REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-650/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o., Zagreb, Savska cesta 183, OIB: 43118119983, protiv tuženika MIRNIVEC PIROTEHNIKA d.o.o., Samobor, Mirnovečka cesta 20, OIB: 03589417293, kojeg zastupa AF (kao preuzimatelj ureda odvjetnice Irene Matković), odvjetnik u Zagrebu, Lanište 26, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja, BF, dana 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića, Zaprešić, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 88/2023 (Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1987/2023) od 1. ožujka 2023. te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 468,75 EUR s zateznim kamatama od 4. travnja 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 531,25 EUR s zateznim kamatama od 4. travnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića, Zaprešić, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-88/2023 (Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 1987/2023) od 1. ožujka 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da se utuženo potraživanje odnosi na regresni zahtjev suvlasnika stambene zgrade, kojeg da upravitelj zgrade nije ovlašten postavljati umjesto suvlasnika. Ističe prigovor zastare. Navodi da je tužitelj, kao upravitelj zgrade na adresi [adresa], 5A i 5B, angažirao kao izvođača Absolute d.o.o. da popravi portafon, uređaj koji se nalazi na zajedničkom dijelu zgrade i kojeg koriste svi suvlasnici zgrade, a da račun za popravak pokušava sad naplatiti od tuženika, koji da više nije niti suvlasnik te zgrade. Tuženik da je privatno angažirao inženjera elektrotehnike koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kvar kojeg je Absolute d.o.o. popravljao uobičajeni kvar do kojeg dolazi tijekom redovnog korištenja portafona starog više od 13 godina, slijedom čega da bi troškove nastale otklanjanjem tog kvara trebali snositi svi suvlasnici predmetne zgrade, iz sredstava zajedničke pričuve, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, sukladno odredbama čl. 89. st. 1. i 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP). Stoga da u cijelosti osporava osnovanost utuženog potraživanja.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da su mu suvlasnici stambene zgrade [adresa], 5A i 5B, sukladno odredbi čl. 93. ZVDSP-a, dali nalog da od tuženika zahtijeva regresnu isplatu za troškove popravka portafona koji su plaćeni iz sredstava zajedničke pričuve, a za koji trošak smatraju osobno odgovornim tuženika. S obzirom da je predmetni postupak pokrenut unutar roka od 3 godine od plaćanja računa za popravak portafona, to da zastara nije nastupila. Pojašnjava da je tuženik, u vrijeme dok je još bio suvlasnik predmetne nekretnine, a vlasnik posebnog dijela – stana oznake E-20 u prizemlju zgrade na adresi [adresa], upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k.o. jazbina-Lug, kao zk. č. 569, bez odobrenja ostalih suvlasnika uz postojeći zajednički portafon, kao uređaj na zajedničkom dijelu zgrade, postavio svoj privatni portafon za privatni dio nekretnine, čije je napajanje povezao na postojeći uređaj, a koji da je bio preslab za napajanje oba uređaja, zbog čega da je došlo do kvara na zajedničkom portafonu. Nakon što su suvlasnici popravili taj kvar na zajedničkom portafonu po društvu Absolute d.o.o., koji im je za to ispostavio račun na iznos od 3.446,38 kn/457,41 EUR suvlasnici da su ga platiti iz sredstava zajedničke pričuve 30. travnja 2020., a taj iznos potražuju regresno od tuženika, jer njega smatraju odgovornim za nastali kvar.

4. Tuženik navodi da je u radnom nalogu društva Absolute d.o.o. od 27. veljače 2020. navedeno da vanjska jedinica portafona ne radi, da unutarnje jedinice uredno rade te da je vanjska jedinica neispravna kao i napajanje za bravu. Smatra da napajanje ne može biti uzrokom neispravnosti cijele vanjske jedinice portafona, a da je trafo za napajanje potrošna roba te da je trošak zamjene istog nakon 13 godina rada trošak redovnog održavanja zgrade. Osporava da bi njegova odgovornost proizlazila i iz preostala dva radna naloga društva Absolute d.o.o.

5. Tijekom postupka tužitelj je obavijestio sud da isti više nije upravitelj zgrade u [adresa], 5A i 5B, već da je upravitelj Ordino Plus d.o.o., [adresa], međutim, stupanje u predmetnu parnicu na mjesto tužitelja od suda nisu zatražili niti suvlasnici predmetne zgrade niti novi upravitelj zgrade.

6. Nakon toga je tužitelj obavijestio sud da je tuženik 28. ožujka 2024. podmirio glavnicu utuženog potraživanja, slijedom čega da povlači tužbu u odnosu na glavnicu (i zatezne kamate), ali zahtijeva naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

7. Tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, uz napomenu da je izvršio plaćanje samo kako bi zaustavio tijek zateznih kamata, ali da i dalje osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja.

8. Sud je upoznao stranke sa svojim stavom kako bi bilo svrsishodno da novi upravitelj zgrade Ordino plus d.o.o. obavijesti sud da želi stupiti u predmetnu parnicu na mjesto tužitelja te da se dosadašnji tužitelj i tuženik s time suglase, a sve kako bi sud mogao donijeti rješenje o subjektivnoj preinaci tužbe, uz napomenu da je predmet ovog spora naplata potraživanja suvlasnika zgrade u odnosu ne koje aktivnu legitimaciju pokretanja sudskih postupaka ima isključivo aktualni upravitelj zgrade, kao nalogoprimac suvlasnika u postupcima koji se tiču sredstava zajedničke pričuve.

9. Obje stranke su na zapisnik izjavile da su spremne pristati na takvu subjektivnu preinaku tužbe te je sud po prijedlogu tužitelja obavijestio aktualnog upravitelja zgrade Ordino plus d.o.o. o predmetnoj parnici, u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), međutim, aktualni upravitelj predmetne zgrade nije nikada izjavio da želi stupiti u predmetnu parnicu na mjesto tužitelja.

10. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8. spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] Samoborskom, [adresa]/ B/, 00282, sklopljen 1. veljače 2007. između tužitelja, kao upravitelja zgrade i suvlasnika predmetne zgrade (list 9. – 11. spisa), dopis -mišljenje društva Deuterij d.o.o. od 30. lipnja 2020. (list 28. spisa), dopis tužitelja – zahtjev za regres od 8. lipnja 2020. (list 48. – 49. spisa), radni nalozi društva Absolute d.o.o. (list 50. – 52. spisa), račun društva Absolute d.o.o. (list 53. spisa), knjigovodstvena isprava tužitelja – pregled računa dobavljača (list 54. spisa), uplatnica izdana tuženiku (list 55. spisa), fotografije portafona (list 56. – 57. spisa), knjigovodstvena isprava tužitelja – financijska kartica prostora (list 58. spisa), povijesni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]- Lug (list 59. – 60. spisa), izvadak iz sudskog registra za Ordino Plus d.o.o. (list 65. – 66. spisa) i dopis tužitelja od 1. veljače 2024. (list 99. – 100. spisa).

11. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Predmet spora jest naknada štete koja je nastala na zajedničkom dijelu zgrade na adresi [adresa], 5A i 5B – portafonu, štetnom radnjom tuženika, kao nekadašnjeg suvlasnika predmetne zgrade, koja šteta se sastoji u kvaru na portafonu koji je otklonjen plaćanjem iz sredstava zajedničke pričuve.

13. Među strankama je nesporno je da su suvlasnici predmetne zgrade podmirili troškove otklanjanja određenog kvara na zajedničkom portafonu 30. travnja 2020., da je u to vrijeme tuženik bio suvlasnik predmetne zgrade te vlasnik posebnog etažnog dijela E-20 – dilatacija 3 – trosobni stan u prizemlju i spremište u podrumu 2, površine 62,30 m2, da je tuženik ugradio posebni privatni portafon i isti priključio na isto napajanje na koje je bio priključen zajednički portafon te da su troškovi otklanjanja kvara na zajedničkom portafonu plaćeni iz sredstava zajedničke pričuve.

14. Sporno je da li je do kvara na zajedničkom portafonu došlo uslijed štetne radnje tuženika, koja se je sastojala u ugradnji vlastitog portafona tuženika za njegov posebni dio zgrade i priključenje istog na isto napajanje na koje je bio priključen i zajednički portafon za cijelu zgradu, a ako jest, koliko iznose troškovi otklanjanja tog kvara te je li zahtjev za naknadu tih troškova (štete), ako nije nastupila zastara, u ime suvlasnika predmetne zgrade ovlašten od tuženika potraživati nekadašnji upravitelj predmetne zgrade.

15. Zajednički portafon jest zajednički dio zgrade u suvlasništvu, slijedom čega je isti u suvlasništvu svih suvlasnika predmetne zgrade, što znači da je u vrijeme kada je nastao predmetni kvar predmetni zajednički portafon bio ujedno i suvlasništvo tuženika.

16. Zajednička pričuva je je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, koju tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima (čl. 90. st. 1. i 2. ZVDSP-a).

17. Nije sporno da su troškovi otklanjanja predmetnog kvara na zajedničkom portafonu plaćeni iz sredstava zajedničke pričuve za zgradu [adresa], 5A i 5B.

18. Ako je predmetni kvar posljedica isključivo skrivljenog protupravnog postupanja tuženika (tuženikove štetne radnje), tada bi suvlasnici predmetne nekretnine imali prema tuženiku osnovan zahtjev za naknadu štete koja im je nastala plaćanjem navedenih troškova na zajedničkoj pričuvi kao njihovom zajedničkom vlasništvu (arg. iz čl. 62. st. 1. ZVDSP-a).

19. Budući da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkoga vlasništva, a zajednička pričuva je zajedničko vlasništvo suvlasnika zgrade, to znači da bi naknadu štete u ovom predmetu u ime svih suvlasnika mogao prema tuženiku kao navodnom štetniku postaviti i samo jedan od suvlasnika zgrade, u ime i za račun svih ostalih, a to bi pravo pripadalo i zajedničkom upravitelju zgrade.

20. Naime, upravitelj zgrade u suvlasništvu na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo jest nalogoprimac svih suvlasnika (čl. 45. st. 1. ZVDSP-a), koji upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih (čl. 93. st. 1. ZVDSP-a) koji je u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (čl. 93. st. 2. ZVDSP-a).

21. S obzirom da se u ovom postupku radi o naknadi štete koja je nastala, u konačnici, umanjenjem zajedničke pričuve suvlasnika, kojom upravlja i s kojom raspolaže upravitelj zgrade, kao nalogoprimac svih suvlasnika, to je svakako takvu naknadu štete ovlašten zahtijevati od suvlasnika štetnika upravitelj zgrade pod uvjetom da isplatu te naknade potražuje u korist zajedničke pričuve svih suvlasnika.

22. U ovom postupku nije sporno ono što tvrdi tužitelj u ovoj parnici da je račun koji se navodi u tužbi, a na koji je potrebno izvršiti uplatu naknade štete, račun zajedničke pričuve predmetne zgrade.

23. Međutim, tužitelj, koji je u vrijeme pokretanja ove parnice bio upravitelj predmetne zgrade, prestao je to biti tijekom ove parnice, a novi upravitelj zgrade, Ordino plus d.o.o., nije dao izjavu da želi stupiti u parnicu na mjesto tužitelja, iako je obaviješten o postojanju predmetne parnice, unatoč tomu što su obje stranke izjavile da bi pristale na takvu subjektivnu preinaku tužbe, a niti je izjavu o stupanju u predmetnu parnicu na mjesto tužitelja dao bilo koji od suvlasnika predmetne zgrade.

24. Napominje se da je odredbom čl. 64. st. 2. i 3. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (Narodne novine, broj: 152/2024., dalje u tekstu: ZUOZ) određeno da je u sudskim i drugim postupcima koji su započeti, a nisu dovršeni do dana stupanja na snagu tog zakona, sve do zaključenja glavne rasprave, moguće preinačiti tužbu na način da umjesto svih suvlasnika zgrade ili upravitelja zgrade u ime suvlasnika zgrade kao tužitelj bude navedena zajednica suvlasnika te da za takvu preinaku tužbe nije potreban pristanak tuženika niti zajednice suvlasnika ako ista stupa na mjesto tužitelja.

25. Zajednicu suvlasnika čine svi vlasnici posebnih dijelova zgrade. Zajednica suvlasnika je pravna osoba koja upravlja zajedničkom imovinom u zgradi (čl. 7. st. 1. i 2. ZUOZ-a).

26. Zajednica suvlasnika stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar zajednica suvlasnika (čl. 8. st. 1. ZUOZ-a).

27. Registar zajednica suvlasnika bi se trebao ustrojiti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ZUOZ-a, a kako je ZUOZ stupio na snagu 1. siječnja 2025., to bi načelni rok za ustrojavanje Registra zajednice suvlasnika bio 1. srpnja 2025. (čl. 60. i 69. ZUOZ-a).

28. Kako do dana zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije ustrojen Registar zajednica suvlasnika, to niti zajednica suvlasnika predmetne zgrade nije mogla biti upisana u taj registar, što znači da ista nije stekla svojstvo pravne osobnosti pa ista, unatoč predlaganju tužitelja, nije mogla stupiti na mjesto tužitelja u ovoj parnici.

29. Stoga je tužitelj u ovoj parnici i dalje osoba koja je bila raniji upravitelj predmetne zgrade, koji zahtijeva isplatu naknade štete nastalu umanjenjem zajedničke pričuve suvlasnika predmetne zgrade u korist računa te zajedničke pričuve.

30. Radi se o naplati potraživanja u korist trećeg, a s obzirom na opisane okolnosti i slijed događaja, ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes te da je aktivno legitimiran zahtijevati takvu isplatu (arg. iz čl. 195. ZPP-a).

31. Međutim, tuženik osporava odgovornost za tu štetu, u suštini, osporava postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, prije svega postojanje vlastite štetne radnje.

32. S obzirom da sud nema stručnog znanja za utvrđenje da li je od strane tuženika izvršena neovlaštena ugradnja privatnog portafona i njegovo priključenje na napajanje zajedničkog portafona uzrokovalo kvar na zajedničkom portafonu, čije je otklanjanje plaćeno iz sredstava zajedničke pričuve, to je bilo potrebno odrediti izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku Igoru Finku.

33. Zadatak vještaka bio je utvrditi:

- da li su ugradnja privatnog portafona za stan tuženika u zgradi u [adresa], 5A i 5B (etaža E-20, dilatacija 3) uz postojeći portafon na zajedničkom dijelu zgrade i priključenje istog na isti uređaj za napajanje na kojem je bio priključen zajednički portafon, koji su izvršeni od strane tuženika u 2016., uzrokovali oštećenje (kvar) zajedničkog prtafoina i/ili uređaja za napajanje istog te

- ako jesu, koliko iznose troškovi popravka takvog oštećenja (kvara) – jesu li cijene popravka koje su plaćene izvođaču Absolute d.o.o. u prvoj polovici 2020. bile opravdane s obzirom na poduzete radnje otklanjanja kvara (štete).

34. S obzirom da je tužitelj taj koji je predložio izvođenje navedenog dokaza, njemu je naloženo platiti predujam za pokriće troškova izvođenja tog dokaza u iznosu od 400,00 EUR, uz upozorenje da će u protivnom sud odustati od izvođenja tog dokaza (čl. 153. st. 1. i 3. ZPP-a).

35. Budući da tužitelj nije nikada (od studenog 2024., kada mu je rješenje dostavljeno, do zaključenja glavne rasprave) uplatio navedeni predujam, to se navedeni dokaz vještačenjem nije mogao izvesti pa je sud od istog odustao (čl. 153. st. 3. ZPP-a).

36. Stoga tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza te sporne odlučne činjenice, nije dokazao da je utuženi iznos koji je isplaćen iz sredstava pričuve predmetne zgrade u stvari šteta koju je uzrokovao tuženik, slijedom čega nije dokazao osnovanost, a niti visinu tužbenog zahtjeva.

37. Napominje se da bi u slučaju da je vještačenjem dokazana osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, sud svejedno morao odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na utuženu glavnicu, budući da je istu tuženik podmirio tijekom postupka uplatom na račun sredstava zajedničke pričuve, međutim, s obzirom da je tužitelj odmah nakon uplate izjavio da povlači tužbu, a tuženik na to nije pristao, sud bi sve troškove ovog postupka, kako one koji su nastali do podmirenja glavnice, tako i one koji su nastali nakon toga, dosudio tužitelju, s obzirom da bi se u tom slučaju opravdano moglo zaključiti da je tuženik svojom krivnjom uzrokovao sve nastale troškove (arg. iz čl. 156. ZPP-a).

38. Međutim, kako tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, platni nalog je valjalo u cijelosti ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP- a).

39. Budući da je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

40. Tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 13. veljače 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT- a), za podnesak od 13. svibnja 2024. u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 5. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 5. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 468,75 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

41. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

42. Tuženiku ne pripada mu naknada za ročište od 28. ožujka 2024., jer na isto nije pristupio, niti za podnesak od 14. studenog 2024., budući da istim isključivo punomoćnik tuženika predlaže da mu se dopusti uvid u e-spis za ovaj predmet, slijedom čega isti nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, kao što nije bio potreban, po svom sadržaju, niti podnesak od 18. veljače 2025. (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

43. Stoga je preko iznosa od 468,75 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.000,00 EUR, za iznos od 531,25 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku