Poslovni broj: P-260/2022-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Babiću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 3. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, na ročištu održanom povodom objave presude dana 4. travnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 1/14 od ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na 1/14 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na imenu tuženika JCZ, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/14 dijela od dijela na kojoj je uknjižen tuženik JCZ uz istovremeno brisanje tog prava sa njegovog imena, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.850,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je predmet ove tužbe kuća sa okućnicom u [adresa] kod [adresa], oznake dijela čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja da je bila vlasništvo na jednake dijelove pok. FCZ p. FCZ i OC ud. FCZ, a što da je i utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda br. P-216/88 od 17.5.1989.g. Prednica tužitelja ĐC, ranije utužena na strani aktivne legitimacije, a majka tužitelja, da je sa svojom majkom OC, a bakom tužitelja, sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod ovog suda pod brojem RII- 639/87 dana 5. listopada 1987.g., a kojim da je OC, kao primateljica uzdržavanja, ostavila davateljici uzdržavanja svojoj kćerki ĐC ½ dijela svoje, a predmetne nekretnine, kao i svu imovinu koja je pripada na temelju nasljedstva iza svog supruga FCZ, a djeda tužitelja. OC, baka tužitelja, da je preminula **.**.2002.g., te da je ostavinski postupak iza njene smrti vođen pred ovim sudom pod posl.br. O-231/02, te okončan rješenjem od 13.3.2006.g. kojim je njezinom nasljednicom utvrđena ranija tužiteljica ĐC, a majka tužitelja, i kojim da je konstatirano da pokojnica u trenutku smrti nije bila vlasnica nekretnina jer je sve svoje nekretnine ustupila ĐC temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj navodi da je uvidom u Rješenje o nasljeđivanju O-474/82 od 21.5.2007.g., nesporno kako je pok. FCZ oporukom raspolagao nekretninu zv. „Zaton“ upravo sada pok. ĐC, a ne OC, a što da je razvidno iz toč. II C) Rješenja o nasljeđivanju, te iz prvog paragrafa obrazloženja tog istog Rješenja o nasljeđivanju. Nadalje, iz obrazloženja naslovni sud da pogrešno izvodi zaključak da bi OC bila zakonska nasljednica nekretnine zvane „Dolac“ i to za 1/7 preostale površine zemlje. Ovo da je u potpunosti netočno, a da je nesporno da je OC pravomoćnom presudom P-216/88 od 17. svibnja 1989. godine utvrđena kao suvlasnica nekretnine zvane „Dolac“, odnosno čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za ½ idealnog suvlasničkog udjela, kao i kuće s okućnicom koja je predmet ove tužbe. [katastarska općina]

- Dolac da je nesporno kako je OC uknjižena kao suvlasnica za ½ idealnog dijela, odnosno laički gledano vlasnica polovine od 1591 m2, a što bi iznosilo 796 m2. Pok. FCZ da je oporukom raspolagao nekretninom Dolac na način da je 300 m2 ostavio ŠC, 400 m2 HC, 300 m2 NC, te 300 m2 PC, pa da bi iz svega proizlazio zaključak da je pok. FCZ raspolagao površinom od 1.300 m2, dok da je isti bio suvlasnik samo za ½ te nekretnine odnosno 795 m2. Stoga, jedini logičan zaključak da jeste da je naslovni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je naveo da pok. FCZ nije raspolagao cijelom nekretninom Dolac. Štoviše, da je raspolagao i većim dijelom nego što je to pravno i zakonski mogao. Slijedom navedenog, jedini logičan zaključak je da temeljem Rješenja o nasljeđivanju pok. FCZ nije ništa ostavio svojoj supruzi OC. Iz Rješenja o nasljeđivanju razvidno je kako je nekretninu „Zaton“ ostavio svojoj kćeri ĐC, a da je nekretninu „Dolac“ nezakonito raspolagao i većim dijelom nego čega je bio vlasnik. No neovisno o navedenom, OC kao jedna od zakonskih nasljednica pok. FCZ nije ništa naslijedila budući je isti cijelom svojom ostavinom oporučno raspolagao svim drugim nasljednicima osim svojoj supruzi. Uzimajući u obzir navedeno navodi kako je također nesporno da je OC sačinila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren od naslovnog suda dana 5. listopada 1987. godine pod brojem: RII-639/87 kojim je svu svoju imovinu kako sadašnju tako i onu koja joj pripada temeljem nasljedstva ostavila svojoj kćeri ĐC. Navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nitko da nije sporio kako to proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. FCZ. Kako je ĐC univerzalni nasljednik iza pok. OC temeljem gore citiranog ugovora, tako da je na nju prešla sva ostavina, ali također i sva prava. Kako je navedeno u Rješenju o nasljeđivanju ĐC je ustrajala u namiri nužnog nasljednog dijela temeljem već postavljenog zahtjeva OC. U tom trenutku, naslovni sud je morao uputiti ĐC u parnicu, a ne donijeti Rješenje o nasljeđivanju u kojem je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Svakako, ĐC da se koristila svojim naslijeđenim pravom i podnijela predmetnu tužbu kojim da potražuje svoj nužni nasljedni dio (1/2 dijela od 1/7 dijela, odnonso 1/14 dijela) upravo u onom dijelu kuće koji je po rješenju o nasljeđivanju pripao tuženiku.nadalje ističe da je rješenje o nasljeđivanju provedeno kroz zemlišne knjige na način da je tuženik uknjižen za ½ dijela predmetne nekretnine, tj. za onaj dio za koji je bio uknjižen pok. otac prednika tužitelja i tuženika, a da je prednik tužitelja već uknjižen kao suvlasnik za ½ dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da joj suviše pripada nužni dio od dijela na koji je uknjižen tuženik. U međuvremenu, prednik tužitelja ĐC da je preminula, te je kao njen jedini zakonski nasljednik proglašen upravo ovdje tužitelj. Sijedom svega navedenoga, postavljeni tužbeni zahtjev da je osnovan jer da iz materijalne dokumentacije proizlazi kako OC nije ništa naslijedila u ostavinskom postupku iza svog supruga pok. FCZ, te ima pravo na nužni nasljedni dio. Kako da je ista preminula do okončanja tog ostavinskog postupka tako da je ĐC naslijedila pravo na nužni nasljedni dio, a iz materijalne dokumentacije, odnosno Rješenja o nasljeđivanju iza pok. FCZ da je nesporno kako je isti raspolagao 1300 m2 nekretnine zvane „Dolac“, iako je imao pravo na samo 795 m2, budući je OC suvlasnica druge polovine temeljem bračne stečevine, te kako je nekretninu „Zaton“ ostavio ĐC, a ne svojoj supruzi OC koja da nije ništa naslijedila u ostavinskom postupku iza svog supruga. Sukladno navedenom, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojim usvaja tužbeni zahtjev u potpunosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predanom ovom sudu 17.12.2010.g. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je prednik stranaka FCZ umro te da je iza istog vođen ostavinski postupak pod posl.br. O-474/82 koji da je pravomoćno okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju dana 21.5.2007.g. kojim je utvrđeno a je tuženik nasljednik za ½ kuće u [adresa] ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], a sadašnje oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da su istim rješenjem na ostaloj ostavinskoj imovini proglašeni nasljednici i to prednica tužitelja za 4/14 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zvane Dolac, a to iz razloga što je istoj pripao i zakonski dio od 2/14 dijela predmetne nekretnine koji bi pripao da je bila živa njezinu majku OC. Tuženik navodi da je točno da je prednica tužitelja u ostavinskom postupku iza smrti svog oca FCZ zatražila da joj sud prizna nužni nasljedni dio na čitavoj imovini koja bi predstavljala ostavinsku masu iza njenog oca, te da je sud u ostavinskom predmetu broj O-474/82 zatražio uplatu predujma potrebnog za popis i procjenu ostavine uz upozorenje da će postupak dovršiti prema stanju spisa ukoliko ne postupi po nalogu suda, a da prednica tužitelja nije postupila po nalogu suda, a da je sud donio rješenje 21.5.2007.g. na koje da je uložila žalbu prednica tužitelja, a čija žalba da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž-1624/07 odbijena kao neosnovana, pa da dakle postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po kojem je tuženik proglašen nasljednikom za ½ dijela predmetne nekretnine, a da prednica tužitelja ustaje predmetnom tužbom i traži da se utvrdi nužnom nasljednicom na tom dijelu, te da tuženik smatra da se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne može mijenjati, da se nužni dio određuje i izračunava u ostavinskom postupku pa da tužitelj u parničnom postupku ne može tražiti da se utvrdi nužnom nasljednicom i to samo na jednoj nekretnini, tim više što da je to svoje pravo na nužni dio, ukoliko joj je povrijeđeno, mogla ostvariti u ostavinskom postupku. Tuženik kategorički tvrdi da prednici tužitelja nije povrijeđeno pravo na nužni dio, te da je pogrešno stajalište tužbe da sud u ostavinskom postupku nije donio odluku o nužnom dijelu, a niti je tužiteljicu uputio radi ostvarenja prava na nužni dio u parnicu, jer da se prikrata nužnog dijela ne utvrđuje u parničnom postupku, već u ostavinskom, te tuženik skreće pozornost da se pred ovim sudom vodi postupak pod posl.br. P-2382/08 po tužbi ovdje tuženika protiv tužene, ovdje prednice tužitelja, radi diobe upravo ovopredmetne nekretnine, te da prednica tužitelja ovim predmetom želi odugovlačiti u konačnom rješenju predmeta P-2382/08 budući da dugi iz godina neosnovano drži u posjedu cijelu nekretninu koja je na atraktivnoj lokaciji uz more i od koje ima znatne imovinske koristi, i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tuženik u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 22.4.201.g. navodi da u postupku za namirenje nužnog dijela moraju sudjelovati svi nasljednici ostavitelja koji su stekli dio ostaviteljeve imovine kao nužni suparničari i da se mora obračunavati vrijednost cjelokupne ostaviteljeve imovine, a da u predmetnom postupku je obuhvaćen samo jedan nasljednik i samo jedan di ostaviteljeve imovine, pa da je tužba nepotpuna i po njoj da se ne može postupati primjenom čl. 71. Zakona o nasljeđivanju, te navodi da, da bi sud utvrdio da je nasljednik povrijeđen u nužnom dijelu, je potrebno utvrditi vrijednost ostavine na način da se procijeni sva imovina koju je ostavitelj ima u trenutku smrti računajući i ono čime je raspolagao oporukom kao i sve njegove tražbine i od tako utvrđene vrijednosti odbije se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pogreba ostavitelja i tako dobivenom ostatku pribija se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način zakonskim nasljednicima, a trećim osobama samo onih učinjenih u zadnjoj godini svoga života i konačno kada se utvrde te činjenice i ukoliko bi sud utvrdio da je povrijeđen nužni dio tužitelja tada su svi nasljednici ostavitelj dužni namiriti vrijednost nužnog dijela, te da nema nikakvog zakonskog ni pravnog uporišta da bi obavezu trebao preuzeti samo tuženik.

3. U odnosu na gornje navode tuženika tužitelj navodi da nasljednik koji je oštećen u nužnom dijelu može tražiti namiru nužnog dijela u istom razmjeru za koji je oštećen prema svakom zakonskom nasljedniku i oporučnom nasljedniku ostavitelja te da je takav zahtjev moguće uputiti u odvojenim parnicama prema svakom od nasljednika ostavitelja pa da je u ovom slučaju tužbeni zahtjev usmjeren prema tuženiku, te suviše dostavlja u spis izjavu tuženika FC ovjerenu kod javnog bilježnika Nevena Nakića pod brojem Ov-4773/2024 od 24.-9.2024.g. kojom izjavljuje da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev tužitelja ĆC.

4. Tuženik na ročištu glavne rasprave od dana 11.12.2024.g. navodi da, u odnosu na po tužitelju priloženu izjavu kojom EC priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, je ista bila dio šireg sporazuma koji je trebao biti zaključen između Bungur Emilia, Bungur Bartula s jedne strane, te Jurić EC i ORIGO ENERGY d.o.o. sa druge strane, a koji sporazum da je detaljiziran među navedenim strankama, ali da ga je SC opozvao i pokušao izigrati ŠC i ORIGO ENERGY. Odnosi među strankama da su trebali biti rješeni ugovorom o rješavanju međusobnih prava i obveza od rujna 2024., koji ugovor je dostavljen ŽC osobno i kao pun. oca JC, međutim isti da se u cijelosti oglušio nakon što je ŠC i ORIGO ENERGY doveo u zabludu da će uistinu i zaključiti taj ugovor. U tom smislu EC po iskazanom punomoćniku u cijelosti povlači izjavu od 24.9.2024. ovjerenu od strane javnog bilježnika Nevena Nakić iz Šibenika posl. br. Ov-4773/2024, te prilaže u spis citirani nacrt ugovora kao i punomoć kojom EC ovlašćuje ORIGO ENERGY da u njegovo ime sklopi nagodbu sa tužiteljem VC od dana 24.9.2024. Navedeni dokumenti da nemaju nikakvu pravnu snagu budući da su JC i IC odustali bez ikakvog opravdanog razloga od zaključenja tog ugovora, odnosno konačnog rješavanja međusobnih odnosa, a sukladno dobroj volji ŠC i ORIGO ENERGY, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da sadašnji tuženik FC više nije vlasnik predmetnih nekretnina i predlaže zaključiti raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, budući da je ista iscrpljena materijalnim i personalnim dokazima te donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

5. U odnosu na navode tuženika sa zapisnika od 11. prosinca 2024. godine, tužitelj navodi da prvenstveno prigovara istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije koje je tuženik istaknuo, jer da je okolnost da je tuženik sklopio ugovor o kupoprodaji s trećom osobom u potpunosti nevažan za ovaj postupak. Navodi da, kako je nesporno da je predmet ovog postupka vlasništvo nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]. zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tako da je nesporno da je izvršena zabilježba spora temeljem ove tužbe i to kako se navodi u zemljišnim knjigama: „2.1 Pred. 15.09.2008. Z-5990/08 Na temelju tužbe zaprimljene kod ovog suda dana 15.09.2008. zabilježuje se spor posl.br. P-2581/08 u predmetu tužiteljice ĐC protiv tuženika ŠC radi utvrđenja vlasništva i ispravka uknjižbe na 1/14 dijela od 1/2 dijela ŠC.“ Sukladno čl. 86. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama: „(2) Zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo.“ , pa da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer su treće osobe bile upoznate s činjenicom vođenja ovog sudskog postupka uvidom u javne knjige. Stoga, u slučaju da naslovni sud donese presudu kojim se usvajaju tužbeni zahtjevi, takva presuda će vrijediti protiv svih osoba koje su stekle knjižna prava nakon prijedloga za zabilježbu spora. Prigovor pasivne legitimacije da je promašen, te tužitelj izričito prigovara da treća strana, odnosno novi tuženik stupi u ovaj postupak. Ovaj postupak se vodi isključivo protiv FC kao fiktivno uknjiženog suvlasnika predmetne nekretnine. Sukladno čl. 195. st. 1. ZPP-a: Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Takvo stajalište da je zauzeto i na petoj sjednici Građanskog odjela VSRH (5/19) održane 21.01.19. „Odredba čl. 195. st. 1. ZPP je procesnopravna odredba koja po svom gramatičkom sadržaju i po svom smislu i cilju ne može imati drugo značenje osim da se tom odredbom, u situacijama kada se otuđi stvar ili pravo o kojima teče parnični postupak ili stvar ili pravo o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, neutralizira osnovno pravilo na koje se poziva drugostupanjski sud prema kojem su „relevantne činjenice one koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave“. Prema tome, otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika pa su nižestupanjski sudovi, ne primijenivši na ispravan način odredbu čl. 195. st. 1. ZPP, počinili relativnu bitnu povredu navedene odredbe parničnog postupka što je bilo od utjecaja na zakonitost drugostupanjske presude (čl. 354. st. 1. ZPP).“ (vidi Rješenje VSRH broj: rev-2028/2016-3 d 18.12.19.) Stoga, predlaže nastaviti ovaj postupak protiv tuženika FC. U odnosu na Izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva koja je dana od strane tuženika FC pred javnim bilježnikom Nevenom Nakićem pod brojem: OV-4773/2024 od24.09.24., takva izjava da je valjana i izričita i iz navedene izjave nedvojbeno da proizlazi da je tuženik izričito priznao točno određeni tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku, a što je potrebno da bi sud donio presudu na temelju priznanja (čl. 331. st. 1. ZPP-a). Kako općom punomoći o zastupanju odvjetnika nije obuhvaćena i radnja povlačenja priznanja tužbenog zahtjeva koja je dana od samog tuženika, te s obzirom da je navedeno priznanje dato u obliku pisane izjave koje je ovjereno od strane javnog bilježnika, predlaže se naslovnom sudu da naloži tuženiku da se pisanom izjavom ovjerenom od strane javnog bilježnika, odnosno dolaskom osobno na ročište, izjasni je li ostaje i dalje pri izjavi o priznanju tužbenog zahtjeva ili ne.

6. Tuženik je po punomoćniku podneskom od dana 21.2.2025.g. dostavio Izjavu tuženika od dana 11. veljače 2025.g. ovjerenu u potpisu istog od strane Generalnog konzulata RH Melbourne KLASA: 037-02/25-01/16, URBROJ: 521-AUS-02/MR-25-3, a kojom isti povlači Izjavu o priznanju tužbe od dana 24. rujna 2024.g. ovjerenu od strane javnog bilježnika Nevena Nakić iz Šibenika pod posl. br. OV-4773/2024.

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Rješenja o nasljeđivanju j.b. Vojislava Vuletina br. O-165/16, UPP/OS-31/16 od 8.3.2016.g., spisa ovog suda P-82/16 (ranije oznake P-2382/08 i P-680/00), R1-84/89, O-474/82, P-1830/10 i preslike tužbe P-1632/24, te izjava tuženika od 24. rujna 2024.g. i 11. veljače 2025.g.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju j.b. Vojislava Vuletina br. O-165/16, UPP/OS-31/16 od 8.3.2016.g., razvidno je da je isto doneseno u ostavinskom predmetu iza ranije tužiteljice pokojne ĐC te da njezinu ostavinsku imovinu čine pokretnine za koje je nasljednikom proglašen njezin sin JC, koji je stupio u parnicu na strani aktivne legitiamacije.

7. Predmet spora predstavlja nekretnina katastarske oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za koju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva za 1/14 od ½ dijela.

8. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. Pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] razvidno je da na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] egzistira upis prava vlasništva na imenima Origo energy d.o.o. za usluge za 2/4 dijela i Bungur Bartul za 2/4 dijela.

10. Pregledom spisa ovog suda pod posl.br. O-474/82 utvrđeno je da su Rješenjem o nasljeđivanju nasljednici iza smrti pok. FCZ pok. FCZ iz [adresa] rođenog **.**.1903., a umrlog **.**.1982.g., utvrđeni kći JC ĐC, sin EC, sin FCZ HC, kći NC, kći PC, unuk OCZ i unuka OCZ J.

11. Kako je prednik tužitelja, a tužiteljica ĐC, ovlaštena zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju iza pok. ostavitelja u parničnom postupku protiv nasljednika koji su utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju, i u odnosu na sve nekretnine ostavitelja, to ovaj sud zaključuje da nije bila ovlaštena podnijeti takvu tužbu samo protiv FC, niti samo u odnosu na utuženu nekretninu, a suviše na kojoj isti nije niti upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, odnosno, suvlasnik, pa sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, radi čega je valjalo presuditi kao u toč. I. izreke.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u parnici, dosuđen trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 17.12.2010.g. u iznosu od 200,00 Eura, za zast. na roč. od 17.12.2010. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 21.1.2011.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 18.5.2011. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 25.10.2012. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 15.5.2014. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 22.4.2015.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 18.12.2015.g. – 50,00 Eura, za sastav podneska od 27.6.2017.g. – 50,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 7.3.2022.g. – 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 30.3. 2022.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od dana 18.9.2024.g.- 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 11.12.2024.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od dana 11.12.2024.g. - 50,00 Eura, za sastav podneska od dana 21.2.2025.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 3.3.2025.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu dana 4.4.2025.g. - 100,00 Eura, odnosno ukupno 2.850,00 Eura, koji trošak je dužan tuženiku naknaditi tužitelj, na način pobliže opisan u točki II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 4. travnja 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana, koji rok za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena, a za ostale stranke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena