Poslovni broj: Us I-3184/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palomotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice i u odsutnosti tuženika, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112- 07/22-01/870, Urbroj: 566-01/16-23-2 od 5. siječnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: 112-02/22- 02/205, Urbroj: 511-01-157-22-4 od 28. listopada 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 56,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-112-07/22-01/870, Urbroj: 566-01/16-23-2 od 5. siječnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: 112-02/22- 02/205, Urbroj: 511-01-157-22-4 od 28. listopada 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem se tužiteljica, VSS, državna službenica raspoređuje s danom 1. srpnja 2022. u Upravu za migraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službu za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak za međunarodne zaštite na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove, za koje je uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij te najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužiteljica u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja. Citira i poziva se na odredbu članka 127. stavka 1. , a posebno stavka 2., te odredbu članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima. Ističe da je u radnom odnosu sa tuženikom od 2007., te da je od prvog dana tužiteljica radila za Odjel u Zagrebu s rješenjem na Prihvatilište u Kutini. Rješenjem od 01.05.2019. tužiteljica je raspoređena u Upravu za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, službu za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove. Poslove navedenog radnog mjesta tužiteljica je obavljala s mjestom rada u [adresa], baš kao i poslove svakog radnog mjesta na koje je bila raspoređena ranijim rješenjima, počevši od 2007. Rješenjem od dana 11.12.2020. tužiteljica je bila privremeno premještena u Policijsku upravu sisačko-moslavačku, Policijsku postaju Kutina, na radno mjesto upravni savjetnik. Rok od jedne godine, na koji je tužiteljica privremeno bila premještena, započeo je s danom 15.12.2020., a istekao je 15.12.2021. Tužiteljica je od strane nadređenih osoba tad obaviještena da se s danom 15.12.2021. javi na radno mjesto na koje je trajno raspoređena, ali ne u [adresa], u kojoj je radila do 15.12.2020., već u Zagreb, u kojem pak nikad nije obavljala poslove svog radnog mjesta. Tužiteljica je već tada obavijestila nadređene osobe da poslove svog radnog mjesta nikad nije izvršavala u Zagrebu, nego u [adresa], kao i da nije tražena njezina suglasnost za ovakav premještaj. Naime, sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske službenika se ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike. Nakon isteka privremenog premještaja, tužiteljica zbog zdravstvenih problema i privremene nesposobnosti za rad nije bila prisutna na svom radnom mjestu od 15.12.2021. Dana 30.06.2022. tužiteljica se obratila nadređenim osobama kako bi ih obavijestila da će joj razdoblje privremene nesposobnosti za rad biti zaključeno te je tada opet dobila uputu da se javi na radno mjesto u Zagreb, Sarajevska 41. Tužiteljica je dana 04.07.2022. obavijestila nadređene osobe da prekida rad, sukladno odredbama Zakona o radu, zbog uznemiravanja i mobbinga koji su izvršavani u odnosu na istu. Tužiteljica da je u više navrata obavijestila nadređene osobe da zbog obiteljskih prilika nije u mogućnosti putovati svakodnevno iz [adresa] u [adresa], i to stoga što skrbi o starim i bolesnim roditeljima koji su ovisni o njezinoj brizi. Vezano uz navedeno, tužiteljica je tijekom 2020., 2021. i 2022. u više navrata tražila plaćeni dopust od poslodavca kako bi majku mogla voditi na razne potrebne preglede, o čemu postoji i trag u sustavu poslodavca. Također, tužiteljica je upoznala nadređene osobe i sa svojim zdravstvenim stanjem koje je narušeno i koje ju sprječava da svakodnevno vozi na ovoj relaciji i tolikoj udaljenosti. Osim navedenog, zbog legitimnih očekivanja tužiteljica je radi rješavanja stambenog pitanja postala korisnicom dva kredita kako bi mogla kupiti nekretninu, organizirala je svoj život u [adresa] i u niti jednom trenutku joj nitko nije dao do znanja da bi ista mogla biti premještena ili raspoređena u Zagreb. Posebno se ističe da je tužiteljica nakon okončanog postupka zapošljavanja ranije primjenom tada važećih odredbi akata poslodavca, koje nitko nije osporavao, stekla prava i imala je određena legitimna očekivanja, jer je kao pravni subjekt ušla u određenu konačnu pravnu situaciju. To znači da je imala razložnu osnovu pretpostaviti da će njen pravni položaj ostati neizmijenjen. Dakle, konkretno se radi o privatnom interesu tužiteljice kao pravnom subjektu koji je ugrožen radi tumačenja zakonske norme i akata poslodavca njoj na štetu. Tako iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-777/16-2 od 05.07.2018. proizlazi da u slučaju pravne situacije nastale radi nezakonitog postupanja poslodavca i njegovih propusta se ne mogu tumačiti na štetu stranke i njenih prava koja joj pripadaju po osnovi radnog odnosa. Također i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20.05.2009. proizlazi da je za Ustavni sud relevantna isključivo činjenica da pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a treba se voditi računa i o temeljnom ustavnom načelu pravno povezanog načela zaštite legitimnih očekivanja stranaka. Pri tome se Ustavni sud poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava koji je u presudi Gashi protiv Hrvatske od 17.12.2007. U konkretnom slučaju da nema drugog suprotstavljenog privatnog interesa, a niti javnog da se tužiteljici zabrani daljnji rad na istom radnom mjestu s mjestom rada u [adresa]. Nadalje, primjenom načela legitimnih očekivanja može se ocijeniti dopuštenost izricanja određenih novih (kasnijih) pojedinačnih mjera javne vlasti na pravne odnose koji su konačni. Naime temeljni sadržaj načela vladavine prava je i sigurnost pravnog subjekta, ovdje tužiteljice u svoju pravnu poziciju, a koja je ostvarena na temelju natječaja koje nitko nije osporavao te rješenjima o raspoređivanju na radna mjesta s radnim mjestom isključivo u [adresa] dugi niz godina. Pri tome je podnositeljica u pravnoj situaciji, radnom odnosu neograničenog trajanja, koji joj je osiguravao mogućnost planiranja aktivnosti i sigurnost u pravne posljedice tog odnosa. Budući da su pri zapošljavanju tužiteljice primijenjeni važeći propisi, akti poslodavca te mjerodavni zakoni, u situaciji da nitko nije osporavao činjenicu da tužiteljica čitavo vrijeme tijekom svog zaposlenja radi na radnom mjestu s mjestom rada u [adresa], a koje radno mjesto prema aktima poslodavca treba obavljati u Zagrebu, ista ne smije snositi krivnju radi nepravodobnog postupanja poslodavca, imajući u vidu njeno stečeno pravo i legitimna očekivanja. Činjenica je da se tek 2020. postavilo pitanje zašto i kako je tužiteljica nastavila s radom u [adresa], a da je već 2016. imala rješenje na radnom mjestu nadzornika za unutarnje poslove Odjela za azil, koji je i tada bio smješten u Zagrebu na istoj adresi gdje se nalazi danas Služba za međunarodnu zaštitu, kao i da je od prvog dana radila za Odjel u Zagrebu s rješenjem na Prihvatilište u Kutini, te se tek 2020. postavilo pitanje pravne osnove mjesta rada tužiteljice. Međutim, a kako to proizlazi i iz zauzetog stajališta navedenih sudova, isto nikako ne može ići na štetu tužiteljice, tim više što se radi o rasporedu za kakav jer potrebna i suglasnost državnog službenika. U pobijanom prvostupanjskom rješenju navodi se da je tužiteljica (iako raspoređena na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove u Službi za međunarodnu zaštitu, poslove kojeg radnog mjesta je stvarno obavljala) fizički bila smještena u radnim prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. U nastavku obrazloženja dalje se navodi da zbog radova u Prihvatilištu u Kutini, čija je svrha uređenje objekta i poboljšanje usluga prihvata i smještaja tražitelja u skladu s najvišim europskim standardima, službenici koji su radili u Prihvatilištu u Kutini su prije godinu dana izmješteni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Nadalje se navodi da je Ministarstvo razmatralo mogućnost rasporeda tužiteljice na radno mjesto s mjestom rada bliže njezinom mjestu stanovanja, pa je u postupku tako utvrđeno da su osim Prihvatilišta u Kutini službene prostorije svih ostalih ustrojstvenih jedinica Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Zagrebu. S obzirom na navedeno, Ministarstvo je utvrđivalo mogućnost rasporeda u Policijsku upravu sisačko-moslavačku, ali je utvrdilo da bi raspored tužiteljice bio moguć samo na radno mjesto sa značajno nižim koeficijentom, što bi posljedično dovelo do značajnog smanjenja njenih prihoda. Prema saznanjima tužiteljice, službenici koji rade u Prihvatilištu Kutina bili su privremeno premješteni u Zagreb, međutim isti su se u trenutku sastava pobijanog rješenja već vratili i rade iz [adresa], slijedom čega se osporavaju navodi da ista ne bi mogla biti raspoređena u [adresa]. U tu svrhu tužiteljica je uputila dopis tuženiku o početku rada Prihvatilišta, međutim do dana sastava ove tužbe nije zaprimila odgovor, dok je na službenim stranicama tuženika objavljeno da se projekt „Uređenje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa]“, u sklopu kojeg je obnovljeno i uređeno Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, provodio od siječnja 2020. godine do rujna 2022. Osim navedenog, postavlja se pitanje je li i ostalim službenicima iz Prihvatilišta u Kutini doneseno rješenje o rasporedu s mjestom rada u Zagrebu, ako iz tog razloga tužiteljica nije raspoređena s mjestom rada u [adresa]. Nadalje, tužiteljici da nije dana mogućnost očitovanja na okolnosti premještaja, odnosno rasporeda, iako je ista nedvojbeno dokazala da bi joj se provođenjem pobijane odluke obiteljske, zdravstvene i financijske prilike bitno pogoršale. Iako se u pobijanim rješenjima navodi kako je Ministarstvo utvrđivalo mogućnost rasporeda tužiteljice u Policijsku upravu sisačko-moslavačku na radno mjesto za koje ispunjava uvjete, ali da je obzirom na sistematizaciju radnih mjesta utvrđeno da bi raspored tužiteljice bio moguć samo na radno mjesto sa značajno nižim koeficijentom, što bi posljedično dovelo do smanjenja njenih prihoda, tužiteljica ističe da u niti jednom trenutku nije pozvana na očitovanje da li bi pristala na navedeno radno mjesto, iako je jasno isticala da joj raspored na radno mjesto u Zagrebu nikako nije u interesu te da joj bitno narušava obiteljske, zdravstvene i financijske prilike. Tužiteljica ističe da iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidna potreba službe da se službenicu, koja je, po potrebi službe i prema svom stručnom znanju bila i ranije raspoređena na isto radno mjesto s mjestom rada u [adresa], sada rasporedi na isto radno mjesto s mjestom rada u Zagrebu, iako nije došlo do ukidanja ili preustroja ustrojstvene jedinice niti je smanjen broj izvršitelja, a nema niti drugih bitnih promjena koje bi opravdale postupanje tuženika vezano za trajni premještaj. Također, prvostupanjsko tijelo nije ni na koji način niti uvjerljivo obrazložilo svoju odluku o premještaju niti naveo opravdane razloge za istu, osim radova u Prihvatilištu koji su privremeni pa ne mogu biti opravdana osnova za trajni i prisilni premještaj. Dakle, niti u jednom trenutku nije navedeno koje su to potrebe službe za trajnim premještajem. Tužiteljica također ističe da se, sukladno čl. 30. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. U konkretnom slučaju nesporno je da predmetno rješenje kojim se tužiteljica raspoređuje s radnog mjesta s mjestom rada u [adresa] na isto radno mjesto s mjestom rada u Zagrebu negativno utječe na pravne interese tužiteljice. Postupak rasporeda tužiteljice stoga u ovom slučaju nije bilo moguće provesti bez da joj se omogući izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, u skladu s čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom toga, tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, budući da joj u upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje u smislu odredbi čl. 30. i čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, zatim jer je obrazloženje osporavanog rješenja manjkavo, kao i da u upravnom postupku neposrednog rješavanja, a tužiteljica je već u žalbi isticala da joj nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari. Zaključno, da su u potpunosti su neosnovani i krajnje arbitrarni stavovi izneseni u pobijanim rješenjima koji se očigledno odnose samo na tužiteljicu, a ne i druge službenike, koji rezultiraju diskriminirajućim učincima u odnosu na tužiteljicu i stavljaju ju u nejednak položaj spram ostalih kolega. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te se predmet vraća na ponovno postupanje i da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi ponavlja navode izrečene u žalbi. Predmet spora da je osporavanje rješenja o rasporedu tužiteljice s 1. srpnja 2022., iako je tim rasporedom raspoređena na identično radno mjesto kao i prethodnim rasporednim rješenjem od 1. 5. 2019. Prvostupanjsko rješenje donijeto je u ponovnom postupku, budući da je prethodno rješenje poništeno zbog nedostatnog obrazloženja. U pobijanom rješenju prvostupanjsko tijelo je obrazložilo i razloge zbog kojih joj je omogućeno, mimo rješenja, obavljanje poslova u Kutni, te razloge zbog kojih više ta mogućnost ne postoji. Naime i rasporedom od 1. svibnja 2019. imenovana je raspoređena u Službi za međunarodnu zaštitu, Odjelu za postupak međunarodne zaštite na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove, a koji se obavljaju u Zagrebu, Sarajevska 41, ali joj je omogućeno obavljanje poslova u [adresa], u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Međutim zbog radova na objektu u [adresa], svi su službenici izmješteni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Također, iako prvostupanjsko tijelo nije imalo obavezu razmatrana je mogućnost rasporeda na neka druga radna mjesta bliže mjestu stanovanja u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, iako je cijelo vrijeme bila raspoređena na istim poslovima, međutim to su radna mjesta s dosta nižim koeficijentom složenosti poslova u odnosu na mjesto nadzornik za unutarnje poslove. Prema tome, prvostupanjsko tijelo pravilno je primijenilo odredbu članka 127. stavka 1.Zakona o državnim službenicima, dok odredba čl. 127. stavka 2. podrazumijeva raspored u drugo mjesto rada, a u konkretnom slučaju radi se o rasporedu u isto mjesto rada Zagreb, kao što je bio i prethodni raspored. U odnosu na tužbeni navod o stečenim pravima ističe se da po prijašnjem rješenju o rasporedu iz 2019. nije bila raspoređena s mjestom rada u [adresa], pa je nejasno na kakva se stečena prava i temeljem kojeg akta poziva. Nakon uvida u tužbu i ponovnog razmatranja osporavanog akta tuženik ostaje kod navoda izloženih u osporavanoj odluci i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet je ustupljen na rješavanje ovome sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23).

7. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025. a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Sud je odbio izvođenje dokaza predloženih u tužbi, kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Među strankama nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova temeljem koje je donesen i Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova dana 25.03.2022., koji je stupio na snagu danom donošenja, te da je danom stupanja na snagu navedenog Pravilnika prestao važiti Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova sa sistematizacijom radnih mjesta državnih službenika i namještenika broj: 511-01-152-OGR-2458/2012 od 28. srpnja 2012.

14. Nije sporno da je tužiteljica prethodnim rješenjem o rasporedu broj 511-01- 157-1/412-2019 od 01.05.2019. bila raspoređena u Upravu za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službu za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove, za koje radno mjesto je bio propisan isti koeficijent složenosti poslova koji je propisan i za predmetno radno mjesto na koje je imenovana raspoređena osporenim rješenjima te je i opis poslova na koje je tužiteljica bila raspoređena do 30.06.2022. identičan opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređena s danom 01.07.2022.

14.1. Naposljetku, nesporno je da iako je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove u Službi za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite (radne prostorije u Zagrebu, Sarajevska 41) poslove kojeg radnog mjesta je stvarno obavljala, da je tužiteljica fizički bila smještena u radnim prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa].

15. Sporno je da li je pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

16. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 102/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; dalje: Zakon o državnim službenicima), propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

16.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se državnog službenika kod rasporeda iz stavka 1. ovoga članka ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

16.2. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, te među strankama nesporne činjenice, poglavito da je među strankama nesporno da je tužiteljica do donošenja novog Pravilnika i osporenih rješenja poslove radnog mjesta na koje je ranije bila raspoređena (a za koje je propisan isti koeficijent složenosti poslova i isti opis poslova kao i za radno mjesto na koje je raspoređena s danom 1. srpnja 2022.) stvarno fizički obavljala u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjima, uz obrazloženje koje je njima dano, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

18. Naime, ovaj sud ne može otkloniti prigovore tužiteljice da osporena rješenja ne sadrže valjane i obrazložene razloge za (trajni) raspored tužiteljice na predmetno radno mjesto s mjestom obavljanja poslova u Zagrebu. Ovo stoga, jer se prvostupanjsko rješenje (koje je potvrđeno osporenim drugostupanjskim rješenjem) obrazlaže time da su zbog radova u Prihvatilištu u Kutini, čija je svrha uređenje objekta i poboljšanje usluge prihvata i smještaja tražitelja u skladu s najvišim europskim standardima, službenici koji su radili u Prihvatilištu u Kutini izmješteni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu.

18.1. Tužiteljica u žalbi, jednako kao i u tužbi prigovara navedenom ističući da su predmetni radovi u Prihvatilištu u Kutini završeni i da su izmješteni službenici vraćeni raditi u Prihvatilište u Kutini.

18.2. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navedeni prigovor tužiteljice otklanja navodima da vraćanje službenika u Prihvatilište u Kutini koji su bili privremeno premješteni u Zagreb ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer je donositelj pobijanog rješenja s obzirom na poništavanje prethodnog rješenja o rasporedu bio dužan datum rasporeda utvrditi u prošlom vremenu a kada su nastupile okolnosti zbog kojih se službenica morala rasporediti na radno mjesto kao i prethodnim rješenjem o rasporedu, ali s mjestom rada u Zagrebu.

18.3. Ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim i zakonitim iz razloga jer se tužiteljica predmetnim osporenim rješenjima raspoređuje s danom 1. srpnja 2022. u Upravu za migraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službu za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak za međunarodne zaštite na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove, dakle, razvidno je da je početak rasporeda na navedeno radno mjesto s danom 1. srpnja 2022., pa na dalje, dakle ne radi se isključivo o rasporedu tužiteljice na radno mjesto u prošlom vremenu kako to pogrešno obrazlaže tuženik.

19. Nadalje, osnovano prigovora tužiteljica da iz obrazloženja osporenih rješenja nije razvidna potreba službe da se službenicu, koja je, po potrebi službe i prema svom stručnom znanju bila i ranije raspoređena na isto radno mjesto s mjestom rada u [adresa], sada rasporedi na isto radno mjesto s mjestom rada u Zagrebu, iako nije došlo do ukidanja ili preustroja ustrojstvene jedinice niti je smanjen broj izvršitelja, a nema niti drugih bitnih promjena koje bi opravdale postupanje tuženika vezano za raspored tužiteljice na predmetno radno mjesto. Jedini razlozi za raspored tužiteljice na predmetno radno mjesto koji su sadržani u prvostupanjskom rješenju, a koje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem, su radovi u Prihvatilištu koji su privremeni pa stoga osnovano prigovora tužiteljica da isti ne mogu biti opravdana osnova za trajni raspored tužiteljice s mjestom rada u Zagrebu.

20. Stoga, po ocjeni ovog suda, osporena rješenja ne sadrže jasne, valjane i obrazložene razloge za raspored tužiteljice na predmetno radno mjesto, osobito pri tome imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica prethodno obavljala poslove s faktičnim mjestom rada u [adresa], pa stoga ista ovaj sud za sada ne može ocijeniti pravilnima i zakonitima niti otkloniti tužbene prigovore tužiteljice.

21. U izloženom, prema mišljenju ovog Suda, tužiteljica s pravom ukazuje na nedostatke osporenih rješenja donesenih u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, radi čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, te s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporavano drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a sve u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. u svezi s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude pod točkama I. i II.

22. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će nakon što otkloni ukazane nedostatke, donijeti novo na zakonu osnovano i valjano obrazloženo rješenje pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, a sve u skladu s odredbom člankom 151. stavka 2. ZUS-a.

23. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu, valjalo je tužiteljici na temelju odredbe članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati popisani i zatraženi trošak pristupa na raspravu od 6. ožujka 2025. u visini cijene autobusne karte na relaciji [adresa] i obratno u iznos od 28,00 eura u jednom smjeru, odnosno ukupno iznos od 56,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 4. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici,

- Tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- U spis