Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-203/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Mariji Radelja, odvjetnici iz odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice ČĆ izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3639/2021-19 od 23. siječnja 2024., 4. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice ČĆ djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3639/2021-19 od 23. siječnja 2024.:
- potvrđuje do iznosa od 995,00 eura sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2024. do isplate
- preinačava u dijelu koji prelazi iznos od 995,00 eura do iznosa od 1.125,00 eura i rješava:
Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova parničnog postupka u dijelu koji prelazi iznos od 995,00 eura do iznosa od 1.125,00 eura tj. za iznos od 130,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3639/2021-19 od 23. siječnja 2024. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskom kamatom od 23. siječnja 2024. do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
2.1. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka jer je prekoračio tužbeni zahtjev koji je postavio tuženik obzirom je tuženik potraživao trošak prema vrijednosti boda od 1,99 eura, a prvostupanjski sud mu je trošak dosudio prema vrijednosti jednog boda od 2 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je trebao uzeti u obzir onu vrijednost boda koja je bila u trenutku poduzimanja parnične radnje, a koji stav je iskazan i u presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-2450/2023. (žaliteljica pogrešno navodi da je navedena odluka iz 2020.). Također, tuženiku je neopravdano dosuđen trošak sastava dva podneska, a kojim podnescima tuženik izvještava sud o imenu i prezimenu svog službenika odnosno njegovoj adresi.
3. Tuženik nije dostavio očitovanje na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja, u odnosu na troškove parničnog postupka, tuženiku je priznao naknadu za sastav odgovora na tužbu, jednog obrazloženog podneska i pristupa na dva ročišta po 200,00 eura za svaku radnju te za sastav dva podneska po 50,00 eura odnosno ukupno je priznao 900,00 eura (4 x 200,00 + 2 x 50,00), uvećano za PDV. Obzirom na obrazloženje prvostupanjskog suda razvidno je da je isti tuženiku troškove priznao Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenoj u Narodnim novinama broj 138/2023 (nastavno: Tarifa), a koja Tarifa je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog troškova.
7. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud trebao uzeti onu vrijednost boda koja je bila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Naime, tarifnim brojem člankom 52. stavak 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Stoga je neosnovano pozivanje tužiteljice na presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 2450/2023., time da se navodi da je tužiteljica pogrešno navela da se radi o presudi broj Pž-2450/2020., a sve s obzirom na činjenicu da je uz žalbu tužiteljica i dostavila primjerak navedene presude.
8. Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je prekoračio tužbeni zahtjev obzirom je tuženik zatražio trošak prema vrijednosti jednog boda od 1,99 eura, a sud mu je dosudio trošak prema vrijednosti jednog boda od 2 eura. Naime, člankom 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Uvidom u troškovnik podnesen od strane tuženika razvidno je da je isti potraživao naknadu troškova postupka prema vrijednosti jednog boda od 1,99 eura iako je Tbr. 54. Tarife propisano da vrijednost boda iznosi 2 eura. Dakle, tuženik je potraživao naknadu troška prema vrijednosti jednog boda u iznosu manjem od propisanog, te imajući u vidu činjenicu da je sud vezan granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, to je nepravilan pravni stav prvostupanjskog suda kada je tuženiku dosudio naknadu prema vrijednosti boda u visini od 2 eura, a koju vrijednost boda tuženik nije niti tražio.
8.1. Osnovan je i žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud neopravdano tuženiku priznao naknadu troškova za sastav dva podneska i to podneska kojim tuženik obavještava sud o imenu i prezimenu službenika tuženika odnosno o njegovoj adresi. Naime, već u odgovoru na tužbu tuženik je iznio dokazni prijedlog saslušanjem kao svjedoka radnika tuženika, a koji dokazni prijedlog je ponovio na ročištu od 27. lipnja 2022. kada je naveo ime i prezime te adresu svjedoka kojega je trebalo saslušati. Stoga, imajući u vidu odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a nisu opravdani podnesci tuženika od 14. studenog 2024. i 2. veljače 2023. te isti ne opravdavaju priznanje za naknadu troška.
9. I po zaključku ovoga suda opravdano je tuženiku priznata naknada troškova podneska za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 30. kolovoza 2021. priznata je naknada u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, te za pristup na ročišta od 27. lipnja 2022. i 18. listopada 2022. priznata je naknada u iznosu od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Dakle, tuženiku je priznata naknada troškova postupka u ukupnom iznosu od 400 bodova što obzirom na vrijednost jednog boda u traženom iznosu od 1,99 eura te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife daje ukupan iznos od 995,00 eura.
9.1. Stoga je u navedenom dijelu do iznosa od 995,00 eura odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda sukladno članku 373.a stavak 1. točka 1. i stavak 3. ZPP-a.
10. Kako je tuženiku dosuđena ukupna naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, a pravilno je trebalo dosuditi naknadu u iznosu od 995,00 eura to je za iznos od 130,00 eura (1.125,00 – 995,00) valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti zahtjev tuženika sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom373.a stavak 1. točka 1. i stavak 3. ZPP-a.
11. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 4. travnja 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
