REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-91/2025-79

(ranije P-1380/2015)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženice OPĆINE VRSAR-ORSERA, OIB 03592077573, Trg Degrassi 1, Vrsar, koju zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu održanom 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pomoćna zgrada wc Koversada i dvorište Koversada, površine 503 m2, u dijelu 1/1, a slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva tuženice, uz istovremeni upis prava vlasništva Republike Hrvatske na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pomoćna zgrada wc Koversada i dvorište Koversada, površine 503 m2, u dijelu 1/1.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za spajanje predmetne parnice sa parnicom koja se vodila pod poslovnim brojem P-983/2012.

II. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti.

II. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 28. veljače 2018.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.973,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 525,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženice 28. ožujka 2015. podnijela naslovnom sudu tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi navodi da se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da tuženica nije prihvatila zahtjev, pa da je zato podnijela ovu tužbu.

3. Navodi kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču-Parenzo, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 503 m2, u naravi dio kampa Koversada, upisana u 1/1 dijela kao vlasništvo tuženice. Da je ista nastala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od nekretnine stare oznake i to 1328/1, k. o. [katastarska općina].

4. Tužiteljica ističe kako je tuženica nezakonito upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, koja je u sastavu kampa i predstavlja jedinstvenu građevinu, u svezi čega da se na istu ne primjenjuje članak 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (''Narodne novine'', broj, 90/92., 94/93., i 117/93.), a temeljem koje zakonske odredbe da je izvršen upis uknjižbe prava vlasništva na tuženicu.

5. Navodi kako se u konkretnom slučaju radi o pretvorbi turističkog zemljišta u kampovima, sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizaciji (''Narodne novine'', broj 92/10., u daljnjem tekstu - ZTZ), a koji propis da je lex specialis u odnosu na članak 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stav je tužiteljice da se zapravo radi o nekretninama koje u naravi čine turističko zemljište u kampu čija je vrijednost u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, pa se nalaze u suvlasništvu Republike Hrvatske i trgovačkog društva u ovom slučaju u suvlasništvu tužiteljice i Maistra d.d. Rovinj (članak 6. stavak 2. ZTZ-a), te kako je s tim u vezi tužiteljica sklopila i nagodbu s Maistra d.d. Rovinj.

6. Nekretnina koja je predmetom tužbe, a u naravi čini jedinstvenu građevnu cjelinu - kamp Koversada da je u dugogodišnjem neposrednom posjedu Maistra d.d. Rovinj, odnosno njegovog pravnog prednika društvenog poduzeća "Anita" radne organizacije za ugostiteljstvo i turizam Vrsar.

7. Tužiteljica dalje ističe da je pravni prednik Maistra d.d. Rovinj kamp "Koversada" koristio kao jedinstvenu gospodarsku cjelinu, te da je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu isti opremio infrastrukturom na način da je u kampu izgradio priključke za struju, vodu, kanalizaciju, pristupne putove i sl., i pri tome nije bio ometan u izgradnji i korištenju od tuženice, niti od njezinog pravnog prednika. Tuženica da se nikada nije protivila niti gradnji objekata koji se nalaze u kampu, a koji su sagrađeni od strane pravnog prednika i koji su u postupku privatizacije procijenjeni u društveni kapital i također su niz godina u neposrednom nesmetanom posjedu Maistra d.d. Rovinj. Dakle, stvarno pravo korištenja i upravljanja na nekretninama unutar kampa "Koversada" da tuženica nije imala.

8. Tužiteljica u daljnjem tekstu tužbe, očito omaškom uzimajući u obzir ranije navode iz tužbe, navodi da smatra kako iz svega navedenog proizlazi da je tuženica nezakonito upisana kao vlasnica 1/3 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je predložila da za njen suvlasnički dio naslovni sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te da se odredi brisanje prava suvlasništva tuženice uz istovremeni upis prava suvlasništva na tužiteljicu u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

9. Osim navedenog, u tužbi je predloženo da se radi ubrzanog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke predmetna parnica spoji s parnicom koja se pred naslovnim sudom vodila pod poslovnim brojem P-983/2012.

10. Tuženica je podnijela odgovor na tužbu 6. svibnja 2015. te se u istom usprotivila navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. U odgovoru na tužbu tuženica u pasusu II. ponajprije ukratko iznosi navode iz tužbe. Tuženica je istaknula da osporava i tvrdi da tužiteljica ničim nije dokazala primjerice da bi pravni prednik Maistra d.d. bio nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na k. č. stare oznake 1328/1, kao niti da bi ta nekretnina bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" Vrsar. Osim navedenog, da nije dokazano vrijeme i kvaliteta posjeda.

11. Tuženica ističe kako iz činjenične i pravne osnove tužbe proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na odredbama ZTZ-a, a da je odredbama ZTZ-a propisano da se zakon primjenjuje isključivo na zemljište na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Budući je nesporno da društveno poduzeće "Anita" kao pravni prednik Maistra d.d. nije imalo na ranije nekretnini stare oznake k. č. br. [katastarska čestica] pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, da Maistra d.d. Rovinj i tužiteljica ne mogu steći suvlasništvo, odnosno da tužiteljica temeljem ZTZ-a ne može steći vlasništvo ½ dijela utužene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

12. Tuženica drži da je iz tužbe očito da tužiteljica nastoji paušalnim navodima stvoriti pravnu situaciju iz koje da bi proizlazilo da su pravni prednici Maistra d.d. imali pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja na k.č. iz koje je nastala utužena nekretnina. Stoga da je očito da su tužiteljica i Maistra d.d. sklopili Nagodbu od 12. lipnja 2014. protivno odredbama ZTZ-a i drugih propisa, jer su dogovorili uspostavu navodne suvlasničke zajednice na tuđoj nekretnini u vlasništvu tuženice. Tuženica ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-312/06 već utvrđeno da Maistra d.d. Rovinj nije bila nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Stoga, da je navedena nagodba sklopljena protivno zakonu, u procesnom i materijalno pravnom smislu, i da je pravno neprihvatljivo da bi se uspostavila suvlasnička zajednica nekretnina nagodbom i to na nekretnini koja u trenutku sklapanja nagodbe nije u vlasništvu ili suvlasništvu ugovornih strana nagodbe, već treće osobe (tuženice). Zbog navedenog, tuženica drži upitnom odredbu članka 11. navedene Nagodbe. Ističe kako niti jedna odredba Nagodbe nije ovršiva, a pogotovo ne radi njezine zemljišnoknjižne provedbe.

13. Osim navedenog, tuženica ističe da je u konkretnom slučaju upitna primjena članka 186.a Zakona o parničnom postupku budući da zahtjev za mirno rješenje spora mora odgovarati tužbenom zahtjevu, a što očito kod predmetne Nagodbe nije bio slučaj jer u sudskom postupku ne bi bili dopustivi tužbeni zahtjevi odgovarajući utvrđenjima iz gotovo svih odredbi nagodbe (jer tužiteljica ne bi bila pasivno legitimirana), a pogotovo ne onima iz članka 1., 5., 6., 7. i 9.). Posebice se ukazuje da je bez valjanog pravnog osnova i ničim dokazanog vremena posjedovanja, člankom 5. Nagodbe, tužiteljica protuzakonito priznala „da je pravni prednik Maistre d.d. imao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja dulje od 40 godina" na nekretninama iz Nagodbe. Da je jasno da bez ovog priznanja tužitelj i Maistra d.d. ne bi mogli izvoditi svoja ne pripadajuća vlasnička prava na nekretninama u kampu i turističkom naselju Koversada na kojima je uknjižena tuženica pozivajući se na odredbe ZTZ-a.

14. Nadalje, da pogrešnim i paušalnim potpisnici Nagodbe tumače mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klase: 350-01/12-02/357 Ur. broj: 531- 01-12-2 od 4. lipnja 2012. kada izjednačuju vlasništvo sa tehničko-tehnološkom cjelinom odnosno jedinstvenom građevinom koja se planira i gradi na jednoj čestici. Ostaje upitno i zašto se pozivaju na mišljenje koje je Ministarstvo dalo na temelju odredbi Zakona o prostornom uređenju i gradnji koji je prestao važiti 31. prosinca 2013., i koje nije važilo u vrijeme sklapanja nagodbe. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja se pozvalo u očitovanju na odredbu članka 2. točke 36. Zakona o prostornom uređenju i gradnji i navelo da autokamp u prostorno-planskom smislu i u tehničko-tehnološkom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu, odnosno jedinstvenu građevinu koja se planira i gradi na jednoj čestici. Nesporno je da autokamp Koversada ne čini jedna čestica niti su se građevinske dozvole za izgradnju pojedine građevine unutar kampa izdavale za jednu jedinstvenu česticu koja da bi odgovarala površini cijelog autokampa. Predmetno mišljenje Ministarstva nije od utjecaja na imovinske odnose unutar kampa ili turističkog naselja. Naime, nema pravne niti druge zapreke da jednu cjelinu kao npr. naselje, autokamp, poljoprivredni kompleks ili dr. čine nekretnine u vlasništvu više osoba.

15. Tuženica drži pravno neprihvatljivim da bi isključivo tužiteljica ili trgovačko društvo bili vlasnici kampova zato jer da kamp čini u prostorno-planskom i tehničko- tehnološkom smislu jedinstvenu cjelinu. Bitnim se ukazuje da vlasništvo nekretnina ne utječe na njegovo gospodarsko poslovanje i funkcioniranje. U dosadašnjoj sudskoj praksi su se u svezi s time odredili sudovi kao primjerice Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž- 3123/05 od 3. rujna 2007. i u istom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 1330/-2 od 17. ožujka 2010. U svakom slučaju mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja nije dano isključivo za kamp Koversadu i predmetne nekretnine već općenito tako da navedeni dokaz (pored već drugih istaknutih prigovora) nije primjenjiv u predmetnom sporu.

16. Zbog svega iznesenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljici naložiti da tuženici naknadi troškove postupka.

17. Na pripremnom ročištu održanom 8. rujna 2016. tužitelj je ostao pri tužbi, pri označenoj vrijednosti predmeta spora i predložio odgodu ročišta radi pribave povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu. Tuženica je istaknula prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda i u cijelosti ostala pri navodima iz odgovora na tužbu. Na istom ročištu vrijednost predmeta spora utvrđena je u iznosu od (tada) 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,00 eura. Primjenom članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13.; u daljnjem tekstu - ZPP) vrijednost predmeta spora tako je utvrđena sukladno iznosu vrijednosti predmeta spora naznačenom u tužbi s obzirom na to da je tužba podnesena radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela predmetne nekretnina površine 503 m2, u naravi pomoćna zgrada wc, dvorišta, pa sud nije ocijenio da bi se radilo o suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

18. Tužiteljica je u podnesku od 28. veljače 2018. preinačila tužbu na način da tužbeni zahtjev glasi onako kako je isti naveden u izreci presude. U istom podnesku tužiteljica navodi da je vlasnica utužene nekretnine u cijelosti s obzirom na to da se nekretnina nalazi unutar kampa Koversada te da je nastala od nekretnine stare izmjere označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja nije procijenjena u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Anita s.p.o. za ugostiteljstvo i turizam. Tužiteljica u podnesku dalje navodi da je iz povijesnog zk. izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da je do nezakonitog upisa prava vlasništva bivše Općine Poreč došlo temeljem rješenja Županije istarske, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Poreč od 18. listopada 1994. To je rješenje dostavljeno društvenom poduzeću Anita s.p.o. jer je nadležno tijelo znalo da se nekretnina nalazi unutar kampa Koversada i da je faktički nositelj prava korištenja i upravljanja navedeno društveno poduzeće. Stoga da Općina Poreč nije imala nikakva stvarnopravna ovlaštenja glede predmetne nekretnine.

19. Na pripremnom ročištu održanom 1. travnja 2019. tuženica se nije usprotivila preinaci tužbe. Učinila je nespornim da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora odnosno utvrđenje prava vlasništva na ½ dijela utužene nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je za preostali dio iste nekretnine Maistra d.d. bila podnijela tužbu pri naslovnom sudu i istu povukla, da je nesporno da je utužena nekretnina nastala od nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da se nalazi unutar obuhvata kampa Koversada. Međutim, ponovno se pozvala na presudu Općinskog suda u Labinu te ustvrdila da tužiteljica nije dokazala da je upravo za nekretninu stare izmjere bilo izdano odobrenje za građenje, a dokumentacija dostavljena po tužiteljici da se ne odnosi na utuženu nekretninu, odnosno nekretninu stare oznake k. č. br. [katastarska čestica]. Na istom ročištu zaključen je prethodni postupak.

20. Na temelju suglasnog prijedloga stranaka rješenjem poslovni broj P- 1380/2015-57 od 23. veljače 2021. određen je prekid postupka te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odluči o žalbama izjavljenim protiv rješenja naslovnog suda poslovni broj P-298/2019-14 od 16. rujna 2020. kojim se naslovni sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu u postupku koji se vodio po tužbi tužiteljice protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u obuhvatu kampa Porto Sole, a sve s obzirom na to da je Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisana nadležnost upravnih tijela. Rješenjem poslovni broj P-1380/2015-59 od 2. svibnja 2024. nastavljeno je postupanje u ovoj pravnoj stvari jer je u međuvremenu Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo rješenje P-298/2019-14 od 16. rujna 2020. o apsolutnoj nenadležnosti.

21. Tužiteljica je u podnesku od 3. veljače 2025., po zaprimljenoj dopuni nalaza vještaka mjernične struke, ustvrdila da je predmetna nekretnina uknjižena kao društveno vlasništvo temeljem rješenja Županije Istarske, Uredu za imovinsko pravne poslove, Ispostava Poreč od 18. listopada 1994. jer je utvrđeno da je ista optantska imovina i da se bivši vlasnik IT (Matteo) pokojnog I, rođen **.**.1988., ne nalazi na pregledu definitivne list „A“ i Sporazuma s Italijom od 3. srpnja 1965., kao i da je pitanje naknade riješeno međunarodnim ugovorom, Sporazumom s Italijom od 3. srpnja 1965. kao i primijene Sporazuma od 18. prosinca 1954. Stoga, da se radi o imovini iz članka 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'', broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., u daljnjem tekstu - Zakon o naknadi), a čija je naknada bivšim vlasnicima regulirana međunarodnim ugovorom. Tužiteljica stoga da je vlasnica predmetne nekretnine temeljem članka 77. Zakona o naknadi, dok da su svi upisi tuženice nezakoniti i nepravilni.

22. Tuženica se na navode iz podneska tužiteljice od 3. veljače 2025. očitovala na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. veljače 2025. Tako je, prije no što je zaključena glavna rasprava, ustvrdila da se protivi navodima tužiteljice jer smatra da po provedenom vještačenju po vještaku mjernične struke nije niti može biti razvidno da tuženica nikada nije bila u faktičnom posjedu predmetne nekretnine kao niti da je objekt na njoj izgradilo bivše društveno poduzeće. Po mišljenju tuženice, tužiteljica nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine niti temeljem članka 77. Zakona o naknadi budući se ne radi o imovini koja je predmet naknade temeljem odredbi tog Zakona. U odnosu na imovinu koja je postala društveno vlasništvo temeljem međudržavnih sporazuma odredbe Zakona o naknadi se ne primjenjuju pa tako niti članak 77. Slijedom navedenog, tuženica je predložila zaključenje glavne rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva.

23. U točki I. izreke rješenja odbijen je prijedlog za spajanje predmetne parnice sa parnicom koja se vodila pod poslovnim brojem P-983/2012 s obzirom na to da je u međuvremenu tužitelj Maistra d.d. povukao tužbu koja je protiv tuženice bila podnesena u navedenom predmetu poslovni broj P-983/2012 (rješenje o povlačenju doneseno je nakon nastavka postupka pod novim poslovnim brojem P-179/2017).

24. U točki II. izreke rješenja odbijen je prigovor stvarne nadležnosti trgovačkog suda jer se u konkretnom slučaju radi o sporu između dvije pravne osobe za koji nije propisana isključiva nadležnost općinskog ili nekog drugog suda pa je stoga naslovni sud stvarno nadležan sukladno odredbi članka 34.b t. 1. ZPP-a.

25. U točki III. izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 28. veljače 2018. Naime, tužba je podnesena radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je tužiteljica potom u podnesku od 28. veljače 2018. zahtijevala da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Preinaka je izvršena u tijeku prethodnog postupka, a tuženica po poduzimaju prve parnične radnje nakon primitka podneska od 28. veljače 2018., na pripremnom ročištu održanom 1. travnja 2019., na kojem je zaključen prethodni postupak, nije se izričito usprotivila preinaci tužbe, koju je stoga primjenom odredbe članka 190. stavka 1. ZPP- a valjalo dopustiti. Osim navedenog, s obzirom na to da je predmet preinačenog tužbenog zahtjeva jedno te ista nekretnina koja je bila obuhvaćana zahtjevom za mirno rješenje spora i prvotno podnesenom tužbom, a povećan je omjer vlasništva čije se utvrđenje traži tužbom, to je svrsishodno i logično dopustiti preinaku kako bi se predmetni spor između stranaka riješio u cijelosti. Nadalje, upućuje se na stav sudske prakse (primjerice odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 2966/2017-4 od 5. veljače 2020., Pž-2998/2020-2 od 13. travnja 2021.) sukladno kojoj preinaka tužbe koja se izvrši tijekom postupka nije suprotna i ne podliježe odredbama članka 186.a ZPP-a. Odredbom članka 186.a ZPP-a se propisuje obveza osobe koja namjerava podnijeti tužbu, dok je kod preinačavanja tužbe postupak već pokrenut i tužba je već podnesena. Stoga nema mjesta primjeni odredbe članka 186.a ZPP-a čiji je cilj izbjeći angažiranje pravosudnog aparata jer je kod preinake tužbe pravosudni aparat već angažiran jer parnica teče.

26. U vezi pozivanja tuženice na presudu Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-312/06 ističe se da se taj parnični postupak vodio između tužitelja Maistra d.d. Rovinj i tuženice Općine Vrsar slijedom čega ne postoji subjektivni identitet spora. Tužiteljica se pak u tužbi pozvala na nagodbu sklopljenu između tužiteljice i Maistra d.d. Rovinj kojoj ovdje tuženica nije stranka.

27. Proveden je dokazni postupak čitanjem dokumentacije priložene spisu, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka te iskaza svjedoka.

28. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

29. Tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je ista vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pomoćna zgrada wc Koversada i dvorište Koversada, površine 503 m2.

30. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu (ranije Općinskog suda u Poreču), Zemljišnoknjižnog odjela u Poreču-Parezno na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tuženica upisana kao vlasnica. Nije sporno da se predmetna nekretnina nalazi unutar obuhvata kampa Koversada te da je ista nastala od nekretnine stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

31. Sporno je predstavlja li predmetna nekretnina u naravi turističko zemljište u kampu, je li njena vrijednost procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, te je li u skladu sa Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine.

32. Čitanjem dokumentacije priložene utvrđeno je da iz uvjerenja o statusu zemljišta Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije od 3. veljače 2011. (list 18. i 19. spisa) proizlazi da se nekretnina stare oznake 1328/1, k. o. [katastarska općina], na dan 1. kolovoza 2010. nalazila unutar izdvojenih građevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko - turističke namjene. Iz geodetskog elaborata za kamp Koversada od 23. studenog 2020. (list 14. – 17. spisa) proizlazi da je istim predmetna nekretnina utvrđena kao nekretnina koja je unutar obuhvata kampa Koversada.

33. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. ožujka 1999. (list 21. -30. spisa), proizlazi da zemljište u autokampu Koversada nije procijenjeno u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu s p.o. Vrsar.

34. Iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula- Pola od 8. ožujka 2012. (list 37. -38. spisa), a kako je to tuženica učinila nespornim, proizlazi da po provedenoj novoj katastarskoj izmjeri k. č. ranije oznake 1328/1, k. o. [katastarska općina], ima oznaku k. č. nove izmjere (dio) 1945, k. o. [katastarska općina].

35. Iz rješenja Županije istarske, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Poreč od 18. listopada 1994. (list 66. – 67. spisa) proizlazi da je više nekretnina, pa tako i nekretnina stare oznake 1328/1, k. o. [katastarska općina], u samovlasništvu IT (Matteo) pokojnog I postala društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč s danom 18. prosinca 1954. Tako je odlučeno jer je utvrđeno da se radi o optantskoj imovini, odnosno da je IT sačuvao talijansko državljanstvo izjavom o opciji iz tuzemstva, a vlasnikom je bio prije 15. rujna 1947. Nadalje, iz istog rješenja proizlazi da je utvrđeno da se IT ne nalazi na pregledu definitivne liste „A“ iz Sporazuma s Italijom od 3. srpnja 1965., kao i da je pitanje naknade riješeno međunarodnim ugovorom, Sporazumom s Italijom od 3. srpnja 1965. , koja je zaključena 18. veljače 1983., pa da stoga ne zadržava pravo vlasništva na nekretninama na području bivše SFRJ. Spisu je priloženo i povijesno stanje zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 70.-82. spisa) iz kojeg proizlazi da je na temeljem navedenog rješenja Županije istarske, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Poreč od 18. listopada 1994. u zemljišnoj knjizi upisano „društveno vlasništvo, s pravom korištenja OPĆINE POREČ“, a potom je na temelju Ugovora o prijenosu prava vlasništva nad nekretninama od 26. rujna 2000. (i ostale dokumentacije) proveden upis prava vlasništva u korist tuženice.

36. Čitanjem odobrenja za građenje izdanog po Općini Poreč, Odsjeku za urbanizam, građenje i stambene poslove od 20. veljače 1976. (list 103. -105. spisa), utvrđeno je da se investitoru HTP ''Anita'' Vrsar, na temelju zahtijeva od 5. veljače 1976. izdalo odobrenje za građenje dva tipska sanitarna čvora u kampu Koversada i to za građenje na nekretninama označenim kao k. č. br. ''1358/8 i 9 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]''. Isto tijelo je potom izdalo odobrenje za upotrebu dva sanitarna čvora u kampu Koversada, kako se u istom navodi, u vlasništvu HTP ''Anita'' (list 106. spisa), a koji su bili izgrađeni na temelju odobrenja za građenje od 20. veljače 1976.

37. Utvrđeno je da je Ministarstvo turizma 26. veljače 2018. društvu Maistra d.d. Rovinj, a po prethodnom zahtjevu tog društva za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu, između ostalog i za kamp Koversada, dostavilo obračun stalnog dijela koncesijske naknade za 2017. (list 167. - 169. spisa) te su za kamp Koversada ispostavljeni računi od 9. ožujka 2018. (list 180. i 181. spisa), a spisu su priloženi i ispisi poslovne banke sa podacima o plaćanju (list 194. - 195. spisa).

38. Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo turizma 12. lipnja 2018. društvu Maistra d.d. Rovinj dostavilo obračun stalnog dijela koncesijske naknade za 2018. (list 131. - 133. spisa) te su za kamp Koversada ispostavljeni računi od 21. lipnja 2018. (list 144. i 145. spisa), a spisu su priloženi i ispisi poslovne banke sa podacima o plaćanju (list 152. spisa). Istarska županija, Općina Vrsar – Orsera, Jedinstveni upravni odjel 10. travnja 2018. izdala je rješenje o visini i načinu plaćanja komunalne naknade na teret obveznika plaćanja Maistra d.d. Rovinj, između ostalog i za kamp Koversada (list 154. – 157. spisa).

39. Spisu su priloženi i prilog elaboratu o procijeni vrijednosti društvenog poduzeća ''Anita'' – Vrsar, poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu p.o. iz lipnja 1992. (list 158. – 166. spisa) te rekapitulacija (list 198. – 209. spisa) ali njihovim čitanjem nije utvrđeno da bi se u istima navodila predmetna nekretnina, odnosno nekretnina oznake stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Međutim, proizlazi da su u vrijednost društvenog poduzeća ''Anita'' s.p.o. Vrsar procijenjene nekretnine u obuhvatu kampa Koversada (primjerice recepcija, paviljoni, sportski objekti, restoran, sanitarni čvorovi; list 200. poleđina – 202. poleđina), a što ide u prilog tvrdnji tužiteljice da je nekretnine u obuhvatu kampa Koversada koristilo to društveno poduzeće.

40. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. listopada 2019. proveden je uviđaj i identifikacija predmetne nekretnine po vještaku mjernične struke ŠT, (list 229. i 230. spisa). Vještak je na ročištu predmetnu nekretninu identificirao kao sanitarni čvor sa stazom oko objekta, a koji se nalazi unutar autokampa Koversada. Na istom ročištu saslušan je svjedok ČT koji je u društvu Maistra d.d. Rovinj zaposlen od 1998. ali od njegova zaposlenja pa sve do održavanja ročišta pri obnašanju njegove funkcije direktora grupe objekata autokamp Koversada nikada nije bio u njegovoj nadležnosti.

41. Vještak Antonio Labinac dostavio je nalaz i mišljenje te skicu premjeravanja, situacijski plan (list 243. do 248. spisa). Vještak je za predmetnu nekretninu utvrdio da je nastala osnivanjem novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] i to 13. srpnja 2021., a od kada dolazi upisana sa površinom 503 m2 i upisanim kulturama pomoćna zgrada, wc i dvorište. Zabilježeno je i da je upis proveden bez priložene uporabne dozvole. U odnosu na nekretninu stare izmjere oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vještak je utvrdio da je ista nastala parcelacijom osnovne k. č. br. [katastarska čestica] od koje su novo formirane k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Elaborat je izrađen 15. studenog 2022. i proveden kroz katastarski operat 31. prosinca 2004. Vještak je zaključio da je predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve kako je prikazao na skici.

42. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženica je ustvrdila da vještak nije postupao sukladno pravilima struke. Tuženica tvrdi da iako je vještak postupao po nalogu suda skicu predmetne nekretnine i nekretnine stare izmjere k. č. [katastarska čestica], k.o.

Vrsar da nije sačinio sukladno struci.

43. U vezi provedenog vještačenja po vještaku mjernične struke, još valja dodati da je raspravnim rješenjem poslovni broj P-1380/2015-70 od 12. prosinca 2024. vještaku bilo naloženo da dopuni nalaz na način da se očituje, odnosno dostavi povijesni dio upisa iz katastra za predmetnu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kako bi se utvrdilo na temelju koje isprave je upisana kultura nekretnine ili je taj upis bio tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Postupajući po danom mu nalogu vještak je dostavio dopunu nalaza i mišljenja (list 321. - 324 spisa) u kojoj je ponovio da je predmetna nekretnina nastala danom osnivanja-preoblikovanja novih zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] i to 13. srpnja 2021., a od kada dolazi upisana sa površinom 503 m2 i upisanim kulturama pomoćna zgrada, wc i dvorište. Zabilježeno je i da je upis proveden bez priložene uporabne dozvole. U odnosu na nekretninu stare izmjere oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vještak je utvrdio da je ista nastala parcelacijom osnovne k. č. br. [katastarska čestica] od koje su novo formirane k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Elaborat je izrađen 15. studenog 2022. i proveden kroz katastarski operat 31. prosinca 2004. Priloženo je uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Poreč - Parenzo od 30. prosinca 2024. (list 324. spisa) kojim se potvrđuje da je k. č. br. [katastarska čestica] u katastarskom operatu stare izmjere za k. o. [katastarska općina] od 1956. bila upisana kao oranica u površini 1700 m2 i vinograd u površini od 3310 m2. Provedbom geodetskog elaborata ovjerenog 26. studenog 2002., pravomoćnog 6. ožujka 2005., k. č. br. [katastarska čestica] cijepa se na k. č br. 1328/1 gdje se evidentira zgrada u površini od 179 m2 i dvorište u površini od 316 m2, te se cijepa na k. č. br. [katastarska čestica]. Iz uvjerenja proizlazi da je 13. srpnja 2011. stavljen u uporabu novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina] izrađen temeljem nove katastarske izmjere gdje ranija k. č. br. [katastarska čestica] mijenja oznaku u broj k. č. [katastarska čestica].

44. Tužiteljica nije imala primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja, a tuženica se na ročištu za glavni raspravu održanom 19. veljače 2025. očitovala na način na iz dopune nalaza nije niti može biti razvidno da tuženica nikada nije bila u faktičnom posjedu predmetne nekretnine, a niti da je objekt na njoj izradilo bivše društveno poduzeće.

45. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši da je isto izrađeno po pravilima struke, objektivno te sukladno priloženoj dokumentaciji.

46. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NT koji je osamdesetih godina prošloga stoljeća radio na radnom mjestu šefa recepcije Vilas Koversada, a što je bilo dio tehnološke cjeline kampa Koversada. Na temelju njegova iskaza također je utvrđeno da je predmetna nekretnina u obuhvatu kampa Koversada. Sa sigurnošću je ustvrdio da je sanitarni čvor u vrijeme kada je on radio kao šef recepcije Vilas Koversada bio uređen. Osim navedenog, ustvrdio je da je nekretninama upravljala '' Š' Č čiji je bio zaposlenik i za tadašnje pojmove je upravo '' Š' Č bila vlasnik tih nekretnina. Tako je ustvrdio da je cijelo područje unutar kampa Koversada održavala, njime upravljala '' Š' Č, a ne netko treći. Iskaz svjedoka je prihvaćen kao životan i logičan te objektivan uzimajući u obzir da je svjedok umirovljenik i nije neposredno zainteresiran za ishod spora. Njegov iskaz sukladan je dokumentaciji u spisu iz koje proizlazi da je '' Š' Č od pravnog prednika tuženice zahtijevala odobrenje za građenje objekata u kampu Koversada kao i uzimajući u obzir činjenicu da je tuženica društvo Maistra d.d., pravnog slijednika ''Anite'' Vrsar, utvrdila kao obveznika komunalne naknade između ostalog i za područje kampa Koversada.

47. Iz navedenog slijedi da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izmjere, nastala od k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] u katastarskom operatu stare izmjere za k. o. [katastarska općina] od 1956. bila upisana kao oranica u površini 1700 m2 i vinograd u površini od 3310 m2, a potom je provedbom geodetskog elaborata ovjerenog 26. studenog 2002., pravomoćnog 6. ožujka 2005., k. č. br. [katastarska čestica] cijepana na k. č br. 1328/1 i evidentirana je zgrada u površini od 179 m2 i dvorište u površini od 316 m2.

48. Navedena k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je bila u vlasništvu IT (N) od pokojnoga I. Međutim, rješenjem Županije istarske, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Poreč od 18. listopada 1994. utvrđeno je da je nekretnina stare oznake 1328/1, k. o. [katastarska općina], u samovlasništvu IT (Matteo) pokojnog I postala društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč s danom 18. prosinca 1954.

49. Optanti su talijanski državljani s područja pripojenog Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu – FNRJ) po Ugovoru o miru s Italijom (''Službeni list'' FNRJ broj 74/47.), koji su na osnovu opcije u smislu članka 19. tog Ugovora, zadržali talijansko državljanstvo odnosno kojima je opcija za talijansko državljanstvo odobrena od strane nadležnog tijela za poslove državljanstva, bez obzira na to kada je ona odobrena. Optantska imovina je ona imovina koja je na dan 15. rujna 1947. (kada je stupio na snagu Ugovor o miru s Italijom), bila u vlasništvu optanata. Tim ugovorom je određeno da imovina talijanskih državljana koja se nalazi na pripojenom području osobe koja je optirala za talijansko državljanstvo i preselila u Italiju, ostaje u njezinom vlasništvu, s time da je može prodati pod istim uvjetima kao i državljani države slijednice. Te su osobe s nekretninama mogle neograničeno raspolagati sve do 23. prosinca 1950., odnosno do Jugoslavensko-talijanskog sporazuma u Rimu, kada je dogovoreno da se Jugoslavenska vlada obvezuje otkupiti svu optantsku imovinu koju njezini vlasnici, sada državljani Republike Italije žele prodati. Svi optanti koji su dali izjavu da svoju imovinu žele prodati nisu više nakon toga mogli mijenjati pravni status te imovine. Nakon toga prema Sporazumu između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. u društveno vlasništvo prešle su sve nekretnine optanata koji su ih željeli prodati, dok je istovremeno imovina osoba koje su optirale za talijansko državljanstvo, ali svoju imovinu nisu željeli prodati, obuhvaćena privremenom mjerom zabrane raspolaganja. Status slobodne optantske imovine riješen je Sporazumom o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. (''Službeni list'' SFRJ, MU, broj 8/65.), kada je optantska imovina, izuzevši nekretnine navedene u prilogu ,,A" sporazuma, koje su ostale u vlasništvu optanata u okviru jugoslavenskog zakonodavstva, prešla u društveno vlasništvo danom zaključenja Sporazuma 1954. Protokolom između SFRJ i Republike Italije od 18. veljače 1983., o definiranju liste ,,A" kao aneksa Sporazuma između Jugoslavije i Italije o reguliranju neriješenih slučajeva opcije za talijansko državljanstvo, utvrđena je i zaključena lista od 500 optantskih dobara koja su ostavljena u vlasništvo optanata.

50. Dakle, sva optantska imovina, izuzev one koja je na listi "A", prešla je u društveno vlasništvo 1954., što znači, da je i k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u vlasništvu IT trebala biti upisana kao društveno vlasništvo i prosuđivana po statusu nekretnina koje se nalaze u društvenom vlasništvu. Osim navedenog, ističe se da neovisno o tome tko je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedenih nekretnina, iste su se smatrale društvenim vlasništvom, jer rješenje ima deklaratorni, a ne konstitutivni karakter. Stoga je ocjena suda da je k. č. broj stare izmjere 1328/1, k. o. [katastarska općina], koja je ušla u novoosnovanu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predstavljala optantsku imovinu, za koju nije bilo potrebno donijeti konstitutivno rješenje. K. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nije mogla biti upisana na Općinu Poreč, već je trebala biti upisana kao društveno vlasništvo odnosno vlasništvo tužiteljice, pa bi tužiteljica bila vlasnica k. č. br. stare izmjere 1328/1, k. o. [katastarska općina], koja je ušla u novoosnovanu k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je vlasnik nekretnine stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti bio upisan kao vlasnik ove nekretnine, ista je u cijelosti trebala biti upisana na tužiteljicu po ovoj osnovi, jer je prema vlasničkoj identifikaciji u cijelosti nastala od dijela k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

51. Turističko zemljište, prema članku 2. stavku 1. ZTZ-a je građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ZTZ-a, dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

52. S obzirom na naglašeno obilježje turističkog zemljišta prema kojem ono neizostavno ima biti građevinsko zemljište, proistječe da turističko zemljište mora biti ili izgrađeno građevinama turističko-ugostiteljske namjene ili prostornim planom predviđeno za ugostiteljsko-turističku namjenu. Nadalje se turističko zemljište dijeli u dvije kategorije – na turističko zemljište u kampovima i zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja.

53. Na turističkom zemljištu pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala su društvena poduzeća, koja prava predstavljaju ekvivalent stvarnih prava u privatno- vlasničkom sustavu nad nekretninama. Turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, prema odredbi članka 6. stavka 1. ZTZ-a vlasništvo je tužiteljice.

54. U konkretnom slučaju je utvrđeno kako je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastala od k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazila unutar kampa Koversada i nije procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Anita" s.p.o. Vrsar.

55. Provedbom predloženih dokaza utvrđeno je da je društveno poduzeće „Anita“ s.p.o. Vrsar koristilo, upravljalo i raspolagalo nekretninama u obuhvatu kampa Koversada. Isto jasno proizlazi iz iskaza svjedoka NT. Pravni prednik tuženice izdavao je društvenom poduzeću „Anita“ s.p.o. Vrsar odobrenja za građenje, a potom je tuženica kao pravni slijednik Općine Poreč za obveznika plaćanja Komunalne naknade za područje kampa Koversada odredila trgovačko društvo Maistra d.d., pravnog slijednika „Anita“ s.p.o. Vrsar. Sud ne uzima za životno i logično da bi tuženica ili njen pravni prednik na području kampa uređivala i upravljala sanitarnim čvorovima koje bi potom koristili gosti kampa kojim je upravljalo društveno poduzeće, odnosno kasnije njegov pravni slijednik.

56. Kako je odredbama ZTZ-a propisano da se turističkim zemljištem smatra građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, koje je na dan stupanja na snagu ZTZ-a dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te kako nad turističkim zemljištem u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, prema odredbi članka 6. stavka 1. ZTZ-a jesu vlasništvo Republike Hrvatske, to je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u 250/493 dijela, kako je to tužiteljica zatražila, pa je i po ovoj osnovi tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim.

57. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151., 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP).

58. Na ime troškova parničnog postupka tužiteljici je priznat iznos od po 150,00 eura za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), po 75,00 eura za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 8. rujna 2016., 16. listopada 2017. i 1. travnja 2019., na kojima se nisu provodili dokazi, sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke Tarife, po 150,00 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 18. listopada 2019., 27. rujna 2024., 12. prosinca 2024. i 19. veljače 2025., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 150,00 eura za sastav podnesaka od 28. veljače 2018., 1. srpnja 2024. i 3. veljače 2024., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife i 398,00 eura na ime troškova vještačenja. Sveukupno, priznat je trošak u iznosu od 1.973,00 eura. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka tuženici je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; ''Narodne novine'' broj 155/23.).

59. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja 23. veljače 2021. i 11. srpnja 2024. Naime, ročište koje je bilo zakazano za 23. veljače 2021. nije se održalo, a ono zakazano za 11. srpnja 2024. bilo je odgođeno zbog tehničkih nemogućnosti održavanja ročišta na daljinu. Uzimajući u obzir navedeno, kao i ranije manje priznati trošak za zastupanje na pripremnim ročištima, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 525,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Pazinu 4. travnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužiteljica po ŽDO u Puli-Pola

- Tuženica po punomoćnici.