Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-658/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ABC i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. ABC i opt. MF, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 137/2017-227 od 27. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice ŽDO u Osijeku Mikice Munjin-Wertag, opt. ABC čija je prisutnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM u Zatvoru u Zagrebu te branitelja po zamjeničkoj punomoći opt. LF – PF, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. ABC i opt. LF kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-137/2017-227 od 27. kolovoza 2024., opt. ABC proglašen je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela protiv imovine i to djelima pod toč. 1) i toč. 2) - dva razbojništva, opisano i kažnjivo po čl. 230. st. 1. KZ/11, djelima pod toč. 3/4) i toč. 6) - dvije iznude, opisano i kažnjivo po čl. 243. st. 1. KZ/11, djelom pod toč. 5) – prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

1.1. Istom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, opt. RF proglašen je krivim zbog počinjenja četiri kaznena djela protiv imovine i to pod toč. 3), toč. 4) i toč. 6) - tri iznude, opisano i kažnjivo po čl. 243. st. 1. KZ/11, a djelom pod toč. 5) - prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

1.2. Opt. ABC utvrđene su pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz toč. 1) izreke na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 2) izreke na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 3/4) izreke na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 u trajanju od jedanaest mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 5) izreke na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 6) izreke na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 u trajanju od osam mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. ABC osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2013. do 13. ožujka 2013., te dana 4. svibnja 2013., od 20. svibnja 2016. do 24. svibnja 2016., od 2. lipnja 2023., pa nadalje.

1.3. Opt. ŠF su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz toč. 3) izreke na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 u trajanju od devet mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 4) izreke na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 u trajanju od devet mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 5) izreke na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 u trajanju od devet mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 6) izreke na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 u trajanju od devet mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ711 opt. RF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca u koju je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode 27. ožujka 2013.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP/08.) opt. ABC je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ošt. ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 199,08 eura.

1.5. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. opt. ABC i opt. RF dužni su u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Sesveta, Popovečka cesta 86, iznos od po 504,35 eura svaki.

1.6. Na temelju čl. 77. KZ/11 i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 849,18 eura predstavlja imovinsku korist koju je opt. ABC ostvario kaznenim djelima, a iznos od 398,18 eura predstavlja imovinsku korist koju je opt. RF ostvario kaznenim djelima te je utvrđeno da su novčani iznosi od 849,44 eura i od 398,18 eura imovina Republike Hrvatske i naloženo je opt. ABC iznos od 849,44 eura, a opt. ŠF iznos od 398,18 eura isplatiti Republici Hrvatskoj na način da svaki od njih svoj pripadajući iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude

1.7. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obojica optuženika su u cijelosti oslobođeni plaćanja troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 495. u svezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a te zbog odluke o kazni iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. ABC osobno zbog "bitne povrede kaznenog zakona, bitne povrede kaznenog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o visini kazne". Traži ukidanje istražnog zatvora i ukidanje presude.

2.2. Žalbu protiv prvostupanjske presude opt. ABC podnosi i putem branitelja et. prof. Phil.& soc Željka Baranovića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede odredaba kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači na način da donese oslobađajuću presudu, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred izmijenjenim vijećem. Zahtjeva da se opt. ABC i branitelja optuženika pozove na sjednicu vijeća.

2.3. Kako se žalba koju je podnio opt. ABC osobno kao i žalba koju je podnio putem branitelja, Željka Baranovića, u većem dijelu podudaraju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba, s time što će sud odgovoriti i na žalbene navode iz osobne žalbe optuženika koje nije istakao njegov branitelj.

2.4. Žalbu protiv pobijane presude podnosi opt. RF osobno zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o imovinsko-pravnom zahtjevu, zbog teške povrede načela jednakosti oružja (Equality of arms), zbog kršenja čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje), zbog povrede kaznenog zakona i Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.

2.5. Žalbu protiv ožalbene presude opt. RF podnosi i putem branitelja NF, odvjetnice iz [adresa] zbog povrede kaznenog zakona, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, novom sucu. Ujedno moli da se njega i njegovog branjenika obavijesti o sjednici žalbenog sudskog vijeća.

2.6. Kako se žalba koju je podnio opt. RF osobno kao i žalba koju je podnio putem branitelja, NF, u većem dijelu podudaraju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba, s time što će sud odgovoriti i na žalbene navode iz osobne žalbe optuženika koje nije istakla njegova braniteljica.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. ABC osobno u kojoj osporava navode državnog odvjetnika da je pridonio odugovlačenju ovog kaznenog postupka, s obzirom je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu iz razloga što se nalazio u zatvoru u Njemačkoj, no da se slaže s žalbom državnog odvjetnika u dijelu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu.

3.1. Odgovor na žalbe opt. ABC i opt. LF podnio je državni odvjetnik smatrajući njihove žalbe neosnovanim, a posebice upirući da se ne može govoriti o presuđenoj stvari glede kaznenog djela prijevare iz toč. 5. izmijenjene optužnice jer je Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom broj KO-DO-1374/2013- 373 od 25. svibnja 2023. proglasio krivim I-opt. ABC (kojeg je u tom predmetu zastupao isti branitelj - odvjetnik Željko Baranović), II-opt. FF i III-opt. LF (kojeg je u tom postupku zastupala ista braniteljica - odvjetnica NF), kojom su sva trojica optuženika proglašeni krivim i osuđeni zbog počinjenja istih kaznenih djela i to I-opt. ABC zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 i prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a III- opt. RF zbog kaznenog djela prijevare, kao i da se u navedenoj presudi optuženicima stavljaju na teret kaznena djela identičnog činjeničnog i pravnog supstrata.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 4. travnja 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. ABC te njegov branitelj Željko Baranović, odvjetnik iz Zagreba, opt. RF te njegova braniteljica NF, odvjetnica iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica ŽDO u Osijeku Mikica Munjin-Wertag, opt. ABC čija je prisutnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja) marke POLYCOM u Zatvoru u Zagrebu te branitelj po zamjeničkoj punomoći opt. LF – PF, odvjetnik iz [adresa], dok na sjednicu vijeća nisu pristupili opt. RF te branitelj opt. ABC – Željko Baranović, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

5.1. Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Mikica Munjin-Wertag na sjednici vijeća izložila je žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-197/2020 od 27. rujna 2024. s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.2. Opt. ABC izložio je žalbu koju je podnio osobno 27. rujna 2024. s prijedlogom da viši sud prihvati njegovu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu, ujedno predlažući da sudac izvjestitelj izloži žalbu koju je uložio njegov branitelj Željko Baranović, te je sudac izvjestitelj izložio žalbu koju je podnio putem branitelja Željka Baranovića podnesenu 3. listopada 2024., kao i žalbeni prijedlog.

5.3. Sudac izvjestitelj izložio je žalbu koju je podnio 1. listopada 2024. osobno RF, kao i žalbu od 4. listopada 2024. uloženu po braniteljici II-optuženika, NF, odvjetnici iz [adresa], kao i njihove žalbene prijedloge.

5.4. Potom je zamjenica ŽDO u Osijeku Mikica Munjin-Wertag izložila odgovor na žalbu od 13. studenog 2024. s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbe optuženika odbije kao neosnovane, dok je opt. ABC izložio odgovor na žalbu državnog odvjetnika koji je podnio osobno 14. listopada 2024. predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Žalbe državnog odvjetnika, opt. ABC i opt. LF nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika osim zbog odluke o kazni

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik ističe da je izreka presude proturječna, kako sama sebi tako i razlozima presude. Ovo stoga što je iz izreke presude vidljivo da je opt. ABC sam počinio dva kaznena djela razbojništva, opisana iz čl. 230. st. 1. KZ/11, opisano u toč. 1. i 2. optužnice, dok je zajedno s opt. TF počinio četiri kaznena djela i to tri kaznena djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a što proizlazi i iz izreke koja se odnosi na utvrđivanje kazne opt. ŠF iz koje je vidljivo da su mu za tri kaznena djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 i pod toč. 3., 4. i 6. izreke presude utvrđene tri pojedinačne kazne zatvora, kao i za kazneno djelo prijevare pod toč. 5., a onda jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca. S druge strane, iz obrazloženja presude proizlazi da je opt. ABC zajedno s opt. TF počinio tri kaznena djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 i to u odnosu na oštećenike ABC (toč. 3.), ABC (toč. 4.) te OF (toč. 6.), a ne kako se u izreci navodi da je počinio dva kaznena djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11, pod toč. 3./4. i toč. 6. izreke pobijane presude.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, nema proturječnosti u izreci presude i razlozima presude jer je prvostupanjski sud opt. ABC proglasio krivim za jedno kazneno djelo iznude pod toč. 3./4. za koje mu je kazneno djelo utvrdio jednu kaznu u trajanju od jedanaest mjeseci. To iz razloga jer je isti bio izručen iz Savezne Republike Njemačke, između ostalih, i za kaznena djela na štetu ABC i ABC koja su prema prvotnoj optužnici u toč. 3. bila opisana u jedinstvenom činjeničnom opisu i kvalificirana kao jedno kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 te je sud pravilno rezonirajući da se opt. ABC nije odrekao načela specijaliteta i da mu se ne može suditi za više kaznenih djela od onih za koja je izručen, unatoč izmjeni državnog odvjetnika, za sada dva kaznena djela iznude utvrdio samo jednu kaznu. O svemu tome sud je dao jasno, argumentirano i razložno obrazloženje u toč. 15.2. obrazloženja presude i na koje razloge se upućuje državni odvjetnik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Prema tome, opt. ABC proglašen je krivim za pet kaznenih djela za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne, a potom i jedinstvena kazna, a navedeno proizlazi kako iz izreke, tako i obrazloženja presude, zbog čega nema proturječnosti, a time niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju državni odvjetnik upire.

U odnosu na žalbu opt. ABC osim zbog odluke o kazni

8. Žalba opt. ABC izjavljena po branitelju Željku Baranoviću, odvjetniku iz Zagreba, koncipirana je na način da "u preambuli" daje kratki pregled tijeka kaznenog postupka "i kritički pogled na formu i sadržaj presude", ukazujući kako "presuda na 43 stranice na prvi pogled može impresionirati bogatstvom forme, a da se zapravo radi o siromaštvu sadržaja i nedostatku ozbiljnih pravnih i logičnih argumenata" u kojoj opširno elaborira svoje nezadovoljstvo postupcima suda na učestale primjedbe obrane koja je "zgrožena iskrivljavanjem tijeka postupka i pogrešnim interpretacijama primjedbi obrane", kao i načina postavljanja pitanja oštećenicima i svjedocima od strane suda, ukazujući da je predmetni sud zadao "smrtni udarac načelu utvrđivanja materijalne istine" te da bi s obzirom na stav prvostupanjskog suda a priori svaki raniji iskaz bio nužno istinitiji nego kasniji. Na kraju, ukazuje da nepristranim i pažljivim iščitavanjem spisa te iskaza oštećenika i svjedoka sud uvažava decidirani iskaz ošt. BF (toč. 5.) da nije bilo prijetnji, pa ostaje upitno zašto to nije primijenio i u odnosu na ošt. ABC koja je višekratno iskazivala da je sve napravila dobrovoljno i bez prisile.

8.1. Prethodno navedeni žalbeni navodi ne zahtijevaju odgovore ovog suda jer se odnose na komentiranje i nezadovoljstvo postupanja prvostupanjskog suda tijekom rasprave, a što je tijekom postupka učestalo isticao, tako da ponovno izražavanje takvog nezadovoljstva u žalbenom postupku, nije od značaja.

8.2. U daljnjem tijeku žalbe opt. ABC upire da prvostupanjski sud nije dao razloge o argumentima iznesenim u završnim riječima branitelja, upirući da prvostupanjski sud završnu riječ obrane smatra "integrativnim dijelom žalbe", pri tome posebno apostrofirajući kazneno djelo prijevare iz toč. 5., čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, takve povrede nema jer prvostupanjski sud nije obvezan posebno komentirati svaki argument iz završnih govora stranaka niti posebno i detaljno analizirati završni govor, pri čemu je za ukazati je da je u razlozima presude dao odgovor na ključne navode završnog govora opt. ABC, posebice koji se odnose na primjenu postojanja uzročno-posljedične veze između primjene sile u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi kod kaznenog djela iznude, na koje je ukazivao u završnom govoru branitelj optuženika, dok se u odnosu na prigovor glede ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, s kojom se žalitelj ne slaže, napominje da se u tom dijelu njegova žalba svodi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

8.3. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, opt. ABC u žalbi koju je osobno podnio nalazi u tome jer da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom su mu odbijeni "svi dokazni prijedlozi" od strane sudskog vijeća, dok su, suprotno tome, optužbi usvojeni svi dokazni prijedlozi. Pri tome ne navodi o kojim bi se to dokazima koje je predlagao, a sudsko vijeće odbijalo, radilo. Takvim navodima ukazuje na tešku povredu prava na pravično suđenje, odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu osnovani i nije došlo do grube povrede prava na pravično suđenje opt. ABC jer isti tijekom postupka uopće nije imao dokaznih prijedloga.

9. Dalje u žalbi optuženik se posebno osvrće na toč. 5. izreke presude tj. kazneno djelo prijevare ukazujući na rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 9. prosinca 2016. broj KO-DO-583/2013 kojim je obustavljena istraga protiv ABC i LF zbog više kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (u kojima su oštećenici različite osobe od oštećenika u ovom postupku opisanih u toč. 1. do 14. navedenog rješenja) smatrajući da se radi o činjenično i pravno identičnim opisima kao u toč. 5. izmijenjene optužnice i izreke presude te da takve činjenice ukazuju na "površnost, nedosljednost i zaborav tužitelja u odnosu na svoje ranije odluke i zauzete pravne stavove", a povrh toga da je riječ presuđenoj stvari (res iudicata). Takvim sadržajem zapravo ukazuje na povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, činjenica obustavljene istrage u drugim postupcima, odnosno donošenja odbijajućih presuda u odnosu na kazneno djelo prijevare (u vezi čega je priložio i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-319/2015 od 7. srpnja 2016. kojom je na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08 odbijena optužba protiv okr. ZF zbog šest kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 s identičnim činjeničnim opisom), nije od utjecaja u predmetnom postupku jer je svaki postupak specifičan te državni odvjetnik ima pravo disponirati svojim odlukama, a to što je prema stajalištu opt. ABC državni odvjetnik trebao odustati od optužbe u odnosu na kazneno djelo koje je prekvalificirano iz kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 u kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, nije od značaja. Ujedno, ne može se niti govoriti o presuđenoj stvari jer je iz navedenog rješenja vidljivo da se radi od drugim oštećenicima, a osim toga, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1374/2013-373 od 25. svibnja 2023. I-opt. ABC, kojeg je zastupao isti odvjetnik Željko Baranović, II-opt. FF i III-opt. RF, kojeg je zastupala ista braniteljica, NF, proglašeni su krivim i osuđeni zbog počinjenja istovjetnih kaznenih djela i to I-opt. ABC zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 i prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a III- opt. RF zbog kaznenog djela prijevare, koja su kaznena djela identičnog činjeničnog i pravnog supstrata kao i kaznena djela u ovom postupku.

9.2. Povrh toga, opt. ABC u žalbi koju je podnio osobno, upire na okolnosti koje se odnose na njegovo izručenje, navodeći da je po Europskom uhidbenom nalogu predan iz SR Njemačke u Republiku Hrvatsku za pet kaznenih djela, a da mu se sudilo za šest kaznenih djela, da je "njegova" optužnica po kojoj je isporučen iz SR Njemačke poprimila novi format koji ide njemu na štetu s obzirom je došlo do prekvalifikacije kaznenog djela. Iako takav navod pobliže ne obrazlaže, očigledno aludira na zadnju izmjenu optužnice od 27. kolovoza 2024. (str. 1411 spisa) kada je državni odvjetnik, pored ostalog, izmijenio kvalifikaciju kaznenog djela iz toč. 5. iz kaznenog djela iznude u kazneno djelo prijevare. Takvim žalbenim navodima sadržajno ukazuje na povredu kaznenog zakona na njegovu štetu jer da mu se nije moglo suditi za drugo kazneno djelo od onog za koje je bio izručen, s obzirom se nije se odrekao načela specijaliteta.

9.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika jer prema sudskoj praksi i pravu Europske unije, a osobito Okvirnoj odluci 2002/584/PUP o Europskom uhidbenom nalogu, načelo specijalnosti ne sprječava sud da izmjeni pravnu kvalifikaciju ukoliko činjenični opis iz Europskog uhidbenog naloga ostaje u biti isti, odnosi se na isti događaj, odnosno promjena pravne kvalifikacije ne uvodi nove događaje, a novo kazneno djelo bi također bio razlog za izručenje da je bio naveden u Europskom uhidbenom nalogu. Dakle, kako se kazneno djelo iznude iz toč. 5. Europskog uhidbenog naloga koje je prekvalificirano izmjenom državnog odvjetnika u kazneno djelo prijevare temelji na istom skupu činjenica, sud ima ovlasti optuženiku suditi i za kazneno djelo prijevare, bez dodatne suglasnosti države koja ga je izručila. Stoga, nema povrede kaznenog zakona na koje žalitelj upire.

9.4. Nadalje, iako u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi koju je podnio osobno, a u odnosu na kaznena djela razbojništva iz toč. 1. i 2. pobijane presude, ukazuje da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu, a ne dva zasebna djela jer su počinjena u vremenskom razdoblju od svega mjesec dana na istoj adresi, prema istim oštećenicima i na isti način, takvim navodima zapravo ukazuje na povredu kaznenog zakona na njegovu štetu.

9.5. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu opt. ABC s obzirom su kaznena djela počinjena prema različitim oštećenicima i to u toč. 1. na štetu CF, a u toč. 2. na štetu ŽF, bez obzira na njihovu vremensku i prostornu povezanost. Naime, kod kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. KZ/11 nije moguća primjena produljenog kaznenog djela (čl. 52. KZ/11) jer je razbojništvo tzv. trenutno kazneno djelo, odnosno djelo koje se dovršava jednom radnjom (uporabom sile ili prijetnje u cilju oduzimanja tuđe stvari) te svaka pojedina radnja dovodi do dovršenog kaznenog djela zbog čega se u slučaju više razbojništava primjenjuju odredbe o stjecaju kaznenih djela (čl. 51. KZ/11), a ne odredbe o produljenom kaznenom djelu (čl. 52. KZ/11).

10. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj (opt. ABC), a u odnosu na kaznena djela razbojništva iz toč. 1. i 2. osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući na iskaze ošt. CF i ošt. ŽF, sugerirajući drugačiju ocjenu njihovih iskaza i to iskaza CF s rasprave od 22. rujna 2023. te iskaza ŽF s rasprave 9. svibnja 2024. kada se nisu mogli sjetiti svih detalja događaja od kojih je prošlo više od deset godina te su u određenim dijelovima odstupili od svojih ranijih iskaza koje su dali tijekom istrage. Upire na iskaz ošt. ABC koja je višestruko iskazala da je sve radila dogovorno i bez prisile te da je optuženike prijavila zbog krađe jer je smatrala da su joj mobitele koje im je po prethodnom dogovoru dobrovoljno predala, na neki način ukrali, a da se usprkos tome djelo kvalificira kao iznuda upuštajući se u "dvojbenu, skoro psihoanalitičnu analizu problema mana volje u pokušaju da se pokaže bolji poznavatelj volje i osjećaja oštećenice nego ona sama". Pored toga, žalbom upire i na iskaz ošt. CF čiji iskaz u korelaciji s iskazom ŽF ukazuje na nedosljednost i nelogičnost, s obzirom je ŽF u jednom iskazu čula, ali nije vidjela što se događa u drugoj sobi, a u drugome iskazu da je ipak vidjela što se događa, da je jednom iskazala da ne zna je li CF dužan kakve novce, a drugi puta da joj je CF rekao da je dužan novce, da je u jednom iskazu ošt. ŽF iskazala da joj je opt. ABC prijetio tražeći da mu preda mobitel, a drugi puta samo da je vidjela da mobitela nema kada je ABC otišao pa je pretpostavila da ga je uzeo. Nadalje, da je ŽF iskazala da su se ošt. CF i ABC posvadili i potukli jer je CF ostao dužan ABC novce koji je zbog toga bio ljut, što je bio istinski razlog njihovog naguravanja ili tuče, a ne da bi ABC uporabio silu kako bi svoj dug naplatio oduzimanjem Denisovog laptopa, a potom da je neka NN ženska osoba iznijela Denisov laptop iz čega proizlazi da taj laptop nije oduzeo ABC i da nema kauzaliteta između tuče CF i ABC i eventualnog odnošenja laptopa od strane te nepoznate ženske osobe.

10.1. Takvim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je nakon savjesne i pozorne ocjene svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, pri čemu je dao ocjenu i proturječnih dokaza, pravilno zaključio da se u ponašanju opt. ABC stječu elementi dva kaznena djela razbojništva iz toč. 1. i 2. izreke presude. Naime, za napomenuti je da je svjedok, ošt. CF na raspravi 22. rujna 2023., dakle, nakon deset i pol godina od događaja, iskazao da je u to vrijeme uzeo više mobitela na pretplatu na nagovor obojice optuženika (a što je vidljivo i iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1374/2013-373 od 25. svibnja 2023. (str. 1585-1605 / VIII spisa), da su na njegovu tadašnju adresu u Trnskom ili Sigetu došla obojica optuženika, nakon čega su počele prijetnje jer ga je opt. RF optužio da ih je zbog događaja s mobitelom prijavio, iako se zbog proteka vremena ne može sjetiti konkretnih prijetnji, da su se njih trojica prepirali te da ga je u jednom momentu jedan držao rukama za nadlaktice, blokirao ga, a drugi uzeo laptop, no da je moguće da je vezano za taj događaj laptop otuđila neka ženska osoba, s time da se također detalja više ne može sjetiti zbog proteka vremena. Iako je tijekom prvog nekonfrontiranog iskaza od 30. travnja 2013. (str. 401 spisa) u određenim dijelovima drugačije iskazivao, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da njegov iskaz iz istrage i rasprave međusobno korespondiraju u najbitnijim sastavnicama događaja, kako je to izrazito iscrpno i argumentirano obrazloženo pod toč. 9.4., 9.5., 9.6. pobijane presude.

10.1.1. Iako istovjetno žalbom upire i u odnosu na iskaz ošt. ŽF, za istaknuti je kako je ista u svojstvu svjedoka ispitana na raspravi 9. svibnja 2024. (str. 1330 / VII spisa) kada je prvo iskazala da se detalja ne može sjetiti jer je od događaja prošlo više od deset godina, da je tada bila u vezi s bratom CF, da su jednog dana na vrata pokucala obojica optuženika koji se nalaze u sudnici od kojih se jedan zove RF, da su obojica izgledali drugačije, bili mršaviji, da su odlučili kompenzirati neki dug između njih dvojice i CF te su uzeli od CF prijenosno računalo ili kompjuter, a da je prije iz svoje prostorije vidjela da su se naguravali i potukli s CF koji je rekao da im ne da kompjuter, da joj je CF naknadno pojasnio da je radio nekakve ugovore za telefone s ovom dvojicom koje je njima trebao dati, da su joj tom prilikom uzeli mobitel, iako nije vidjela taj trenutak. Međutim, nakon što je podnijela kaznenu prijavu 4. ožujka 2013. (istog dana kada se događaj zbio), o događaju je prvi puta iskazivala u istrazi 8. svibnja 2013. (list 402-403) kada se sjećala svih pojedinosti događaja i kada je detaljno iskazivala o svim okolnostima navodeći da je opt. ABC došao s jednom curom, da su došli u Denisovu sobu, da je čula nekakvu svađu između ABC i CF koji je vikao "ne dam laptop", da bi zatim vidjela tu curu kako iznosi laptop s kablovima i izlazi iz stana te da joj je CF ispričao da ga je ovaj primio rukama za vrat i nabio na radijator, no da tada nisu išli na policiju jer je CF bilo strah te da je nakon tog događaja 4. ožujka 2013. opt. ABC ponovno došao u stan, da ona i CF nisu htjeli otvoriti, da je lagano otvorila vrata nakon čega je ABC rukama odgurnuo vrata i ušao u stan, da je s njim bila još jedna osoba koju je prvi puta vidjela, da joj je opt. ABC rekao da izlazi iz sobe, da su se CF i ABC počeli ponovno prepirati, da je CF pao na tlo te da joj je rekao da ako mu ne da mobitel da će proći kao CF jer da ih ne zanima da li je muško ili žensko, nakon čega je ona iz straha dala ABC svoj mobitel Samsung Galaxy Y vrijedan 1.500,00 kn, kao i da je potom druga osoba koja je bila sa ABC, CF podigla i nabila na ormar, kada je u stan ušao RF te ih počeo razdvajati, nakon čega su otišli iz stana te da su potom ipak odlučili nazvati policiju. Objašnjavajući razlike u svom iskazu, svjedokinja ŽF je iskazala da je istinito ono što je prvi puta iskazala, da se ne može sjetiti djevojke koja je bila s ABC, a sigurna je da njen telefon nije uzeo CF te da je policija pozvana s Denisovog telefona. Međutim, iz službene zabilješke o dojavi s izviješćem proizlazi da je **.**.2013. CF prijavio događaj VI PP Zagreb, nakon čega su 4. i 5. ožujka 2013. oboje podnijeli kaznene prijave, da bi tijekom dokazne radnje prepoznavanja **.**.2013. i ŽF i CF s potpunom sigurnošću prepoznali opt. ABC. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iskazi navedenih oštećenika iz istrage i rasprave međusobno korespondiraju u najbitnijim sastavnicama događaja, da su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom, da se radilo o donekle povezanim događajima u odnosu na koje su, zbog vrlo dugog proteka vremena od događaja pomiješali detalje iz navedenih događaja, no da su nakon predočenja iskaza iz istrage iskazali da su njihovi prvi iskazi točniji s obzirom su iskazivali dva, odnosno tri mjeseca od događaja. Povrh toga, žalbeni navod da sud nakon deset i više godina nije utvrdio tko je bila ta ženska osoba koja je uzela laptop marke "Acer" iz stana CF, a koja je došla zajedno sa optuženikom, nije od utjecaja, no, u svakom slučaju, radilo se o supočiniteljstvu opt. ABC i te nepoznate ženske osobe, o čemu je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge u toč. 10.9. obrazloženja pobijane presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.1.2. Stoga, kada je sud doveo u vezu iskaze ošt. CF i ŽF, pri čemu se njihovi iskazi s rasprave i iz istrage međusobno podudaraju u najbitnijim sastavnicama događaja kada su opisivali mjesto radnje, dolazak optuženika i još jedne treće osobe, uporabu fizičke sile u odnosu na ošt. CF, kao i prijetnju ŽF da će proći kao i CF ako ne da svoj mobitel, s materijalnim dokazima u spisu u vidu kaznenih prijava VI PP Zagreb koje su kaznene prijave podnijeli istog, odnosno slijedećeg dana, da je ŽF u sudnici prepoznala optuženika, pri čemu je CF s njim, kao i s II-opt. TF "poslovno surađivao" jer je za njih sklapao pretplatničke ugovore, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u radnjama opt. ABC stječu obilježja kaznenog djela razbojništva, pobliže opisanih u toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude.

10.2. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 3. i 4. optuženik ukazuje da nikakve prisile prema ABC i AF nije bilo, da im je platio troškove "podizanja" mobitela i sklapanja pretplata te je za uzvrat od svakog dobio po četiri mobitela, svaki u vrijednosti od po 2.000,00 kn, zbog čega bi nakon odbijanja troškova sklapanja pretplate i iznosa danim oštećenicima njegova zarada bila kao i njihova, da su pod pritiskom roditelja prijavili kaznena djela prijevare iz čl. 236. KZ/11, a ne iznude, da su iskazi IF i njenog brata SF kontradiktorni u smislu da je njen brat SF bio u automobilu kao "zalog" dok je ona sklapala ugovore, iako iz iskaza SF proizlazi da joj je nosio novce za sklapanje ugovora koje mu je dao on (optuženik) i da je bio sa sestrom u vrijeme sklapanja ugovora, da je nelogično ukoliko su smatrali da im je život bio u opasnosti ili da su ugovor sklapali pod prisilom, da se nisu obratili za pomoć djelatnicima teleoperatera ili zaštitarima, a da nikakve iznude nije bilo potvrdila je i ABC na raspravi 1. rujna 2023. kada je iskazala da je dobrovoljno potpisala ugovore, da joj ni jedan od optuženika nije prijetio, niti ju fizički niti verbalno prisiljavali.

10.2.1. Međutim, protivno takvom žalbenom navodu opt. ABC kojim osporava zaključak prvostupanjskog suda, dajući ujedno svoju ocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza ošt. IF, SF i ABC, na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane, za ukazati je da je prvostupanjski sud pri donošenju svoje odluke pozorno ocijenio sadržaj obrane optuženika koji je poricao počinjenje kaznenih djela na način kako to proizlazi iz reproduciranih obrana pod toč. 4. do 4.4. pobijane presude, sadržaj iskaza svjedoka IF, ABC i SF, opsežnu materijalnu dokumentaciju te nakon ocjene svakog pojedinog dokaza, svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno je obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Ujedno je sud u bitnom prihvatio iskaze svjedoka, o čemu je dao vrlo iscrpne i argumentirane razloge s obzirom su isti nakon davanja svog prvog iskaza iskazivali na raspravi nakon više od desetak godina od događaja, zaboravljajući određene okolnosti, no na raspravama su dali jasne opise vremena, sudionika, zaključivanja ugovora kod teleoperatera, predavanja preuzetih mobitela ABC, koji su iskazi potkrepljeni materijalnom dokumentacijom u vidu službenih zabilješki o dojavi i izvješćima, zapisnicima o prepoznavanju, zahtjevima za sklapanje pretplatničkih ugovora, zahtjevima za raskid ugovora, kao i postupanja ovog optuženika pri počinjenju kaznenih djela iznude u vidu sile, odnosno prijetnje. Pri tome, treba imati u vidu i dio obrane opt. ABC od 7. lipnja 2024. koji je iskazao da je živio od toga što je kupovao i prodavao telefone s GF (a što proizlazi i iz već spomenute presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO- 1374/2013-373), da je poznavao ljude koji su zaključivali ugovore, da su problemi počeli kada su na adrese oštećenika počeli stizati računi, a potom i kaznene prijave, da je uzimao toliko telefona jer je na svoje ime mogao podići 2-3 mobitela te da je oštećenicima plaćao za te mobitele, a potom ih prodavao po nižoj cijeni od tržišne, iz koje obrane je razvidna njegova namjera za stjecanje protupravne imovinske koristi.

10.2.2. Iako se žalbom nastoji relativizirati iskaz ABC, za ukazati je kako je na raspravi iskazala kako se događaj zbio prije više od desetak godina kada se po preporuci srela u Sesvetama s obojicom optuženika gdje je bio prisutan i njen brat SF, da su joj obojica ispričali uvjerljivu priču u koju je povjerovala, da su potom vozilom jednog optuženika njen brat i ona otišli do Avenue Malla gdje su joj dali 100,00 ili 200,00 kn da zaključi ugovor o pretplati i dobije mobitel, da se zbog proteka vremena ne sjeća drugih detalja niti kod kojih je operatera kupila mobitele, no da o tome posjeduje dokumentaciju da je potpisala ugovor, a da su je optuženici i brat, koji je mlađi tri godine od nje, čekali u automobilu gdje je predala mobitel, nakon čega su je dovezli u Centar Westgate gdje je na isti način sklopila još dva ugovora na svoje ime, da su se optuženici predstavljali nadimcima, a kada je došla kući da je sve ispričala roditeljima, podnijela kaznenu prijavu i tražila raskid ugovora. Nakon što joj je prezentiran njen iskaz iz istrage sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 u kojem je opširno opisivala događaj 24. travnja 2013., dakle, nakon četiri mjeseca od događaja (u kojem je opisivala da joj je brat rekao da ne potpisuje nikakve ugovore što je čuo jedan od ove dvojice "SF" i rekao joj "otiđi gore, potpiši ugovore, ako pobjegneš s ovim novcem što sam ga dao, više nećeš vidjeti svog brata", a da je u naselju Dubec kod okretišta tramvaja u automobil ušla još jedna nepoznata mlađa muška osoba koja se predstavila kao ABC, nakon čega su se zaputili u TC Avenue Mall u Novom Zagrebu gdje mu je putem SF pričao istovjetnu priču u odnosu na zaključivanje pretplatničkih ugovora), pojasnila je da se događaj odvio kako je tada opisala no da se sada u sudnici prisjeća da se opt. ABC predstavio kao "SF", a opt. RF kao "M", da su njih dvojica prijetili njezinom bratu što ona osobno nije čula, no da joj je to brat kasnije rekao, kao i da ne potpisuje ugovore jer je on bio pametniji od nje, a njoj optuženici nisu prijetili no da joj je brat rekao kako su prijetili njemu i da je bio uplašen, pri čemu ne može od riječi do riječi opisati ono što je iskazala prije više od deset godina, iako dopušta mogućnost da je njen brat išao s njom u poslovnicu teleoperatera. Uz navedeno, treba imati u vidu iskaz svjedoka SF od 30. listopada 2023. kada je, a glede spornih okolnosti, iskazao da je ostao u vozilu kao garancija da će njegova sestra postupiti onako kako su joj optuženici rekli, da je tada imao 15 godina, da pretpostavlja da ukoliko sestra ne bi postupala sukladno dogovoru s optuženicima da bi na njega fizički nasrnuli, a nakon što mu je predočen dio iskaza IF u dijelu da je zajedno s bratom u VIP-u sklopila pretplatničke ugovore, kao i da joj je rekao da je čuo kad je "SF" rekao, da ukoliko pobjegne s novcem što joj je dao za sklapanje ugovora, da više neće vidjeti svog brata, iskazao je da je situacija pred kraj njemu postala sumnjiva te da je moguće da je nešto takvo rekao.

10.2.3. Dovodeći u vezu iskaze IF glede upućenih joj prijetnji, a vezanih za sigurnost njenog brata, iskaza SF o strahu kao i prijetnjama opt. ABC, s činjenicom da je 12. ožujka 2013. podnijela kaznenu prijavu, a istog dana u VI PP Zagreb provedena je i dokazna radnja prepoznavanje kada je sa potpunom sigurnošću prepoznala opt. ABC, da je tijekom prepoznavanja LF **.**.2013. izjavila da opt. RF najviše sliči osobi koja se predstavila kao "M", da je u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa u Tele2 zatražila raskid na poleđini kojeg zahtjeva je navedeno da raskid traži jer je "nagovorena od nepoznate osobe pod prisilom", da je na ime raskida ugovora uplatila u siječnju i veljači 2013. iznos od 3.868,87 kn, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je postupanje ošt. IF kada je zaključivala pretplatničke ugovore bilo pod odlučujućim utjecajem prijetnje da će optuženici nauditi njenom bratu, zbog čega je ona i potpisala predmetne ugovore koji su je dugoročno financijski teretili, a bez ikakve protukoristi, pri čemu treba imati u vidu da je ista u to vrijeme imala tek 18 godina, a njen brat 15 godina, pa navedenu prijetnju treba promatrati i u tom kontekstu. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i argumentirane razloge pod točkama 11.6. do 11.11., a koje prihvaća i ovo vijeće.

10.3. U odnosu na toč. 5. u žalbi koju je podnio osobno, opt. ABC osporava zaključak prvostupanjskog suda ističući da je obrana dokazala da nikakve uporabe sile nije bilo, da je svjedok BF lagao u vezi prijetnje nožem, a da je inače istinito iskazivao kako se događaj odvio, osim u dijelu da nije dobio obećanu nagradu od 500,00 eura, a ujedno da nije bilo niti prijevare s obzirom je isti svjedok na raspravi izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon.

10.3.1. Takvim žalbenim navodima opt. ABC nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je u odnosu na toč. 5., odnosno kazneno djelo prijevare dao jasne, argumentirane i dostatne razloge pod toč. 13. do 13.6. pobijane presude (str. 35-38 presude), a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Svoju odluku zasniva na iskazu svjedoka, ošt. BF čiji iskaz osnovano prihvaća uvjerljivim i istinitim jer je jasno i okolnosno opisao događaj iskazujući u bitnom da je u to vrijeme bio mlad i nerazuman, da je preko poznanika, a u želji da zaradi novac došao kod njega EF s dvojicom muškaraca, a radi se o optuženicima koji su nazočni u sudnici, nakon čega su otišli u Zagreb gdje su podizali mobitele na njegovo ime, nakon čega su ga ostavili, a mobitele uzeli. Pojašnjava da su mu optuženici rekli da imaju firmu za koju su im potrebni mobiteli, da je trebao uzeti mobitele na pretplatu,a za tu uslugu dobiti novac, pri čemu je detaljno opisao kako su se vozili do trgovačkih centara, radnji teleoperatera, da je potpisao ukupno tri ugovora za zasnivanje pretplatničkih odnosa i to u tri poslovnice, da mu je pričinjena šteta oko 3.000,00 eura, kako ne očekuje da će mu novac platiti, da nije zainteresiran za ovaj slučaj, da nije zatražio pomoć u poslovnici jer je bio mlad i vjerovao da će dobiti novac te da se osjećao jadno i prevareno. Iako se tijekom davanja iskaza na raspravi, a nakon proteka od deset i pol godina od događaja nije sjećao svih detalja, nakon što mu je predočen njegov iskaz iz istrage od 28. kolovoza 2013. u kojem je, između ostalog, iskazao, da je jedan mobitel iz VIP-a ostao kod njega, a da su za tri mobitela došli računi iz Tele2, nakon čega su ga isključili i poslali račun na 10.000,00 kn, da je događaj prijavio jer su ga "preveslali" odnosno prevarili, da je automobilom Opel Astra upravljala osoba imenom SF, da je suvozač bio L, a da je pored njega sjedio EF (I-optuženik) te da su mu rekli da se radi o legalnom poslu, za što su mu obećali 100,00 eura po mobitelu, no da su mobitele uzeli a njega ostavili, nakon čega je uspio dobiti SF, koji mu je obećao da će se vratiti za dva sata, a kako to nisu učinili, zatražio je intervenciju policije. Iskazao je da je tijekom tog iskaza govorio istinu iako se više ne sjeća detalja, no zna da je kasnije u policijskoj postaji bio na prepoznavanju kada je prepoznao obojicu optuženika koji su nazočni u sudnici. Dakle, predmetni svjedok iskazuje u bitnim točkama istovjetno, a njegov iskaz potvrđuje materijalna dokumentacija u vidu zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa od 21. veljače 2013. u Tele2, VIPNet-u te Hrvatskom Telekomu, dojave događaja kojim je zatražio istog dana intervenciju policije, kada je podnio i kaznenu prijavu, kao i dokazne radnje prepoznavanja tijekom koje je s potpuno sigurnošću prepoznao II-opt. LF, dok je opt. ABC s potpunom sigurnošću prepoznao tijekom dokazne radnje prepoznavanja 4. svibnja 2013. Dovodeći u vezu iskaz svjedoka i ošt. BF u kojem je u nekoliko navrata istaknuo da je bio mlad, da se osjećao "preveslanim" i prevarenim od strane optuženika, jer iako su obećali da će pretplatničke ugovore prebaciti na svoje firme i dati mu novac za njegove usluge, to nisu učinili, iako im je on povjerovao, pri čemu je ošt. BF pričinjena šteta u minimalnoj vrijednosti preuzetih mobitela od 2.000,00 kn / 265,45 eura, a u kojem su iznosu minimalno istodobno optuženici ostvarili korist, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su svojim radnjama kako I-opt. ABC, tako i II-opt. RF ostvarili elemente kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Pri tome su postupali s izravnom odnosno prijevarnom namjerom jer su lažnim prikazivanjem činjenica (da će preuzeti plaćanje obaveza po pretplatničkim ugovorima i da će mu za svaki mobitel isplatiti po 100,00 eura) doveli u zabludu oštećenika koji je onda zaključio takve ugovore kojima mu je pričinjena šteta u navedenom iznosu.

10.4. U odnosu na kazneno djelo iznude iz toč. 6. opt. ABC ukazuje da se u tom slučaju nije radilo o četiri mobitela nego o četiri pretplatnička ugovora tj. četiri SIM kartice bez mobitela kako je to iskazao i svjedok OF, a isto proizlazi iz preslika ugovora potpisanih u T-Mobilu, pa kako nikakvi mobiteli nisu preuzeti, samim time niti čin iznude nije bio moguć.

10.4.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz materijalne dokumentacije u vidu četiri zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa u T-Mobile od 10. listopada 2012. (str. 250-261 spisa), duga OF Hrvatskom Telekomu u iznosu od 9.577,33 kn, a posebice s obzirom da iznos prvih rata za svaki od zaključenih ugovora iznosi više od 2.000,00 kn (2.227,31 kn, 2.216,78, kn, 2.209,28 kn i 2.194,28 kn), dok ostale rate prema izvodu stavaka za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2013. iznose između 55,81 i 60,81 kn, što upućuje na zaključak da su osim SIM kartica OF isporučeni i mobilni aparati. Napose, iako žalbom ne osporava prijetnju pod utjecajem koje je ošt. OF zaključio četiri pretplatnička odnosa, iz iskaza svjedoka OF od 25. travnja 2024. proizlazi da je opt. ABC bio suzdržan, a opt. RF da mu je rekao da to mora napraviti – podizati mobitele i pretplatničke kartice, da nema natrag, da zna gdje živi, da će mu doći doma i da je to bilo u smislu prijetnje kojih se uplašio jer nije znao jesu li naoružani i nije htio riskirati pa se odlučio praviti da pristaje na takvo traženje planirajući pobjeći kada bude moguće, a onda naknadno blokirati kartice. Opisuje da su prvo otišli u T-Mobile gdje je opt. ABC stajao uz njega i govorio mu što da upiše, a kao njegovu adresu naveo je neku treću adresu (Njivice 36, Zagreb, iako na toj adresi OF tada nije prebivao, već na adresi [adresa]) iz čega je zaključio da su mu na tu adresu stizali računi Eos Matrixa, za koje nije niti znao. Pri zaključenju tih ugovora u Arena Centru je gledao hoće li vidjeti zaštitara kako bi se odmaknuo od optuženika, no Centar je bio prazan, da je daljnji plan bio otići u Avenue Mall u poslovnicu Tele2 gdje je trebao podići jedan ili dva mobitela, da je ispred poslovnice Tele2 opt. ABC rekao da to odbija učiniti te otišao prema izlazu, nakon čega je ovaj nazvao opt. LF i dao mu mobitel te mu je RF rekao da zna gdje živi, da će mu doći doma, što je shvatio kao prijetnju te da je istu večer zvao Telekom Centar tražeći da se kartice blokiraju rekavši da ih je izgubio.

U odnosu na žalbu II-opt. LF osim zbog odluke o kazni

11. Opt. RF bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 vidi u tome što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može s uspjehom ispitati. Ovu povredu obrazlaže time da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio krivnju kao element kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret jer da u činjeničnom supstratu u točkama u kojima je proglašen krivim nisu opisane radnje počinjenja kaznenog djela.

11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, činjenični opis kaznenih djela za koja je proglašen krivim i to kaznena djela iznude iz toč. 3., 4. i 6., kao i činjenični opis kaznenog djela prijevare iz toč. 5. pobijane presude, sadrže opis radnji koje je poduzimao zajedno s opt. VF u svojstvu supočinitelja, o čemu je prvostupanjski sud vezano za svako kazneno djelo za koje ga je proglasio krivim dao jasne, provjerljive i dostatne razloge pa tako u toč. 11.10. u odnosu na kazneno djelo iznude iz toč. 3., u toč. 12.8. u odnosu na kazneno djelo iznude iz toč. 4., u toč. 13.6. u odnosu na kazneno djelo prijevare, kao i u toč. 14.5. a glede kaznenog djela iznude iz toč. 6. Osim toga, uloge i način postupanja žalitelja (LF) svojim iskazima jasno su i okolnosno opisivali svi oštećenici iz kaznenih djela za koje je proglašen krivim, dok je krivnju, kao subjektivni element inkriminiranih kaznenih djela prvostupanjski sud dostatno i jasno obrazložio u toč. 16. i 16.1., tako da presuda ujedno i u tom dijelu sadrži jasne i provjerljive razloge, s uspjehom se može ispitati, tako da nema bitne povrede na koje ovaj optuženik ukazuje.

11.1.1. Daljnju, istu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj obrazlaže time da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva jer da ga je prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora osudio na temelju čl. 51. "KZ711" pa je nejasno koji je kazneni zakon prvostupanjski sud primijenio.

11.1.2. Protivno takvim žalbenim navodima, sasvim je jasno koji je kazneni zakon prvostupanjski sud primijenio s obzirom je u uvodu ožalbene presude naveo broj Narodnih novina kaznenog zakona koji je primijenio i to "Narodne novine" broj 125/11 i "Narodne novine" broj 144/12, dakle, nema dvojbe da je sud primijenio KZ/11, a ujedno je u toč. 15. a u skladu s odredbom čl. 3. KZ/11 dao i razloge koji kazneni zakon smatra blažim za počinitelje. Pri tome, to što je očitom greškom u pisanju napisano "KZ711" umjesto KZ/11, ne čini izreku nejasnom, a uz to se žalitelju ukazuje da se očite pogreške u pisanju mogu sanirati, odnosno ispraviti posebnim rješenjem na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti.

11.2. Dalje u žalbi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 opt. RF nalazi u tome da se pobijana presuda ne može ispitati jer postoji proturječje između sadržaja zapisnika o ispitivanju ošt. ABC i samog njenog iskaza. Međutim, obrazlažući tu povredu optuženik se ne slaže s ocjenom iskaza navedene svjedokinje, tražeći preocjenu njenog iskaza, čime se takvi žalbeni navodi svode na pobijanje pravilnosti činjeničnog stanja, a o čemu će biti riječ u nastavku ove drugostupanjske odluke.

11.3. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 opt. RF nalazi u tome što je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka GF kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka, čime mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pri čemu ističe da iako prvostupanjski sud nema zakonsku obavezu provođenja svakog dokaznog prijedloga, ima pravo odbiti dokazne prijedloge, no u presudi mora obrazložiti iz kojih ih razloga odbija.

11.3.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, kada je prvostupanjski sud odbio prijedlog žalitelja za ispitivanjem svjedoka GF kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka, a na temelju čl. 421. toč. 2. i 4. ZKP/08, o razlozima zbog kojih je odbio takav dokazni prijedlog iznio je svoje argumentirano stajalište u toč. 8. pobijane presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, izvođenje tog dokaza trebalo je poslužiti obrani optuženika da on nije bio osoba koja je sudjelovala u događajima koji su predmet optužbe, već izvjesni GF. Međutim, provedenim dokaznim radnjamna prepoznavanja neposredno nakon inkriminiranih događaja, opt. RF prepoznat je od strane oštećenika kao počinitelj kaznenih djela iz toč. 3. do toč. 6. izreke presude, a povrh toga oštećenici su ga prepoznali i u sudnici tijekom rasprave. Ujedno, prvostupanjski sud dodatno osnažuje svoju odluku navodima obrane upravo ovog optuženika koji je na raspravi 7. lipnja 2024. iskazao da nije bilo nikakve prisile i prijetnje prema oštećenicima u događajima opisanim pod toč. 3. do 6. izreke, čime je i na taj način potvrdio svoju nazočnost tim događajima. Stoga, kako je prvostupanjski sud dao provjerljivo valjano obrazloženje kada je odbio ovaj dokazni prijedlog opt. LF, pri čemu je činjenično stanje u tom dijelu bilo dovoljno pouzdano i dovoljno utvrđeno, nije došlo do povrede načela jednakosti oružja i teške povrede prava na pravično suđenje.

12. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona opt. RF ističe da je prvostupanjski sud propustio, a u odnosu na kaznena djela iznude pod toč. 3. i 4. izreke pobijane presude utvrditi da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu iznude, s obzirom na prostornu i vremensku povezanost pri čemu različitost oštećenika nije od značaja pa da je utvrđivanjem pojedinačnih kazni povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu, pogotovo što je I-opt. ABC za ista kaznena djela utvrdio jednu kaznu u trajanju od jedanaest mjeseci.

12.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu opt. LF. Naime, iako su prvotno činjeničnim opisom iz optužnice bila obuhvaćena istodobno dva oštećenika – ABC i ABC, državni odvjetnik je izmjenom od 19. lipnja 2024. (str. 1362 do 1366 / VII) razdvojio činjenični opis na dva kaznena djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11, sada opisana u toč. 3. i 4. izreke presude te je prvostupanjski sud opt. LF proglasio krivim za dva kaznena djela iznude te ujedno utvrdio pojedinačne kazne za svako od predmetnih kaznenih djela. Bez obzira na njihovu vremensku i prostornu povezanost i jedinstvenu odluku počinitelja, radnje optuženika bile su usmjerene prema različitim oštećenicima te u tom slučaju kod kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 nije moguća primjena produljenog kaznenog djela (čl. 52. KZ/11) jer se kazneno djelo dovršava jednom radnjom (uporabom sile ili prijetnje u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi) te svaka pojedina radnja dovodi do dovršenog kaznenog djela zbog čega se u slučaju više kaznenih djela iznude primjenjuju odredbe o stjecaju kaznenih djela (čl. 51. KZ/11), a ne odredbe o produljenom kaznenom djelu (čl. 52. KZ/11).

12.1.1. U odnosu na žalbeni navod da je I-opt. ABC sud utvrdio jednu kaznu, a njemu dvije, za kaznena djela iznude pod toč. 3. i 4. izreke, žalitelj se upućuje na razloge koje je ovaj sud dao u toč 7.1. ove drugostupanjske odluke.

12.1.2. U odnosu na istaknutu povredu kaznenog zakona glede kaznenog djela prijevare iz toč. 5. izreke prvostupanjske presude opt. RF ukazuje da se radi o presuđenoj stvari s obzirom na rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-583/2013 od 9. prosinca 2016. kojim je obustavljena istraga protiv ovdje optuženih zbog kaznenih djela prijevare, činjenično i pravno identičnim kao u toč. 5. izmijenjene optužnice, ovaj sud je odgovorio u toč. 9.1. ove drugostupanjske odluke na koju se upućuje optuženik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, kada je odgovarao na identične navode iz žalbe opt. ABC.

12.2. Nadalje, povredu kaznenog zakona opt. RF nalazi u činjenici jer da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da postoje zakonska obilježja kaznenog djela iznude jer niti iz jednog iskaza kako ošt. ABC, tako i svjedoka SF ne proizlazi da bi prema istima bila upotrijebljena prisila ili ozbiljna prijetnja. Takvim žalbenim navodima optuženik ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući ujedno drugačiju ocjenu dokaza tj. iskaza oštećenice i imenovanog svjedoka. Naime, povreda kaznenog zakona na koju u žalbi ukazuje optuženik, predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Ovo stoga što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje (drugačijom ocjenom i vrednovanjem dokaza), a onda na takvo, drugačije utvrđeno činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. No, kazneni zakon ima se primijeniti na takvo činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženici smatraju da je trebalo utvrditi.

13. Optuženik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja upirući da se pobijana presuda kako ne postoje materijalni dokazi, a u odnosu na kazneno djelo iznude iz toč. 3. izreke, temelji isključivo na iskazima ošt. IF i svjedoka SF koji su nevjerodostojni, međusobno proturječni, da je prvostupanjski sud propustio navesti kako iz iskaza ošt. IF proizlazi kako je njen prijatelj ĆF imao dogovor s optuženicima ali kako je bio spriječen, nju je pozvao na taj "posao", da je s njom bio i prijatelj UF, da su je njen brat i oštećenici čekali u automobilu, da je mobitele oštećenicima predala dobrovoljno a da je kaznenu prijavu podnijela jer su joj mobiteli ukradeni, da nije čula da su optuženici prijetili njenom bratu, da u svom iskazu kasnije dopušta mogućnost da je njen brat bio s njom u poslovnici teleoperatera, da joj je brat donio novce koje je poslao opt. ABC, pri čemu prvostupanjski sud u toč. 11.2. utvrđuje da nije podnijela kaznenu prijavu zbog straha nego što je bila prevarena. Ukazuje i na iskaz svjedoka SF s rasprave od 30. listopada 2023. kako nije siguran jesu li optuženici osobe s kojima se našao u Kraljevačkim Novacima, da se ne sjeća je li sa sestrom išao u poslovnice teleoperatera kao i da bi njegovoj sestri netko prijetio da ga više neće vidjeti. Posebno upire na obranu I-opt. ABC koji je 1. lipnja 2023. na raspravi iskazao kako u događajima od 30. prosinca 2012., 21. veljače 2013. te 10. prosinca 2012. nije bio s njim (II-opt. TF), već je s njim bio GF (kaznena djela iz toč. 3., 4. i 5.)

13.1. Takvim žalbenim navodima kojima ponavlja navode svoje obrane da nikakve prisile niti prijetnje nije bilo niti prema jednom oštećeniku, a iz kojih se navoda nameće logičan zaključak da je bio prisutan inkriminiranim događajima, opt. RF nije osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku iznio jasne, provjerljive, argumentirane i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, žalbenim navodima želi diskreditirati iskaz ošt. IF i njenog brata, svjedoka SF, ukazujući na određene nedosljednosti u njihovim iskazima koje su dali tijekom rasprave i iskazima koje su dali tijekom istrage, nedugo nakon inkriminiranih događaja. S tim u vezi je za ukazati kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prilikom ocjene izvedenih dokaza pozorno i savjesno ocijenio sve izvedene dokaze, svaki dokaz posebno, doveo u međusobnu vezu sve izvedene dokaze, dao ocjenu proturječnih dokaza, a posebice se osvrnuo na određena odstupanja koja se odnose i na iskaz IF i SF, koji su na raspravi iskazivali nakon više od deset godina od događaja, koja je okolnost, logično i životno, utjecala na njihovo pamćenje, sposobnost iskazivanja o određenim okolnostima, pri čemu je za naglasiti da su u bitnim dijelovima iskazivali suglasno, međusobno se nadopunjavajući. O svemu tome ovaj sud se već očitovao kada je odgovarao na identične žalbene navode opt. ABC pod toč. 10.1.1. i toč. 10.2.2. ove drugostupanjske odluke, na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja

13.1.1. U odnosu na žalbeni navod da je tijekom događaja s opt. ABC bio GF, a što je u svojoj obrani potvrdio i I-opt. ABC, za ukazati je da se ABC na raspravi 1. rujna 2023. prisjetila kako se opt. ABC predstavio kao "SF" a opt. RF kao "M" jer su u međusobnoj komunikaciji spominjali svoje nadimke što je ona zapamtila, a da je ista tijekom prepoznavanja 27. ožujka 2013. u VI PP Zagreb rekla da RF najviše sliči osobi koja se predstavila kao "M", pri čemu treba imati u vidu i rezultate prepoznavanja od strane ABC, s obzirom su događaji iz toč. 3. i 4. izreke u jednom dijelu imali zajedničke sastavnice (kada je ABC ušao u automobil u kojem su već sjedili ABC i SF te kada su ih optuženici vozili do poslovnica teleoperatera radi zaključivanja pretplatničkih ugovora), koji je tijekom prepoznavanja bio potpuno siguran da je RF sudjelovao u događajima od 30. prosinca 2012.

13.2. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 4. optuženik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kako je ošt. ABC samo pretpostavio da bi ga optuženici odveli na Sljeme jer mu to nije direktno rečeno, da je propustio utvrditi kontradiktornost u iskazu ABC koji je u svom iskazu od 22. rujna 2023. iskazao da mu je ABC poznata jer je s njom bio na policiji, dok je u iskazu pred policijskim istražiteljima 25. travnja 2013. iskazao da se s istom čuo dan kasnije te da je bila s njima u automobilu, da je s njom išao njen brat, dok je suprotno tome ABC iskazala da je sama išla u poslovnice teleoperatera za koje vrijeme je brat bio s optuženicima u automobilu, pri čemu sam oštećenik na raspravi 9. svibnja 2024. iskazuje da se ne može sjetiti imena djevojke koju je spominjao na raspravi šest mjeseci ranije u svom iskazu, 22. rujna 2023.

13.2.1. Protivno takvim žalbenim navodima, iz iskaza ošt. ABC s rasprave 22. rujna 2023. proizlazi da je telefonski kontaktirao s jednom muškom osobom s kojom se dogovorio naći na okretištu u Dubravi, da se tamo našao s optuženicima kada ih je prvi put upoznao, da su se dogovorili da će od teleoperatera uzeti mobitele na svoje ime, njima dati uređaje, da će za svaki mobitel dobiti između 100 i 150 eura, nakon čega su se uputili u trgovačke centre Avenue Mall, Arena Centar i West Gate, gdje je svojom osobnom iskaznicom zaključio ugovore o pretplati na 24 mjeseca za tri ili četiri mobitela, da se nakon svakog centra vraćao u automobil, da mu nakon što je dobio prvi mobitel optuženici nisu dali novac, što mu je bilo sumnjivo, da je u West Gate-u bio prisiljen pokušati ishoditi mobitel te je pretpostavio da ukoliko odbije, bi ga prebacili i odveli na Sljeme jer su spominjali neku vikendicu te se bojao za sebe da bi mu mogli nešto učiniti ukoliko bi odbio ono što su od njega tražili, da mu je u sudnici prisutna ABC poznata jer je s njom bio u policiji na Remetincu, da je siguran da su u vozilu s njim bili optuženici, a da je u policiji "od prve" prepoznao obojicu. Nakon što mu je predočen nekonfrontirani iskaz iz istrage od 25. travnja 2013. u kojem je iskazao da, kada je vidio da neće dobiti novac od "SF" koji mu ga je obećao i kada se usprotivio, da mu je zaprijetio fizičkim napadom pa je bio prisiljen sklopiti ugovore i preuzeti mobitele a sve zbog bojazni da ne dobije batine, iskazao je da svega oko događaja sjećao bolje 2013., da ne zna objasniti što je mislio pod time da mu se prijetilo fizičkim napadom, no da je morao napraviti što je od njega traženo. Napose, iz iskaza SF proizlazi da su optuženici postali sve nervozniji kada je došao u automobil treći muškarac (ABC), da su promijenili ton i da je bio drugačiji ton zabrane da on ide s njom (sestrom ABC) u poslovnicu od onog kojim je njihov susret započeo, pri čemu iz tijeka događaja, kako ga je opisala ABC (24. travnja 2013.), proizlazi da su otišli po mlađeg muškarca ABC kojem je opt. ABC ispričao istovjetnu priču nagovarajući da zaključi pretplatničke ugovore. Pri tome nije od odlučnog značaja to što ošt. ABC na raspravi 2023. iskazao da mu je ABC poznata ali da ju je prvi puta vidio u policiji u Remetincu, dok je iskazujući na raspravi 9. svibnja 2024. iskazao kako se ne može sjetiti djevojke koju je spominjao u svom iskazu 2013. jer je od tada prošlo 14 godina no da se u svakom slučaju događaja prisjećao bolje 2013. godine. kada je u odnosu na tu okolnost iskazao da se u automobilu osim "SF" nalazile još tri osobe i to jedna ženska osoba za koju je kasnije saznao da se zove ABC s kojom je, kao i njenim bratom, misli da se zove SF, sjedio na zadnjem sjedištu s kojom se čuo dan kasnije telefonom i koja mu je rekla da joj je SF prijetio ako ne napravi što traži, da će joj uzeti brata i odvesti ga negdje zbog čega se bojala i napravila sve što joj je "SF" rekao.

13.2.2. Osim toga, neosnovani su i žalbeni navodi opt. LF da kritičnog dana nije bio u društvu opt. ABC već da je to bio GF, a iz razloga navedenih pod toč. 13.1.1. na koju se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13.3. U odnosu na kazneno djelo prijevare iz toč. 5., optuženik upire da 21. veljače 2013. nije bio zajedno s I-opt. ABC već da se radilo o GF, a takvi su žalbeni navodi neutemeljeni s obzirom je ošt. BF tijekom prepoznavanja 27. ožujka 2013. s potpunom sigurnošću prepoznao optuženog LF (str. 170-171 spisa), pri čemu je oba optuženika prepoznao i u sudnici tijekom rasprave. Povrh toga, i navod iz obrane II-opt. LF da tijekom događaja prema nikome nije bilo nikakvih prijetnji niti prisile ukazuje, a što je već prethodno rečeno, da je bio nazočan s opt. ABC inkriminiranim događajima.

13.4. U odnosu na kazneno djelo iznude iz toč. 6. izreke pobijane presude, isti optuženik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da iz iskaza ošt. OF s rasprave od 5. travnja 2024. proizlazi da je opt. ŠF preko telefona odgovorio da slobodno dođe kod njega kući, da je vratio telefon opt. ABC, da se nije bojao, pa stoga da u njegovom ponašanju nije ostvareno kazneno djelo iznude, a kako ga je sud za to kazneno djelo proglasio krivim, da je povrijedio načelo "in dubio pro reo" jer je dvojbe u činjenicama, u nedostatku dokaza, rješavao na temelju nedosljednih iskaza oštećenika, a na njegovu štetu.

13.4.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su optuženici prijetili ošt. OF, a nakon što je odbio sklopiti pretplatničke ugovore kod mobilnih operatera, da mu se opt. RF zaprijetio govoreći da zna gdje živi, da će ga naći, ubiti, na što je imenovani oštećenik u strahu za svoj život pristao te u T-Mobile potpisao četiri pretplatnička ugovora, a potom kada mu je opt. ABC rekao da mora otići i do poslovnice Tele2 preuzeti dva uređaja, rekao da to neće učiniti, nakon čega mu je RF, a nakon što ga je ABC nazvao, rekao da će mu doći doma i ubiti ga. Navedeno proizlazi iz iskaza ošt. i svjedoka OF, a kako je već spomenuto i o čijem se iskazu ovaj sud očitovao pod toč. 10.4.1 ove drugostupanjske odluke. Ujedno je obrazloženje oštećenika, kada je nakon predočenja iskaza od 30. kolovoza 2013. (kada je iskazao da mu se osoba koja se predstavila kao "P" obratila riječima: "nemoj se zajebavati, znam gdje živiš, naći ću te, ubit ću te, idemo to riješiti...") iskazao da je prošlo puno godina od tog iskaza, ali da je tada naveo onako kako je bilo, životno i logično jer je teško očekivati da će nakon 12 godina od događaja, odnosno 11 godina od davanja prvog iskaza, ponoviti ga od riječi do riječi.

13.4.2. Optuženik istovjetno i u odnosu na ovo kazneno djelo osporava svoju nazočnost događaju, ističući da je opt. KF iskazao da je s njim bio GF, no i ti su navodi neosnovani kada je ošt. OF jasno i nedvosmisleno iskazao da su se u vozilu u koje je ušao nalazili opt. ABC i opt. RF. Ujedno, u odnosu na takav žalbeni navod, pravilno rezonira prvostupanjski sud kako je u svojoj obrani 7. lipnja 2024. iskazao da nije bilo tijekom događaja nikakve prisile i prijetnje, da je sve bilo dogovorno, na koji način i ne osporava nazočnost inkriminiranim događajima. O svemu tome prvostupanjski sud je nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama i to ispravno obrazložio u svojoj presudi.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika, opt. ABC i opt. RF

ŠF zbog odluke o kazni

14. Državni odvjetnik smatra pogrešnom odluku prvostupanjskog suda vezanu za visinu jedinstvene kazne na koju su opt. ABC i opt. RF osuđeni, smatrajući da je precijenio olakotne okolnosti, a da je istovremeno podcijenio način počinjenja kaznenih djela za koja su proglašeni krivim te njihovu dosadašnju osuđivanost. Posebno ukazuje da sud nije trebao kao olakotnu okolnost cijeniti da je opt. ABC otac dvoje maloljetne djece a opt. RF jednog mlt djeteta jer su u vrijeme počinjenja kaznenih djela imali po jedno dijete, a koja ih činjenica nije odvratila od činjenja kaznenih djela, da su oštećenici bili mahom mlađe osobe (Matea Štokić 18 godina, Hrvoje Bujanović 20 godina, OF 19 godina), čije su životno neiskustvo i fizički inferiornost iskoristili, kao i to što su u odnosu na kaznena djela iznude bili brojčano nadmoćniji. Ujedno, da sud nije dostatno cijenio njihovu višekratnu osuđivanost tj. da je opt. ABC u četiri navrata pravomoćno osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, a RF čak u trinaest navrata zbog različitih kaznenih djela, među kojima i zbog kaznenog djela prijevare i iznude te da je kaznena djela počinio u roku kušnje po presudi Općinskog suda u Zagrebu broj Kmp-184/2010.

14.1.1. Suprotno tome, I-opt. ABC smatra da je kazna na koju je osuđen prestroga, da mu je, s obzirom na sudsku praksu, trebala biti izrečena uvjetna osuda jer je to "kronološki prva optužnica u njegovom životu", da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neosuđivan, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, da se šesnaest mjeseci nalazi u istražnom zatvoru nakon izručenja, a za djela koja datiraju još iz 2012.

14.1.2. II-opt. RF pobija također prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatrajući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a prvenstveno da kao olakotnu okolnost nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je samohrani otac djeteta od 12 godina, zbog čega bi kazna na koju je osuđen utjecala na dobrobiti djeteta nad kojim mu je dodijeljena samostalna roditeljska skrb zbog čega ne bi imao tko o njemu skrbiti financijski niti emocionalno. Povrh toga, smatra da je njegova ranija osuđivanost precijenjena kao otegotna okolnost jer su predmetna djela počinjena prije gotovo dvanaest godina, a u odnosu na raniju osuđivanost da postoji mogućnost da je za neke kazne iz ranijih presuda nastupila rehabilitacija.

14.2. Suprotno prethodno navedenim žalbenim navodima državnog odvjetnika te opt. ABC i opt. LF, prvostupanjski sud je u smislu čl. 47. KZ/11 pravilno utvrdio, a onda i ocijenio otegotne i olakotne okolnosti koje je potom pravilno i vrednovao. Tako je kao olakotno u odnosu na obojicu optuženika cijenio njihovu mladost (u vrijeme počinjenja kaznenih djela opt. ABC imao je 22 godine, a opt. RF 20, odnosno 21 godinu), da je opt. ABC otac dvoje maloljetne djece, kao i opt. RF, pri čemu nije od značaja što su im mlađa djeca rođena 2020., dakle, nakon počinjenja kaznenih djela. Također je s razlogom kao olakotno cijenio opt. ŠF okolnosti u kojima je odrastao, kao i protek vremena od počinjenja kaznenih djela jer nije pridonio duljini trajanja ovog kaznenog postupka. S druge strane, pravilno je sud cijenio i vrednovao otegotnim okolnost da su kaznena djela iznude počinjena prema mlađim osobama, ali i njihovu raniju osuđivanost, pri čemu treba imati u vidu i duljinu trajanja ovog postupka, čemu je doprinio I-opt. ABC, kao i krajnje nekorektno ponašanje oba optuženika tijekom postupka zbog čega su više puta udaljavani iz sudnice tijekom rasprave. Nadalje, radi se o višestrukim pa i specijalnim povratnicima, u odnosu na koje do sada izrečene sve vrste kaznenopravnih sankcija nisu utjecale da svoja ponašanja usklade s pozitivnim zakonskim propisima. Tako je opt. ABC u Republici Hrvatskoj osuđivan od 2016. do 2023. u četiri navrata (izvod iz kaznene evidencije, str. 1335- 1337 / VII spisa) i to jednom zbog kaznenog djela prijetnje, jednom zbog kaznenog djela prijevare, jednom zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi te jednom zbog kaznenog djela prijevare i iznude u stjecaju, a uz to je u dva navrata osuđivan i u Saveznoj Republici Njemačkoj zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne povrede, nagrđenja ili teške invalidnosti na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca te jednom zbog kaznenog djela prijetnje na novčanu kaznu. II-opt. RF u kontinuiranom sukobu sa zakonom je od 2011. godine te je, imajući u vidu podatke iz izvoda kaznene evidencije (str. 1338-1340 / VII spisa) jedanaest puta osuđivan zbog različitih kaznenih djela (nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari, oštećenja tuđe stvari, u sedam navrata zbog kaznenog djela prijevare, u dva navrata zbog kaznenog djela prijetnje) za koja su mu kaznena djela u šest navrata izricane uvjetne osude, jedanput mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, dva puta djelomične uvjetne osude, a dva puta je osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora. Pri tome, a suprotno žalbenim navodima, nije nastupila rehabilitacija po sili zakona za ranije osude niti za jednu od ranijih osuda jer nisu protekli rokovi iz čl. 19. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12, 105/15, 32/17, 53/22).

14.2.1. S obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude (koristoljublje) iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela koje je progrediralo imajući u vidu osuđivanost optuženika nakon počinjenja kaznenih djela koja su predmet ovog postupka, okolnost da optuženici nisu pokazali bilo kakvu volju da oštećenicima naknade štetu koju su u konačnici nadoknadili pretežno njihovi roditelji, pravilno je prvostupanjski sud, a ne podcjenjujući niti precjenjujući otegotne i olakotne okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih su proglašeni krivima, u okviru granica zapriječenih kazni za navedena kaznena djela (za kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina a za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) utvrdio I-opt. ABC za dva kaznena djela razbojništva na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 iz toč. 1. i 2. izreke presude kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i dva mjeseca, za kazneno djelo iznude iz toč. 3./4. izreke kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, za kazneno djelo prijevare iz toč. 5. izreke kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te za kazneno djelo iznude iz toč. 6. izreke kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda ga primjenom odredbi za stjecaj u skladu s odredbom čl. 51. KZ/11 na temelju ocjene njegove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru navedeno u izreci presude. Ujedno je uvažavajući iste okolnosti iz čl. 47. KZ/11 II-opt. ŠF utvrdio za tri kaznena djela iznude iz toč. 3., 4. i 6. izreke kazne zatvora u trajanju od po devet mjeseci, a u istom trajanju (devet mjeseci) utvrdio mu je kaznu zatvora i za kazneno djelo prijevare iz toč. 5. izreke, a onda ga na temelju čl. 51. KZ/11, također na temelju ocjene njegove ličnosti i svih počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao dan lišenja slobode (27. ožujka 2013.). Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (41. KZ/11) i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, takvim jedinstvenim kaznama zatvora na koje su opt. ABC i opt. RF osuđeni u cijelosti će se ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11 koja je adekvatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela te utječe na optuženike da se suzdrže od činjenja kaznenih djela (specijalna prevencija) kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja (generalna prevencija). Iz tih razloga, nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

15. II-opt. RF žali se i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu smatrajući da je takva odluka rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer nije počinitelj kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

15.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud opt. LF obvezao na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva IF u iznosu od 504,35 eura. Naime, kada je sud utvrdio da je ošt. ABC kaznenim djelom iznude iz toč. 3. izreke oštećena za iznos od 7.600,00 kn / 1008,70 eura, a ista je postavila imovinskopravni zahtjev u tom iznosu, osnovano je obvezao optuženike da imenovanoj oštećenici na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate svaki po 504,35 eura / 3.800,03 kn, a na ime vrijednosti oduzetog mobitela marke Samsung Galaxy Y.

16. Kako su opt. ABC i opt. RF podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koja u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog oduzimanja imovinske koristi (čl. 478. ZKP/08), to je sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. Naime, kako oštećenici u odnosu na kaznena djela iz toč. 1. (ošt. CF), toč. 4. (ošt. ABC), toč. 5. (ošt. BF), toč. 6. (ošt. OF) nisu postavili imovinskopravni zahtjev, a sud ih je za navedena kaznena djela proglasio krivim, pravilno je u skladu s odredbom čl. 77. KZ/11 te čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od optuženika oduzeo stečenu imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelima iz toč. 1., 4., 5. i 6. izreke, a za svoju odluku je u toč. 19.4. i 19.5. o tome iznio jasne i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Slijedom navedenog, a kako nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić