REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2420/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate posebnog poreza na motorno vozilo, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/21- 01/174, URBROJ: 513-04-23-2 od 21. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: UP/I-415-02/21-18/111, URBROJ: 513-02-6005/29-21-2 od 11. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/21-01/174, URBROJ: 513-04-23-2 od 21. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-415-02/21-18/111, URBROJ: 513-02-6005/29- 21-2 od 11. ožujka 2021. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa ostatka posebnog poreza na motorna vozila Od 5.733,34 kn, za osobno vozilo marke Peugeot, model 307 SW HI,80 kw, 2148 ccm, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], dizelski motor s obujmom cilindra 1997ccm, datum prve registracije 9. travnja 2002., broj prijeđenih kilometara 327000, emisija C02 143g/km, kao i pripadajuće kamate u iznosu od 99,20 kn, obračunate za neplaćen iznos spomenutog dospjelog posebnog poreza, a iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. Nadalje, tužitelju je naloženo platiti daljnju kamatu na neplaćeni iznos dospjelog posebnog poreza (glavnica), za razdoblje od dana donošena osporenog rješenja do dana uplate duga. Također je određeno da će, ako traženi iznos ne bude plaćen u određenom roku, Područni carinski ured pristupiti prisilnoj naplati posebnog poreza i naplati zatezne kamate. Istim rješenjem određeno je da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj je protiv osporavanog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U tužbi se poziva na obustavu prekršajnog postupka Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka KLASA: 413-01/21-26/295, URBROJ: 513-02-6051/1-23-6 od 27. veljače 2023., kojim ga se teretilo da je koristio predmetno motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način plaćen porez, jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje. U obrazloženju potonje citiranog rješenja navedeno je sljedeće: „Imajuću u vidu odredbu čl. 8. st. 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila Vijeće za prekršaje je ustvrdilo da iz provedenih dokaza nije dokazano da bi u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenik bio osoba sa prebivalištem u [adresa] koja na području Republike Hrvatske stvarno boravi duže od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta na kojem prebiva na području Republike Hrvatske, a s koje osnove bi okrivljenik bio obveznik posebnog poreza na motorna vozila. To stoga što je Vijeće za prekršaje nakon analize svih izvedenih dokaza u postupku utvrdilo, da je protivno navodima optužnog prijedloga i njemu priložene dokazne dokumentacije, iz navoda obrane okrivljenika utemeljenoj na relevantnim dokazima, potvrdi o prebivalištu u [adresa], te potvrdi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, isto tako proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja, također imao prebivalište, poslovne i administrativne veze u Njemačkoj. …Ističe se, da je zadaća upravnih tijela koja provode nadzor, a kasnije i sudbenih tijela sveobuhvatno sagledati podatke i dokaze u vezama osobe, a što mora biti provedeno, s obzirom na cilj Direktive 83/182/EEZ od 28. ožujka 1983. o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne države članice u drugu (SL L 105, 23.04.1983.G.) iz čije preambule slijedi da je to poticanje slobode kretanja građana Europske unije unutar Unije.“

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. c) Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19, dalje: ZPPMV) propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

8. Prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 1. ZPPMV, predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

9. Odredbom čl. 6. st. 1. toč. 3. ZPPMV propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

10. Odredbom čl. 8. st. 1. ZPPMV propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz čl. 5. st. 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok je st. 2. tč. 2. istog članka propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. Odredbom st. 3. istog članka propisano je kako se u smislu ovoga Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

11. Čl. 3. Direktive Vijeća (83/182/EEZ) od 28. ožujka 1983. o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno unose iz jedne države članice u drugu (dalje: Direktiva) propisano je, između ostalog, da ako se privatno vozilo privremeno unese, unesena se roba oslobađa poreza iz čl. 1. za razdoblje, (kontinuirano ili ne), od najviše šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci pod uvjetom da osoba koja uvozi ima uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u koju privremeno uvozi vozilo.

12. Čl. 7. st. 1. Direktive propisano je da za potrebe te Direktive ''uobičajeno boravište” znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.

13. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj na dan upravljanja predmetnim vozilom u Republici Hrvatskoj imao prijavljeno prebivalište, da je porezni obveznik u Republici Hrvatskoj te da je bio mirovinski i zdravstveno osigurana osoba u Republici Hrvatskoj temeljem radnog odnosa u Republici Hrvatskoj, da je s predmetnim vozilom zatečen u posjedu i upravljanju 22. studenog 2020. te da za predmetno vozilo nije nadležnom carinskom uredu podnesena porezna prijava radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila. Navedene činjenice ukazuju da se imenovani u vrijeme predmetne provjere smatrao tuzemnim poreznim obveznikom koji na području Republike Hrvatske stvarno i boravi zbog osobnih i poslovnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem boravi, obzirom na izvršenu provjeru i dokumentaciju iz spisa predmeta te da je na području Republike Hrvatske nezakonito uporabio motorno vozilo navedeno u toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja, a na koje vozilo nije na propisan način obračunat ili plaćen poseban porez na motorna vozila. Naknadno odjavljivanje sa prijavljene adrese prebivališta u [adresa] na adresu u [adresa] nakon nadzora i to 30. studenog 2020., nije od utjecaja na drugačije rješavanje stvari, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je imenovani na dan nadzora tuzemni porezni obveznik gdje je prijavljen i gdje i živi što je vidljivo iz dokumentacije iz spisa predmeta kao i iz prijave boravka imenovanog pri Ministarstvu unutarnjih poslova od 14. prosinca 2020. na istoj adresi u Medulinu sa koje je odjavio prebivalište 30. studenog 2020. Uvidom u sudski registar Ministarstva pravosuđa, utvrđeno je da je tvrtka BRK I PARTNER d.o.o. osnovana 22. ožujka 2011., da je osnivač društva SK te da su 22. kolovoza 2020. upisani promijenjeni podaci u sudskom registru o prebivalištu za osnivača i osobe ovlaštene za zastupanje

- UK i to na način da je upisana njegova adresa Medulin, Pješčana uvala Il ogranak 6, nakon čega su 22. veljače 2021. izmijenjeni podaci o prebivalištu iste osobe i to adresa u Njemačkoj, [adresa].

14. Slijedom prethodno citiranih zakonskih normi, a glede navoda tužitelja da je obustavljen prekršajni postupak, koji se u svezi istog događaja protiv njega vodio, prije svega valja istaknuti da porezni (upravni) i prekršajni postupak predstavljaju međusobno dva odvojena postupka, kako po svojim materijalnopravnim tako i po svojim procesnopravnim odredbama. U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u upravnim (poreznim) postupcima utvrđuje porezna obveza čiji nastanak ne ovisi o krivnji počinitelja prekršajnog djela, odnosno poreznog obveznika. Navedeno međutim ne znači "a priori" da ishod jednog postupka nikada i nikako ne može imati utjecaj na drugi postupak već bi takvu okolnost trebalo ocjenjivati od slučaja do slučaja.

15. Prekršajno tijelo u obrazloženju svoje odluke, koju tužitelj citira u tužbi, navodi: „kako iz izvedenih dokaza nije nedvojbeno dokazano da je u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenik (ovdje tužitelj) u smislu zakona imao prebivalište u [adresa] više od 185 dana u kalendarskoj godini, za koju ga vežu osobne i poslovne veze, a s koje osnove bi okrivljenik bio obveznik posebnog poreza na motorna vozila, Vijeće za prekršaje je primjenom načela „in dubio pro reo” odlučilo prekršajni postupak obustaviti.“

16. S druge strane, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke navodi da naknadno odjavljivanje tužitelja sa prijavljene adrese prebivališta u [adresa] na adresu u [adresa] nakon nadzora i to 30. studenog 2020., nije od utjecaja na drugačije rješavanje stvari, budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je imenovani na dan nadzora tuzemni porezni obveznik gdje je prijavljen i gdje i živi što je vidljivo iz dokumentacije iz spisa predmeta kao i iz prijave boravka imenovanog pri Ministarstvu unutarnjih poslova od 14. prosinca 2020. na istoj adresi u Medulinu sa koje je odjavio prebivalište 30. studenog 2020.

17. Slijedom gore izloženog, analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst ranije citiranih odredbi zakona, ocjena je ovog suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Potonje stoga jer činjenice utvrđene u tijeku upravnog postupka, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuju na osnovanost zaključka poreznih tijela da je postupanje tužitelja u svezi korištenja predmetnog vozila na teritoriju Republike Hrvatske protivno odredbama zakona, odnosno da su se korištenjem vozila od strane tužitelja ostvarila obilježja nezakonite uporabe motornog vozila na području Republike Hrvatske iz čl. 4. st. 1. toč. c) u vezi čl. 8. st. 2. ZPPMV.

18. Prilikom donošenja ove odluke sud se rukovodio odredbom čl. 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ), kojom je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

19. U konkretnom slučaju tužitelj dostavom potvrde A1 nije dokazao činjenice sukladno odredbi čl. 6. st. 2. OPZ-a. Naime, dokaz koji je tužitelj dostavio uz tužbu, ne utječe na činjenično utvrđenje prebivališta tužitelja u vrijeme poreznog nadzora u Republici Hrvatskoj već je dokument A1 (tzv. potvrda A1) dokument koji vrijedi na čitavom području EU-a kao dokaz o zakonodavstvu koje se na osobu primjenjuje te da se doprinosi plaćaju u državi članici koja ga je izdala, kao i da ne postoji obveza plaćanja doprinosa u drugim državama članicama u kojima se obavlja djelatnost.

20. Tužitelj nije dostavio dokaze da bi u vrijeme počinjenja prekršaja bio osoba koja unatoč prijavljenom prebivalištu u [adresa] samo povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku te da u Republici Hrvatskoj boravi manje od 185 dana.

21. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da pobijanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao što je navedeno u toč. I. izreke.

22. Odluka suda o troškovima ovog upravnog spora iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku Leu Peruško, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Katančićeva 5