladno čl. 173. tada važećeg Zakona o bankama. Tužitelj je s naplatom iste bio upoznat prije sklapanja Ugovora i na koju je pristao potpisom Ugovora o dugoročnom kreditu. Ističe da je tužitelj dobrovoljno pristao na sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te na sve odredbe ugovora, obzirom da u ni jednom trenutku nije zatražio izmjenu ni jedne ugovorne odredbe refinanciranja kredita ili raskida Ugovora. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da visina naplaćene ulazne naknade nije sporna te da nije potrebno provoditi financijsko vještačenje.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 201-202) te je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-16/22619-2 (list 5), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-09/1533-3 (list 6), u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 7-18), u otplatni plan (list 19-24), u odgovor na zahtjev (list 25), u isplatni nalog (list 26), u presudu VSRH broj: Rev- 637/2019-2 (list 186-195).

8. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9.11.2007. godine koji je potvrđen pred javnim bilježnikom Antunom Novačićem iz [adresa] pod brojem: OV-6243/2007 od 14.11.2007. godine (list 7-17) utvrđeno je da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju stana u iznosu od 69.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Kredit je odobren na rok vraćanja od 25 godina uz promjenjivu kamatu od 5,40 % godišnje dekurzivno. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Efektivna kamatna stopa odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) je iznosila 5,70 % godišnje. Kredit se je otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmirivao se u kunama. Prvi anuitet je dospio na naplatu 1.1.2008. godine.

9. Prema iskazu tužitelja (list 201-202) kredit je podigao za kupnju stana u [adresa] i sredstva od kredita su samo prebačena na račun osobe od koje je kupio stan te nakon toga živi u tom stanu. Tuženik je prema njegovom iskazu došao u banku, te su mu tada ponudili ovaj kredit u CHF i nakon određenog vremena je potpisao Ugovor. U banci nije posebno razgovarao o kamatnim stopama po tome kreditu i o naknadama, te su mu samo rekli da će to biti najpovoljniji kredit. Za osiguranje toga kredita u banci su tražili hipoteku na taj stan koji je kupovao te je još trebao osigurati i dva jamca. Nije bilo posebnog pregovaranja oko visine kamatnih stopa i o naknadama, već je bilo da to uzme ili da ostavi ako mu ne odgovara. Od toga kredita u banci su sve novce prebacili na račun ove osobe od koje je kupio stan. Nema saznanja da li je banka nešto na ime naknade zadržala sebi. Stan je kupio za potrebe svoga stanovanja i stanovanja svoje obitelji i u tome stanu stanuje i danas. Banka je unaprijed sastavila Ugovor o kreditu i obrazac je njega već čekao kada je došao u banku. Nije bilo nikakvog pregovaranja o odredbama Ugovora te je Ugovor bio po principu "uzmi ili ostavi". Tužitelj živi isključivo od mirovine te nije bio vlasnik obrta, a niti trgovačkog društva.

10. Kako je prema navedenom Ugovoru i iskazu tužitelja kredit podigao za kupnju stana koji je bio potreban za stanovanje njega i njegove obitelji, ocjena je ovoga suda da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da je predmetni kredit zaključio kao potrošač te da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.

11. Odredbe Ugovora gdje je ugovor već bio pripremljen za potpisivanje i gdje se o odredbama ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, gdje potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, temeljem čl. 96. ZOZP smatraju se nepoštenima, a temeljem čl. 102. st. 2.

ZOZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

12. Kako se o odredbi Ugovora kojom je utvrđena visina naknade za obavljanje bankarskih usluga koja je trenutačno iznosila 1,50 % jednokratno unaprijed (ulaznoj naknadi) nije posebno pregovaralo, te je ta odredba već bila utvrđena na unaprijed pripremljenom ugovoru, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, a tijekom postupka tuženik nije obrazložio osnov za utvrđenje tih troškova, ista je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade utvrđene u čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu bez depozita (list 7-16) te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

13. Kako je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu utvrđenu u čl. 7. st. 1. Ugovora, a tužitelj je tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora dana 16.11.2007. godine isplatio naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 4.630,56 kn što je prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR iznosilo 614,58 EUR, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. U ovome slučaju osnova plaćanja naknade za obradu zahtjeva temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnih tih odredbi Ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1015. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

15. Između stranaka nije bila sporna visina plaćene naknade od 614,58 EUR. Kako je naknada za obradu zahtjeva utvrđena ništetnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

16. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena ovom odlukom, potraživanje tužitelja nije moglo zastarjeti.

17. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 900,00 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 27.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na dvije rasprave održane 4.2.2025. i 25.2.2025. u iznosu od 400,00 EUR, te od troškova pristupa na ročište za objavu i dostavu presude u iznosu od 100,00 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 4. travnja 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, Stjepana Radića 14/I,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25.