REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: 62 P-3120/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima GP, Marku Križanec i Luciji-Car Pavlic, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu KRIŽANEC, CAR-PAVLIC & POPARIĆ j.t.d, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetniku iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Karla Muića, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika NP, odvjetničkog vježbenika, dana 04. travnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. točka 6.1. Ugovora o kreditu, br. 201436, sklopljenog 18. prosinca 2006. između VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 8, kao kreditora i pravnog prednika tuženika - HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, te tužitelja TP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koji ugovor je istog dana potvrđen (solemniziran) od Mladena Matoša, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem: OU-1790/2006, a kojom odredbom je određeno: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,30% (jedancijelatriposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju HP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 182,44 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21.12.2006. do isplate i to po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne Novine 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 nadoknaditi tužitelju HP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.630,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 04. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su pravni prednik tuženika – VOLKSBANK d.d., kao kreditor te tužitelj kao korisnik kredita, 18. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 201436, koji je potvrđen istog dana od Mladena Matoša, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem: OU-1790/2006 (dalje u tekstu – „Ugovor o kreditu“). U čl. 6. toč. 6.1. Ugovora o kreditu, pod naslovom „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita“, navedeno je da prednik tuženika neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratnu naknadu u visini od 1,3% (jedancijelatriposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn. Ističe da je tuženik tužitelju 20. prosinca 2006. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.374,59 kn (1,30 posto od iznosa kredita što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice). Nadalje, navodi da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (banke – prednika tuženika), pripremljenom od strane prednika tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, zbog čega tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Gornjim odredbama prednik tuženika je odredio plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u gore navedenom postotku od iznosa odobrenog kredita, a iz navedenih odredbi ugovora o kreditu nije vidljivo na što se navedena naknada odnosi, od kojih se to troškova sastoji ta naknada te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita) – radi se, dakle, o jednostranoj odluci prednika tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi. Nadalje, na temelju gornjih odredbi Ugovora o kreditu samo je jedna ugovorna strana – prednik tuženika, odredila iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega su takve odredbe ugovora, protivne načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetne. Tužitelj ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača - kao fizička osoba izvan (svoje) trgovačke, poslovne, obrtničke ili poslovne djelatnosti (u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj je bio informatičar (srednja stručna sprema)), a taj ugovor je sklopio za potrebe financiranja kupnje vozila za obiteljske potrebe tužitelja i njegove supruge.

Ukazuje da je odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima određeno da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe Zakona o obveznim odnosima proizlazi da bi prednik tuženika od tužitelja, na temelju sklopljenog ugovora o kreditu, mogao naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate, a ne i spornu “ulaznu” jednokratnu naknadu.

Čl. 323. st. 1. (važećeg) Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu – „ZOO“), propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka ZOO-a određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od (prvog dana nakon) dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a). S obzirom na gore navedeno, osim utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe Ugovora o kredita, tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika (kao nepoštenog stjecatelja) isplatu (povrat) isplaćene jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 182,44 eur (1.374,59 kn / 7,5345 (stalni tečaj EUR)), sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 21. prosinca 2006. do isplate. Tužitelj predlaže donošenje presude sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, a odredbu o ulaznoj naknadi smatra jasnom, lako uočljivom i razumljivom (1,30% na iznos kredita) te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak.

Tuženik (ročište 12.11.2024. – list 122 spisa) ističe da nije sporno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita naplaćena i da ju je platio tužitelj, ali tuženik spori visinu naknade tj. ne želi se izjasniti u kojoj je točno visini naplatio tu naknadu. Stoga je provedeno financijsko vještačenje.

3. Između stranaka (na ročištu 4.3.2025. – list 143 spisa) utvrđuje se nespornim da je tuženik pravni slijednik VOLKSBANK d.d. (kreditora) iz predmetnog ugovora o kreditu br. 201436.

Između stranka utvrđuje se nespornim da je tužitelju tuženik naplatio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 182,44 EUR dana 20. 12. 2006. godine.

Stranke ističu da nemaju nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu 201436 sklopljen između tužitelja i Volksbank d.d. 18.12.2006., specijalnu punomoć od 24.10.2006., ovjeru javnog bilježnika Obrenije Ribarić OV-17018/2016, javnog bilježnika Mladena Matoša OU-1790/20106 od 18.12.2006., otplatnu tablicu za izračun realne godišnje kamatne stope za kredit Volksbank d.d., karticu prometa po kreditu 201436 korisnika TP, otplatnu tablicu po kreditu, Ugovor o prodaji Porsche Inter Auto d.o.o., ponudu br. 2137/37 Porsche Inter Auto d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka UP, nalaz i mišljenje dao je vještak fin. struke Centar za financijska vještačenja d.o.o. po gđi. Petri Blašković, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 145 spisa – ročište 4.3.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužitelj TP u svom logičnom, odlučnom povezanom iskazu koji nije u protivnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća navodi da se većina razgovora u vezi kredita vodila u autokući koja je imala dogovor sa Volksbank d.d. i da bi u autokući Porsche Interauto mogao kupiti željeno vozilo jedina ponuđena mogućnost bio je kredit u CHF iznosu u kunskoj protuvrijednosti. Nije mu nuđen kredit u EUR u kunskoj protuvrijednosti ili u kunama. Vozilo je bilo namijenjeno za osobne potrebe njega i moje obitelji, a ne za nikakvu poslovnu djelatnost. Ističe da nije bio obrtnik. Nadalje, navodi da je ugovor o kreditu pročitao i vidio je toč. 6. koja se odnosila na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita i da se plaća jednokratno 1,30% od iznosa kredita, a minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita. Međutim ta odredba nije bila predmetom raspravljanja niti bilo kakvih pregovora i taj kredit banka je isplatila izravno autokući tako da on taj novac nije vidio na svome računu. U banci je pitao zašto mora platiti tu tzv. naknadu za obradu i administraciju kredita, ali mu je rečeno da se to mora platiti i da tu nema mogućnosti pregovora. Radilo se o tipskom ugovoru i on tu nije ništa mogao mijenjati već samo prihvatiti. Nije mu pojašnjeno koje stvarno troškove plaća kroz tu naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita to jest nikakva struktura tih naknada nije mu objašnjena. Ističe da je morao imati otvoren račun u Volksbank d.d., a do tada nije bio klijent te banke i ako je u nekom trenutku ta naknada bila uplaćena/ isplaćena na njegov račun on to nije vidio, a smatra da su mu tu naknadu naplatili iz kredita. Kredit nije mogao dobiti bez da plati tu naknadu. Ističe da nije bio upoznat sa tarifom banke.

7. Svjedok UP (list 144 - ročište 4.3.2025. - supruga tužitelja) u svom iskazu navodi da se sjeća da je zajedno sa svojim suprugom to jest tužiteljem došla u prodajni salon za automobile koji je u nazivu imao Porsche tako da se ne sjeća točno naziva autokuće, ali im je u toj autokući pojašnjeno da surađuju sa Volksbank d.d. vezano za kredite kojima je namjena kupnja vozila. Radilo se o kreditu u iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti, no za kupnju željenog vozila nisu im nudili mogućnost kupnje u kunama ili u EUR u protuvrijednosti kuna. Ne sjeća se da li je sa suprugom bila u banci, ali zna da je on morao platiti tzv. ulaznu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, ali mu nije pojašnjeno koje stvarno troškove on time plaća niti kakve to troškove administracije ta naknada pokriva, ali je naknadu morao platiti. Naime, ističe da bez te naknade nije mogao realizirati kredit. Ističe da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu čije odredbe nije mogao mijenjati tako da nije bilo nikakvih pregovora oko odredbi ugovora i to joj je sve suprug rekao da je tako bilo, a i osobno se sjeća djelatnika autokuće koji im je nudio kao najpovoljniji taj kredit u CHF no nije ništa govorio o ulaznoj naknadi. Ističe kako misli da je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznosila nešto više od 1% od iznosa kredita i ne sjeća se da li im je naplaćena prije isplate kredita ili je iznos oduzet od svote kredita. Namjena kredita bila je kupnja vozila za osobne potrebe njihove obitelji jer su imali dvoje male djece u to vrijeme. Ističe da je ona u to vrijeme bila studentica, a tužitelj je bio zaposlen u Siemensu te se nije radilo o kupnji vozila za obavljanje poslovne djelatnosti niti su imali obrt odnosno tužitelj nije bio obrtnik.

8. Tvrdnje svjedoka koje nisu u protivnosti sa iskazom tužitelja su uvjerljive pa ih stoga sud prihvaća, a osobito koje nisu u suprotnosti sa rezultatima stručno, objektivno i obrazloženo provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

9. Iz predmetnog ugovora o kreditu br. 201436 vidljivo je da je tužitelj 18.12.2006. sklopio ugovor o kreditu s Volksbank d.d. (pravni slijednik je tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo). Iznos kredita je 23.006,00 CHF. Tečaj CHF na dan isplate kredita 4,596064 Rok otplate je 84 mjeseca tj. 7 godina. Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) 5,10%, a ugovoreni tečaj za otplatu je srednji tečaj HNB na dan dospijeća.

Temeljem čl. 6.1. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, odnosno neposredno prije isplate kredita u iznosu od 1,30% od iznosa kredita.

Vještak ističe da je ugovoreni i isplaćeni iznos kredita iznosio 23.006,00 CHF, te sukladno navedenom iznos ulazne naknade od 1,30% iznosi 299,08 CHF što pomnoženo s tečajem na dan isplate kredita (1 CHF= 4,596064 kn) daje iznos od 1.374,59 kn što primjenom fiksnog tečaja za konverziju u EUR daje iznos od 182,44 EUR. Uvidom u prometnu karticu po kreditu proizlazi da je naknada obračunata i naplaćena na dan isplate kredita, odnosno dana 20.12.2006. godine i provedena je pod opisom transakcije „201436 HP“. Temeljem prethodno navedenog proizlazi da je ista naplaćena iz kredita, odnosno da ju je podmirio tužitelj TP.

Ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita dana 20.12.2006. godine iznosi ukupno 182,44 EUR. Temeljem dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je ista naplaćena iz kredita, odnosno da je istu podmirio tužitelj TP.

10. Neosnovan je prigovor zastare. U ovom postupku tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 6. toč. 6.1. predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) te isplatu. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s prve sjednice održane dana 30. siječnja 2020. godine (list 56 spisa) zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno shvaćanje potvrđeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 31. siječnja 2022. (list 57) kada je taj odjel donio zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke o kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zastara potraživanja restitucijskog zahtjeva nije nastupila niti je mogla nastupiti jer još nije počela teći, a s obzirom da tek u ovom postupku sud odlučuje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora (čl.323 st.1 ZOO)

Prednik tuženika je predmetni ugovor sklopio u svojstvu trgovca odnosno osobe koja je taj ugovor sklopila u okviru svoje trgovačke, poslovne, odnosno poslovne djelatnosti, a tužitelj je isti sklopio kao potrošač, odnosno kao fizička osoba koja je taj ugovor sklopila u svrhu koja nije namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju slobodnog zanimanja, odnosno izvan njegove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Spornu ugovornu odredbu unaprijed je pripremio/sastavio prednik tuženika (banka), zbog čega tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja na njezin sadržaj (nije bilo nikakvog pregovaranja, niti mogućnosti pregovaranja), a radi se o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, kao trgovca. Navedenom odredbom uzrokovana je značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj je bio primoran platiti navedenu naknadu za obradu i administraciju kredita jer se obrazac ugovora, koji je pripremio prednik tuženika nije prema izričitom stajalištu prednika tuženika mogao mijenjati, a bez plaćanja navedene naknade za obradu kredita tužitelj nije mogao dobiti kredit. Banka ni na koji način nije tužitelja informirala koje to stvarne troškove tužitelj plaća tuženiku plaćanjem te naknade odnosno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu kredita. Dakle, tuženik ničime ne dokazuje koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom, a upravo je sve prethodno navedeno, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, uzrokovalo značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Prednik tuženika je nepošten / nesavjestan primatelj iznosa od 182,44 EUR, radi čega je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti (vratiti) tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je (na temelju nepoštene / ništetne odredbe ugovora koji je prednik tuženika sastavio i na koji tužitelj nije imao utjecaja) stekao taj iznos (20.12.2006.) odnosno od prvog idućeg dana nakon dana stjecanja, kako je to i zatraženo. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,30% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.

12. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate=1.509,45 EUR)

- sastava tužbe od 16.05.2024. po Tbr 7/1- 100 bodova

- sastava podneska od 21.10.2024. po Tbr 8/1- 100 bodova

- zastupanja na ročištu 12.11.2024. po Tbr 9/1- 100 bodova

- sastava podneska od 09.12.2024. po Tbr 8/4 - 25 bodova

- sastava podneska od 20.2.2025. po Tbr 8/1-100 bodova

- zastupanja na ročištu 04.03.2025. po Tbr 9/1- 100 bodova

- trošak PDV 25% - 262,50 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 EUR po Tbr.1 t 1. TSP, tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije-list 42 spisa

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 EUR po Tbr.2 t 1.TSP; tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. Tč.3. ZSP.

- trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR –list 136 i 122 spisa,

odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 1.630,60 EUR. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

13. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 04. travnja 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

- pun stranaka

- zvati tužitelja na sudsku pristojbu na presudu (VPS-1.509,45 eur)