Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-122/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. GS (ranije: KS), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], (ranije: Krasica br. 140), koje zastupa Ladislav Radoslović, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenika 1. ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1506/2023-14 od 27. siječnja 2025., 4. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1506/2023-14 od 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi istog suda posl.br. Ovr-1506/2023 od 5. ožujka 2024.

2. Ovo rješenje o obustavi pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju ovrhovoditelji GS i KS (dalje: ovrhovoditelji), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koja se na temelju odredbe čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ) primjenjuje na ovršni postupak te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu uz uputu da se ovršni postupak nastavi. U žalbi u bitnom navode da je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo ili teško razumljivo te protivno činjenicama i javnim ispravama u spisu. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da se nisu ostvarile pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, jer je druga osoba, a ne ovršenici, vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe. Ovrhovoditelji čine nespornim da je druga osoba vlasnik nekretnine na kojoj se treba provesti ovrha, ali ističu da je na tim nekretninama u trenutku upisa prava (fiducijarnog) vlasništva treće osobe bila upisana zabilježba tužbe za pobijanje pravne radnje te se pozivaju na čl. 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/2022, 155/2023, 127/2024 - dalje ZZK). Pored toga, žalitelji navode da je ovršenik PS, dva dana nakon donošenja presude o pobijanju pravne radnje, predmetne nekretnine prenio u fiducijarno vlasništvo trećoj osobi za osiguranje njezinog navodnog potraživanja u iznosu od oko 13.000,00 eura, dakle sa svrhom da ponovno onemogući namirenje ovrhovoditelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda te postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede, kao i na povredu materijalnog prava, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. OZ-a.

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na čl. 72. st. 2. OZ-a, obustavio postupak ovrhe koji je određen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1506/2023 od 5. ožujka 2024., jer se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, budući da je druga osoba vlasnik nekretnine, a ne ovršenici.

7. Predmet spora je ovrha na nekretninama i to kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Nije sporno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu bila upisana treća osoba ŠS, na koju je izvršen prijenos prava vlasništva sa imena i vlasnika PS, po sporazumu o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini (OV- 4115/2023 od 25. veljače 2023.), što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige na listu 25 spisa, koji je priložen uz prijedlog za ovrhu. Također, nesporno proizlazi iz istog izvatka da je upisana zabilježba spora koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-1613/2012 između istih stranaka (ovrhovoditelja kao tužitelja protiv ovršenika kao tuženika) na istim nekretninama pod Z-9317/2012 od 19. lipnja 2012.

9. U žalbenom stadiju postupka sporno je jesu li bili ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe na nekretninama naznačenim u točki 7. obrazloženja ovog rješenja.

10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci donio rješenje poslovni broj Z-29309/2024 od 22. studenog 2024., kojim je odbijen prijedlog radi zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, a pozivom na odredbu čl. 45. ZZK-a. Kako ovršenik nije vlasnik nekretnine koja je navedena kao predmet ovrhe u ovršnom postupku, prvostupanjski sud je obustavio postupak ovrhe na temelju odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku navodeći, pored naprijed navedenog, da u ovom slučaju predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnine) koja je prenesena na fiducijara, odnosno pravo koje je na njega preneseno kao takvo, već njegovo fiducijarno pravo vlasništva na navedenoj nekretnini.

11. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, nisu ispunjeni uvjeti za provedbu ovrhe na predmetnim nekretninama, jer se ne može provesti zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige te rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-29309/2024 od 22. studenog 2024., budući da ovršenici u zemljišnoj knjizi nisu upisani kao vlasnici tih nekretnina. Stoga je bilo nepotrebno provođenje građevinskog vještačenja, radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine, jer je prva ovršna radnja u postupku ovrhe na nekretnini upravo zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi.

12. Na temelju odredbe čl. 80. OZ-a propisano je da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

13. Odredbom čl. 81. st. 1. OZ-a određeno je da ako nije što drugo određeno, predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava iz zemljišne knjige.

14. U odnosu na navode žalitelja u dijelu u kojem se poziva na čl. 91. st. 2. ZZK-a, valja reći da zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom te tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava pa će se ovrha na nekretnini moći provesti bez obzira na to tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnog prava.

15. Međutim, nije dopuštena ovrha protiv ovršenika kao potonjeg vlasnika/fiducijanta na nekretnini u vlasništvu fiducijara. Sklapanjem sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine i upisom njegova prava u zemljišnoj knjizi, fiducijar (ŠS) je stekao pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je fiducijant (ovdje ovršenik PS) potonji vlasnik, odnosno mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine.

15.1. Dakle, tako dugo dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je ovršenik (kao fiducijant), tek mogući budući vlasnik (takav stav je zauzet i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-644/2018-2 od 9. srpnja 2019.).

15.2. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je obustavio provedbu ovrhe na temelju odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a, jer se ovrha ne može provesti iz drugih razloga, odnosno zbog toga što predmetne nekretnine nisu upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo ovršenika, a jedino takve nekretnine mogu biti predmetom prodaje u ovršnom postupku prema odredbi čl. 82. st. 1. OZ-a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Osijek, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić