REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2437/2023-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĐT, iz AM Geifen 9, Mainz, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv I-tuženice HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku iz Zagreba, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Vukića, odvjetnika, I-tuženice i punomoćnika tuženica Ivana Fumića, odvjetnika, dana 04. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. UGOVOR O DAROVANJU predmetom kojeg je pravnog posla bilo darovanje nekretnine koja je u knjizi položenih ugovora naslovnog suda upisana u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], stan br. 34 na V (petom) katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 95.17 čm, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 4143/1, u 1/1 dijela nekretnine, sklopljen dana 22.07.2022. godine između prvotužene HĐ u svojstvu darovatelja i drugotužene ŽĐ u svojstvu daroprimatelja, na kojem Ugovoru je potpis darovatelja HĐ ovjeren dana 22.07.2022. godine kod javnog bilježnika Vesne Pučar s brojem ovjere OV-9542/2022., gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbine prvotužene prema njemu, u iznosu od 192.750,00 EUR s pripadajućom ugovorenom kamatom po stopi od 10% godišnje i zakonskom zateznom kamatom propisanom u članku 29. stavku 2. po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i namirenja troškova ovog postupka.
2. Prvotužena HĐ i drugotužena ŽĐ dužne su dopustiti tužitelju da svoje tražbine prema njima, i to spram prvotužene u iznosu od 192.750,00 EUR s pripadajućom ugovorenom kamatom po stopi od 10% godišnje i zakonskom zateznom kamatom propisanom u članku 29. stavku 2. ZOO-a tekućom od dana 29. travnja 2015. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te naspram obje tužene radi namirenja troškova ovog postupka, namiri prodajom nekretnine koja je u knjizi položenih ugovora naslovnog suda upisana u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], stan br. 34 na V (petom) katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 95.17 čm, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 4143/1, u 1/1 dijela nekretnine
3. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana."
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, zaključen 28.04.2014. između ZĐ iz [adresa] i prvotužene kao zajmoprimaca, te tužitelja kao zajmodavca, a solemniziran istoga dana po javnom bilježniku Željki Picukarić pod brojem OV-875/2014, ne proizvodi pravne učinke od dana njegovog sklapanja, te se nalaže tužitelju da prvotuženoj naknadi trošak ovog postupka, u roku od 15 dana."
III. Odbija se podredni prootutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, zaključen 28.04.2014. između ZĐ iz [adresa] i prvotužene kao zajmoprimaca, te tužitelja kao zajmodavca, a solemniziran istoga dana po javnom bilježniku Željki Picukarić pod brojem OV-875/2014, te se nalaže tužitelju da tuženicama naknadi trošak ovog postupka, u roku od 15 dana."
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
r i j e š i o j e
Ne dopušta se objektiva preinake tužbenog zahtjeva.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je I-tuženica, u svojstvu darovatelja, s II-tuženicom, u svojstvu daroprimatelja, dana 21.07.2022. godine sklopila Ugovor o darovanju predmetom kojeg je pravnog posla bilo darovanje nekretnine koja je u knjizi položenih ugovora naslovnog suda upisana u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], stan br. 34 na V (petom) katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 95.17 čm, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 4143/1, u 1/1 dijela nekretnine, a na navedenom je Ugovoru o darovanju potpis I-tuženice ovjeren dana 22.07.2022. godine kod javnog bilježnika Vesne Pučar s brojem ovjere OV-9542/2022. Nadalje navodi da je navedeni lukrativni pravni posao sklopljen s isključivim ciljem da I-tuženica pokuša izbjeći naplatu potraživanja kojeg tužitelj ima naspram I-tuženice s osnove Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od dana 28. travnja 2014. godine, a temeljem kojeg Ugovora I-tuženica i ZĐ jamčili su za povrat zajma tužitelju nekretninom koja je predmet darovanja. Ističe da Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 28. travnja 2014. godine u točki III. određeno da su mu zajmoprimci obvezni solidarno vratiti ukupni iznos od 192.750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za ugovorene kamate od 10% godišnje što iznosi 19.275,00 EUR u navedenoj kunskoj protuvrijednosti, najkasnije do 28. travnja 2015. godine i da je njegova tražbina iz navedenog ugovora dospjela dana 28. travnja 2015. godine, a javnobilježnička isprava je postala ovršnom dana 29. travnja 2015. godine te je na istu dana 7. listopada 2015. godine stavljena potvrda o ovršnosti. Tužitelj navodi da je radi namirenja svog potraživanja protiv I-tuženice i ZĐ pokrenuo ovršni postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovni broj Ovr-2698/2022, a u odnosu na koji je ovršni postupak I-tuženica izjavila žalbu. Ističe obzirom na postupanje i navode I- tuženice, razvidno je kako nema mogućnosti namirenja svojeg potraživanja niti temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2698/22 od dana 1. ožujka 2023. godine i da je iz činjeničnog supstrata tužbe razvidno da je navedeni Ugovor o darovanju sklopljen nakon dospijeća tužiteljeve tražbine i da je svrha poduzimanja tog pravnog posla kojim je nekretnina darovana bliskom srodniku (kćeri) bila pokušavanje onemogućavanja naplate potraživanja tužitelja. Slijedom naprijed navedenog, obzirom da su za utuženje ispunjeni uvjeti predviđeni odredbom članka 66. ZOO-a, u vidu dospjelosti tužiteljeve tražbine i nemogućnosti I-tuženice da, zbog otuđenja vrijedne nekretnine bliskom srodniku, ispuni tužiteljevu tražbinu. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. I-tuženica-protutužiteljica i II-tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženice) u odgovoru na tužbu osporavaju osnov tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za ulaganje paulijanske tužbe iz čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima. Navode da ne postoji tražbina tužitelja iz Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 28.04.2014. godine budući da Ugovor predstavlja prividan, odnosno ništetni pravni posao. Nadalje, tuženice navode da je tužitelj tijekom 2011. godine upoznao ZĐ, osnivača i direktora društva MEGAMIN MED d.o.o., Zagreb, te su navedene osobe postale prijatelji, a ZĐ je nedugo nakon toga, koncem 2013. godine, zapao u ozbiljne financijske probleme, kao i njegovo društvo MEGAMIN MED d.o.o. Zagreb pa se za pomoć obratio tužitelju koji je tako došao na ideju da će investirati određeni novčani iznos u društvo MEGAMIN MED d.o.o. Zagreb, a da će zauzvrat steći 50% udjela u društvu, a novac koji bi uložio bio je vezan uz tužiteljevu kolekciju umjetnina - umjetničkih slika starih majstora iz 15., 16. i 17. stoljeća, a koje umjetničke slike bi trebale biti predmetom prodaje, da je tužitelj od ZĐ u travnju 2014. zatražio da prvo s njime sklopi Ugovor o zajmu uvjeravajući ga da će mu potom isplatiti potrebna novčana sredstva, potom je ZĐ pristao na sklapanje Ugovora, a tužitelj je novčana sredstva s kojima je zbilja raspolagao, umjesto za posudbu ZĐ, iskoristio za stjecanje zemljišta u Županji, koje kupuje 29.04.2014. godine, jedan dan nakon sklapanja navedenog Ugovora, ali protivno očekivanjima tužitelja navedeno zemljište nije bilo moguće prodati. Tuženice ističu da ZĐ nužno je morao doći do novčanih sredstava potrebnih da isplati dospjeli dug prema Raiffeisen bank St. Stefan-Jageberg-Wolfsberg koji je bio osiguran založnim pravom na nekretnini u [adresa] i stanu u [adresa], koju nekretninu je ZĐ prodao dana 04.08.2015. godine, a kupci su najveći dio kupoprodajne cijene izravno isplatili banci i ishodili brisovno očitovanje za predmetnu nekretninu, a po provedbi brisovnog očitovanja banke u zemljišnoj knjizi, tužitelj je inicirao ovršni postupak na nekretnini u [adresa] temeljem Ugovora kao ovršne isprave, a kupci su, odmah po saznanju za prethodno opisano postupanje tužitelja, ustali s opugnacijskom tužbom protiv tužitelja i ZĐ, te su protiv ZĐ podnijeli kaznenu prijavu radi prijevare. Tuženice navode da prodajom nekretnine AĐ sredstva koja je ishodio prodajom nisu bila dovoljna za pokriće dugovanja društva MEGAMIN MED d.o.o. Zagreb, već je nad istim društvom 08.12.2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe, koji je okončan sklapanjem nagodbe 18.05.2016., a koja okolnost također ukazuje na to da tužitelj nikada nije posudio novce ZĐ, niti je došlo do investiranja u navedeno društvo. Tuženice ističu da je tužitelj, koristeći se krajnje nepovoljnom pozicijom ZĐ i I- tuženice kojima je hitno trebala novčana pomoć iste naveo da s njime sklope Ugovor pod nepovoljnim uvjetima, a da im nikada nije posudio predmetni novčani iznos, već je novčana sredstva koja su mu stajala na raspolaganju uložio u kupnju zemljišta u Županji. Navode obzirom na nesrazmjer uloženog (bitno manje od 192.750,00 EUR) i dobivenog (založno pravo na 3 nekretnine), izvjesno je da Ugovor predstavlja zelenaški pravni posao, s osnove kojeg se tužitelj okoristio stanjem nužde ZĐ i I-tuženice, stječući založno pravo na njihovoj cjelokupnoj imovini, s ciljem da kroz prijevaru kupaca zaradi na najvrjednijoj od založenih nekretnina – kući u [adresa]. Tuženice ističu da tužitelj nikada nije pozajmio novac iz spornog Ugovora o zajmu Anti ZĐ i I-tuženici i da je tužitelj ZĐ posudio dana 23.06.2014.g. iznos od 30.000,00 EUR i dana 30.07.2014.g. iznos od 10.600,00 EUR, pri čemu je naknadno dogovoreno da će navedene iznose ZĐ otplatiti zapošljavanjem HĐT u društvu MEGAMIN MED d.o.o. Zagreb. Ističu kako je tražbina tužitelja prestala ispunjenjem međusobnog dogovora o prijavi tužitelja na mirovinsko osiguranje s osnove radnog odnosa kod društva MEGAMIN MED d.o.o. Nadalje tuženice navode da tužitelj znajući za utvrđenja suda iz parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odustao od daljnjih radnji s ciljem naplate svojeg nepostojećeg potraživanja od ZĐ i I-tuženice te nikada nije zatražio upis svojeg zaloga u zemljišnu knjigu, niti je na bilo koji drugi način tražio namirenje svoje tražbine protiv ZĐ i I-tuženice, pa su tuženice znajući za sve navedeno poduzele ovdje pobijani pravni posao. Nadalje tuženice navode da tužitelj nije dokazao niti da preostala imovina I-tuženice i ZĐ nije dostatna za namirenje njegovog potraživanja. Tuženice ističu da Ugovor nikada nije bio popraćen i isplatom pozajmljenih sredstava, već je trebao poslužiti kao platforma tužitelju da stekne novčana sredstva na štetu kupaca nekretnine u [adresa], a sve pod krinkom budućeg (no nerealiziranog) ulaganja u društvo MEGAMIN MED d.o.o. Zagreb, radi se o prividnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima. Također, odnosno podredno, radi se o ništetnom pravnom poslu u smislu odredbi čl. 273., 322. i 329. Zakona o obveznim odnosima. Tuženice predlažu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
I-tuženica i II-tuženica dana 13. lipnja 2023. godine podnose protutužbu da se Ugovor deklarira kao prividan, odnosno ništetan pravni posao.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 29.04.2014. (list 45-48, list 129-132 spisa), Rješenje o ovrsi od 08.12.20214. (list 49-52 spisa), Presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1235/2018-34 od 24.10.2019., Presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-360/2020-2 od 04.11.2020. i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2469/2021-2 od 06.07.2021. (list 53-68 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 71-74 spisa), pregled prometa računa HĐ i ZĐ (list 75-76 spisa), potvrdu od 24.06.2014. (list 77- 78 spisa), Rješenje HZMO-a, Područna služba u Splitu (list 80-83 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u [adresa] (list 91-93 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] i izvadak iz knjige položenih ugovora (list 94- 102), ugovor o zajmu od 28.04.2014. (list 120-126 spisa), punomoć od 30.04.2014. (list 127-128 spisa), potvrdu od 30.07.2014. (list 133-134 spisa), dopis HZMO od 27.12.2023. (list 137 spisa), zapisnik Općinskog suda u Šibeniku od 24.01.2024. (list 154-155 spisa), dopis Ministarstva financija od 09.05.2024. (list 169-178 spisa), sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku Ljerki Zdunić, te je sud saslušao svjedoke IĐ, VĐ, KĐ, ZĐ, PĐ, te su saslušani tužitelj i I-tuženica.
Sud je izvršio vid u spis ovog suda poslovni broj Ovr-2698/2022.
Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim te sud nalazi protutužbeni zahtjev neosnovanim.
4. Predmet ovog spora je pobijanje pravnih radnji I-tuženica kao založnog dužnika do iznosa od 192.750,00 EUR. Predmet spora protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da Ugovor o zajmu od 28.04.2014. godine koji su zaključili ovdje tužitelj kao zajmodavac i I-tuženica i ZĐ, u svojstvu zajmoprimaca ne proizvodi pravni učinak, podredno da je isti ništetan.
Između stranka sporan je osnov i visina tužbe i osnov protutužbe.
5. U tijeku postupka tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava navode tuženika sadržajno kao u podnesku od 01.12.2023. godine (list 86-90 spisa). U bitnom ističe da je Ugovorom o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava točkom II. utvrđeno da je tužitelj kao zajmodavac predao zajmoprimcima, ZĐ i ovdje I-tuženici iznos od 162.750,00 EUR primitak kojeg iznosa kao zajmoprimac potvrđuju potpisom ugovora, te je točkom I. citiranog Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od dana 28. travnja 2014. godine utvrđeno da tužitelj ima prema ZĐ tražbinu u iznosu od 30.000,00 EUR temeljem Ugovora o zajmu od 07.08.2013. godine u iznosu od 20.000,00 EUR i temeljem zajma u iznosu od 10.000,00 EUR. Osporava da bi tužitelj sklopio s ZĐ i I-tuženicom zelenaški ugovor imajući u vidu čl. 239. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je na tuženicima teret dokaza da I-tuženica i ZĐ imaju preostale imovine za namirenje njegovog potraživanja.
Tuženice osporavaju navode tužitelja sadržajno kao u podnesku od 14. 10.2024. godine (list 212-215 spisa).
6. Sud je nao okolnost sklapanja spornog Ugovora o zajmu i postojanja tražbine tužitelja prema I-tuženici u iznosu od 192.750,00 EUR saslušao stranke u postupku, tužitelja i I- tuženicu, saslušani su svjedoci te je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu.
Svjedok IĐ u svom iskazu navodi da je upoznao tužitelja i Antu Ćapina 2011/2012. godine, postali su prijatelji i da su mu poznati detalji poslovnog odnosa ZĐ i tužitelja jer se družio i s ZĐ i tužiteljem. Iskazuje da je 2011/2012 trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb koje je osnovao ZĐ (suprug I- tuženice i otac II-tuženice) dobro poslovala, a u financijske poteškoće je došla 2014. godine, ali je i dalje poslovalo, da su ZĐ i tužitelj dogovarali poslovnu suradnju u smislu da tužitelj uloži u trgovačko društvo ZĐ i ulaganjem bi tužitelj stekao 50 % osnivačkih prava, a od uloženog iznosa bi trebao vrati kredit RBA banci i tužitelj je trebao predati ZĐ 300.000,00 EUR, ali da do realizacije njihovog dogovara nije došlo jer tužitelj nije predao novac kako je dogovoreno, a poznato mu je da tužitelj predao samo 20.000,00 do 30.000,00 EUR. Iskazuje da je bio nazočan kada su tužitelj i ZĐ dogovarali ulaganje tužitelja u tvrtku Megamin-Med d.o.o. Zagrb u kojoj je trebao biti tužitelj suvlasnik 50 %, a razgovori su se vodili 2013. do 2016. godine, a isti je bio prisutan pet do šest puta, time da je jedan put s njima u društvu bio i VĐ iz [adresa]. Navodi da je tužitelj trebao prodati umjetnine iz svoje kolekcije slika, a koje su se nalazile u Švicarskoj, da je on osobno našao kupce za kupnju sliku o čemu je obavijestio tužitelja, ali isti nije došao u Švicarsku kako bi se sastao s ovim kupcima u svezi kupnje slika i da je naknadno tužitelj prodao jednu sliku H, ali novac ostvaren tom prodajom slike nije uložio u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb već je kupio zemljište u Županji. Ističe da mu je poznato da tužitelj novac nije predao ZĐ jer je tvrtka zapala u financijske poteškoće, a isto tako je ZĐ prodavao nekretninu u [adresa] kako bi vratio kredit banci RBA. Svjedok iskazuje da mu je poznato kako je sklopljen Ugovor o zajmu između tužitelja, ZĐ i HĐ koji je i vidio, ali taj ugovor nije poštovao tužitelj. Navodi da su 2014. godine HĐ i ZĐ bili u braku i sada su i poznato mu je da je ZĐ imao stan u [adresa] i nekretninu i [adresa], a da je vlasnik stana u [adresa] bila vlasnica I-tuženica. Navodi da je tužitelj od 2020. godine bio zaposlen u Megamin-Med d.o.o. Zagreb da bi stekao uvjete za mirovinu. Navodi da nije bilo nikakvog dugovanja I- tuženice i ZĐ prema tužitelju jer se dug prebio s iznosima koje je Megamin-Med d.o.o. Zagreb plaćao s osnova doprinosa tužitelja kako bi ostvario mirovinu u Republici Hrvatskoj. Navodi da je tvrtka ZĐ bila u predstečaju 2015/2016. godinu, te je 2016. sklopljena nagodba i tvrtka je izašla iz stečaja, a 2024. godine je opet otišla u stečaj. Svjedok VĐ iskazuje da je preko Ane Ćapina 2013/2014. godinu upoznao tužitelja, ZĐ mu je predložio da pomogne tužitelju sa zbirkom umjetnina , pa je on pomagao u svezi utvrđivanja vjerodostojnosti umjetnina. Iskazuje da je tijekom ove suradnje bio prisutan razgovorima između tužitelja i ZĐ pa mu je poznato da je tužitelj pozajmio cca 40.000,00 EUR ZĐ time da su se ZĐ i tužitelj usuglasili da će ZĐ zaposliti tužitelja u svom trgovačkom društvu Megamin-Med d.o.o. Zagreb, isplaćivat će mu plaću i plaćati doprinose pa bi se s tim kompenzirao ovaj zajam koji je dobio ZĐ. Navodi da je sačinio pismeni dogovor i tužitelj i ZĐ su taj dokument potpisali i na takav način je vraćen zajam tužitelju od strane ZĐ, a nakon što je svjedoku predočen dokument koji prileži na listu 79 spisa navodi da je on osobno sastavljao ovaj dokument, vlastoručno ga je pisao i kao svjedok vlastoručno potpisao i da je taj dokument pisan 2020. godine a u svrhu vraćanja duga od 40.000,00 eura time da je izvornik dokumenta preuzeo tužitelj. Svjedok navodi da mu je nakon toga ZĐ rekao da je sklopio Ugovor o zajmu s tužiteljem i da je ZĐ rekao kako je založio nekretnine za ovaj zajam odnosno temeljem ugovoru o zajmu koji je sklopio s tužiteljem, nije mu poznato da li su I-tuženica i ZĐ raspolagali nekretninama koje su založili. Nadalje iskazuje da je tužitelj bio vlasnik slike H koja je slika imala relevantnu dokumentaciju i tužitelj je tu sliku prodao, a od sredstava dobivenih prodajom tužitelj je trebao uložiti u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb kao strateški partner, ali nakon što je ova vrijedna slika prodana tužitelj nije uložio od novaca zarađenih prodajom u trgovačko društvo kako je dogovoreno već je tužitelj od tih novaca kupio jedno veliko zemljište kraj Županje, te je kupio još tri nove slike, a to je sve čuo od tužitelja.
Svjedok KĐ u svom iskazu ističe da mu nije ništa poznato o predmetu ovog spora, niti mu je poznato da su stranke odnosno tužitelj i ZĐ sklopili ugovor o zajmu, osim što su mu naknadno tužitelj i ZĐ rekli da su sklopili Ugovor o zajmu jer poznaje jednog i drugog. Navodi da je prvo upoznao tužitelja koji je dolazio kod njega dok je bio direktor Mikro minerala d.o.o. Zagreb jer se tužitelj nudio da bude ulagač o čemu je tužitelj razgovarao s osnivačem trgovačkog društva koji ga je onda uputio na njega. Iskazuje da se 2011. godine zaposlio se kod ZĐ i tada je doveo tužitelja kod ZĐ kao mogućeg ulagača, ali po njegovim saznanjima do ulaganja u trgovačko društvo ZĐ nikada nije došlo. Poznato mu je da je ZĐ imao kuću u [adresa], imali su i stan u [adresa] i još jednu kuću, nije mu poznato da li je ZĐ raspolagao nekretninama niti kako raspolažu nekretninama tuženice.
Svjedok PĐ u svom iskazu navodi da mu ništa nije poznato o ugovornom odnosu između stranaka, a da je upoznao tužitelja i ZĐ i kada mu je tužitelj rekao da ZĐ traži novac od njega rekao mu je da mu ne pozajmljuje jer mu novac neće vratiti, ali da mu je tužitelj rekao da je pozajmio ZĐ 2015. godine 200.000,00 EUR, a novac mu nije vraćen.
Iskazima saslušanih svjedoka sud je poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni.
Svjedok ZĐ, suprug I-tuženice, otac II-tuženice, iskazuje da se počeo viđati i družiti s tužiteljem 2011. godine, bili su prijatelji i dosta su radili za realizaciju posla sa slikama tužitelja, da je tužitelja zaposlio u njegovom trgovačkom društvu jer mu je nedostajalo radnog staža 2 godine i 7 mjeseci i nešto radnih dana, pa nije mogao ostvariti prava u Republici Hrvatskoj, a pomagao je tužitelju i da proda svoje slike iz kolekcije, angažirao je VĐ iz [adresa] radi prodaje slika, davao je svoja novčana sredstva kako bi se te slike tužitelja mogle prodati, jer je tužitelj obećao da će novac koji će zaraditi prodajom slika investirati u njegovo trgovačko društvo, a sve se to događalo 2011. godine. Iskazuje da je tužitelj prodao sliku H i od tih novaca kupio je zemljište u Gradišću za 800.000,00 EUR koje zemljište je tužitelj rekao da će odmah dalje prodati doslovno u tjedan dan i onda da će taj novac investirati u njegovo trgovačko društvo Megamin Med d.o.o. Zagreb, da tužitelj nije investirao nikakav novac u trgovačko društvo, ali kako je tužitelj rekao da će novac koji zaradi prodajom slika, a potom prodajom ovog zemljišta investirati u njegovo trgovačko društvo, te je tužitelj uvjetovao da se mora sklopiti Ugovor o zajmu kako bi on investirao u njegovo trgovačko društvo, on mu je vjerovao da će doista novac uplatiti radi investicija u trgovačko društvo i da neće biti nikakvih problema. Svjedok iskazuje da mu je tužitelj pozajmio tj. predao samo 40.000,00 EUR, da je dogovorio s tužiteljem da ga zaposli u trgovačko društvo kako bi ostvario pravo na mirovinu i taj novac koji je plaćao s osnova radnog odnosa su kompenzirali s ovim dugovanjem kojeg je imao prema tužitelju. Navodi da su on i I-tuženica, supruga potpisali Ugovor o zajmu koji je sastavio tužiteljev odvjetnik i koji ih je uputio kod kojeg javnog bilježnika radi ovjere potpisa. Nadalje svjedok ističe da nikada nije razgovarao sa svojom kćerkom ŽĐ (II-tuženica) da je sklopljen Ugovor o zajmu s tužiteljem, ona živi u inozemstvu i nije smatrao za potrebnim da bi kćer upoznavao sa sklapanjem Ugovora o zajmu, a koliko mu je poznato nije niti I-tuženica razgovarala s njom o tom ugovoru, a II-tuženica nije niti znala da je tužitelj pokrenuo ovršen postupke. Svjedok ističe da su 2014. godine bili vlasnici kuće u [adresa] i stana u [adresa], a u odnosu na koji je ugovorena hipoteka, da je sada vlasnik stana II-tuženica s kojom je sklopljen ugovor o darovanju nakon što je ispunjena obveza prema tužitelju u smislu ostvarivanja prava na mirovinu jer nakon što je tužitelj dobio rješenje o priznavanju prava na mirovinu ispunili su obveze prema tužitelju, pa su prenijeli vlasništvo stana na II- tuženicu tj. nakon par mjeseci jer je ona jedino mogla raspolagati stanom budući supruga i on imaju nisku mirovinu, a trgovačko društvo je otišlo u stečaj. Navodi da supruga i on nisu umanjivali vrijednost njihove imovine niti raspolagali nekretninama, nisu imali dugovanja prema treći osobama niti su bili jamci za dugovanja njegovog trgovačkog društva. Navodi da je RBA tražila povrat kredita pa kada je shvatio da tužitelj neće mu isplatiti nikakav novac kako je dogovoreno on je prodao kuću [adresa] i vratio kredit banci. Nadalje ističe nakon što je prodana nekretnina u [adresa] on se i dalje družio s tužiteljem i radili su na realizaciji prodaje njegovih slika kako bi uložio u njegovo trgovačko društvo, da je tužitelju bilo poznato da će prodati kuću u [adresa] kako bi vratio kredit RBA i nakon što je prodao kuću tada je tužitelj pokrenuo ovrhu i upisao zabilježbu pa se protiv njega vodio kazneni postupak zbog prevare u Šibeniku, smatra da je tužiteljeva namjera bila da u stvari on uzme njegovu kuću u [adresa], a on je prodavao kuću radi vraćanja kredita jer bi mu banka mogla ovršiti i stan u [adresa] što je sve tužitelju bilo poznato. Svjedok iskazuje da je tražio od tužitelja da mu isplati novac kako su dogovorili kako bi ispunio obveze po hipoteci koje je imao RBA time da tužitelj nije niti tražio da se upišu hipoteke po ovom ugovoru o zajmu jer je tužitelj očekivao da će dobiti novac od prodaje slika, a koji je trebao novac uložiti u njegovo trgovačko društvo. Nakon što je svjedoku predočen dokument na listu 79 spisa navodi da je vlastoručno potpisao navedeni dokument, ne sjeća se kada je točno dokument potpisan ali je to bilo par dana nakon što je dogovorio s tužiteljem da će ga prijaviti u radni odnos i sjeća se da su sjedali u Bosiljevu, tužitelj, VĐ i on i tada je taj dokument sastavljen i potpisan, time da ga je pisao VĐ, a izvornik dokumenta uzeo je tužitelj, dokument je potpisan radi povrata 40.000,00 EUR i jer je tužitelj tada bio u teškom zdravstvenom stanju. Svjedok navodi da nije pošten omjer između iznosa koji mu je pozajmio tužitelj i zaloga i da je tužitelj zlouporabio njegovo povjerenje u određenom momentu. Svjedok navodi da mu tužitelj nije isplatio 162.750,00 EUR kako je to navedeno u članku 2. Ugovora o zajmu, da je točno da imao dug u visini od 30.000,00 EUR kako je navedeno u članku 1. Ugovora o zajmu, da je navedeno u članku 2. Ugovora o zajmu da su suglasno utvrdili kako mu je tužitelj predao na ime zajma iznos od 162.750,00 EUR i da je potvrdio primitak potpisom ugovora, ali je vjerovao da će mu tužitelj doista predati taj novac u smislu ulaganja u njegovo trgovačko društvo kada proda zemljište u Županji, ali da tužitelj nije ulagao nikakav novac niti uplaćivao na žiro račun Megamin Med d.o.o., a on je dug vratio u iznosu od 40.000,00 EUR zapošljavanjem tužitelja, time da tužitelj nije radio jer je imao 84 godine tada.
Iskazu saslušanog svjedoka sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.
Tužitelj u svom iskazu navodi da je upoznao ZĐ preko KĐ, da se susreo s ZĐ koji mu je pričao o svojim problemima i da je ZĐ tražio da mu pozajmi novac zbog dugova, pa ako ne vrati novce da će izgubiti stan, time da mu je ZĐ rekao da će prodati svoje trgovačko društvo i potom mu vratiti novac za 3 mjeseca. Navodi da je pozajmio 150.000,00 EUR ZĐ, da je išao s ZĐ i ovdje I- tuženicom na banku, na šalteru je isplaćen novac koji je preuzela I-tuženica. Iskazuje da je ZĐ prodavao njegove slike, ali mu nije predao iznos od 30.000,00 EUR, nešto više je bilo novac i on taj novac potražuje u ovoj pravnoj stvari, ali da mu nije vratio niti iznos od 150.000,00 EUR. Ističe da je ZĐ pozajmio još u tri navrata daljnji novac i to prvo 30.000,00 EUR, potom 10.000,00 EUR, a onda još 600,00 EUR i ukupno mu je dugovao još 40.600,00 EUR. Navodi da mu je jednom prilikom ZĐ dok su bili u društvu s VĐ iz [adresa] rekao da mu nije uspio posao u Ukrajini pa mu ne može vratiti novac, a on mu tada rekao da mu ne mora vratiti ovih 40.600,00 EUR, ali da ga prijavi u svoje trgovačko društvo kako bi imao dovoljno staža za mirovinu, pa ga je ZĐ i prijavio kao svog zaposlenika. Tužitelj navodi da u ovom konkretnom sporu potražuje 30.000,00 EUR, a to je novac koji je ZĐ uzeo od prodaje njegovih slika i koji novac mu nije predao, te nadalje u ovom sporu traži i povrat 150.000,00 EUR koji je predao ZĐ i njegovoj supruzi u banci. Nakon što je tužitelju predočen Ugovor o zajmu koji prileži na listu 19-22 spisa, navodi da je potpisao vlastoručno Ugovor o zajmu, a sastavljali su ga ZĐ i njegov odvjetnik Rotar Damir. U odnosu na visinu duga imajući u vidu da je napisano u ugovoru da je predao zajam od 162.750,00 EUR u čl. 2. citiranog Ugovora o zajmu, te da je prethodno iskazivao kako je podigao 150.000,00 EUR u banci i predao novac, tužitelj navodi da mu je s osnova prodaje njegovih slika ZĐ trebao predati 42.000,00 EUR, jer da je imao vrlo vrijedne slike Ž, Z, A, dakle od ovih slikara je ZĐ prodavao slike pa je zato tako velika vrijednost prodaje, time da ZĐ mu nije predao novac od ovih slika, time da je predao 150.000,00 EUR u banci ZĐ i njegovoj ženi koja je potpisala da je preuzela novac, novac je bio predan u PBZ, da je proteklo tri do četiri dana između sklapanja ugovora o zajmu i isplate na banci jer je bio na putu u Splitu. Navodi da je prvo potpisao Ugovor o zajmu, a onda je naknadno predao novac, po njegovom sjećanju Ugovor o zajmu potpisan je 2015. godine i da od 2015. godine do 2022. godine ZĐ i njegova supruga HĐ nisu osporavali ovaj dug, čekalo se da ZĐ proda svoje trgovačko društvo i da mu vrate novac, nikada nisu govorili da bi oni prodavali nekretninu u Dalmaciji, a inače je želio kupiti tu nekretninu nije mu poznato da bi se protiv ZĐ vodio bilo kakav kazneni postupak. Nadalje ističe da je ZĐ imao kredit u austrijskoj banci i on je taj kredit vratio ali je to doznao tako što je osobno zvao austrijsku banku i da je zvao austrijsku banku u svezi kredita ZĐ jer je želio taj kredit otplatiti umjesto ZĐ, a kako bi dobio ovu nekretninu u [adresa], a kako ZĐ mu nikada nije rekao da je vratio kredit, zaključio je da ZĐ ima novac. Navodi da mu nije bilo poznato da ZĐ ima založnih prava na nekretninama, znao je samo da duguje novac nekome jer ga je molio pozajmicu da novac vrati da ne izgubi stan. Tužitelj navodi da je pokrenuo ovršni postupak protiv ZĐ kada je dobio informaciju da je vratio novac austrijskoj banci, nije mu bilo poznato da li je brisana hipoteka na nekretnini u [adresa], ali mu je njegov odvjetnik Rotar rekao da je ZĐ prodao nekretninu u [adresa] i da se kupac nije uknjižio pa da treba iskoristiti taj trenutak i pokrenuti ovršni postupak na nekretnini u [adresa]. Nije mu bilo poznato da li je imao pravo upisati založno pravo po ugovoru o zajmu jer mu odvjetnik Rotar o tome nije govorio. Navodi da nije pokrenuo ovrhu na stan u [adresa] jer je imao interes za nekretninu u [adresa], da je podnio tek tužbu 2022. godine tj. prije godinu dana jer je bio u dobrim odnosima s ZĐ i mislio je da će novce vratiti. Ističe da nikada nije želio kupiti dio trgovačkog društva od ZĐ jer ne bi imao nikakvu kontrolu i da mu nije bilo poznato da li su I bili u teškoj situaciji kada su potpisivali ugovor o zajmu, da je pozajmljivao novac ZĐ kako je prethodno rekao jer mu je on rekao da duguje nekome novce i da će završiti s obitelji na ulici ako ne vrati taj novac, da je ZĐ tada imao imovine, govorili su mu da njegovo trgovačko društvo vrijedi 1.500.000,00 eura a imao je i ovaj stan u [adresa], te kuću [adresa].
Iskazu saslušanog tužitelja sud je poklonio vjeru osim u dijelu da bi pozajmio I-tuženici i ZĐ 162.750,00 EUR, da mu nije poznato da je mogao upisati hipoteke na nekretninama I-tuženice i ZĐ i da nikada nije želio investirati u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb, te da mu ZĐ nije vrati novac od prodaje slika.
I-tuženica u svom iskazu navodi da je suprug ZĐ rekao da trebaju potpisati ugovor o zajmu s tužiteljem jer je tužitelj obećao otkupiti kredit od austrijske banke koji su imali, te da će tužitelj još uložiti 350.000,00 EUR kako bi se oporavili financijski, i da je otišla potpisati Ugovor o zajmu koji nije pročitala, ne sjeća se koja su bila sredstva osiguranja po ovom ugovoru o zajmu niti kada je ugovor potpisan, ali isto tako se ne sjeća da bi njezin suprug rekao da će tražiti da se ugovor stvari van snage. Navodi u odnosu na prodaju slika da joj je poznato da je tužitelj prodavao sliku H ali je tražio 10 ili 12 milijuna eura, ali je to bila previsoka cijena i slika se nije uspjela prodati, da joj je suprug govorio da će tužitelj ipak prodati sliku i da će uložiti u njihovo trgovačko društvo i da je tužitelj predao njima dio umjetnina na čuvanje u nadi da će ih oni prodati za njega, primjerice dvije slike od Ž i jedan križ koji je bio ukrašen dragim kamenjem, nije joj poznato da bi njezin suprug bilo koju sliku u vlasništvu tužitelja prodao. I-tuženica navodi da nije nikada bila u banci s tužiteljem kako on tvrdi, da nije nikada primila 150.000,00 EUR niti joj je poznato da je taj novac primio njezin suprug, ali da je potpisala ugovor o zajmu jer joj je suprug rekao da će ostati bez ičega ako to ne potpiše jer je tužitelj obećao kada proda sliku H da će uložiti novac u njegovo trgovačko društvo, ali kada je prodana slika za 4.000.000,00 EUR tužitelj taj novac nije uložio u njihovo poslovanje. I-tuženica iskazuje da nije imala podatke o poslovanju njihovog trgovačkog društva, da je njezin suprug komunicirao s tužiteljem. Ističe da je austrijska banka pokrenula ovrhu radi prodaje stana u [adresa] i kuće u [adresa] jer nisu vratili kredit, pa je onda prodana ova kuća u [adresa] radi namirenja kredita austrijskoj banci, da se kupac njihove kuće u [adresa] nije odmah upisao kao vlasnik pa je tužitelj iskoristio tu činjenicu kako bi pokrenuo ovrhu na ovoj kući, a da je suprug osuđen zbog prijevare na osam mjeseci zatvora, a spor koji je pokrenuo kupac ove kuće u [adresa] i dalje se vodi protiv njezinog supruga. Nadalje navodi da je tužitelj imao 80 godina kada su ga prijavili u njihovo trgovačko društvo i bilo je vrlo neugodno kada ga je išla prijaviti radi zapošljavanja u HZMO i HZZO, pa su joj čak i rekli da očigledno pokušavaju prevariti državu kako bi tužitelj dobio mirovinu, ali su oni prijavili tužitelja kako bi tužitelj im otpisao sve dugove. Nadalje ističe da uopće nije smatrala da oni nekom duguju nešto kada je darovala stan svojoj kćerki koja ne zna ništa o odnosima s tužiteljem. Navodi da je vlasnica ovog stana od 1994. godine i u tom stanu su živjeli suprug i ona sa kćerkom, time da sada u stanu žive ona i suprug, a odlučila je stan darovati kćerki jer suprug i ona imaju male mirovine i kćerka je rekla da će o njima brinuti ako joj daruju ovaj stan, da njezin suprug ZĐ ima još jedan manji stan u [adresa] koji je pod hipotekom, daljnje imovine nemaju, a potpisala je darovni ugovor prije dvije ili tri godine, a suprug je znao da daruje stan kćerki, time da joj suprug nije govorio prije darovanja o dugu prema tužitelju.
Iskazu saslušane I-tuženice sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.
7. U tijeku ovog postupka tuženice tvrde da tužitelj nije nikada isplatio ZĐ iznos od 192.750,00 EUR, da je tužitelj dogovorio da će prodati svoje umjetnine (slike) i potom da će novac uložiti u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb kao strateški partner. Tvrde da tužitelj je pozajmio ZĐ cca 40.000,00 EUR ali da je novac vraćen na način da je ZĐ zaposlio tužitelja u trgovačkom društvu Megamin-Med d.o.o. Zagreb kako bi stekao pravo na starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj dočim preostali iznos novca do 192.750,00 EUR nikada nije isplatio I-tuženici niti ZĐ. Tužitelj tvrdi da je novac isplaćen kako je navedeno u točki I. i II. Ugovora o zajmu a što su stranke suglasno potvrdile točkom I. i II. Ugovora o zajmu.
8. Između stranaka sporno je da li je tužitelj pozajmio iznos od 192.750,00 EUR ZĐ kako to tvrdi u tužbi i tijekom ovog postupka.
9. Sud je nakon provedenih dokaza (uvida u dokumentaciju koja prileži u spisu i provedenog dokaza grafološkim vještačenjem nakon što su saslušani svjedoci, tužitelj i I-tuženica u bitnom utvrdio:
- da su tužitelj kao zajmodavac i ZĐ, iz [adresa] i I-tuženica HĐ, iz [adresa], kao zajmoprimci sklopili Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava dana 28. travnja 2014. godine (dalje: Ugovor o zajmu- list 19- 22 spisa),
- da su ugovorne strane suglasno utvrdile da tužitelj ima prema ZĐ tražbinu u iznosu od ukupno 30.000,00 EUR i to temeljem Ugovora o zajmu od 07. kolovoza 2013. godine u iznosu od 20.000,00 EUR i temeljem zajma iznos od 10.000,00 EUR (točka I. Ugovora o zajmu),
- da su točkom II. Ugovora o zajmu suglasno utvrdile da zajmodavac, ovdje tužitelj, predaje zajmoprimcima na ime zajma iznos od 162.750,00 EUR primitak kojeg iznosa zajmoprimci potvrđuju potpisom Ugovora o zajmu,
- da se ZĐ i I-tuženica obvezuju solidarno vratiti zajmodavcu iznose iz točki I. (30.000,00 EUR) i točke II. (iznos od 162.750,00 EUR), u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate od 10% godišnje što iznosi 19.275,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti najkasnije do dana 28. travnja 2015. godine (točka III. Ugovora o zajmu) a u slučaju zakašnjenja zajmodavcu pripadaju i zakonske zatezne kamate (točka IV. Ugovora o zajmu),
- da su ZĐ i I-tuženica radi osiguranja tražbine tužitelja kao zajmodavca suglasili se o zasnivanju založnog prava na nekretnini u [adresa] u vlasništvu ZĐ, stana u [adresa] u vlasništvu I-tuženice HĐ, a koja nekretnina je predmet ovog spora i na nekretnini u Zagrebu koji je izvanknjižno vlasništvo ZĐ, te su ZĐ i HĐ (I-tuženica) izdali clausulu intabulandi radi upisa hipoteke na njihovim nekretninama za korist tužitelja (točka IV. Ugovora o zajmu),
- da tužitelj nije upisao hipoteke na nekretninama ZĐ i HĐ, te da je danom sklapanja Ugovora o zajmu bila upisana hipoteke na nekretninama ZĐ i HĐ za korist Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austriji u iznosu od 230.000,00 EUR (nesporno između stranaka, uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga - list 23- 26 spisa),
- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred ovim sudom radi napalte svoje tražbine (uvid u spis ovog suda poslovni broj Ovr-2698/2022).
10. Tijekom postupka sud je utvrdio da je ZĐ prodao nekretninu u [adresa] GĐ i UĐ, oboje iz [adresa] dana 04. kolovoza 2015. godine (nesporno između stranaka) radi namirenja duga Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austriji, a da je nakon prodaje nekretnine tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate dugova prema Ugovoru o zajmu i da je presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1235/2018 od 24. listopada 219. godine utvrđeno da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-2114/15 od 19. listopada 2015. godine (list 53-67 spisa). Nije sporno da se vodio kazneni postupak protiv ZĐ u svezi prodaje nekretnine u [adresa].
11. U odnosu na visinu duga (tražbine tužitelja) prema Ugovoru o zajmu, a koju visinu tuženice osporavaju tj. tvrde da im novac nije isplaćen sud je utvrdio da je ZĐ potvrdio da je dana 24.06.214. godine primio od tužitelja iznos od 30.000,00 EUR koju se pozajmicu obvezao vratiti do 31.11.2014. godine (list 77 spisa), te da je ZĐ potvrdio kako je dana 30.07.2014. godine primio zajam od tužitelja u iznosu od 10.600,00 EUR koji iznos se obvezao vratiti do 01.12.2014. godine (list 78 spisa). Tužitelj i ZĐ na dan izdavanje potvrde o priznanju primitka iznosa od 10.600,00 EUR dogovorili sud da će ZĐ zaposliti tužitelja u trgovačkom društvu Megamin-Med d.o.o. Zagreb kako bi ostvario pravo na starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj te će plaćanjem poreza i doprinosa s osnova zapošljavanja sve u cilju ostvarivanja prava na starosnu mirovinu tužitelja vratiti se dug o 40.600,00 EUR. Iz iskaza saslušanih svjedoka IĐ, ZĐ, I- tuženice i svjedoka VĐ koji iskazuje da je osobno sastavljao 2020. godine Potvrdu koja prileži na listu 78-79 spisa utvrđeno je da je zapošljavanjem tužitelja vraćen dug u visini od 40.600,00 EUR. Iz sadržaja dopisa Porezne uprave Područni ured Zagreb, od 09.05.2024. godine utvrđeno je da je od ožujka 2020. godine do srpnja 2022. godine tužitelj bio zaposlen kod poslodavca Megamin-Med d.o.o. u stečaju (lit 169 spisa). Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ljerki Zdunić (nalaz i mišljenje od 02.05.2024. godine - list 160-167 spisa) a koji nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke sud je utvrdio da je tužitelj vlastoručno potpisao se na poleđini potvrde kojim je ugovoren način povrata iznosa od 40.600,00 EUR.
12. Predmet ovog spora je iznos zajma u visini od 30.000,00 EUR prema ugovoru o zajmu od 07. kolovoza 2013. godine (20.000,00 EUR) i daljnjih 10.000,00 EUR (točka I. Ugovor o zajmu) te iznosa od 162.750,00 EUR za koji iznos stranke su suglasno potvrdile da je na dan sklapanja Ugovora o zajmu dana 28.04.2014. godine tužitelj novac predao ZĐ i HĐ.
Kako nije predmet ovog spora iznos zajma u visini od 40.600,00 EUR to sud je ocijenio kao irelevantne navode tuženica tijekom ovog postupka da je dug vraćen tužitelju zapošljavanjem u trgovačkom društvu Megamin-Med d.o.o. Zagreb budući da tužitelj navedeni iznos niti ne potražuje u ovom sporu odnosno ne pobija Ugovor o darovanju radi naplate iznosa zajma u visini od 40.600,00 EUR.
13. Tuženice tvrde da im tužitelj nikada nije isplatio iznos u visini od 192.750,00 EUR kako je to suglasno potvrđeno točkom III. Ugovora o zajmu. Tužitelj tvrdi da je sporni iznos isplatio s osnova zajma, da je osigurao svoju tražbinu te da nakon sklapanja Ugovora o darovanju koji je predmet ovog spora I-tuženica niti ZĐ nemaju dostatnih sredstava radi povrata zajma. Poziva se na odredbe o pobojnosti Ugovora o darovanju.
U odnosu na isplatu iznosa u visini od 162.750,00 EUR stranke su točkom III. Ugovora o zajmu od 28.04.2014. godine utvrdile da je sporni iznos tužitelj kao zajmodavac isplatio ZĐ i I-tuženici dočim u odnosu na iznos od 30.000,00 EUR sporazumno su utvrdili da iznos zajma ZĐ duguje po Ugovoru o zajmu od 07. kolovoza 2013. godine kao i temeljem zajma od 10.000,00 EUR.
Tužitelj tijekom postupka a na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio Ugovor o zajmu iz 2013. godine niti Ugovor o zajmu temeljem kojeg bi sud utvrdio kao nesporno da je isplatio iznos od 10.000,00 EUR s osnova zajma ZĐ ali su takve činjenice isplate zajma ZĐ stranke učinile nespornim točkom I. Ugovora o zajmu od 28.04.2014. godine, a što je nedvojbeno potvrdio u svom iskazu i svjedok ZĐ.
14. Između stranaka sporno je da li je tužitelj isplatio s osnova zajma iznos od 162.750,00 EUR na dan sklapanja Ugovora o zajmu (Točka II. Ugovora o zajmu od 28.04.2014. godine). Tuženice tvrde da novac nije isplaćen na račun I-tuženice. Uvidom u pregled prometa po računu I-tuženice koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb (list 75 spisa) utvrđeno je da tužitelj nije isplatio I-tuženici navedeni iznos zajma. Nadalje tuženice, a niti tužitelj tijekom ovog postupka ne dostavljaju dokaz da bi iznos zajma bio isplaćen na račun ZĐ ili njegovog trgovačkog društva Megamin-Med d.o.o. Zagreb.
Sporno je da li je tužitelj isplatio navedeni iznos zajma u visini od 162.750,00 EUR na ruke I-tuženici na dan sklapanja Ugovora o zajmu kako to tvrdi tijekom ovog postupka.
I-tuženica osporava isplatu zajma u visini od 162.750,00 EUR, kao i saslušani svjedok ZĐ. Tužitelj tvrdi da je pozajmio 150.000,00 EUR ZĐ, da je išao s ZĐ i ovdje I-tuženicom na banku, na šalteru je isplaćen novac koji je preuzela I- tuženica, da u ovom sporu zahtjeva povrat 150.000,00 EUR koji je predao ZĐ i njegovoj supruzi u banci. Tužitelj tvrdi da su Ugovor o zajmu od 28.04.2014. godine sastavljali ZĐ i njegov odvjetnik Rotar Damir. U odnosu na visinu duga imajući u vidu da je utvrđeno kako je predao zajam od 162.750,00 EUR a da tvrdi da je predao 150.000,00 EUR u banci I-tuženici i ZĐ time da je proteklo tri do četiri dana između sklapanja Ugovora o zajmu i isplate na banci jer je bio na putu u Splitu.
15. Sud je nakon zaključenja prethodnog postupka naložio tužitelju da dostavi potvrdu o isplati iznosa od 150.000,00 EUR u Privrednoj banci Zagreb. Tuženici se protive korištenju dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka jer je tužitelj navedenu potvrdu o isplati mogao dostaviti prije zaključenja pripremnog ročišta, time da I-tuženica osporava da bi se nalazio njezin potpis na Nalogu klijenta tj. da je isti vlastoručno potpisala (list 233 spisa). Tužitelj je predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem na okolnost utvrđivanja da je I-tuženica potpisala se na nalog.
Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja budući je prethodni postupak zaključen, a imajući u vidu da se tuženice protive korištenju naknadno dostavljenog dokaza. Nadalje sud nije posebno ocjenjivao Nalog klijentu od 30.04.2014. godine imajući u vidu da se tuženice protive koirštenju dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je stajališta da dostavljeni dokaz nije relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari imajući u vidu da je isplaćen novac tužitelju u nižem iznosu od 162.750,00 EUR koji iznos zajma je utvrđen u točki II. Ugovora o zajmu, a isplata iznosa od 150.000,00 EUR nije sam posebi dokaz da je novac predan I-tuženici.
16. Iz iskaza svjedoka ZĐ proizlazi da je tužitelj zahtijevao potpisivanje Ugovora o zajmu kako bi osigurao svoju tražbinu koju je trebao uložiti u trgovačko društvo Medamin- Med d.o.o. Zagreb, da tužitelj nikada nije isplatio iznos od 162.950,00 EUR njemu ili I- tuženici. I-tuženica osporava tvrdnje tužitelja da bi joj on isplatio novac na šalteru Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb. Tužitelj tvrdi da je isplatio novac nakon tri do četiri dana računajući od dana potpisivanja Ugovora o zajmu. Tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi ZĐ i I-tuženici isplatio iznos od 150.000,00 EUR niti je dokazao da bi isplatio daljnji iznos od 162.750,00 EUR tj. iznos od 62.750,00 EUR kako to tvrdi tijekom ovog postupka. Naime I-tuženica je osporila primitak iznosa od 150.000,00 EUR u Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb kao i svjedok ZĐ, a tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavio dokaze da bi isplatio navedeni iznos niti na dan sklapanja Ugovora o zajmu dana 28.04.2014. godine, a što i navodi u svom iskazu tj. da nije isti dan izvršio isplatu ZĐ i I-tuženici, već nakon par dana, da bi potom sud utvrdio da je tužitelju isplaćen iznos od 150.000,00 EUR za koji iznos tužitelj nije dostavio dokaz da bi doista i isplatio tj. predao na ruke I-tuženici u Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb.
17. Nadalje iz iskaza saslušanog svjedoka IĐ, VĐ, KĐ, ZĐ i I-tuženice nedvojbeno proizlazi da je tužitelj dogovarao s ZĐ ulaganje u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb, da tužitelj nikada nije uložio novac u poslovanje trgovačkog društva Megamin-Med d.o.o. Zagreb kako bi stekao 50% osnivačkog uloga. Nadalje nije sporno da je 2014. godine trgovačko društvo Megamin- Med d.o.o. Zagreb imalo financijskih poteškoća i da je otvoren predstečajni postupak 2015. godine (izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu - list 7-74 spisa). Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on želio kupiti od ZĐ nekretninu u [adresa], da je na nekretnini u [adresa] bila upisana hipoteke za korist Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austriji, da je on nazvao banku u Austriju kako bi provjerio da li je ZĐ vratio kredit, jer je on želio vratiti kredit u njegovo ime, da je doznao da je ZĐ vratio kredit tako da je prodao nekretninu i da nije pokrenuo ovršni postupak radi naplate svoje tražbine u odnosu na stan u [adresa] jer je imao interes za nekretninu u [adresa], ali da je podnio tužbu 2022. godine tj. prije godinu dana jer je bio u dobrim odnosima s ZĐ i mislio je da će novce vratiti.
Iz sadržaja presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1235/2018 od 24. listopada 2019. godine proizlazi da je utvrđeno da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-2114/15 od 10. listopada 2015. godine iz razloga jer je ovdje tužitelj kao zajmodavac sklopio Ugovor o zajmu **.**.2014. godine s ZĐ da se tužitelj naplatiti iz nekretnine u [adresa] nakon što se isplati zajam Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija, pa time ovdje tužitelj nije stekao pravo namirenja svoje tražbine prema Ugovoru o zajmu jer je isti sklopljen s ciljem da se ošteti treća osoba (list 53-67 spisa).
18. Tuženice tvrde da je jasan nerazmjer uloženog (bitno manje od 192.750,00 EUR) i dobivenog - založna prava na nekretninama ZĐ i I-tuženice, Ugovor o zajmu je zelenaški ugovor jer se tužitelj okoristio stanjem nužde ZĐ i I-tuženice stječući založna prava na cjelokupnoj njihovoj imovini s ciljem da kroz prijevaru kupaca zaradi na najvrjednijoj od založenih nekretnina - kući u [adresa]. Tuženice na kojima je teret dokaza nisu dostavile dokaz niti su dokazale da se tužitelj okoristio stanjem nužde ZĐ i I-tuženice. Naime kako je prethodno navedeno ZĐ je dogovarao poslovnu suradnju s tužiteljem od 2011. godine (iskaz svjedoka KĐ), a predstečajni postupak nagodbe pokrenut je dana 08. prosinca 2015. godine što samo po sebi nije dokaz da bi trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb imalo financijskih poteškoća u vrijeme kada su tužitelj, ZĐ i I-tuženica sklopili Ugovor o zajmu tj. 28. travnja 2014. godine, dakle skoro godinu i pol ranije. Iz iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da je Megamin-Med d.o.o. Zagreb 2014. godine dobro poslovalo, a tuženice suprotno ne dokazuju. Nije sporno da je bila upisana hipoteka za korist Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija, u iznosu od 230.000,00 EUR temeljem ugovora o jednokratnom kreditu od 21.04.2004. godine i da je pokrenut ovršni postupak 07. prosinca 2011. godine radi naplate iznosa od 230.000,00 EUR, a koji su kredit isplatili kupci nekretnine u [adresa] dana 15. lipnja 2015. godine time da su razliku kupoprodajne cijene isplatili ZĐ u visini od 125.000,00 EUR (nesporno između stranaka, presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1235/2018).
19. Tuženice tvrde u odgovoru na tužbu da je Ugovor o zajmu nije popraćen isplatom zajma već je trebao poslužiti tužitelju da stekne novčana sredstva na štetu kupaca nekretnine u [adresa] a sve pod krinkom budućeg (nerealiziranog) ulaganja u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb, pa da se radi o prividnom ugovoru u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima odnosno podredno o ništetnom pravnom poslu u smislu odredbi čl. 273, čl.322, i čl.329. Zakona o obveznim odnosima.
20. Tuženice tijekom ovog postupka tvrde da je Ugovor o zajmu fiktivan odnosno da je riječ o prividnom pravnom poslu. Prema odredbi članka 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali prema odredbi stavka 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Posljedica prividnog ugovora u smislu čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka - on je pravno nepostojeći pravni posao, jer je prema odredbi članka 247. ZOO ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takav ugovor je dakle pravno nepostojeći, nema učinaka među strankama. Nadalje prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volje ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Dakle, radi se o svjesnom neskladu između volje i očitovanja.
21. U odnosu na tvrdnje tuženica da je Ugovor o zajmu prividan ugovor sud je takve navode tuženica ocijenio kao neosnovane, ničim dokazane. Kako je prethodno navedeno posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 66. ZOO nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao, između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volje za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, jer je pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama te ni ne može biti "protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva", pa slijedom toga niti ništav a koja posljedica ništavosti se vezuje uz te okolnosti.
Iz iskaza saslušanih svjedoka, a naročito iskaza I-tuženice i ZĐ utvrđeno je da je da ZĐ započeo razgovore s tužiteljem 2011. godine o poslovnoj suranji (iskaz KĐ), da je Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija pokrenula ovršni postupak na nekretninama I-tuženice i ZĐ radi naplate kredita, da je ZĐ zatražio pomoć od tužitelja tj. da mu pozajmi iznos potreban za otplatu kredita, da je tužitelj zahtijevao potpisivanje Ugovora o zajmu, da je I-tuženica potpisala Ugovor o zajmu 2014. godine jer joj je ZĐ (suprug) rekao da će izgubiti i stanu [adresa] ako ne otplate kredit jer je banka pokrenula ovršni postupak. Nadalje iz iskaza ZĐ nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije pozajmio novce radi otplate kredita Raiffeisen bank St. Stefan - Jageberg Wolfsberg, Austrija, te je ZĐ nakon što je shvatio da mu tužitelj neće pozajmiti novac radi otplate kredita prodao svoju kuću u [adresa], kupci nekretnine u [adresa] su otplatili kredit i razliku kupoprodajne cijene isplatili ZĐ na ruke. Tužitelj u konačnici i osobno iskazuje da ga je ZĐ molio za pomoć jer da duguje trećim osobama pa da treba otplatiti dug kako "ne bi završio na ulici", a nakon što je odvjetnik obavijestio da je kuća prodana shvatio je da ZĐ ima novaca i po savjetu odvjetnika je pokrenuo ovrhu radi naplate zajma koja ovrha je utvrđena nedopuštenom odlukom Općinskog suda u Šibeniku. Iz tako utvrđenih relevantnih činjenica sud ne nalazi da bio sklopljen prividan ugovor kako to tvrde tuženice. Jedina posljedica sklapanja navedenog Ugovora o zajmu je neisplata ugovorenog zajma koji je trebao ZĐ i I-tuženicu da otplate kredit Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija.
22. Tužitelj u tijeku ovog postupak ne osporava da je nakon prodaje nekretnine u [adresa] podnio prijedlog za ovrhu iako mu je bilo poznato da je ZĐ prodao nekretninu trećim osobama. Tužitelj jasno i nedvosmisleno iskazuje da je ZĐ imao kredit u austrijskoj banci i ZĐ je taj kredit vratio, a da je doznao za otplatu kredita tako što je osobno zvao austrijsku banku u svezi kredita ZĐ jer je želio taj kredit otplatiti umjesto ZĐ, a kako bi dobio ovu nekretninu u [adresa], a kako ZĐ mu nikada nije rekao da je vratio kredit, zaključio je da ZĐ ima novac. Imajući u vidu iskaz tužitelja sud zaključuje kako je tužitelj pokrenuo ovršni postupak prema uputama svog odvjetnika koji mu je rekao da je ZĐ prodao nekretninu u [adresa] ali da kupci nisu podnijeli prijedlog za uknjižbu prava vlasništva pa da on treba iskoristiti taj trenutak i podnijeti prijedlog za ovrhu kako bi se upisala zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi time da tužitelj nije imao interes za nekretnine u Zagrebu, već ga je interesirala samo ova nekretnina u [adresa]. Sama činjenica da je tužitelj pokrenuo ovrhu radi naplate tražbina po Ugovoru o zajmu iz 2014. godine ne ukazuje niti su tuženice dokazale tijekom ovog postupka da je Ugovor o zajmu prividan ugovor kako je prethodno navedeno, a nisu dokazale niti da je Ugovor o zajmu sklopljen radi budućeg ulaganja u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb. Pri tome se sud ističe da bilo kakva eventualna obećanja o ulaganju u Megamin- Med d.o.o. Zagreb mogla su ZĐ i I-tuženici samo biti jedna od mogućnosti za rješavanje njihovih financijskih problema, ali svakako obećanje tužitelja ne obvezuje niti je obećanje o poduzimanju nekog pravnog posla trećim osobama osnov za stjecanje bilo kakvih prava niti su nastale obveze za osobu koja je davala obećanja. U tom smislu sud je stajališta da Ugovor o zajmu nije prividan ugovor kako to tvrde tuženice niti su tuženice takve tvrdnje dokazale. Slijedom navedenog sud je odbio protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da Ugovor o zajmu ne proizvodi pravni učinak (čl.285. ZOO-a).
23. Ništetnost ugovora propisana je odredbom čl. 322. ZOO-a, a posljedice ništetnosti ugovora propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a. Ništetan ugovor prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a prema čl. 323. st. 1. istog Zakona posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna stranka je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Odredba čl. 273. stavak 1. ZOO-a propisuje da pobuda iz kojih je sklopljen ugovor ne utječe na njegovu valjanost, dočim je stavkom 2. čl. 273. ZOO-a propisano ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelj da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka.
Tvrdnju tuženica da je tužitelj sklopio ugovor uz nedopuštenu pobudu sud ocjenjuje kao neosnovanu. Naime iz iskaza ZĐ utvrđeno je da je tužitelj obećao pomoći financijski I-tuženici i ZĐ u smislu da vrate dugove kako ne bi bio prodana sta u Zagrebu i kuća u [adresa] tj. da vrate kredit Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija, a I-tuženica iskazuje da joj je suprug ZĐ rekao da potpiše sporni Ugovor o zajmu jer da će izgubiti imovinu, pa je iz toga razloga ona Ugovor o zajmu potpisala, ali da joj je suprug rekao i da će im tužitelj financijski pomoći da se oporave što sve ukazuje da je tužitelj obećavao ZĐ i I-tuženici financijsku pomoć i ulaganje u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb, koju financijska pomoć nije realizirana pa je ZĐ prodao nekretninu u [adresa] radi vraćanja kredita Raiffeisen bank St. Stefan -Jageberg Wolfsberg, Austrija, koja je banka imala upisanu hipoteku na navedenoj nekretnini. Tuženice u tijeku ovog postupka nisu dokazale da bi Ugovor o zajmu bio sklopljen kako bi tužitelj stekao vlasništvo nekretnine u [adresa] ili da je njegova namjera bila da treće osobe otplate hipoteku a kada nekretnina bude neopterećena da on stekne vlasništvo na nekretnini odnosno da istu prodaje u ovršnom postupku kao bi zaradio. Takve činjenice je utvrdio Općinski sud u Šibeniku te je donesena presuda kojom je utvrđeno da je ovrha nedopuštena (presuda poslovni broj P-1235/2018 od 24.10.2019.g. - list 53-68 spisa), a iz obrazloženja presude proizlazi da je ugovor o zajmu ovdje tužitelj sklopio radi prijevare trećih osoba koju prijevaru je počinio zajedno s ZĐ. U ovom konkretnom postupku sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj sklopio Ugovor o zajmu radi prevare trećih osoba pa da iz toga razloga Ugovor o zajmu ne proizvodi pravne učinak odnosno da je isti ništetan. Kako dakle tuženice nisu dokazale da bi se kod zaključenja spornog Ugovora o zajmu radilo o nedopuštenoj pobudi, (čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a) to je sud takve navode ocijenio kao neosnovane i ničim dokazane. Pri tome sud ističe da se tuženici pozivaju na odluku Općinskog suda u Šibeniku kao dokaz da je Ugovor o zajmu ništetan jer se radilo o nedopuštenoj pobudi. Sud je odbio protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o zajmu ništetan jer ovaj sud ne nalazi razloge ništetnosti niti nalazi da bi Ugovor o zajmu bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Slijedom navedenog sud je odbio protutužbeni zahtjev kao pod točkom II. izreke presude (protutužbeni zahtjev i podredni protutužbeni zahtjev).
24. Iskaza saslušanih svjedoka i I-tuženice proizlazi da su tužitelj i ZĐ dogovarali poslovnu suradnju u smislu da tužitelj uloži novce u trgovačko društvo Megamin-Med d.o.o. Zagreb, da je ZĐ pomagao tužitelju prodavati umjetničke slike kako bi tužitelj investirao novac u njegovo trgovačko društvo, ali kada je najvrjednija slika prodana tužitelj je kupio zemljište u Županji i nije investirao novac u trgovačko društvo ZĐ. Tužitelj je pri tome zahtijevao da se sklopi Ugovor o zajmu jer je pozajmio prije sklapanja Ugovora o zajmu 30.000,00 EUR što ZĐ u svom iskazu ne osporava, ali da daljnjih 162.750,00 EUR nije uložio u njegovo trgovačko društvo niti je novac njemu ili I-tuženici isplatio na dan sklapanja Ugovora o zajmu (što tužitelj ne osporava tj. i sam priznaje da novac nije isplatio novac na dan sklapanja citiranog Ugovora). Pri tome I-tuženica osporava da bi joj tužitelj isplatio u Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb iznos od 162.500,00 RUR tj. 150.000,00EUR kako to tvrdi tužitelj i da bi potpisala se na nalog klijentu. Kako tužitelj je očigledno uvjetovao isplatu novca radi financijske pomoći radi otplate kredita te potom investiranja u trgovačko društvo ZĐ sklapanjem Ugovora o zajmu sve prije isplate bilo kojeg iznosa radi ulaganja u trgovačko društvo, a do daljnje isplate nije došlo (tužitelj takvu činjenice nije dokazao osim isplate 30.000,00 EUR) to po stajalištu ovog suda Ugovor o darovanju nije pobojan do iznosa od 192.750,00 EUR pa kako nema tražbine u navedenom iznosu osim iznosa od 30.000,00 EUR to je sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnog posla tj. Ugovora o darovanju.
25. Pri tome sud ističe kako tužitelj potražuje s osnova zajma 162.750,00 EUR i pri tome tvrdi da je isplatio 150.000,00 EUR na ruke I-tuženice u banci (što nije dokazao), a u odnosu na 62.750,00 EIUR tužitelj nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da je pozajmio i iznos od 62.750,00 EUR.
26. Tuženice navode kako tužitelj nije dostavio dokaz da I-tuženica i ZĐ nemaju imovine iz koje bi mogao naplatiti stvarni dug od 30.000,00 EUR. Sud je takve navode ocijenio kao osnovane. Naime iako I-tuženica i ZĐ iskazuju da primaju niske mirovine činjenica je da ZĐ je vlasnik stana u [adresa] površine 54,54 m2 u [adresa], a koje je izvanknjižno vlasništvo ZĐ, koja činjenica je bila poznata tužitelju (upozorenje javnog bilježnika u potvrdio o solemnizaciji - list 22 spisa). Slijedom navedenog sud je ocijenio kao osnovane navode tuženica da tužitelj nije dostavio dokaz niti tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221. a. ZPP-a) predlože provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da stan ZĐ u [adresa] u [adresa] površine 54,54 m2 nije dostatan radi namirenja njegove tražbine. Nadalje za ovaj sud nije životno logično da bi tužitelj sklopio Ugovor o zajmu 28.04.2014. godine te do dana podnošenja tužbe ne bi upisao založna prava na nekretninama I-tuženice i ZĐ radi osiguranja svoje tražbine i da je sve do 2022. godine vjerovao da će mu novac ZĐ vratiti pa da je potom shvatio da mu novac neće biti vraćen te potom 2023. godine dakle nakon devet godina podnosi tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika (I-tuženice i II-tuženice), a pri tome kroz svo to vrijeme ne poduzima nikakve radnje radi zaštite svojih interesa niti poziva ZĐ i I-tuženicu na ispunjenje njihove obveze u smislu povrata zajma tj. sve do 2022. godine dok nije ostvario pravo na starosnu mirovinu.
Slijedom navedenog kako ne postoji tražbina tužitelja iznad iznosa u visini od 30.000,00 EUR niti je tužitelj dokazao da bi isplatio s osnova zajma iznos od 162.750,00 EUR I-tuženici i AĐ, a nije dokazao niti da I-tuženica i ZĐ nemaju druge imovine iz koje bi se naplatio to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke presude).
27. Tužitelj podneskom nakon zaključenja prethodnog postupka 18.02.2025. godine preinačio je tužbeni zahtjev na način da navodi točne oznake nekretnine. Kako su tužitelju bili poznati svi podatci (suprotno ne dokazuje) prije zaključenja prethodnog postupka to sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, sve kao u izreci rješenja.
28. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154 ZPP-a. Kako stranke nisu uspjele u parnici to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 04. travnja 2025. godine.
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA
1.tužitelju po punomoćniku
2. I-tuženici i II-tuženici po punomoćniku
