Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-696/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika RV i II-optuženika ABC, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24
- dalje u tekstu: KZ/11) i članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-193/17 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe I-optuženika RV, II-optuženika ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) I-optuženi RV i II-optuženi ABC proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznena djela protiv osobne slobode i to I- optuženik RV djelom iz toč.1. kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a djelom iz točke 2. kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavak 1. KZ/11, a II-optuženik ABC djelom iz točke 3. kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a djelom iz točke 4. kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavak 1. KZ/11. I-optuženiku RV za kazneno djelo pod toč. 1. izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2. je izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je temeljem članka 51. stavak 1. KZ/11 I-optuženi KV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te je temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako I- optuženi RV u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.
1.1. II-optuženiku ABC je za kazneno djelo pod točkom 3. izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 4. izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je temeljem članka 51. stavak 1. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te je temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 prema II-optuženiku ABC izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako II-optuženi ABC u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 I-optuženi RV i II- optuženi ABC su dužni naknaditi paušalni trošak provedenog postupka u iznosu od po 100,00 € (sto eura) – svaki, koji iznos su dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni kaznenog postupka (članak 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se preinači pobijana presuda u pogledu odluke o kazni i to na način da optuženicima za predmetna kaznena djela izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Protiv presude žalbu su podnijeli I-optuženi RV i II-optuženi ABC, putem branitelja Trpimira Kučina, odvjetnika iz Zadra zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati, ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Optuženi RV i ABC pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer smatra da je izreka presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi između točaka 2. i 4. činjeničnog opisa kaznenih djela u izreci. Navedeno obrazlaže time što u izreci pobijane presude pod točkom 2. navodi se da je optuženi ABC nakon završetka sudskog očevida rekao odvjetniku JV da će ga srediti, a pod točkom 4. da je to optuženi ABC rekao za vrijeme održavanja sudskog očevida.
7.1. Neosnovano žalbom upiru optuženi RV i optuženi ABC da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi u točkama 2. i 4. činjeničnih opisa kaznenih djela u izreci. Naime, u točki 2. izreke pobijane presude oglašen je krivim optuženi RV a ne optuženi ABC kako to neosnovano upire žalbom da je nakon završetka sudskog očevida prijetio odvjetniku JV i to nakon što je njegov brat optuženi ABC rekao da će srediti odvjetnika JV. Neosnovano upire žalbom da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi u odnosu na točku 4. činjeničnog opisa kaznenog djela jer iz navedene proizlazi da je optuženi ABC za vrijeme održavanja sudskog očevida prijetio odvjetniku JV. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upiru optuženi RV i optuženi ABC, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08.
8. Optuženi RV i optuženi ABC pobijaju prvostupanjsku presudu iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obrazlažu time što žalbom upire u iskaz svjedoka ABD (sutkinje koja je bila na sudskom očevidu) te iskaz svjedoka ĆV (vještaka geometra) koji su iskazali da za vrijeme trajanja sudskog očevida nije bilo nikakvih prijetnji ni riječima ni gestama niti postupcima stranaka koji bi zahtijevali intervenciju sutkinje izuzev verbalnih dobacivanja između odvjetnika JV i optuženika. Žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka ABD i svjedoka ĆV kao općenitim, a koji su neutralni i nezainteresirani svjedoci, dakle u suštini predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza.
8.1. Nakon pozorne ocjene obrana optuženih RV i optuženog ABC koji poriču da bi prijetili odvjetniku JV i oštećenom BV, na temelju iskaza oštećenih odvjetnika JV, BV te svjedoka TV analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su optuženi RV i optuženi ABC počinili kaznena djela opisana u izreci presude.
8.2. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog BV, oštećenog JV (odvjetnika) utvrdio i zaključio da je optuženi RV u vrijeme i mjesto inkriminacije kao pod točkama 1. i 2. činjeničnog opisa izreke presude s izravnom namjerom za vrijeme održavanja sudskog očevida došao do oštećenog BV i rekao mu da će mu ubiti cijelu familiju. a njega propucati u glavu. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza oštećenog odvjetnika JV, a čiji iskaz potkrepljuje iskaz svjedoka TV da je optuženi RV s izravnom namjerom prijetio oštećenom JV koji je u parničnom postupku zastupao BV kao tužitelja u parnici radi ukidanja prava služnosti nakon završetka sudskog očevida prišao odvjetniku JV, rekao da ga neće srediti njegov brat ABC već da će ga on srediti, ubiti ga i smrskati mu glavu, više puta pljunuo u lice, a pri tome svjestan da boluje od hepatitisa C.
8.3. U odnosu na optuženog ABC pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka oštećenih BV i JV, svjedoka TV utvrdio i zaključio da je optuženi ABC za vrijeme održavanja sudskog očevida rekao oštećenom BV da će mu ubiti cijelu familiju, njega propucati u glavu, te oštećenom JV, odvjetniku oštećenog BV koji ga je zastupao u parnici radi ukidanja prava služnosti za vrijeme održavanja sudskog očevida rekao da će ga pronaći i srediti.
8.4. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, te o tome u obrazloženju naveo jasne i iscrpne razloge (obrazloženje pod točkama 14. – 32.). Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2.-3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnost i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge koje u postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni, argumentirani, potpuni.
O žalbi državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi i optuženih RV i optuženog ABC
9. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne propustio cijeniti činjenicu da su predmetna kaznena djela počinjena prema odvjetniku vezano uz zastupanje stranke u postupku u cilju zastrašivanja odvjetnika i protustranke u parničnom postupku kako ne bi mogli ostvarivati svoja prava, intenzitet prijetnji koji se očituje u pljuvanju oštećenika od strane optuženog BV za kojeg je kasnije saznao da boluje od hepatitisa C, te činjenicu da su kaznena djela počinjena s izravnom namjerom
9.1. Optuženi RV i optuženi ABC žale se zbog odluke o kaznenoj sankciji. Navedenu žalbenu osnovu obrazlažu time što smatraju da prvostupanjski sud nije vrednovao činjenicu da su optuženici starije životne dobi od 63 i 67 godina, nisu bili nikada u sukobu sa zakonom, sudionici Domovinskog rata, optuženi RV bio je policajac sve do mirovine.
9.2. Prvostupanjski sud u odnosu na optuženog RV i optuženog BV nije našao posebno olakotnih i otegotnih okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženog RV i optuženog BV, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela za koje su proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedena kaznena djelo pravilno je prvostupanjski sud optuženom RV i optuženom BV za kazneno djelo prijetnje iz članka 139.stavak 2. KZ/11 pod točkom 1. i 3. izreke presude utvrdio kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, za kaznena djela prijetnje iz članka 139.stavak 3. KZ/11 pod točkama 2. i 4. izreke presude utvrdio kaznu zatvora od 9 (devet) mjeseci, te primjenom odredbi za odmjeravanju kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 optuženog RV i optuženog ABC osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu odredivši da se navedena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi RV i optuženi ABC u vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine na počine novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženog RV i optuženog ABC kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na optuženog da ubuduće da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te pravednost kažnjavanja počinitelja. Navedeno posebno iz razloga što je od počinjenja kaznenog djela proteklo skoro devet godina, a koja se činjenica ne može pripisati optuženicima u krivnju. Stoga neosnovano optuženici upiru žalbom na odluku o uvjetnoj osudi jer je prvostupanjski sud prilikom odmjere pojedinačne kazne za svako kazneno djelo kaznu zatvora odmjeravao bliže zakonskom minimumu propisane kazne, a ranija neosuđivanost optuženika iako su starije životne dobi u odnosu na konkretna kaznena djela za koja su proglašeni krivima pravilno od strane prvostupanjskog suda nije utvrđena kao olakotna okolnost kao ni sudjelovanje u Domovinskom ratu, te činjenica da je optuženi RV do mirovine bio policajac.
10. Slijedom navedenog, žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 4. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
