REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1155/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja RUŠENJE I GRADNJA d.o.o., Zagreb, Bolnička cesta 51/2, OIB: 63077152124, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Trnskoga 19, OIB: 77583789735, kojeg zastupaju odvjetnici iz MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Garofulića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-16/2023 od 16. svibnja 2023. kojim je u roku od 8 dana naloženo tuženiku TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Trnskoga 19, OIB: 77583789735, naknaditi tužitelju RUŠENJE I GRADNJA d.o.o., Zagreb, Bolnička cesta 51/2, OIB: 63077152124, iznos od 35.055,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11.089,99 EUR počev od 9. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 7.910,94 EUR počev od 26. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 4.408,39 EUR počev od 6. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 11.626,43 EUR počev od 26. siječnja 2021., do isplate kao i naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.624,45 EUR sa zateznim kamatama počev od 16. svibnja 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Garofulića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-16/2023 od 16. svibnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi zatezne kamate koje teku na iznos od 11.089,99 EUR počev od 24. travnja 2022. do 8. svibnja 2022., na iznos od 7.910,94 EUR počev od 26. travnja 2022. do 25. svibnja 2022., na iznos od 11.646,43 EUR počev od 26. prosinca 2021. do 25. siječnja 2021. te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja RUŠENJE I GRADNJA d.o.o., Zagreb, Bolnička cesta 51/2, OIB: 63077152124, u iznosu od 35.055,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11.089,99 EUR počev od 9. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 7.910,94 EUR počev od 26. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 4.408,39 EUR počev od 6. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 11.626,43 EUR počev od 26. siječnja 2021., do isplate kao i radi nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.624,45 EUR sa zateznim kamatama počev od 16. svibnja 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom svim bankama tuženika TRINDUS EKSPERT d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Trnskoga 19, OIB: 77583789735, kod kojih isti ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu presude donesene u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv-1155/2023.

VI. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu (listovi 64. – 71. spisa) na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Tomislav Garofulić iz Zagreba, je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-16/2023 od 16. svibnja 2023.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje, posl. br. Povrv-2431/2023-2 od 20. rujna 2023. (listovi 100. – 102. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

3. Odlučujući o prigovoru ovaj sud je donio rješenje od 5. veljače 2024. (listovi 121. – 123. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojem je određena ovrha, u tom dijelu ukinuo provedene ovršne radnje te riješio da će postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – list 91. i 92. spisa) naveo da osporava osnov i visinu. Istakao je da tužitelju ne duguje ništa.

5. Tužitelj je u podnesku od 16. veljače 2024. naveo da dostavlja dokaze o poslovnom odnosu s tuženikom, pa tako račune, prateće listove otpada, koji su ovjereni po tuženiku te ostale isprave, kao i e-mail korespondenciju. Ističe da je u e- mail korespondenciji tuženik osporio samo valutu plaćanja, nije doveo u pitanje opstojnost, osnov i visinu potraživanja. Poslovni odnos između stanaka trajao je više od godinu dana. Ističe prijedlog za donošenje prethodne mjere po čl. 501.a Zakona o parničnom postupu.

6. Tuženik u podnesku od 26. travnja 2024. navodi da tužitelj nije dokazao da je preuzeo otpad, nije dokazao da je skladištio otpad u skladu s pravilima struke i na primjerenoj lokaciji, posebice jer se radi o opasnom otpadu. Ističe da je tužitelj trebao tražiti suglasnost od tuženika da poslove obavlja preko nekog drugog društva. Navodi da tužitelj nije dokazao uvjete poslovne suradnje. Tužitelj nije dokazao da je uslugu izvršio, a ni visinu cijene.

7. U podnesku do 8. listopada 2024. tuženik ističe da je sporne račune vratio tužitelju i da ih nije evidentirao u svojoj poslovnoj dokumentaciji, odnosno nije izvršio odbitak pretporeza po navedenim računima. Navodi da tužitelj nije nikada kontaktirao, niti na bilo koji način ugovorio zbrinjavanja otpada kod osobe koja je u pratećim listovima naznačena kao prijevoznik i preuzimatelj otpada (Babić d.o.o.), a čime se postavlja pitanje za što je tužitelj uopće ispostavio račune. U prva dva računa obveza dospijeva za 15 dana, dok u preostala dva računa dospijeva isti dan. Objašnjava da su stranke ugovorile poslovnu suradnju 2021. U ime tuženika dogovor je postigao tadašnji prokurist tužitelja PB s tadašnjim direktorom tužitelja LB, koji je bio direktor tužitelja do 13. prosinca 2022. Nakon što je PB prestao biti prokurist tuženika, uvjete daljnje poslovne suradnje dogovorili su MB i LB na način da su ugovorili cijenu od 600,00 kn po toni. Nakon što je P prestao radni odnos kod tuženika, utvrđeno je da je cijena od 1.300,00 kn po toni višestruko veća od cijene koju inače Babić d.o.o. traži za zbrinjavanje otpada od 500,00 kn po toni. Upravo zbog toga MB i LB dogovorili su novu cijenu od 600,00 kn po toni. Pored toga, tužitelj nikada nije ugovarao poslove s Babić d.o.o., već su to radili zaposlenici tuženika. Poslovna suradnja nije bila u skladu s ravnotežom između stranaka, ravnopravnom poslovnom praksom i dobrim poslovnim običajima. Kako cijena, kao bitni sastojak ugovora, na ispostavljenim računima nije bila ugovorena, to je tuženik odbio platiti ispostavljene račune.

8. Tijekom postupka sud je pročitao račune br. 36-01-01 od 8. travnja 2022., br. 40-01-91 od 25. travnja 2022. br. 46-01-91 od 6. svibnja 2022., br. 87-01-91 od 25. studenoga 2021. (listovi 10. - 13. spisa), konto karticu tužitelja za tuženika od 15. lipnja 2022. (list 31. spisa), dopis Porezne uprava od 30. listopada 2024. (list 180. spisa), e- mail korespondenciju stranaka od 25. i 27. travnja 2022. (listovi 128. – 131. spisa), dopis tuženika od 28. srpnja 2022. (listovi 170. i 171. spisa), WhatsApp korespondencije stranaka od 6. lipnja, 20. srpnja, 23. srpnja i 28. srpnja 2022. (listovi 172. – 175. spisa), saslušao svjedoka LB (listovi 183. – 185. spisa), svjedoka KB, saslušao svjedokinju EB (listovi 195. i 196. spisa), svjedoka ŠB (listovi 198. i 199. spisa) te zakonsku zastupnicu tužitelja NB (listovi 187. – 190. spisa).

9. Sud nije saslušao svjedokinju PBČ jer je tuženik na glavnoj raspravi od 20. ožujka 2025. povukao taj dokazni prijedlog (list 198. spisa).

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 35.055,75 EUR na ime naknade za uslugu i rad posredovanja u zbrinjavanju otpada (otpada s ključnim brojem 190801 i 191212) koju je tužitelj pružio tuženiku.

12. Prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Prema odredbi iz čl. 221.b st. 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

16. Prema odredbi iz čl. 221.b st. 2. ZPP-a sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu iz st. 1. toga čl. samo ako one po pojedinačnom računu prelaze iznos od 1.320,00 EUR.

17. Stoga je sud po prijedlogu tužitelja iz podneska od 16. veljače 2024. (posebice list 125. spisa) zatražio od nadležne Porezne uprave podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima (listovi 155. i 156. spisa).

18. Odgovarajući na rješenje suda, Porezna uprava je dostavila očitovanje u dopisu od 30. listopada 2024. (list 180. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik u knjizi ulaznih računa za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. iskazao račun tužitelja br. 36-01-91 te je po navedenom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. Također, iz navedenog dopisa proizlazi da tuženik u knjizi ulaznih računa nije iskazao račune tužitelja br. 87-01-91, 40-01-91 i 46-01-91.

19. Stoga je sud zaključio da postoji presumpcija postojanja tražbine tužitelja iz računa br. 36-01-91, a koji račun je tuženik iskazao u knjizi ulaznih računa te po kojem računu je koristio pravo na odbitak pretporeza. Zbog navedenog, ostvarena je presumpcija o postojanju tražbine tužitelja iz računa br. 36-01-91 u iznosu od 11.089,99 EUR / 83.557,50 kn (list 27. spisa), kako po osnovi, tako i po visini.

20. Međutim, navedena presumpcija o postojanju osnove i visine utuženih tražbina tužitelja po računima tužitelja br. 40-01-91, 46-01-91 i 87-01-91 ne postoji. Stoga je o navedenom sud odlučio na temelju preostalih dokaza u spisu.

21. Tužitelj u ovom predmetu utužuje četiri računa, pa tako račun br. 36-01-01 od 8. travnja 2022. (list 10. spisa), br. 40-01-91 od 25. travnja 2022. (list 11. spisa), br. 46- 01-91 od 6. svibnja 2022. (list 12. spisa) i br. 87-01-91 od 25. studenoga 2021. (list 13. spisa). Svi utuženi računi izdani su za posredovanje u zbrinjavanju otpada. Računi br. 36-01-91, 40-01-91 i 46-01-91 izdani su za posredovanje u zbrinjavanju otpada ključnog broja 190801 dok je račun br. 87-01-91 izdan za posredovanje u zbrinjavanju otpada ključnog broja 191212.

22. Uvidom u konto karticu tužitelja za tuženika od 15. lipnja 2022. (list 31. spisa) vidljivo je da su stranke bile u poslovnoj suradnji, da je tužitelj izdavao račune tuženiku, da je tuženik nešto podmirivao, da su u poslovnoj suradnji izvršene kompenzacije te su evidentirani računi tužitelja i to od utuženih računa samo račun br. 40-01-91 i račun br. 46-01-91. Saldo konto kartice je 31.722,08 EUR / 239.010,00 kn. Međutim, iz navedene konto kartice proizlazi da u njoj nisu evidentirani utuženi računi tužitelja br. 36-01-91 i br. 87-01-91.

23. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka od 25. i 27. travnja 2022. (listovi 128. – 131. spisa) proizlazi da su stranke bile u komunikaciji oko pratećih listova za otpad, odnosno dostave ovjerenih pratećih listova za otpad te u komunikaciji oko dospijeća plaćanja. Tako je iz navedene komunikacije vidljivo da tuženik prigovara tužitelju pogrešno naznačeno dospijeće na fakturama te ističe da je dogovor za plaćanje 30 dana (posebice list 128. spisa).

24. Iz pratećih listova za otpad (listovi 132. – 141., 144., 146., 148., 150., 151., 153. i 154. spisa), vidljivo je da su svi priležeći prateći listovi otpada potpisani i ovjereni pečatom tuženika. Prateći listovi koji prileže spisu između listova 132. – 139., 148., 150., 151., 153. i 154. potpisani su i ovjereni pečatom Babić d.o.o. Prateći listovi na listovima 140. i 141. na mjestu preuzimatelja otpada nisu potpisani i ovjereni. Prateći listovi na listovima 144. i 146. potpisani su i ovjereni pečatom 3 K. F. d.o.o. Dakle, svi priležeći prateći listovi potpisani su i ovjereni pečatom tuženika, što tuženik do zaključenja prethodnog postupka niti ne osporava – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a. Tuženik je svoj potpis i pečat stavio na mjestu vlasnika otpada u pratećim listovima za otpad.

25. Uvidom u dopis tuženika od 28. srpnja 2022. (listovi 170. i 171. spisa) vidljivo je da se tuženik, po direktoru BB, obraća tužitelju u pogledu rješavanja problematike poslovne suradnje i naplate između stranaka nastale u 2021. i nastavljene u 2022. Iz spomenutog dopisa vidljivo je da tuženik prigovara tužitelju da izvršena plaćanja mnogostruko prelaze vrijednost obavljenih usluga. Tuženik prigovara na izdane račune tužitelja br. 36, 46 i 40 (sva tri računa utužena su i u ovom predmetu, uz utuženi račun br. 87, a na koji račun tuženik ne prigovara u dopisu od 28. srpnja 2022.). Iz dopisa je vidljivo da tuženik navodi da cijena nije sukladna dogovoru zbog čega vraća račune. Vidljivo je da je tuženik navodi da može platiti račune ali po realnoj cijeni i cijeni koju su dogovorili od cca 600,00 - 700,00 kn. Navedeni dopis datiran je u srpnju 2022. dok su utuženi računi ispostavljani u studenom 2021., travnju 2022. i svibnju 2022., dakle nakon ispostavljanja računa i to protekom više od 2, odnosno više od 3 mjeseca po ispostavljanju računa na koje predmetnim dopisom tuženik prigovara i koje vraća. Iz navedenog dopisa nije vidljivo kad je postignut dogovor oko manje cijene na koji tuženik u dopisu upućuje.

26. Iz WhatsApp korespondencije stranaka od 6. lipnja, 20. srpnja, 23. srpnja i 28. srpnja 2022. (listovi 172. – 175. spisa) vidljivo je da stranke razgovaraju oko podmirenja ispostavljenih računa, vidljivo je da tuženik tužitelju priznaje cijenu od 100,00 kn po toni uz daljnje dogovore itd.

27. Sud je saslušao bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja LB, kao svjedoka, na ročištu 27. siječnja 2025. (listovi 183. – 185. spisa) koji je naveo da su stranke sklopile ugovor o poslovnoj suradnji, da je on dogovorio posao s KB, da je dogovoreno da se obavlja posao iskrcaja s jednog kontejnera, ukrcaj na drugi kontejner i posredovanja u zbrinjavanju otpada. Za taj posao tužitelj je i registriran kod Ministarstva zaštite okoliša te je ta djelatnost i upisana u sudskom registru. Ugovorena je cijena iskazana u računima. Surađivali su godinu i pol. Tuženik ništa nije prigovara da nešto ne bi bilo u redu niti iznosio prigovore na rad. U jednom trenutku pred kraj poslovne suradnje prigovorio je na previsoku cijenu. Nikada nije ugovoreno zbrinjavanje otpada već posredovanje u zbrinjavanju otpada. Sve fakture izdane su za istu uslugu i rad. Po utuženim fakturama ništa nije plaćeno. Između njega i KB i L nikada nije pregovarao o nekoj drugoj cijeni već se uvijek radilo o istoj cijeni. Mjesto zbrinjavanja otpada dogovoreno je s KB. Prateći list potpisuje i pečatom ovjerava tuženik zbog čega je tuženik upoznat s mjestom gdje će se otpad zbrinuti. Unutar izdanih faktura obuhvaćena je i usluga i rad Babić d.o.o. Tuženik je dao suglasnost na cijenu rada i usluge. Između stranaka je dogovoren ponekad i prijevoz. Postojao je pisani ugovor između stranaka.

28. Na glavnoj raspravi 5. ožujka 2025. sud je saslušao svjedoka KB koji je rekao da je k tuženiku došao raditi u rujnu 2021. Tuženik se bavi neopasnim otpadom. Nije sudjelovao u pregovorima i dogovorima sklapanja posla između stranaka, već je to radio PB s EB i tužiteljem. Kad je počeo raditi kod tuženika ništa mu nije bilo jasno, odnosno nije mu bilo jasno zašto se u poslovnim odnosima javlja tužitelj, a posebice stoga je je znao da EB traži znatno nižu cijenu. Stoga je zvao LB i s njim dogovorio nižu cijenu. Tako nižu cijenu LB je i prihvatio ali je nastavio fakturirati uslugu po prijašnjoj jednakoj cijeni. Zbog toga je posao dogovorio direktno s EB, negdje u siječnju – ožujku 2022. Od tog dogovora s EB, tuženik nije plaćao nikome drugome uslugu zbrinjavanja otpada. Poslao je poruke u kojima je naveo da je spreman platiti 500,00 – 600,00 kn, koliko smatra da košta ta usluga, ali da ne želi platiti više. Tužitelj nije posredovao i nije izvršio nikav rad i nikakvu uslugu za tuženika. Cijena u fakturama bila je 1.300,00 kn po toni, od tog iznosa 500,00 kn je išlo EB, a 800,00 kn se odnosilo na proviziju. Pritom je EB naplaćivala svoje usluge 300,00 – 700,00 kn po toni ovisno o vrsti otpada. On je osobno dogovorio s LB nižu cijeno od 600,00 kn po toni. Taj dogovor se dogodio u prosincu 2021. Ne zna postoji li pisani ugovori između stranaka ali da on nije vidio. Dogovorio između LB i njega bili su usmeni. Račun br. 87-01-91 nije plaćen jer se odnosi na otpad koji je tužitelj vratio i iskrcao na dvorište tuženika.

29. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao svjedokinju EB (listovi 195. i 196. spisa) koja je navela da tužitelj nije posredovao između Babić d.o.o. i tuženika. Ona je posao dogovarala s KB. Cijena Babić d.o.o. u 2021. i 2022. iznosila je vjerojatno 50,00 kn po toni ali u to nije sigurna.

30. Na glavnoj raspravi 20. ožujka 2025. sud je saslušao svjedoka ŠB (listovi 198. i 199. spisa) koji je naveo da je radnik tuženika. Radi na radnom mjestu poslovođe u skladištu i vozač je kod tuženika već 4 godine, a došao je u ožujku 2021. Nije sudjelovao u pregovorima i dogovoru između stranaka. Sve što zna crpi iz toga što je promatrao u poslovnom prostoru tuženika. Nije vidio radnike tužitelja da dolaze k tuženiku po otpad. Nije vodio nikakvu evidenciju, nema veze s fakturiranjem i pratećim listovima. Vidio je da po otpad dolaze tri kamiona s VŽ registarskim oznakama i jedan s ZG registarskim oznakama, a koji je pripadao Lipa transu.

31. Sud je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja NB, na glavnoj raspravi 21. prosinca 2024. (listovi 187. – 190. spisa) koja je navela da je postala direktoricom tužitelja početkom 2022., a do tada je taj posao obavljao LB. Prije nego što je postala direktoricom, kod i za tužitelja obavljala je sve administrativne poslove, izdavala račune, vodila svu komunikaciju, radila poslove oko pratećih listova, ovjere pratećih listova i unošenje podataka u sustav. Nije osobno pregovarala i ugovarala posao već su to radili KB, P i LB. Dogovor je bio vršenje poslovanja posredovanja u zbrinjavanju otpada, a ponekad i utovara. Objasnila je da se ne radi o opasnom otpadu. Cijena je bila 1,30 kn po kilogramu, tako je bila ugovorena cijena. Već u trenutku utovara, odnosno u trenutku preuzimanja otpada tuženik je znao sadržaj pratećeg lista otpada, unutar kojeg se stavljaju podaci o pošiljatelju (tuženik), krajnjem odredištu (Babić d.o.o.), prijevozniku (ponekad Babić d.o.o., ponekad tužitelj) i posredniku (tužitelj). Računi su se uredno podmirivali. Negdje u lipnju i srpnju 2022. tuženik je podnio neki oblik reklamacije, a to je bio dopis tuženika od 28. srpnja 2022. u kojem je prigovarao na dospijeće računa. Navela je da je ona tada tuženiku rekla da plati račun u skorijem roku i da zanemari dan dospijeća na najstarijoj fakturi. Cijena je tijekom cijele poslovne suradnje bila ista i nepromijenjena. Ona nije dogovarala nikakvu drugačiju ili nižu cijenu s tuženikom. Postojao je pisani ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, nisu sklapani aneksi.

32. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao zakonskog zastupnika tuženika LBČ koji je naveo da nije pregovarao i dogovarao posao između stranaka, već je to radio prokuristi tuženika PB, koji je u to vrijeme uživao povjerenje njega, kao direktora i tuženika. On je bio zauzet drugim projektima izvan Zagreba. Bilo im je bitno da postignu dogovor oko odgode plaćanja. PB ga je obavijestio o postignutom dogovoru obavljanja usluga i radova posredovanja u zbrinjavanju otpada po cijeni od 1,30 kn po kilogramu. Ne zna je li tužitelj za tuženika vršio usluga i rad jer nije bio u Zagrebu. Krajem 2021. KB je rekao da se radi o prevelikoj cijeni. Tada je odlučeno da PB više neće biti prokurist. KB je tada istraživao tržište i zaključio da Babić d.o.o. ima značajno manju cijenu. Tada je do njih došla informacija da se otpad ne zbrinjava na legalan način. Stoga su i poslali dopis u srpnju 2022. U veljači i ožujku 2022. vršeni su dogovori između KB i LB oko smanjenja prvotne cijene na manje od 1,30 kn po kg. Taj dogovor je obavljen usmeno i u njemu on osobno nije sudjelovao. Tuženik je morao potpisat i ovjeriti prateće listove otpada.

33. Sud je prihvatio iskaze svjedoka LB i zakonske zastupnice tužitelja NB, kao istinite. Ovo stoga jer su svjedok i zakonska zastupnica iskazivali suglasno jedan drugome, a posebice suglasno ispravama u spisu (računima, pratećim listovima otpada, e-mail korespondenciji između stranaka, WhatsApp korespondenciji i dopisu tuženika). Također, svjedok LB svoja saznanja oko pregovara i dogovoru oko sklapanja ugovora između stranaka crpi iz osobnih i neposrednih saznanja. Nadalje, zakonska zastupnica tužitelja CB, čak i u vremenu kada nije bila direktorica tužitelja, je radila za tužitelja i obavljala poslove vezane uz komunikaciju, fakturanje i prateće listove otpada, pa je i na taj način sudjelovala u provedbi ugovora između stranaka, dok sama osobno i neposredno nije obavljala sklapanje ugovora između stranaka, a nakon što je stupila na mjesto direktorice tužitelja, što je bilo krajem 2021., odnosno početkom 2022. s tuženikom nije dogovarala nižu cijenu usluge. Sud je djelomično prihvatio iskaze svjedoka KB i zakonskog zastupnika tuženika LBČ. Naime, sud je njihove iskaze prihvatio u dijelu u kojem su navodili da je postojala poslovna suradnja, da je postojao osnovi dogovor, tko je vršio dogovor (PB i LB), cijena dogovorene usluge i prateći listovi. Iskaze KB i zz tuženika M sud nije prihvatio u dijelu u kojem su navodili da je u dijelu u kojem su navodili da je između stranaka dogovorena usluga po nižoj cijeni od 600,00 kn po toni otpada. Naime, zz tuženika LBČ naveo je da te dogovore nije vršio osobno i neposredno već je o njima bio samo obaviješten od strane KB (kao što je i prethodno bio obaviješten od strane L). Međutim, prilikom ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) sud je posebno imao u vidu da iz dopisa Porezne uprave proizlazi da je fakturu tužitelja br. 36-01-91 od 8. travnja 2022. tuženik proknjižio u knjizi ulaznih računa te po njoj koristio pravo na odbitak pretporeza. Pored postojanja takve presumpcije, sasvim je nelogičan, neživotan i neuvjerljiv navod da je dogovorena niža cijena između stranaka krajem 2021., a da je gotovo sredinom 2022. tuženik knjižio ispostavljanu fakturu tužitelja br. 36-01-91. Sud nije posebno koristio iskaza svjedoka EB i ŠB. Ovo stoga jer iz iskaza EB sud nije nije saznao u odnosu na odlučne činjenice ovog spora, dok navedena, odnosno njeno trgovačko društvo Babić d.o.o. nije stranka ugovora između tužitelja i tuženika, niti ima saznanja o bilo kojim odlučnim činjenicama. ŠB je pak radnik tuženika te, također, nije sudjelovao u pregovorima i sklapanju ugovora, a nije vodio ni evidenciju, niti se bavio fakturiranje i poslovima izrade i ovjeravanja propratnih pratećih listova otpada.

34. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka zaključio da su stranke bile u ugovornom odnosu u kojem se tužitelj za tuženika obvezao vršiti usluge i rad zbrinjavanja neopasnog otpada, a tuženik se obvezao tužitelju za to plaćati cijenu od 1.300,00 kn po toni (navedeno između stranaka nije ni sporno te isto proizlazi iz činjeničnih navoda tužitelja, činjeničnih navoda tuženika, kao i svih dokaza u spisu).

35. Stoga je za obvezni odnosu ugovornih stranaka sud zaključio da se radi o ugovoru o djelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO).

36. Prema odredbi iz čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

37. Ujedno je sud utvrdio da je cijena za pruženu uslugu i rad koja je obavljena od strane tužitelja za tuženika, a fakturirana utuženim računima, cijelo vrijeme bila jednaka te je iznosila 1.300,00 kn po toni otpada. Takav zaključak sud je donio uvidom u isprave u spisu (računi, svjedok LB, zakonska zastupnica tužitelja, a posebice dopis Porezne uprave iz kojeg je vidljivo da je tuženik utuženu fakturu tužitelja iz travnja 2022. uveo u knjigu ulaznih računa te po njoj koristio pravo na odbitak pretporeza). Pritom valja ukazati da je sasvim neživotan, nelogičan i nedokazan navod tuženika, a to je da su stranke krajem 2021. dogovorile nižu cijenu od 600,00 kn po toni. Ovo stoga jer u tom slučaju tuženik ne bi knjižio fakturu tužitelja, u kojoj je iskazana viša cijena od 1.300,00 kn po toni, koju fakturu je tužitelj ispostavio u travnju 2022. ili bi pak tražio ispravak porezne obveze, a što tuženik tijekom postupka nije tvrdio, a time niti pokušao dokazati, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a.

38. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu posredovanja. Takav zaključak sud je izveo na temelju činjeničnih navoda tužitelja, činjeničnih navoda tuženika, isprava u spisu – računa, popratnih pratećih listova za otpad, dopis tuženika, iskaz LB te iskaz zakonske zastupnice tužitelja NB, a posebice i dopisa nadležne porezne uprave.

39. U slučaju da tužitelj nije pružio uslugu i/ili rad i/ili da je takva usluga i/ili rad izvršena sa nedostatcima (navodi tuženika zbrinjavanje otpada nije izvršeno sukladno zakonskim odredbama), to je onda tijekom postupka, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, trebalo i dokazati, a što tuženik nije učinio, pa je i o navedenom sud odlučio na temelju odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Uz navedeno, tuženik je, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, trebao dokazi da je pravovremeno podnio prigovore na nedostatke u izvođenju usluge i/ili rada, kao i same nedostatke i opseg nedostataka, a što tuženik tijekom postupka nije učinio, zbog čega je prigovore o neizvođenju usluge i/ili rada, kao i prigovor da otpad nije zbrinut sukladno pravilima struke i zakona sud otklonio, kao neosnovan. Vezano uz navedeno, a kako su svi popratni listovi za otpad potpisani i ovjereni od strane tuženika, to je za zaključiti da je tuženik znao i/ili barem trebao znati kuda otpad ide i kako se skladišti. Također, iz iskaza LB proizlazi da je uputu da otpad ide Babić d.o.o. dao MB u ime tuženika. Ujedno, tuženik nije dokazao da su stranke ugovorile da tuženik treba dati svoju suglasnost za odabir osobe kojoj, kao krajnjem odredištu, ide otpad tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Također, a kako su svi prateći listovi otpada uredno potpisani i ovjereni od strane tuženika, to se već navedeno može uzeti kao suglasnost za odabir krajnjeg odredišta. Ujedno u odnosu na utuženi račun boj 87-01- 91 nije bilo nikakvih prigovora i primjedbi u dopisu iz srpnja 2022. već su prigovori istaknuti, a ne dokazani samo na glavnoj raspravi u iskazu svjedoka MB.

40. Prema odredbi iz čl. 593. ZOO-a naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti. Ovakvo pravo tuženik tijekom poslovnog odnosa između strana nije iskoristio, iako je na temelju zakonske odredbe na navedeno bio ovlašten.

41. Prema odredbi iz čl. 604. st. 1. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (st. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (st. 3. ZOO-a).

42. Stoga, a kako tuženik nije pregledao uslugu i/ili rad tužitelja, bez opravdanog razloga, to se smatra da je usluga i/ili rad tužitelja primljen (čl. 604. st. 2. ZOO-a). Time tužitelj više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom (čl. 604. st. 3. ZOO-a).

43. Prema odredbi iz čl. 605. st. 1. ZOO-a ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (st. 2.).

44. Ukoliko se nedostatci u zbrinjavanju otpada (da postoje) mogu shvatiti kao skriveni nedostaci, to je i o takvim nedostatcima tuženik morao obavijestiti tužitelja u roku od mjesec dana od otkrivanja. Sa navedenim u vezi, tuženik tijekom postupka čak niti ne tvrdi da je obavijestio uopće tužitelja o bilo kakvim nedostatcima (osim o dospijeću računa i previsokoj cijeni).

45. Prema odredbi iz čl. 606. st. 1. ZOO-a naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete (st. 2.).

46. Ovdje valja navesti, da se tuženik čak i ovom postupku mogao pozvati na nedostatke, međutim, tuženik čak ni u ovom postupku nije dokazao da postoje nedostatci, a niti je dokazao kolika bi vrijednost/cijena/naknada bila manja za pruženu uslugu, dok naknadu štete nije potraživao (čl. 606. ZOO-a).

47. S obzirom na to da je da je ugovor između stranaka sklopljen, da su se stranke dogovorile o poslu (posredovanje u zbrinjavanju otpadom) i cijeni (1.300,00 kn po toni otpada), da je usluga i rad pružena, da tuženik nije prigovarao na nedostatke, odnosno da nije dokazao postojanje nedostataka, to je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za izvršen rad i uslugu, sve primjenom odredbe iz čl. 590. u vezi s čl. 9. ZOO-a.

48. Visinu glavnice sud je utvrdio uvidom u račune (listovi 10. – 13. spisa), pa tako iznos od 11.089,99 EUR / 83.557,50 kn (račun 36-01-91 – list 10. spisa) , 7.910,94 EUR / 59.605,00 kn (račun broj 40-01-91 - list 11. spisa), 4.408,39 EUR / 33.215,00 kn (račun broj 46-01-91 - list 12. spisa) i 11.646,43 EUR / 87.750,00 kn (račun broj 87-01- 91 - list 13. spisa).

49. Na dosuđene iznose glavnice sud je dosudio zatezne kamate i to po odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, a po stopi koja se primjenjuje kako ju tužitelj i potražuje u ostalim odnosima. Pritom je sud dospijeće odredio u roku od 30 dana od izdavanja računa, a kako je tuženik naveo da je dogovor stranaka, dok tužitelj u pogledu dospijeća nije ništa posebno upućivao. Stoga je dospjele po računu broj 36-01-91 8. svibnja 2022., po računu broj 40-01-91 25. svibnja 2022., po računu broj 46-01-91 5. lipnja 2022. i po računu broj 87-01-91 25. siječnja 2021, sve 30-ti dan nakon izdavanja računa (8. travnja 2022. – list 10. spisa, 25. travnja 2022. – list 11. spisa, 6. svibnja 2022. – list 12. spisa i 25. studenog 2021. – list 13. spisa).

50. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a u odnosu na glavnicu i pravilno odmjereno dospijeće na pojedine iznose glavnice odlučiti kao u t. I. izreke presude.

51. S obzirom da tužitelj traži zatezne kamate prije dospijeća i to na iznos 11.089,99 EUR / 83.557,50 kn prije 9. svibnja 2022., na iznos od 7.910,94 EUR / 59.605,00 kn prije 26. svibnja 2022., na iznos od 4.408,39 EUR / 33.215,00 kn prije 6. lipnja 2022. i na iznos od 11.646,43 EUR / 87.750,00 kn prije 26. siječnja 2021, dok je dospijeće prema dogovoru stranaka bilo 30 dana, to je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP- a, valjalo odlučiti kao u t. II. izreke u odnosu na navedene zatezne kamate koje teku sve prije dospijeća utuženih računa. Ovo stoga jer u to vrijeme tuženik nije bio u zakašnjenju podmirenja svoje obveze.,

52. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarife), kao i odredbi Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021, 18/2022 i 154/2022 – dalje u tekstu: Pravilnika).

53. Stoga, a kako je u cijelosti uspio u sporu (u odnosu na glavnu stvar), tužitelju je valjalo priznati nastale troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 995 EUR, uvećano za PDV-e, po Tbr. 11.1. Tarife, kao i trošak naknade javnog bilježnika po čl. 5. Pravilnika u iznosu od 10,00 EUR i iznos od 294,56 EUR, sve uvećano za PDV , uvećano za PDV-e. Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na cjelokupni nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.624,45 EUR. Na dosuđene ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od donošenja rješenja o ovrsi ((16. svibnja 2023. – list 87. spisa) do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 122/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22).

54. Nadalje, u odnosu na potrebne parnične troškove tužitelju je valjalo priznati trošak sastava podneska od 16. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 17. listopada 2024., 27. siječnja 2025., 31. siječnja 2025., 5. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025. , za svako iznos od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je tužitelju ukupno dosuđeno 7.500,00 EUR na ime troškova parničnog postupka, sve na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

55. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a određeno je da će sud, u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

56. Tužitelj je u podnesku od 16. veljače 2024. predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu na iznos glavnice s pripadajućim zateznim kamatama te troškova nastalog ovršnim postupkom sa zateznim kamatama.

57. S obzirom na to da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti s pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za nastale ovršne troškove sa zateznim kamatama, to je valjalo je u tom dijelu odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a.

58. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 3. OZ-a kao u t. II. rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 4. OZ-a kao u t. III. izreke, a na temelju odredbe iz čl. 337. st. 2. OZ-a kao u t. IV. izreke rješenja, dok je na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a odlučeno je kao u t. V. izreke rješenja.

59. Međutim, tužitelj i u odnosu na parnične troškove traži (još jednom) trošak prijedloga za ovrhu, a koji je trošak suđen unutar održavanja na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi kao u t. I. izreke presude, pa je dva puta tako tražen trošak valjalo odbaciti, kao nedopušten (t. VI. Izreke rješenja).

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. Žalba protiv rješenja o osiguranju ne zadržava provedbu rješenja.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 397,01 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. FINA