REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1274/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja V M V d.o.o., Samobor, Vrbovec 54, OIB: 23297037102, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 504,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen pod točkom I. izreke presude preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 539,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na priznati iznos troškova pod točkom III. izreke presude preko kamatne stope priznate pod točkom III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 401,54 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 12. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu marke Renault Twingo III, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BA iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti štetnika. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete 5. rujna 2023., kao i da je potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račune br. 574- VP1-1/2023 i 629/VP1-1/2023 u ukupnom iznosu od 3.855,10 eura s uključenim PDV- om. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 3.350,96 eura, dok razliku od 504,14 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada limara i lakirera od nesporno plaćene. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19. veljače 2024. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje potraživanje u iznosu od 504,14 eura, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 504,14 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 24. lipnja 2024. tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te naveo da se ne može očitovati o odgovornosti i pasivnoj legitimaciji budući da tužitelj nije naveo podatke o štetniku. Nadalje je naveo da je isplatom iznosa od 3.350,96 eura tuženik u cijelosti nadoknadio nastalu štetu na vozilu oštećenika povodom predmetnog štetnog događaja, pa da oštećenik nije mogao ugovorom o ustupu potraživanja ustupiti tražbinu ovdje tužitelju te je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Nadalje je naveo da oštećenik prilikom odabira servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina budući da u njegovom mjestu prebivališta postoje radionice koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koji su iskazane na predmetnom računu, kao i da cijenu sata rada u iznosu od 16,00 eura uvećano za PDV smatra primjerenom, a da viši iznosi satnica predstavljaju neopravdano bogaćenje ili podredno doprinos oštećenika nastanku štete. Osporio je i zatraženu stopu zateznih kamata s navodom da se radi o izvanugovornoj obvezi po osnovi naknade štete. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 5. srpnja 2024. tužitelj je osporio tuženikove prigovore iz odgovora na tužbu te je, među ostalim, naveo da štetu potražuje po polici broj P12- 1024864135, dok je tuženik podneskom od 28. siječnja 2025. osporio navod tužitelja da bi spomenuta polica osiguranja od odgovornosti bila zaključena kod tuženika 4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 31. -32. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 38. -41. spisa), račun br. 574-VP1- 1/2023 (list 49.-50. spisa), račun br. 629/VP1-1/2023 (list 51. spisa), izvid štete od 5. rujna 2023. - osnovni i naknadni (list 52.-53. spisa), izvadak s računa Zagrebačke banke d.d. (list 54. spisa), e-mail tuženika od 7. studenoga 2023. (list 55. spisa), tužiteljev cjenik (list 56. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja s notifikacijom (list 57.-60. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 72.-74. spisa) te dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (78.-98. spisa).

5. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka BA te zakonskog zastupnika tužitelja, kao niti provođenjem prometnog vještačenja, niti je pribavljao ugovore o poslovnoj suradnji koje tužitelj ima sklopljene s drugim osigurateljima, iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da bi troškovi nastali povodom izvođenja tih dokaza premašili vrijednost predmeta spora (članak 10. stavak 1. ZPP-a).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 504,14 eura sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računima broj 574-VP1-1/2023 i 629/VP1- 1/2023, ispostavljenima na ime popravka vozila Renault Twingo, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BA iz [adresa], i to po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u osnovni i naknadni izvid štete broj 23103975278 od 5. rujna 2023. (list 52.-53. spisa) utvrđeno je da je tuženik 5. rujna 2023. izvršio pregled vozila Renault Twingo u vlasništvu oštećenika BA iz [adresa]. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za zamjenu i popravak te je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila koje za limara iznosi 7,3 sati, a za lakirera 5,8 sati, dakle ukupno 13,1 sati.

10. Iz uvida u e-mail zaposlenice tuženika od 7. studenoga 2023. (list 55. spisa) utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja kako s njime nema sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, pa da u konkretnom slučaju priznaje cijenu sata od 16,00 eura, uvećanu za PDV, slijedom čega je po osnovi predmetne štete dao nalog za isplatu iznosa od 3.350,96 eura s PDV-om.

11. Uvidom u izvadak s računa Zagrebačke banke d.d. (list 54. spisa) proizlazi da je tuženik 15. prosinca 2023. uplatio tužitelju iznos od 3.350,96 eura po osnovi predmetne štete.

12. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu, kao i da je potom u obrazloženom e- mailu obavijestio tužitelja da će dati nalog za isplatu nespornog dijela štete, po čemu je postupio 15. prosinca 2023. te tužitelju uplatio nesporni iznos, proizlazi da je time priznao osnovanost odštetnog zahtjeva po osnovi predmetnog štetnog događaja kao odgovorni osiguratelj budući da je podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti iz razloga jer ne priznaje traženu cijenu sata rada u punoj visini, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao odgovorni osiguratelj štetnika, pasivno legitimiran u ovoj parnici.

13. Osim toga, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 3.350,96 eura, ocjena je ovog suda, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti, kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

14. Nadalje, uvidom u račun tužitelja br. 574-VP1-1/2023 od 4. listopada 2023. (list 49.-50. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio BA na ime popravka vozila Renault Twingo, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 23103975278, i to na iznos od ukupno 3.606,40 eura s uključenim PDV-om.

15. Iz računa tužitelja br. 629-VP1-1/2023 od 2. studenoga 2023. (list 51. spisa) proizlazi da je tužitelj naknadno ispostavio predmetni račun po osnovi autolakirerskih radova u daljnjem iznosu od 248,70 eura s uključenim PDV-om, uz napomenu da je riječ o razlici po ranijem računu na kojem je bila kriva izračunata satnica po osnovi autolakirerskih radova budući da je zbog kvara u programu umjesto 5,8 sati zaračunat samo 1 sat lakirerskih radova.

16. Stoga, uvidom u predmetne račune vidljivo je da ukupna šteta na ime popravka vozila iznosi 3.855,10 eura s uključenim PDV-om, kao i da je utrošena količina radnih sati autolimara u trajanju od 7,3 sati te autolakirera u trajanju od 5,8 sati, koji u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati iz tuženikovog izvida štete. Osim toga, iz spomenutih računa ujedno proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu radnog sata limara i lakirera u iznosu od 41,45 eura.

17. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnim računima obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 56. spisa), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., a na kojem je naznačeno da tužiteljeva cijena sata za navedene radove iznosi 41,45 eura.

18. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 19. veljače 2024. (list 57.-60. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između BA kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku u preostalom iznosu od 504,14 eura sukladno računima popravka br. 574-VP1-1/2023 i 629-VP1-1/2023 (članci 1. i 2. tog ugovora).

19. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

21. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

22. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno notifikacijom o ustupanju tražbine od 19. veljače 2024. (list 59. spisa), koju je tuženik zaprimio e-mailom od 1. ožujka 2024. (list 60. spisa).

23. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

24. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

25. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta ili boravišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a. Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

26. Osim toga, iz dokumentacije vezano uz cijenu sata rada (78.-98. spisa) proizlazi da su cijenu sata rada limara i/ili lakirera u iznosu koji se kreće u rasponu od od 40,00 eura do 60,00 eura (bez PDV-a) tijekom 2022., 2023. i 2024. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 41,45 eura bez PDV-a u to vrijeme prema mišljenju ovog suda bila tržišna cijena.

27. Osim toga, iz predmetne dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 42,11 eura bez PDV-a tijekom 2023. godine priznavala druga osiguravajuća društva (list 96.-98. spisa), slijedom čega je tužiteljeva cijena prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena.

28. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 504,14 eura.

29. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

30. Budući da je iz e-mail korespondencije stranaka (list 55. spisa) vidljivo da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 11. listopada 2023., tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate od navedenog dana pa do isplate. S obzirom da tužitelj u ovom sporu potražuje isplatu zateznih kamata od kasnijeg dana, odnosno od 2. studenoga 2023. pa do isplate, sud je u tom dijelu odlučivao u skladu s odredbom članka 2. stavak 1. ZPP-a te mu priznao pravo na zatezne kamate od zatraženog datuma.

31. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose budući da, protivno traženju tužitelja, nije riječ o ugovornoj obvezi iz trgovačkog ugovora, već o izvanugovornoj obvezi.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavnog zahtjeva, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

34. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 10. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 5. srpnja 2024. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 6. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. u iznosu od po 100,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 400,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 500,00 eura.

35. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura (potvrda o uplati s lista 61. spisa) te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

36. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku 4. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose budući da je riječ o troškovima postupka, a ne o trgovačkom ugovoru.

37. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu.

38. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 13,27 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 13,27 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e- Komunikacije dana 3. lipnja 2024. te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

39. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

40. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. - V. izreke presude.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).