REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-2292/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja KUHINJA MAME I MAJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15437793554, kojeg zastupa opunomoćenik Pane Handžiski, odvjetnik u Zagrebu, Demetrova 22, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Osječka ulica 50, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-116-02/24-01/580 URBROJ: 443-02-02-11-24-1 od 29. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/24-01/580 URBROJ: 443-02-02- 11-24-1 od 29. studenoga 2024. naloženo je tužitelju, u svojstvu poslodavca, da za jedanaestero radnika (RŽ, TŽ, GŽ, HŽ, ĐŽ, UŽ, IŽ, KŽ, EŽ, ŽŽ, ĆŽ) podnese Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, počevši od 29. studenoga 2024. (točka 1.), da u korist Državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura, ukupno 29.150,00 eura (točka 2.), te da se u odnosu na šestero radnika rješenje neće izvršiti jer su isti prijavljeni na mirovinsko osiguranje (točka 3.), uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno slijedom inspekcijskih nadzora provedenih 26. listopada 2024. i 28. listopada 2024. godine.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja. Navodi kako s osobama navedenim u osporavanom rješenju ima sklopljen ugovor o djelu, ne ugovor o radu, u cilju izvršavanja jednokratnog fizičkog rada za tužitelja vezano uz održavanje prigodnog događaja, a koji poslovi obuhvaćaju raspoređivanje gostiju, nošenje inventara, smještaj gostiju do stolova, te bez kontinuiteta rada koji je karakterističan za radni odnos. Poslovi koje su obavljali navedeni radnici nisu imali karakteristike redovnog rada, nisu povezani s redovnim poslovima tužitelja kao poslodavca te ne podliježu obvezi prijave na obvezno mirovinsko osiguranje temeljem radnog odnosa ni naplati u rješenju određenog iznosa. Predlaže da sud odluči da tužba ima odgodni učinak jer bi se izvršenjem osporavanog rješenja tužitelju nanijela šteta. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o sklopljenim ugovorima o djelu budući je u postupku inspekcijskog nadzora utvrđeno da poslovi obavljani po navedenim radnicima spadaju u redovitu djelatnost poslodavca te da s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, odnosno obavljali su se na sredstvima rada poslodavca, u radnom vremenu određenom po poslodavcu, prema uputama i pod nadzorom poslodavca. Slijedom čega, radnici nisu smjeli iste zakonito obavljati bez prethodne prijave na obvezno mirovinsko osiguranje. Stoga je pozivom na odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. i članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (Narodne novine br. 151/22.; dalje: Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada) doneseno, po mišljenju tuženika, zakonito rješenje. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe odlučio rješenjem posl.br. Us I-2292/2024-4 od 27. siječnja 2025. na način da je isti određen iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama nije sporno da su u izreci osporenog rješenja navedene osobe obavljale za tužitelja poslove u Hotelu Royal u Opatiji dana 26. listopada 2024. te da tužitelj za te osobe nije izvršio prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje.

7. Sporno je jesu li te osobe poslove za tužitelja obavljali na temelju ugovora koji obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos te s tim u vezi zakonitost rješenja tuženika.

8. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredba čl. 3. st. 2. t. 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada propisuje da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu toga Zakona obuhvaća, među ostalim, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme.

10. Odredba čl. 7. st. 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada propisuje da je nadležni inspektor dužan u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. toga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. istoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

11. Nadalje, odredba čl. 10. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) propisuje ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

12. Odredbom čl. 112. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22) propisano je da su obveznici dužni dostaviti podatke o početku osiguranja za radnike najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

13. Iz podataka spisa razvidno je da je inspekcijski nadzor nad radom tužitelja kao poslodavca u primjeni propisa iz područja radnih odnosa započeo 26. listopada 2024. u Hotelu Royal, Opatija, o čemu je sastavljen Zapisnik Klasa: 116-02/24-01/4946 Urbroj: 443-02-02-11-24-2 od 26. listopada 2024. (stranica 24/2 - 28/2 spisa). Iz navedenog zapisnika proizlazi da su inspektori rada neposrednim opažanjem utvrdili da je na poslovima posluživanja hrane i pića, obučene u bijele košulje, crne hlače i opasane u crne pregače, zatečeno ukupno 14 radnika. Inspekcijski nadzor je nastavljen 11. studenoga 2024. i 29. studenoga 2024. u prostorijama Državnog inspektorata, Područnog urede Rijeka, o čemu su sastavljeni zapisnici o ispitivanju svjedoka (stranica 32/5 -38/5 spisa) i zastupnika po zakonu društva tužitelja. U postupku se pribavljeni Ugovori o djelu sklopljeni 1. listopada 2024. između tužitelja i radnika navedenih u osporenom rješenju u t. 1. a) do k) za obavljanje poslova pomoćnog osoblja na terenu uz naveden rok izvršenja do 31. listopada 2024. (stranica 94/17 - 104/17 spisa).

14. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja RŽT (stranica 39/6 - 47/7 spisa) saslušane u upravnom postupku proizlazi da se tužitelj bavi pružanjem usluga organizacije cateringa van sjedišta društva, da je kod tužitelja zaposlen ŠŽ u svojstvu voditelja osoblja, te da su radnici na terenu, s kojima ima sklopljene ugovore o djelu, radili poslove iz registrirane djelatnosti tužitelja, za ime i račun tužitelja, po uputama i nadzoru tužitelja i nalozima ŠŽ kao njihovog voditelja, te u vremenu kako im je to odredio tužitelj. Potvrđuje da su predmetni radnici radili na događajima u Opatiji od 26. i 28. listopada 2024., s time da su na prvom događaju radili u radnom vremenu od 10,00 do 12,00 sati te od 16,00 do 3,00 sata sljedećeg dana, a na drugom događaju od 18,00 do 23,00 sata, oboje po uputama zaposlenika tužitelja i voditelja osoblja na terenu, uz korištenje dijela opreme tužitelja (pregača i rukavice).

15. Slijedom izvedenih dokaza, a u odnosu na tužbeni navod da je tužitelj s radnicima imao sklopljene ugovore o djelu te da poslovi koje su isti obavljali nisu povezani s redovnim poslovima tužitelja i nemaju karakteristike radnog odnosa te da nije bio obvezan prijaviti ih na mirovinsko osiguranje, sud smatra da je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj, između ostaloga, registriran i za djelatnost pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez usluživanja (u prijevoznom sredstvu, na priredbama i sl.) i opskrba tom hranom

- catering (isto je vidljivo i iz javno dostupnih podataka na internetskim stranicama Sudskog registra), da tužitelj i pruža uslugu cateringa (za koju je registriran), za koje poslove je 26. listopada 2024. angažirao predmetne radnike, a što je razvidno iz priloženih sklopljenih ugovora o djelu te iskaza zastupnice po zakonu tužitelja. Dakle, kako proizlazi iz neposrednog opažanja inspektora, ali i iskaza same zastupnice po zakonu tužitelja na zapisnik od 11. i 29. studenoga 2024., tužitelj je za obavljanje poslova za koje je i registriran angažirao radnike iz osporenog rješenja, koji su postupali po nalogu i uz nadzor tužitelja, za ime i račun tužitelja, u radnom vremenu određenom po tužitelju, s dijelom opreme tužitelja, čime sud utvrđuje da takvi poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje radnog odnosa, odnosno nesamostalnog rada, ne ugovora o djelu. Pri čemu nije ni sporno da tužitelj nije radnike navedene u osporenom rješenju u t. 1. a) do e) prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada.

16. Visina novčanog iznosa izrečena u t. 2. izreke rješenja od 29. studenoga 2024. je u skladu s ranije citiranom odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada.

17. Sud ocjenjuje pravilnim i u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.) obrazloženje tuženika iz osporavanog rješenja budući sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje te su iz njega vidljivi i zakonske odredbe temeljem kojeg je donio takvu odluku.

18. Slijedom navedenoga, sud je stajališta kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu, osporavano rješenje tuženika pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe ocijenjeno je zakonitim pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).